Bt. 207.

U DUBROVNIKU, 6. Februara 1909.

 

M

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po

i četvrt godine  surazmjemno; za inozemstvo

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

LAJE Ah

 

godišnje K. 9. — Ko

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 10 PARA.

Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.
Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

zahvale i priopćena plaća se

 

 

 

INI

Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — Za

30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku

a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

—

 

Naš položaj.

Višekrat smo istakli nesregjene o-
dnošaje, koji danas vladaju u Hrvat-
skoj, a odatle i neka politička nesre-
gjenost i u našoj pokrajini. Ovakovo
abnormalno stanje mora da porazno
djeluje na svakoga rodoljuba, kome
pred očima lebdi samo napredak i slo-
boda svoje domovine. Ipak mi ne mi-
slimo da bi bilo teško iz sadanjeg se
položaja izvući, ali svakako hrvatski
političari preko Velebita u prvome su
redu pozvani, da zapogjenu jednu za-
jedničku akciju, koja bi tužnu Hrvat-
sku izbavila iz današnjega stanja. Ho-
će li političari hrvatske koalicije tako-
va šta poduzeti, ispovijedamo, da u to
teško vjerujemo. Zagorčeva stranka pra-
va, koja bi jedina od svih stranaka u
koaliciji mogla poduzeti jednu takovu
inicijativu — i ona rek bi da se na-
lazi pod uplivom i direktivom Frana
Supila i družine, a takav konsorcij po-
litički nesposoban i egoističan teško bi
uspio sanirati današnje političke prili-
ke u Hrvatskoj. Istup gosp. Zagorca
protiv gosp. Frana Supila jest vrlo in-
teresantan, on nam otkriva jednu ža-
lostnu stranicu hrvatske politike, on
nas još bolje utvrgjuje u starom našem
mišljenju: da cio politički rad g. Su-
pila, pa bilo i proti njegovoj volji,
Hrvatsku i hrvatski narod bacio je na-
trag. G. Supilo nije bio drugo već pro-
sto orugje u rukama Magjara. Magjari
su se vješto s njime poslužili da još
bolje učvrste svoje pozicije u Hrvat-
skoj. Sjećamo se vrlo dobro, da, kada
je jedan odlični političar, otrag koju
godinu dana pročitao u »Novom Li-
stu« one Supilove članke, u kojima bi-
jaše govora o sporazumu Magjara i
Hrvata, u kojima se je Košut slavio
kao spasitelj hrvatskoga naroda i hr-
vatske slobode, sjećamo se, kako je
dotični gospodin upravo razljućeno pri-
mjetio: pa da Hrvati nijesu iz-

PODLISTAK.

Poezija prosjačenja.
Prot. W. baron Ljubibratić.
Iv

Na ljestvama profesijonalnih prosjaka naj-
niže stoje tako zvani proletarci u prosjače-
nju. Radi svoje su strasti za pićem tako
nisko pali, da više nijesu u stanju da učine
kakav posao. A njima i nije do osobita
dobitka, već jedino da toliko isprose, e da
uzmognu popiti obični broj čašica rakije,
ili stanovitu količinu vina. To su prosjaci
najgore vrsti, od kojih bježe isti njihovi
bolji drugovi, jer gnusni, jer puni gamadi.
S toga su i uzroka prinugjeni da svoje
noći prospavaju sub Jove, i tek kad ih
gvozdena šaka kojega policiste uhvati za
grlo, tada se temeljito očiste i dobivaju
dobru postelju. Ali čim se dočepaju zlatne
slobode, dosta je samo nekoliko dana, da
se na njih pojavi stara nevolja. Grozna je
u tom pogledu izjava, što je učinio pred
jednim porotničkim sudom u Saksoj jedan
ovakovi propali prosjak. Bijaše optužen, da
je nekom posjedniku upalio staju. Pred su-
dom priznade svoj čin, te madoda, da je
to učinio, eda dogje u tamnicu, jer njegovo
tijelo bijaše od glave do pete taku posuto
gamadi, da više nije mogao trpjeti, Ob o-
voj vrsti profesijonalnih prosjaka mi neće-
mo dalje govoriti, to su jednostavne živine,
za koje ne opstoji nego čaša, i za čašu su
kadri da počine i najveće zlo. Piće ih je
otupilo, u njima ubilo svaki drugi osjećaj.

Rekli smo, da profesijonalni prosjaci rade

 

gubili političku busolu, a Su-
pilo mora biti magjarska pe-
dina. Je li su onom času g. Supilo
bio od Magjara unajmljen, da prevari
hrvatski narod, o tome je teško izreći
sjeguran sud — ali da je hrvatski na-
rod od Magjara, a preko g. Supila,
bio prevaren, to je više nego sjegur-
no. Ovoj prevari je li kumovao novac
ili ambicija pojedinaca, to je teško ka-
zati; ali da je »riječka rezolucija« plod
neozbiljnih i neiskusnih političara —
to je više nego sjegurno. Hrvatska da-
nas uzdiše pod magjarskom tiranijom
zaslugom svojih vlastitih sinova. Ma-
gjari nikada ne bi se usudili sa Hr-
vatskom na sličan način postupati, sa-
mo da su vogje hrvatskoga naroda bi-
li ozbiljniji i pametniji. Ovo je jedna
takova činjenica, koju će teško itko
pobiti. Stara magjaronska ili kako se
je sama zvala »narodna« stranka u Ba-
novini, nije bila drugo nego prosta
stafaža magjarske politike u Hrvatskoj;
a srpsko-hrvatska koalicija predvo-
gjena od g. Supila nije bila drugo
već druga edicija »narodne« magjaron-
ske stranke — pod firmom srbo-
hrvatstva. Posljedice za Hrvatsku bi-
le su iste: prva je omogućila Heder-
vary-ev sistem, a druga je prepravila
zemljište Rakodzay-u i Rauchu. Koja
razlika u ovoj promjeni banske stolice,
neka sudi svaki ozbiljan političar.
Jedno je neoborivo; da je hrvatski
narod i opet bio od Magjara na naj-
okrutniji način izigran. Danas u Hr-
vatskoj vlada absolutizam i tiranija,
koju nam naši  »prijatelji« Magjari
skuhaše. Današnje je stanje  nepo-
dnosivo; hrvatskom je narodu i pre-
više ovakove kušnje. Treba tražiti iz-
laza iz ovakove situacije, Bili se Hr-
vatskoj moglo pomoći ? Mislimo da
bi. Ni Magjarima ne cvate ruže. Od-
nosi izmegju Beča i Pešte zaoštrili
su se. Zar hrvatski političari ne bi
mogli upotrebiti ovu prigodu u korist

po osobitom planu, te smo naveli nekoliko
primjera. Ali to nije sve. Prosjačenje se
smatra zanatom, treba dakle učiti i naučiti
sve moguće spletke i varke, da se lakše i
sjegurnije uspije u poslu. Pri tome se mnogi
prosjaci služe djecom. Za njih predstavljaju
djeca osobitu glavnicu. | baš u mnogim se
gradovima, a osobito u Londonu, rado u-
najmljuju djeca te se prama njihovoj ljepoti
ili grdobi ili kržljavosti dotičnim roditeljima
plaća veći ili manji mjesečni, dotično godi-
šnji iznos. U Engleškoj se godine 1877.
okrila čitava organizacija takovih kupaca
djece. Tako zvani padroni igjahu svake go-
dine u Italiju, te uzimahu od siromašnih
Napoletanaca za nekoliko godina u najam,
uz stanovitu neku godišnju svotu. Ova dje-
ca bijahu zatim dovedena u Englešku, gdje
ih padroni vježbahu u profesijonalnom pro-
sjačenju. Naravno, ovi nesretnici moragjahu
cijeli svoj dobitak izručiti svojim gospoda-
rima, od kojih bijahu na najgori način mu-
čeni, premda za njih predstavljahu osobitu
glavnicu. Stanje ove nesretne djece ne bi-
jaše ništa bolje od onih nevoljnih robova
u starome i novome svijetu. Da su se pak
u tu svrhu osobito upotrebljavala djeca iz
Italije, ima svoj uzrok u tome, što se Ta-
lijanci, a osobito stanovnici Napulja, radi
svojega siromaštva lako dijele od svoje
djece, pak i s toga, što djeca u lialiji imaju
specijalnih sposobnosti da drugome olak-
šaju džepove. To će potvrditi svako, te je
samo nekoliko vremena boravio u kojem
većem gradu ltalije, te imao prigode da uči
život na ulici.

 

Hrvatske ? U bečkom parlamentu mi
smo kroz ove zadnje dane čuli tako-
vih izjava od najboljih političara, koje
izjave ne mogu a da i& razvesele sva-
koga Hrvata. Te su izjave — o trija-
lizmu — pale iz ustiju vogja kršćan-
sko-socijalne stranke; a kako je poz-
nato, ova je stranka nepopustljiva pra-
ma Magjarima. Zašto hrvatski političari
ne bi pokušali doći u dodir sa slaven-
skim elementima u bečkom parlamentu
i stupiti u dogovore sa kršćansko-so-
cijalnom strankom, te poduzeti jednu
zajedničku akciju proti Ugarskoj ? Ko-
likogod bila žilava borba hrvatskih de-
legata u zajedničkom saboru, ona ipak
neće nikada postići uspjeha, jer hrvat-
ski delegati u Pešti ne mogu naći o-
slona kod nijedne magjarske stranke.
Naprotiv kada bi se hrvatski delegati
sporazumjeli sa slavenskim elementima
na carevinskom vijeću i sa kršćansko-
socijalnom strankom, pa ako hoćete i
sa socijalnim demokratima — situacija
bi se odmah promijenula; u tom slu-
čaju borba za Hrvatsku ne bi se vo-
dila samo izmegju Zagreba i Pešte,
već Beč i Zagreb dogovorno udarali
bi na Peštu, a u korist Hrvatske. |
naš položaj postao bi sasvim" drugčiji.
Nu gospoda koalirci u Zagrebu kao
da ovo ne razume i neće da razume.
Magjari su ih tako vješto sugestijoni-
rali, da se oni još i danas" spasu na-
daju iz Pešte, te da se ne zamjere
magjarima ustručavaju se doći u dodir
sa austrijskim slavenskim i  neslaven-
skim elementima; oni nevjeruju Lue-
geru, nevjeruju Lichtensteinu, 2 nevje-
ruju austrijskim Slavenima, nevjeruju
Beču — a vjeruju Košutu, Polony-u,
Andrassy-u, Justh-u i Pešti. Ovim vje-
ruju i danas hrvatski koalirci, pa ma-
kar oni prepravili i drugu armaturu za
Hrvatsku. Daklegod hrvatski političari
budu se okretati prema" Pešti, sunce
Hrvatskoj neće granuti; velika i neo-
prostiva je pogriješka hrvatskih politi-

Ali od spomenutih engleških padroni ni-
jesu ništa bolji mnogi roditelji, koji tjeraju
svoju vlastitu djecu na prosjačenje. O tome
imamo svaki dan dosta primjera. Ovdje
ćemo samo neke spomenuti. MNasred jedne
od najživlijih ulica jednoga ovećeg grada
stoji malena djevojčica, plače, a učruci drži
praznu zdjelu mlijeka. Okolo plačuće dje-
vojčice već se sakupilo dosla čeljadi, rado-
znali da saznadu za uzrok njezinog plača.
Tada će mala, da je majka poslala kupiti
mlijeka; da je jedan uličar gurnuo_i tako
da se mlijeko prolilo. Djevojčica plače i
plače, a čeljad je žali. Tada se iz svjetine
javlja jedna žena, pak će uzrujano reći ma-
loj: »Je li? To je bio posljednji novčić
tvoje majke, s toga ne smiješ sada kući!«
Djevojčica ne odgovara ništa, već samo
plače. Prisutni, duboko ganuti, gledaju je-
dan drugoga, i eto sada jedan stupa iz
kruga, te počinje sakupljati milodare za
djevojćicu. U kratko ima u ruci lijepu svo-
ticu i veselo hrli — k majci. Ona žena,
koja je svojim upitom ganula prisutne, bi-
jaše djevojčina majka. Ona je od svoje kćeri
učinila umjetniću u prosjačenju, svaki je
dan slala s napola napunjenom posudom
mlijeka na ulicu, i tako dobivala dnevno 7
do 10 kruna.

Komu se nije slučilo, barem jedan put u
životu, da ga je na putu zaustavilo kakovo
gnusno, razdrpano dijete, moleći ga, da mu
štogod udijeli, jer da mu kod kuće leži
bolestan otac ili majka, ili obojica, a ne
imaju što jesti? U većem broju slučajeva
bijahu i otac i majka zdravi, a ako im što-

čara što isključuju svaku zajedničku
akciju sa austrijskim Slavenima — to
je politika Frana Supila i takova poli-
tika Hrvatsku je dovela u današnji
servilni položaj. Bilo bi ipak više vrije-
me, da hrvatska koalicija počme 02-
biljnije shvaćati današnju situaciju !

 

U Zagreb.

Do sada su nekoliko puta naši po-
glaviti ljudi iz raznih političkih strana-
ka hodili u Zagreb, da tamo ude-
se dogovornu i složnu akciju za na-
rodno dobro. Nadasve je to bilo kad
se stvarala »riječka resolucija«. Što
znamo mi smo prvi i u više navrata-
ka stavljali na dušu našijem zastupni-
cima, da pokrenu opći dogovor i sa-
stanak, jer ako igda sada su baš ude-
sni dani, u kojijem ili da se oslobo-
dimo svakoga iga, ili da posve po-
dlegnemo tugjoj sili, koja nas svojijem
eksperimentima mrcvari i hoće da nas
utuče. | hvalevrijedno naši pokrenuše
akciju, i tom namisli odoše/u Zagreb.
Svak zna, da je naš dični vogja Don
Ivo Prodan prava pčelica, nesebičan,
spravan za narodnu stvar na svaku
žrtvu, pa ga stalo i glave, te s toga
ne možemo a da ne pohvalimo i da
se dičimo tim njegovim rodoljubnim
djelom.

Drago nam je da mu je Dr. Duli-
bić bio pratigjija u takovom važnom
poslu, a cijenimo radi stvari da je bi-
lo mnogo bolje i korisnije da je izo-
stao Dr. Drinković; jer pri općem do-
bru naroda našega svaka je osobna
žrtva sveta i blagoslovljena. Ipak isto-
dobno hvalimo da su bili složni u to-
me, kako bi sakupili sve političke stran-
ke bez ikakve reserve ili razlike na
prijateljski dogovor. Cijenimo i to, jer
gledamo na samu stvar a ne na o0so-
be, da je bilo zgodnije da je kojagod
stranka u banovini prva pokrenula sku-
pni dogovor, možda bi uspjeh bio bo-

god manjkalo, bijaše ono nekoliko novčića
isprosjačenih od djeteta, da pokvase svoje
suho grlo.

Bolest ili kržljavost, to su osobita sred-
stva, dapače glavnica profesijonalnog pro-
sjaka. A gdje narav nije udijelila takovih
betega, umjetno ih se stvara. Sakati, hromi,
slijepi, gluhi, nijemi, to su najobičniji eg-
zemplari megju prosjacima. Izmegju njih
ima tako umjetničkih epileptičara, da će
prevariti i najiskusnijega liječnika. Dosta je
da pogjemo prigodom proštenja kojom od
ulica, kuda prohodi ophod, da vidimo sve
što je nevolje i nesreće izloženo svačijem
pogledu. Najgnusnije se rane ostentativno
izlagaju, eda se prolaznici ganu. Ali kad je
proštenje prošlo, kad se spuštila noć, dvije
trećine tih kržljavih nemoćnih prosjaka ču-
dom kakovim dobivaju opet zdravlje, te u
kakovoj zabitnoj krčmi veselo jedu i piju,
nazdravljajući milosrdnom srcu onih, koji
su im svojim darovima pribavili ovakove
slasti !

S ovim ćemo svršiti, premda bismo mo-
gli o predmetu još ovoliko napisati.

 

Po sebi se nameće pitanje, kako da se
najuspješnije na kraj stane profesijonalnom
prosjačenju, toj rak-rani našega javnoga ži-
vota, što je takogjer i teški prestupak pra-
ma onim nevoljnicima, koji zbilja stenju
pod teretom bijede i nevolje.

Rekli smo, da je prvi povod proiesijonal-
nom prosjačenju mržnja za rad, za svaki
pošteni zanat. Ova nam okolnost pruža i

 

jedino sredstvo, da uspješno utučemo pro- | rada.

lji, jer iza »riječke resolucije«, kako
smo već natukli, u banovini ne gledaju
dobrijem okom kad se zastupnici iz Dal-
macije stave na glavi političkog pokreta.

Bilo kako. bilo, najboljom i najple-
menitijom namjerom poglavice "naše
stranke odoše u Zagreb, i tamo pro-
čelnicima raznijeh političkijeh stranaka
upraviše slijedeće pismo :

Gospodinu N. N.
narodnomu zastupniku
u Zagrebu.
Častni gospodine !

Obzirom na zadnje sudbonosne dogo-
djaje u našoj domovini, koji se razvijaju
bez ikakva narodnog utjecaja, osjeća se,
kako Vam je poznato, općenita želja zaje-
dničkoga rada proti takvom stanju stvari.
Mi smo pak dobili i naročit nalog od naših
izbornika, da razvidimo, nebi li se što prije
moglo naći načina — pošto se i tako ne
sastaju dva najodlučnija sabora — da se
svi zastupnici ujedno sa predstavnicima Bo-
sne i Hercegovine, bez razlike stranaka, vo-
ljom svojom i naroda, okupe na neprisilje-
no bratsko vijećanje.

Zato smo došli najprije u Zagreb, vru-
ćom željom, da se sa predstavnicima svih
stranaka prijateljski porazgovorimo o nači-
nu, kako bi do tog zajedničkog rada i sku-
pnoga sastanka moglo doći.

Buduć nas u ovom poslu vodi samo opća
stvar domovine, svima bez razlike zajedni-
čka, to smatramo potrebnim naglasiti, da
sa ni jednim predstavnikom koje političke
stranke nijesmo posebice stupili u doticaj,
nego smo se uslobodili obratiti se u isto
vrijeme s istom ovakovom molbom cijenje-
nim pročelnicima svih stranaka, zastupanih
na hrvatskom saboru u Zagrebu.

Molimo za to vruće i Vas, častni gospo-
dine, kao pročelnika čiste Starčevićeve hrv.
stranke prava, da bi se udostojali doći, po
mogućnosti sa još jednim klubskim vašim
drugom, na spomenuti prijateljski zajedni-
čki razgovor u Palace Hotel »Croatia«, klub-
ska soba, dne 29 o, mj. u deset sati pr. podne.

U velike računamo na prijateljski odaziv
vašega častnog gospodstva te Vam unaprijed
od srca zahvaljujemo.

Zagreb, 27. siječnja 1909.
Odličnim štovanjem

Don Ivo Prodan — Dr. Ante Dulibić —
Dr. M. Drinković.

fesijonalno prosjačenje. Odbiti prosjaka od
vrata, to se ne može, jer na isti način, kako
može prositi koji lukavi varalica, može pro-
siti i koji, te zaista trebuje. Da je pak go-
tovo nemoguće, ili barem veoma teško raz-
likovati jednog drugoga, to će priznati sva-
ko, ako samo u pameti ima, što smo do
sada rekli. Dati onako bez razmišljanja i
to lje pogibeljno, jer kako'se može dati
jednome, koji će za sebe i za svoje kupiti
komad kruha, tako se može dati i jedno-
me, koji će novce jednostavno propiti. Ne
ostaje nego jedno jedino sredstvo: da za-
služi svoju milostinju. Prije nego mu se
pruži ono nekoliko novčića, neka štogod
učini, pa makar isprašio odijelo, očistio
crevlje ili pomeo dvor. Profesijonalni pro-
sjak ili to neće učiniti, ili će učiniti tako
nerado, da će se odmah izdati, a tad se
više zna, s kim se ima posla. Taj se više
ne će povratiti, jer je uvjeren, da se je nje-
govoj varci ušlo u trag, pak se i kazne
boji. Pravi će prosjak svaki posao rado iz-
vršiti, a onda mu se može dati i više, nego
se s početka;namjeravalo. A kad opet na
vrata zakuca, tad će se moći sjegurno za-
ključiti, dagga je na to nagnala nevolja.
Kad bi se ovako svagdje postupalo, pro-
fesijonalni prosjaci ne bi na ničija
zakucali, i tako bi se najlakše na kra
toj nevolji našeg modernog života.
jednostavno sredstvo više koristilo
plikacija ma kojeg zakonskog paragrafa
jer bi time nestalo za prosjačke profesi.
niste isprike da ne rade, jer ne mogu

1;

gz

 

 

 

(SVRH

u
e

-»