Bt. 207. U DUBROVNIKU, 6. Februara 1909. M Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjemno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. LAJE Ah godišnje K. 9. — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. zahvale i priopćena plaća se INI Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — Za 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. — Naš položaj. Višekrat smo istakli nesregjene o- dnošaje, koji danas vladaju u Hrvat- skoj, a odatle i neka politička nesre- gjenost i u našoj pokrajini. Ovakovo abnormalno stanje mora da porazno djeluje na svakoga rodoljuba, kome pred očima lebdi samo napredak i slo- boda svoje domovine. Ipak mi ne mi- slimo da bi bilo teško iz sadanjeg se položaja izvući, ali svakako hrvatski političari preko Velebita u prvome su redu pozvani, da zapogjenu jednu za- jedničku akciju, koja bi tužnu Hrvat- sku izbavila iz današnjega stanja. Ho- će li političari hrvatske koalicije tako- va šta poduzeti, ispovijedamo, da u to teško vjerujemo. Zagorčeva stranka pra- va, koja bi jedina od svih stranaka u koaliciji mogla poduzeti jednu takovu inicijativu — i ona rek bi da se na- lazi pod uplivom i direktivom Frana Supila i družine, a takav konsorcij po- litički nesposoban i egoističan teško bi uspio sanirati današnje političke prili- ke u Hrvatskoj. Istup gosp. Zagorca protiv gosp. Frana Supila jest vrlo in- teresantan, on nam otkriva jednu ža- lostnu stranicu hrvatske politike, on nas još bolje utvrgjuje u starom našem mišljenju: da cio politički rad g. Su- pila, pa bilo i proti njegovoj volji, Hrvatsku i hrvatski narod bacio je na- trag. G. Supilo nije bio drugo već pro- sto orugje u rukama Magjara. Magjari su se vješto s njime poslužili da još bolje učvrste svoje pozicije u Hrvat- skoj. Sjećamo se vrlo dobro, da, kada je jedan odlični političar, otrag koju godinu dana pročitao u »Novom Li- stu« one Supilove članke, u kojima bi- jaše govora o sporazumu Magjara i Hrvata, u kojima se je Košut slavio kao spasitelj hrvatskoga naroda i hr- vatske slobode, sjećamo se, kako je dotični gospodin upravo razljućeno pri- mjetio: pa da Hrvati nijesu iz- PODLISTAK. Poezija prosjačenja. Prot. W. baron Ljubibratić. Iv Na ljestvama profesijonalnih prosjaka naj- niže stoje tako zvani proletarci u prosjače- nju. Radi svoje su strasti za pićem tako nisko pali, da više nijesu u stanju da učine kakav posao. A njima i nije do osobita dobitka, već jedino da toliko isprose, e da uzmognu popiti obični broj čašica rakije, ili stanovitu količinu vina. To su prosjaci najgore vrsti, od kojih bježe isti njihovi bolji drugovi, jer gnusni, jer puni gamadi. S toga su i uzroka prinugjeni da svoje noći prospavaju sub Jove, i tek kad ih gvozdena šaka kojega policiste uhvati za grlo, tada se temeljito očiste i dobivaju dobru postelju. Ali čim se dočepaju zlatne slobode, dosta je samo nekoliko dana, da se na njih pojavi stara nevolja. Grozna je u tom pogledu izjava, što je učinio pred jednim porotničkim sudom u Saksoj jedan ovakovi propali prosjak. Bijaše optužen, da je nekom posjedniku upalio staju. Pred su- dom priznade svoj čin, te madoda, da je to učinio, eda dogje u tamnicu, jer njegovo tijelo bijaše od glave do pete taku posuto gamadi, da više nije mogao trpjeti, Ob o- voj vrsti profesijonalnih prosjaka mi neće- mo dalje govoriti, to su jednostavne živine, za koje ne opstoji nego čaša, i za čašu su kadri da počine i najveće zlo. Piće ih je otupilo, u njima ubilo svaki drugi osjećaj. Rekli smo, da profesijonalni prosjaci rade gubili političku busolu, a Su- pilo mora biti magjarska pe- dina. Je li su onom času g. Supilo bio od Magjara unajmljen, da prevari hrvatski narod, o tome je teško izreći sjeguran sud — ali da je hrvatski na- rod od Magjara, a preko g. Supila, bio prevaren, to je više nego sjegur- no. Ovoj prevari je li kumovao novac ili ambicija pojedinaca, to je teško ka- zati; ali da je »riječka rezolucija« plod neozbiljnih i neiskusnih političara — to je više nego sjegurno. Hrvatska da- nas uzdiše pod magjarskom tiranijom zaslugom svojih vlastitih sinova. Ma- gjari nikada ne bi se usudili sa Hr- vatskom na sličan način postupati, sa- mo da su vogje hrvatskoga naroda bi- li ozbiljniji i pametniji. Ovo je jedna takova činjenica, koju će teško itko pobiti. Stara magjaronska ili kako se je sama zvala »narodna« stranka u Ba- novini, nije bila drugo nego prosta stafaža magjarske politike u Hrvatskoj; a srpsko-hrvatska koalicija predvo- gjena od g. Supila nije bila drugo već druga edicija »narodne« magjaron- ske stranke — pod firmom srbo- hrvatstva. Posljedice za Hrvatsku bi- le su iste: prva je omogućila Heder- vary-ev sistem, a druga je prepravila zemljište Rakodzay-u i Rauchu. Koja razlika u ovoj promjeni banske stolice, neka sudi svaki ozbiljan političar. Jedno je neoborivo; da je hrvatski narod i opet bio od Magjara na naj- okrutniji način izigran. Danas u Hr- vatskoj vlada absolutizam i tiranija, koju nam naši »prijatelji« Magjari skuhaše. Današnje je stanje nepo- dnosivo; hrvatskom je narodu i pre- više ovakove kušnje. Treba tražiti iz- laza iz ovakove situacije, Bili se Hr- vatskoj moglo pomoći ? Mislimo da bi. Ni Magjarima ne cvate ruže. Od- nosi izmegju Beča i Pešte zaoštrili su se. Zar hrvatski političari ne bi mogli upotrebiti ovu prigodu u korist po osobitom planu, te smo naveli nekoliko primjera. Ali to nije sve. Prosjačenje se smatra zanatom, treba dakle učiti i naučiti sve moguće spletke i varke, da se lakše i sjegurnije uspije u poslu. Pri tome se mnogi prosjaci služe djecom. Za njih predstavljaju djeca osobitu glavnicu. | baš u mnogim se gradovima, a osobito u Londonu, rado u- najmljuju djeca te se prama njihovoj ljepoti ili grdobi ili kržljavosti dotičnim roditeljima plaća veći ili manji mjesečni, dotično godi- šnji iznos. U Engleškoj se godine 1877. okrila čitava organizacija takovih kupaca djece. Tako zvani padroni igjahu svake go- dine u Italiju, te uzimahu od siromašnih Napoletanaca za nekoliko godina u najam, uz stanovitu neku godišnju svotu. Ova dje- ca bijahu zatim dovedena u Englešku, gdje ih padroni vježbahu u profesijonalnom pro- sjačenju. Naravno, ovi nesretnici moragjahu cijeli svoj dobitak izručiti svojim gospoda- rima, od kojih bijahu na najgori način mu- čeni, premda za njih predstavljahu osobitu glavnicu. Stanje ove nesretne djece ne bi- jaše ništa bolje od onih nevoljnih robova u starome i novome svijetu. Da su se pak u tu svrhu osobito upotrebljavala djeca iz Italije, ima svoj uzrok u tome, što se Ta- lijanci, a osobito stanovnici Napulja, radi svojega siromaštva lako dijele od svoje djece, pak i s toga, što djeca u lialiji imaju specijalnih sposobnosti da drugome olak- šaju džepove. To će potvrditi svako, te je samo nekoliko vremena boravio u kojem većem gradu ltalije, te imao prigode da uči život na ulici. Hrvatske ? U bečkom parlamentu mi smo kroz ove zadnje dane čuli tako- vih izjava od najboljih političara, koje izjave ne mogu a da i& razvesele sva- koga Hrvata. Te su izjave — o trija- lizmu — pale iz ustiju vogja kršćan- sko-socijalne stranke; a kako je poz- nato, ova je stranka nepopustljiva pra- ma Magjarima. Zašto hrvatski političari ne bi pokušali doći u dodir sa slaven- skim elementima u bečkom parlamentu i stupiti u dogovore sa kršćansko-so- cijalnom strankom, te poduzeti jednu zajedničku akciju proti Ugarskoj ? Ko- likogod bila žilava borba hrvatskih de- legata u zajedničkom saboru, ona ipak neće nikada postići uspjeha, jer hrvat- ski delegati u Pešti ne mogu naći o- slona kod nijedne magjarske stranke. Naprotiv kada bi se hrvatski delegati sporazumjeli sa slavenskim elementima na carevinskom vijeću i sa kršćansko- socijalnom strankom, pa ako hoćete i sa socijalnim demokratima — situacija bi se odmah promijenula; u tom slu- čaju borba za Hrvatsku ne bi se vo- dila samo izmegju Zagreba i Pešte, već Beč i Zagreb dogovorno udarali bi na Peštu, a u korist Hrvatske. | naš položaj postao bi sasvim" drugčiji. Nu gospoda koalirci u Zagrebu kao da ovo ne razume i neće da razume. Magjari su ih tako vješto sugestijoni- rali, da se oni još i danas" spasu na- daju iz Pešte, te da se ne zamjere magjarima ustručavaju se doći u dodir sa austrijskim slavenskim i neslaven- skim elementima; oni nevjeruju Lue- geru, nevjeruju Lichtensteinu, 2 nevje- ruju austrijskim Slavenima, nevjeruju Beču — a vjeruju Košutu, Polony-u, Andrassy-u, Justh-u i Pešti. Ovim vje- ruju i danas hrvatski koalirci, pa ma- kar oni prepravili i drugu armaturu za Hrvatsku. Daklegod hrvatski političari budu se okretati prema" Pešti, sunce Hrvatskoj neće granuti; velika i neo- prostiva je pogriješka hrvatskih politi- Ali od spomenutih engleških padroni ni- jesu ništa bolji mnogi roditelji, koji tjeraju svoju vlastitu djecu na prosjačenje. O tome imamo svaki dan dosta primjera. Ovdje ćemo samo neke spomenuti. MNasred jedne od najživlijih ulica jednoga ovećeg grada stoji malena djevojčica, plače, a učruci drži praznu zdjelu mlijeka. Okolo plačuće dje- vojčice već se sakupilo dosla čeljadi, rado- znali da saznadu za uzrok njezinog plača. Tada će mala, da je majka poslala kupiti mlijeka; da je jedan uličar gurnuo_i tako da se mlijeko prolilo. Djevojčica plače i plače, a čeljad je žali. Tada se iz svjetine javlja jedna žena, pak će uzrujano reći ma- loj: »Je li? To je bio posljednji novčić tvoje majke, s toga ne smiješ sada kući!« Djevojčica ne odgovara ništa, već samo plače. Prisutni, duboko ganuti, gledaju je- dan drugoga, i eto sada jedan stupa iz kruga, te počinje sakupljati milodare za djevojćicu. U kratko ima u ruci lijepu svo- ticu i veselo hrli — k majci. Ona žena, koja je svojim upitom ganula prisutne, bi- jaše djevojčina majka. Ona je od svoje kćeri učinila umjetniću u prosjačenju, svaki je dan slala s napola napunjenom posudom mlijeka na ulicu, i tako dobivala dnevno 7 do 10 kruna. Komu se nije slučilo, barem jedan put u životu, da ga je na putu zaustavilo kakovo gnusno, razdrpano dijete, moleći ga, da mu štogod udijeli, jer da mu kod kuće leži bolestan otac ili majka, ili obojica, a ne imaju što jesti? U većem broju slučajeva bijahu i otac i majka zdravi, a ako im što- čara što isključuju svaku zajedničku akciju sa austrijskim Slavenima — to je politika Frana Supila i takova poli- tika Hrvatsku je dovela u današnji servilni položaj. Bilo bi ipak više vrije- me, da hrvatska koalicija počme 02- biljnije shvaćati današnju situaciju ! U Zagreb. Do sada su nekoliko puta naši po- glaviti ljudi iz raznih političkih strana- ka hodili u Zagreb, da tamo ude- se dogovornu i složnu akciju za na- rodno dobro. Nadasve je to bilo kad se stvarala »riječka resolucija«. Što znamo mi smo prvi i u više navrata- ka stavljali na dušu našijem zastupni- cima, da pokrenu opći dogovor i sa- stanak, jer ako igda sada su baš ude- sni dani, u kojijem ili da se oslobo- dimo svakoga iga, ili da posve po- dlegnemo tugjoj sili, koja nas svojijem eksperimentima mrcvari i hoće da nas utuče. | hvalevrijedno naši pokrenuše akciju, i tom namisli odoše/u Zagreb. Svak zna, da je naš dični vogja Don Ivo Prodan prava pčelica, nesebičan, spravan za narodnu stvar na svaku žrtvu, pa ga stalo i glave, te s toga ne možemo a da ne pohvalimo i da se dičimo tim njegovim rodoljubnim djelom. Drago nam je da mu je Dr. Duli- bić bio pratigjija u takovom važnom poslu, a cijenimo radi stvari da je bi- lo mnogo bolje i korisnije da je izo- stao Dr. Drinković; jer pri općem do- bru naroda našega svaka je osobna žrtva sveta i blagoslovljena. Ipak isto- dobno hvalimo da su bili složni u to- me, kako bi sakupili sve političke stran- ke bez ikakve reserve ili razlike na prijateljski dogovor. Cijenimo i to, jer gledamo na samu stvar a ne na o0so- be, da je bilo zgodnije da je kojagod stranka u banovini prva pokrenula sku- pni dogovor, možda bi uspjeh bio bo- god manjkalo, bijaše ono nekoliko novčića isprosjačenih od djeteta, da pokvase svoje suho grlo. Bolest ili kržljavost, to su osobita sred- stva, dapače glavnica profesijonalnog pro- sjaka. A gdje narav nije udijelila takovih betega, umjetno ih se stvara. Sakati, hromi, slijepi, gluhi, nijemi, to su najobičniji eg- zemplari megju prosjacima. Izmegju njih ima tako umjetničkih epileptičara, da će prevariti i najiskusnijega liječnika. Dosta je da pogjemo prigodom proštenja kojom od ulica, kuda prohodi ophod, da vidimo sve što je nevolje i nesreće izloženo svačijem pogledu. Najgnusnije se rane ostentativno izlagaju, eda se prolaznici ganu. Ali kad je proštenje prošlo, kad se spuštila noć, dvije trećine tih kržljavih nemoćnih prosjaka ču- dom kakovim dobivaju opet zdravlje, te u kakovoj zabitnoj krčmi veselo jedu i piju, nazdravljajući milosrdnom srcu onih, koji su im svojim darovima pribavili ovakove slasti ! S ovim ćemo svršiti, premda bismo mo- gli o predmetu još ovoliko napisati. Po sebi se nameće pitanje, kako da se najuspješnije na kraj stane profesijonalnom prosjačenju, toj rak-rani našega javnoga ži- vota, što je takogjer i teški prestupak pra- ma onim nevoljnicima, koji zbilja stenju pod teretom bijede i nevolje. Rekli smo, da je prvi povod proiesijonal- nom prosjačenju mržnja za rad, za svaki pošteni zanat. Ova nam okolnost pruža i jedino sredstvo, da uspješno utučemo pro- | rada. lji, jer iza »riječke resolucije«, kako smo već natukli, u banovini ne gledaju dobrijem okom kad se zastupnici iz Dal- macije stave na glavi političkog pokreta. Bilo kako. bilo, najboljom i najple- menitijom namjerom poglavice "naše stranke odoše u Zagreb, i tamo pro- čelnicima raznijeh političkijeh stranaka upraviše slijedeće pismo : Gospodinu N. N. narodnomu zastupniku u Zagrebu. Častni gospodine ! Obzirom na zadnje sudbonosne dogo- djaje u našoj domovini, koji se razvijaju bez ikakva narodnog utjecaja, osjeća se, kako Vam je poznato, općenita želja zaje- dničkoga rada proti takvom stanju stvari. Mi smo pak dobili i naročit nalog od naših izbornika, da razvidimo, nebi li se što prije moglo naći načina — pošto se i tako ne sastaju dva najodlučnija sabora — da se svi zastupnici ujedno sa predstavnicima Bo- sne i Hercegovine, bez razlike stranaka, vo- ljom svojom i naroda, okupe na neprisilje- no bratsko vijećanje. Zato smo došli najprije u Zagreb, vru- ćom željom, da se sa predstavnicima svih stranaka prijateljski porazgovorimo o nači- nu, kako bi do tog zajedničkog rada i sku- pnoga sastanka moglo doći. Buduć nas u ovom poslu vodi samo opća stvar domovine, svima bez razlike zajedni- čka, to smatramo potrebnim naglasiti, da sa ni jednim predstavnikom koje političke stranke nijesmo posebice stupili u doticaj, nego smo se uslobodili obratiti se u isto vrijeme s istom ovakovom molbom cijenje- nim pročelnicima svih stranaka, zastupanih na hrvatskom saboru u Zagrebu. Molimo za to vruće i Vas, častni gospo- dine, kao pročelnika čiste Starčevićeve hrv. stranke prava, da bi se udostojali doći, po mogućnosti sa još jednim klubskim vašim drugom, na spomenuti prijateljski zajedni- čki razgovor u Palace Hotel »Croatia«, klub- ska soba, dne 29 o, mj. u deset sati pr. podne. U velike računamo na prijateljski odaziv vašega častnog gospodstva te Vam unaprijed od srca zahvaljujemo. Zagreb, 27. siječnja 1909. Odličnim štovanjem Don Ivo Prodan — Dr. Ante Dulibić — Dr. M. Drinković. fesijonalno prosjačenje. Odbiti prosjaka od vrata, to se ne može, jer na isti način, kako može prositi koji lukavi varalica, može pro- siti i koji, te zaista trebuje. Da je pak go- tovo nemoguće, ili barem veoma teško raz- likovati jednog drugoga, to će priznati sva- ko, ako samo u pameti ima, što smo do sada rekli. Dati onako bez razmišljanja i to lje pogibeljno, jer kako'se može dati jednome, koji će za sebe i za svoje kupiti komad kruha, tako se može dati i jedno- me, koji će novce jednostavno propiti. Ne ostaje nego jedno jedino sredstvo: da za- služi svoju milostinju. Prije nego mu se pruži ono nekoliko novčića, neka štogod učini, pa makar isprašio odijelo, očistio crevlje ili pomeo dvor. Profesijonalni pro- sjak ili to neće učiniti, ili će učiniti tako nerado, da će se odmah izdati, a tad se više zna, s kim se ima posla. Taj se više ne će povratiti, jer je uvjeren, da se je nje- govoj varci ušlo u trag, pak se i kazne boji. Pravi će prosjak svaki posao rado iz- vršiti, a onda mu se može dati i više, nego se s početka;namjeravalo. A kad opet na vrata zakuca, tad će se moći sjegurno za- ključiti, dagga je na to nagnala nevolja. Kad bi se ovako svagdje postupalo, pro- fesijonalni prosjaci ne bi na ničija zakucali, i tako bi se najlakše na kra toj nevolji našeg modernog života. jednostavno sredstvo više koristilo plikacija ma kojeg zakonskog paragrafa jer bi time nestalo za prosjačke profesi. niste isprike da ne rade, jer ne mogu 1; gz (SVRH u e -»