i e im da 02 a

e dia OS. MAE

 

I

  

Ii

 

U DUBROVNIKU, 30. Januara 1909.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po

i četvrt godine

surazmjerno; za inozemstvo

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

MEMA 1

IMSM

. God. V.

 

 

 

godišnje K. 9 — Ko

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

Pretplata i oglasi šalju se

Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.
Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

 

 

zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku i
a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužijivo u Dubrovniku.

Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — Za

 

 

 

 

Beč i Pešta.

U Magjarskoj, rek bi, da političko
obzorje nije baš najvedrije. Bankovno
pitanje na dnevnom je redu, uskome-
šalo je magjarske ministre i političare
i mogla bi vrlo lako nastupiti mini-
starska kriza u Budimpešti. Beč je i pre-
ma Magjarima nepopustljiv, jer nema
stranke u bečkom parlamentu, koja bi

voljno pristala na magjarske zahtjeve

Pristati na zahtjeve u bankovnom pi-

tanju magjarskih šovena, jednako b

bilo kapitulaciji Austrije prama Ugar-
skoj. Na takova šta ni bečki parlame-
nat, pa niti Kruna, koji su se do sada

veoma skloni Budimpešti iskazivali
docet izborna Andrasijeva reforma

neće nikada pristati. Wekerlovo mini-
starstvo, ili kako ga je »Novi List« za
prvijeh dana nazvao »veliko magjarsko
ministarstvo« nalazi se u velikoj nepri-
lici, treba: ili da popusti Beču a kapi-
tulira pred narodom — ili drugome da
ustupi svoje ministarske stolice. Kako
će cijela ova stvar svršiti teško je pred-
vigjeti, ali po svoj prilici Magjari će
morati odustati od svojih zahtijeva u
bankovnom pitanju; oni i sami znaju

vrlo dobro, da sa samostalnom ban

kom mogli bi imati i većih neprilika
nego sada, ali oni larmaju da prisile
Beč na kojekakve druge koncesije. Ma-

gjari su vrlo lukavi političari.
U današnjem sporu izmegju Beča

Pešte, kakovo su slanovište zauzeli hi-
vatski delegati ? Jedan dio sastao se je
u Pešti u »Kontinentalu« na crnu kavu,
ta već odavna oni su se privikli da pri

crnoj kavi i čašici vina riješavaju naj

ozbiljnija politička pitanja. Kakovo su
dakle oni stanovište zauzeli prama pri-
jetećoj krizi u Ugarskoj, nije nam po-
znato. A ipak i ovo je shodan čas,
koji bi se mogao lako izrabiti u korist
Hrvatske. Hrvatski delegati ne mogu

se čemu nadati od jednog Košuta
Wekerlea, i njihov pad hrvatski bi na

rod sa zadovoljstvom pozdravio, jer bi
morao i Rauch sa banske stolice čistiti.
Svakako i u Hrvatskoj nastala bi nova

PODLISTAK

Poezija prosjačenja.
Prot. W. baron Ljubibratić.

I.
Maks Miille r, glasoviti profesor Sanskrita

na sveučilištu u Oksfordu, publicirao j

malo prije svoje smrti interesantnu studiju
o tim inteligentnim prosjacima, iz koje će-
mo navesti samo dva primjera \ jedan, jer
nam najbolje dokazuje, kako profesijonalno
prosjačenje ima svoju poetičnu stranu, dru-
gi, jer nam služi kao komentar, kako ti
ljudi, koji bi inače i rad svojih umnih spo-
sobnosti i rad svoje naobrazbe lako mogli
poštenim mačinom zaslužiti svoj kruh, vole
varanjem i lukavštinom doći do novaca, ra-
čunajući na slaboće i poroke svojih bližnjih.

Maks se Mtiller namjerio jednoć — tako
i stu-
i okre-
prosjaka, da bi bio mogao u kojem-
god društvenom položaju doći do ugledna
mjesta. Profesor ga Muller s toga ozbiljno
ukori, uvjeren, da ga je svojim riječima za-

pripovijeda sami pisac u spomenuto
a — na jednog tako izobraženog

prouče današnju situaciju, jer bi mogli
lako biti opet izigrani od Magjara. Mo-
glo bi se lako dogoditi, da Magjari vi-
deći se stisnuti o zid, upušte se u ka-
kova pregovaranja sa Hrvatima, ali hr-
vatski delegati ne smiju im pasti na
lijepak.

Magjari su se uvijek iskazivali skloni
Hrvatima, ali samo onda, kada se
«|je radilo da oni štogod od Beča izvoj-
"|šte — a kad bi cilj postigli i bilo im
i udovoljeno, Hrvatsku su opet stali tla-
čiti starom svojom metodom.

Takovi su svi Magjari, zvali se oni:
Košut, Wekerle, Justh, Fejervary.

»| | Hrvatski političar treba da bude vrlo
» oprezan!

 

Vijeće ponajboljih političara
iz raznih stranaka.

Nazad mjeseca u našemu listu bili smo
donijeli jedan članak, u kojemu kad smo
obrazložili grozno stanje našega političkoga
rastroja i mevoljne razmirice, koje prijete
potpunim političkim raspom, te donijeli onu
prispodobu od seljana, koji se zavagjaju,
kako bi uspješnije podušili požar svojijeh
kuća i kazali, da dok su se oni pravdali
vatra je svoju izvršila; pozivali smo glavne
faktore u raznijem strankama, da se sakupe
na sastanak i pokušaju doći do one sloge,
koja bi nas jedina mogla spasiti od propa-
sti, i da ne budemo na ruglo izobraženijem
narodima. Taj je predlog bio konkretno u-
i | usvojen i predložen na skupštini naše stranke
u Šibeniku, i odobren i pohvaljen u gla-
vnomu organu naše stranke. Taj je predlog
glasio:

Uzeo u obzir okolnost što se ne sazivlju
sabori ni u Zagrebu, ni u Zadru, u ovo
_|važno doba, preporuča se zastupnicima o-
vog kotara, neka se zauzmu da dogje do
sastanka svih zastupnika Hrvatske, Slavo-
nije, Dalmacije, Istre i slavenskih zemalja,
te i odaslanika Bosne i Hercegovine, koji
bi, kao zakoniti predstavnici naše domo-
vine, istakli na kompetentnim mjestima pri-
like i prava našega naroda i zauzeli se
j|shodnim načinom da žalostne prilike pre-
stanu, a prava oživotvore.

Predlog, kako svak vidi, ne može biti, ple-
menitiji nego li je, i jedini je izlaz iz ne-
voljnoga stanja, u kojemu se narodna stvar
nalazi; ali, po našem mnijenju, neće se iz-

 

| govori o lovu na fažane, na veprove, o u-
| trkama ili o hazardnoj igri; nema sporta,
\koji bi se mogao prispodobiti s prosjače-
\njem. Da spor bude zanimiv, treba da u
njemu bude uvijek kakav risićo, a kod pro-
sjačenja je risico uprav golem. Kad si za-
zvonio na čija vrata, dolazi pred tebe obi-
e|čno sluškinja, koja će te promjeriti sumnj -
vim okom od glave do pete, te će ti zatvo-
titi vrata u lice, ako nijesi pristojno i čisto
odjeven. Kada si napokon stupio pred do-
maćina, tad moraš računati sa svim mogu-
ćim eventualnostima, paziti na svaki kret
njegovog lica, mjeriti svaku riječ, jer se
lako može dogoditi, da, mješte kakovog
dara, budeš jednostavno izbačen iz kuće.
A to bi bilo još i najmanje zlo! Ali, ako
si se namjerio na sumnjivu osobu, koju su
možda već više puta prevarili, morat ćeš
se znojiti, dok je uvjeriš o tvojem nesre-
tnom položaju. A time nijesi još ništa po-
stigao. Ne će ti odmah ništa uručiti, već
doznavši, gdje stanuješ, odgovara ti, da će
ti on osobno donijeti, ili po kojem od ku-
će štogod ti poslati. Od tog časa moraš
biti osobito na oprezu, da te ne iznenadi,
jer kad bi se na svoje oči uvjerio, da tvoje
prilike ne odgovaraju tvojem crnom opisu,
mogao bi te lako izručiti policiji s poku-
šane prevare, a to li te dovelo u sukob s
policijom, po čemu bi cijala tvoja egzisten-
cija bila uništena«. Ove harakteristične

 

po prilici ovo: »Neka mi se ništa ne|zaključi dotični još harakterističnijom izja-

situacija. Hrvatski delegati neka dobro |

 

 

riječi | sve; izdati se za podolicira indijske vojske,

vestiti, jer je s jedne strane veoma malo do-
bre volje kod nekih faktora, a najviše mu
smeta stanovište Srba nakon aneksije Her-
ceg-Bosne.

Rekli smo, da je veoma malo dobre volje
kod nekih faktora, a to najbolje dokazuje
spor, koji je nastao u koaliciji, mnogo toga
što se još krije narodu, a nadasve ono ne-
voljno puzanje i nagagjanje sa Magjarima,
koji svaki dan to bezobzirnije provagjaju
svoju silu i gledaju lišiti hrvatski narod
svijeh pravica i svakoga narodnoga obilje-
žja i slobode. Resolucija je javno priznala,
da je Hrvatska podregjena Magjarskoj, i ti-
jem dala je najbolji povod Magjarima, da
na temelju koalicijonaške deklaracije pašuju
poviše te tužne zemlje. Kako će da gospoda
zastupnici iz koalicije, stranka bez koje nije
moguće u Hrvatskoj vladati, da ustanu i
zatraže nešto proti onemu, što su svečano
u svojoj deklaraciji izjavili? Osim toga kako
će se doći do sastanka, kad se unaprijed
znade, da će osobne razmirice navestiti ne-
kolicinu, koji će bez dvojbe izjaviti, da neće
na sastanak ako budu pozvani neki stano-
viti ljudi iz drugih stranaka?

Rekli smo, da glavni uzrok sčega dogo-
vor i sastanak neće uspjeti, jest stanovište
koje su zauzeli Srbi iza aneksije Herceg-
Bosne. Dočim Srbija i Crna Gora zahtije-
vaju, da te pokrajine budu izručene iz skupa
zemalja naše Monarhije i budu država o
sebi sa vladarom slavenske krvi; Srbi u na-
šijem zemljama, koji vele da nijesu Hrvati,
ištu da sam narod iz Herceg-Bosne odluči
o svojoj sudbini, a neki prepuštaju konie-
renciji velesila, da odluči komu će te ze-
mlje pripadati i koja će im vlada na glavi
biti. Dakle, oni ne priznavaju prava Hrvat-
ske i hoće da se dogje do onoga najsret-
nijega izlaska, e bi sve zemlje na Jugu naše
Monarhije sačinjavale jedan skup iliti irija-
lizam u našoj Monarhiji. Po našem skrom-
nom mnijenju, ako bi se uspiješno htjela
provesti akcija za sastanak glavnijeh politi-
čara iz raznijeh stranaka, trebalo bi najprije
doći do sporazuma sa srpskijem perjanica-
ma, te ih navestiti da se izjave pristaju li
na ujedinjenje zemalja na Jugu naše Mo-
narhije skupa sa Hrvatskom; a, kad bi taj
preduvjet primili, stoprv onda moglo bi se
preći na meritorno pitanje gdje i kad bi se
sakupio sastanak vigjenijeh političara iz ra-
znijeh zemalja, gdje se govori jedan jezik
i gdje se kaže da je jedan narod. kao sjekirom u legja.

To bi mogli najbolje isposlovati zastu-| Iz Doljnje Vogošće opet javljaju, da su
pnici pravaši, koji se nalaze u koaliciji, jer | nekidan rišćani Pero, Aćim i Staniša Ro-
onda stoprv postojao bi jedan razlog, s ko- suljaš i Ostoja Gjurić napali na samoga
jega oni ostaju u koaliciji i rade dogovorno | Omera Suljagića takogjer bez uzroka. Ta

mu skupu. Tim prijekim putem izašlo bi se
na čistac, vigjelo bi se odma da li su na-
mjere i nastojanja Srba onako plemenita
kako oni kažu; da li oni baš žele, da se
ostvari idejal našijeh otaca i nas, kako bi
tužna Hrvatska bila ujedinjena, slobodna i
sretna: jer to dopokon svako rodoljubno
srce isčekiva kao najvišu blagodat narodnu,
da Srbi priznadu da ne mogu biti nego po-
litički Hrvati, i prama tomu da će raditi, a
onda im prosto i blagoslovljeno uživati sve
moguće povlastice na temelju pravednosti.
Nu dokle to ne bude razbistreno, dok Srbi
budu pričali bratimsku ljubav a istodobno
priječili našoj zemlji ono dobro, koje im je
priznato po državnomu i narodnomu pravu,
dotle besvijesan je i nerodoljuban svaki oni,
koji im nasijeda. Drago nam je veoma da
je naša pravaška stranka ustala tim dobri-
jem predlogom; neka u tome smislu učini
još jedan korak, a taj bi bio da pozove ko-
aliciju, kako bi nagovorila srpske zastupnike
e bi dali čistu i bistru izjavu na dobro i
ujedinjenje raznijeh pokrajina, koje ćustvuju
jednako i govore jednim jezikom, te ju po-
zvala da pokrene i udesi dogovore, kako bi
svi glavni političari bilo koje stranke, bilo
kojega uvjerenja, pristali na sastanak, gdje
bi se o trijalizmu govorilo i odlučilo. Mi
s naše strane pozdravili bi smo taj zname-
niti dogogjaj, kako najviše tecivo našega
naroda u jadnomu nevoljnomu stanju naše
tužne domovine. Prijedlozi su lijepa i ple-
menita stvar, ali jedino djela mogu usrećiti
i oživjeti narod!

 

 

 

 

 

 

 

Napadaji rišćana na muslimane.

Zagrebačka »Hrvatska Sloboda« u broju
od 22. ov. mj. donaša: »Odavno su bosan-
sko-hercegovački vlasi dokazali, da su naj-
veći — po tradicijama — i najgori neprija-
telji muslimana. Sva trabunjanja o srpsko-
muslimanskoj slozi jesu jednostavna opsje-
na. Ta rišćani goje, kako Sami vele, protiv
muslimana mržnju od Kosova. To dokazuju
svakim danom, pa su to dokazali i ovih
dana.

Javljaju i Visokoga u Bosni: Dne 13. o.
mj. oko 8 sati na večer napali su rišćani
Aćim i Jovo Cvijetić na Osmana Krupića
bez ikakva uzroka. Jedan ga je »brat« ri-
šćanin ubo nožem u ruku, a drugi zasje-

 

 

 

dodžbe radi obična pijančevanja. Pošto je
lord C. veliki pijanica, pokazuje osobitu
simpatiju za sve prijatelje vina. Jer misli,
da ga niko ne može prevariti, treba se spra-
viti na njegov posjet; megjutim sobicu u
potkuplju tako urediti, da osobito otskače
slika kneza od Cambrigde. U lordovoj se
prisutnosti tužiti na lorda Robert, koga pu-
kovnik mrzi. Dati će ti obično 20 maraka,
ali, je li se prije napio, možeš od njega
dobiti i 40. Do tri mu se puta može pi-
sati. — Referendar P. Prima jutrom; naj-
bolje poći k njemu oko 10 sati, kad je go-
spogja sa sluškinjom u kupovini, jer je ona
tvrđa srca. Govoriti kao najvatreniji socija-
lista, jađikovati radi nestašice rada, koriti
vladu, što za radnike ne čini ništa. Grditi
biskupa od Yorka, plakati radi smrti peto-
godišniega djeteta, od koga da je časa ne-
sreća uljegla u kuću, da je i život već o-
mrznuo. Dati će ti samo 10 šelinga, ali se
možeš navratiti svakog mjeseca. — Lady H.
Obično ne prima prije ručka; spomenuti
joj, kako je jednog dana kod slastičarne

vom: »Znam, što znači loviti, igrati, jahati,
ali svakoga mogu uvjeriti, da nema ugo-
dnijega sporta do prosjačenja.«

Ovaj slučaj lako i najbolje potvrgjuje na-
slov ove crtice, da profesijonalno prosjače-
nje, pod kojom ga se god formom tjeralo,
ima svoju poetičnu stranu.

A sad drugi jedan slučaj, te nam ilustrira
rad inteligencije izmegju prosjaka.

Nedavno je sudište od Kingston-Thames
u Londonu osudilo jednog genijalnog pu-
stolova, nekog Vilhelma Cadler, koji življaše,
i to baš raskošno, od samog profesijonal-
nog prosjačenja. Dosta je znati, da je u
okolici Londona imao svoju vilu, gdje je
boravio sa ženom, punicom, dvoježdjece i
troje služinčadi. Deset je godina tjerao svoj
zanat, dok napokon nije s prevare došao
na optuženičku klupu. Kako je umio loviti
svoje žrtve i od njih izmamiti lijepe svote
novaca, dokazaše njegovi papiši, u kojima
bijaše najtačnije naznačeno sve, što mu
trebaše, da se prama prilikama vlada. Da
ga je pri tome pomagala žena, i kako je
to činila, to ćemo kasnije vidjeti. Sada ne-
koliko podataka iz njegovih zaplijenjenih
papira, koji pri procesu sa svojega sadržaja
izazvaše veliki škandal, te ruglu izvrgoše
mnoge od najpoznatijih ličnosti londonske

punoga pijanstva, i koliko je muke stajalo,
dok su je podigli u kočiju. Dati će do 40
maraka. K njoj se može poći samo jedan

Gainty-kazaltšta bila zatečena u stanju pot-|,

put, ali si za to šalje koga drugoga. — sečni

sa drugijem strankama, koje pripadaju isto- | četiri kosovska »junaka« zadali su Omeru de-

vet udaraca nožem, tako, da su siromašnog
ranjenika na pola mrtva odnijeti u sarajev-
sku bolnicu. Teško da će rane preboljeti
(Iz Sarajeva javljaju, da je nevoljnik premi-
nio. Op. »P. C. H«.)

Iz Sarajeva javljaju: Na grčko istočno

Bogojavljenje došlo je iz sarejevske okolice
u grad mnogo rišćana. Po podne jedna
grupa rišćana susretne Siligahu Ališakovića,
koji je išao u džamiju, te mu stanu pso-
vati »turskoga Boga«. Prisutni muslimani,
kad su čuli ove psovke i još silu pogrda
na muslimanske svetinje, htjeli su da;silom
odgovore na ove vlaške ispade. No, u to
dogje policija, da uapsi rišćansku prostotu.
No rišćani svi kao jedan navale na policiju,
dapaće i nekoji gradski rišćani im potrče u
pomoć, vičući: »Ako ste Srbi, nedajte se!
Udrite ih !« Nastao je silan okršaj s poli-
cijom, koja je morala da se brani golim
sabljama. Rišćani su klicali: »Živio kralj
Petar ! Živila Srbija 1« Kod okršaja dvojica
su rišćana teško ranjeni, više je lako ozle-
gjenih, a osam ih je uapšeno. Policiji je
uspjelo primiritl ratoborne kosovske »juna-
ke« istom onda, kad im je pustila malo
krvi.
\ Znatiželjni smo, da li će muslimaniji ovo
primiti za dokaz srpskog »bratstva« | (I u
Doboju su rišćani na Bogojavljenje zame-
\tnuli kavgu, te su redara Latifa nožem u
itrbuh smrtno ranili, a samo stoga što ih
je na red pozvao; javljaju da će teško pre-
boljeti. Op. »P. C. H.«)

keta at aL ANT ŠA LAJE SSS Dal JNS O

 

Ruski književnik Pantjelejev napisao je u
petrogradskom »Slovu« »List prijatelju Sr-
binu«, pod naslovom »Manje sanjarija«. U
tom se listu najprije upozoruje, kako je to
i kolika korist za Njemačku, a osobito za
Prusku, da se Rusija s našom carevinom
sprijatelji i u svemu sporazumije, a napokon
g. Pantjelejev piše o ratu radi Bosne do-
slovce ovo:

»Kad bi ko istisnuo Austriju iz Bosne,
nastao bi radi Bosne rat megju Srbijom i
Turskom, a Rusija u tom ratu i za slučaj
svoje pobjede na sjevernom bojištu ne bi
mogla pomoći Srbiji neposredno i Srbija bi
morala podleći turskoj premoći. Takav za-
vršetak tim je vjerovatniji, što bi Srbi zna-

 

tan dio svoje vojske morali poslati i proti

Bugarima, koji s obzirom na Macedoniju
baš ne žele, da se Srbija ojača. Kad bi se
Srbiji dao pas zemlje uzduž bosansko-het-
\cegovačke granice sve do mora, bila bi Bo.

njemu po drugi put poći, valja poslati koga
drugoga. — M. W. T. Pripovjediti mu, da
se je u burskom ratu služilo s njegovim
sinom Robertom T.; da se je prisustvovalo
njegovoj smrti. Potanje o tome pripovijedati
po vijestima u Morning Post. Veoma e
darežljiv, osobito ako se je napio. Pohođiti
ga u večer.

Ovakovih je adresa uz potrebite primjet-
be posjedovao Cadler do 800. Dapače je
iz novina pravio poskupce, da bude pot-
puno orijentiran obzirom na svoje žrtve,
koje je kanio operušati. Kod njega se našlo
do sto raznih posjetnica, koje su različito
glasile, ali imale tačnu adresu vile, u kojoj
je — kako smo već rekli — stanovao sa
svojom obitelji. U ovoj vili bi u .
o ao osobita iša 3 e
tualni posjetioci najlakše zavaraju. Kad bi
se kakav dobrotvor javio i zapitao za doti-
čunj nesretnika, Cadlerova bi žena, stala
jedi ovati, kako mnetačno plaća stanarinu,

ako ga iz puke milosti u kući trpi. Zatim
bi pokazala sobu, gdje tobožnji siromah sta-
novaše — i tako varka gotova. Pri
sudbenoj raspravi izjaviše kn da

 

Lord M. Predstaviti mu se kao bivši Jockey,
donijeti mu najnovije vijesti o konjima, koji
će sudjelovati ovogodišnjim utrkama. Dobi-
va se i do 100 maraka; ali ne smije se k

aristokracije. Evo: Lord C., Pukovnik u mi-
rovini. Ne prima nikada; pisati mu; čita

 

 

koji je ispušten iz službe bez ikakove svje-

iznašaše nešto

diler imagjaše Ti svoj
slašežu _ pm. 3 : sam 4
mogaše navratiti; s njima je zatim
jeliogdobitak. eri

Pametna ruska poruka — Srbima. _ .

SRETNO SS