o. o.

Br. 208.

PRAMA CRVENA Kk

U DUBROVNIKU, 13. Februara 1909.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po

i četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
polugodište.

 

godišnje K. 9 — Ko
je predbrojen i za došasto

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 10 PARA.

Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.
Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

 

 

TROI M a o... anJJITTN "S AT RE TT

od. V.

IMS

Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — Za

zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku

a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
neirankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

 

 

Radi sastanka.

Plaha naša ćud učinila je, da su
mnogi listovi strančarski prosudili na-
stojanja Dum Iva Prodana i družine,
kako bi omogućili sastanak svijeh stra-
naka, za opće narodno dobro: tako
da su razne novine prosudile stvar ne
s vedre visine nego iz mutnoga talo-
ga svojih namjera i ciljeva. Da je sa-
stanak bio potrebnit, dapače posve
nuždan, mnoge su novine temeljile i
s ove i s one strane Velebita, a to
bez razlike stranaka. Ako su pak naš
vogja i družina prvi nastojali prakti-
čno prokrčiti put dogovoru : to nijesu
učinili s kakve god prikrivene namje-
re, nego iz nesebične i plemenite ljubavi
prama svome narodu. To, što znamo,
nikakva novina u dvojbu stavila nije,
a ako su ne samo pismeno nego oso-
bno nastojali oko dogovora, učinili su
jer su vigjeli da, dok svi vapijahu: sa-
stanimo se i dogovorimo se, niko ni-
je poduzeo i učinio one korake, koji
bi mogli do dogovora dovestit. Oni
su prvi led probili, jer su sve stranke,
koje su zastupane bile na dogovoru,
ustanovile da će do 10. ov. mj. dati
pismeni odgovor na obrazloženje i pre-
dlog Dum Iva Prodana; cijenimo da
je bila svačija dužnost malo se ustr-
pjeti i pričekati dok bude predlog po-
znat onako, kako je glasio od riječi
do riječi, i dok bude poznato stano-
vište, koje uzimlju stranke prama isto-
mu predlogu.

Tendencijozna pisanija raznijeh no-
vina prisilila je Dum Iva Prodana, da
izagje barem u dijelu iz reserve, i da
kaže što ga je navelo da ode u ŽZa-
greb i poradi za željeni sastanak. Ko
god je nepristran mora priznati, da su
navedeni razlozi po Dum Ivu Proda-
nu posve temeljiti i razložiti, i oni se
u kratko u ovome sadržavaju:

Aneksija Herceg-Bosne gotova je či-
njenica, ali je učinjena bez ikakvoga
obzira na sveta prava hrvatske krune,
koja je imala biti i pitana i njezino
pravo priznato izravnom aneksijom
Herceg-Bosne samoj Hrvatskoj. Anek-
sija je bila provedena a da se nijesu
osvrnuli na hrvatsku pragmatičku san-
kciju, koja je ugovorena i primljena
bila od prejasnoga vladalačkoga doma
i od hrvatskoga naroda mnogo prije
od magjarske sankcije, i koja je dava-
la nalog kruni, da u svoje doba osvoji
drevne dijelove stare Hrvatske i pri-
sajedini materom zemljom. Aneksija bi-
la je provedena a da sabori Hrvatske
i Dalmacije nijesu bili pitani, dakle bi-
la je provedena očitom namjerom, da
se Hrvatskoj prikrati nje pravo. A kad
je tako, dolazi jasno pitanje: smjedu li
prestavnici puka i naroda, zastupnici
u pokrajinskim i glavnim saborima sve
to mučke pretrpjeti i puštati, da očita
nepravica bude gotov čin? Nije li nji-
hova prva dužnost, da dogovorno pro-
svjeduju, jer se sveto ndrodno pravo
uskraćuje ?

Drugi razlog, koga navagja pročel-
nik naše stranke, jest ovaj:

Sva je prilika da će Bosna i Herce-
govina biti sjedinjena s Dalmacijom, a
Prodan jamči da postoji takova trajna
tendencija, a da je ista možda jur i
odluka, a takova riješitba dočim bi nas

predala u ruke njemačke drzovitosti
posve bi tužnu Hrvatsku bacila u na-
ručaj onog grdnog tatarina, koji ju da-
vno davi i hoće da ju posve u naro-
dnom ćustvu uguši. Po tome dakle
prijeti pogibelj kad pojedini sabori bu-
du sakupljeni, da ta stvar bude jur i
izvršena, pak bi onda veoma trudno
bilo ispravit je; dočim kad bi svi za-
stupnici složni pretečno izjavili, da se
takovoj riješitbi oni nigda za nigda pri-
lagoditi neće, što bi naravno narod u
svojijem skupštinama jednoglasno odo-
brio i potvrdio, tim bi se mogla pre-
dusrestit udesna riješitba, koja prijeti
da nas razdvoji u dvije pole: da jedni
budemo podvornica Nijemaca a drugi
Magjara. Nadasve ovaj razlog tako je
očit, tako je moćan, da niko koji je
u pameti nema mu šta prigovoriti. |
treći razlog, koji se ima uzeti u obzir
i koji je takogjer veoma važan, a i to-
ga pročelnik u krasnomu svomu član-
ku navagja. On kaže: Slovenci su ple-
menita grana stare Hrvatske; oni su
ekonomski i prosvjetno mnogo napr€-
dovali i u mnogo čemu mogu nam
služiti kao zavidni primjer, ali su izlo-
ženi velikom njemačkom pritisku, te
da se obrane prisiljeni su uteći se brat-
skoj pomoći i zaštiti mile svoje braće
Hrvata. Oni su to davno uvigjeli, te
su poprimili državno hrvatsko pravo
kao svoje, i spravni su dijeliti dobru
i zlu sudbinu skupa s nama. Oni ima-
du veoma ugledne, priznate umnike i
govornike kao zastupnike, i ovi bi pri-
stupili i na dogovor i na sastanak, i
tako bi se stvar prikazala ozbiljna oni-
jem krugovima, koji vedre i oblače u
našoj monarhiji, te je sva prilika, da
ako se ne bi o jednom steklo potpu-
no pravo hrvatsko po našem  progra-
mu, ipak stekli bi se barem prvi uslo-
vi, da se do koje godine ostvari i pot-
puno pravo. Trebalo je osvrnuti se i
na one, koji hoće da su Srbi i nazi-
vlju se Srbima, zato je bio i podne-
šen predlog, ali kako je glasio i koje
je pogodnosti davao Srbima obaznat
ćemo do koji dan, i tad ćemo jedino
moći nešto stvarna kazati.

Jur je po sebi veliko dobro da su
se sreli i porazgovorili ljudi, koji su
radi razmirica davno udaljeni bili, za-
dojeni mržnjom jedni proti drugijem.
Jur je dobro da postoji jedan predlog,
koji ide na to, da ostvari opći razgo-
vor i dogovor: još malo dobre volje,
malo nastojanja i moći će se sastanak
obdržati, i tako doći do skupne jedne
akcije. To narod želi, to narod vapi,
temu se nada, a do stranaka je da toj
općoj želji dogju u susret; naravno,
predlog nije sveto pismo, o njemu će
se moći raspravljati, moći će ga se
promijenuti, ispraviti, urediti: glavno
je da se dogje do sastanka, koji i ako
ne bi u političkom smislu donio sve
ono dobro koje se želi, mogao bi po-
ravnati put da se do njega dogje, a
svakako mogao bi biti veoma koristan
s ekonomskog i prometnog gledišta.
Očajnost u narodu i prijeka nevolja
uhvamo da će osvijestiti sve stranke i
da će se tako ipak do sastanka doći,
kako žele svi oni, koji iskreno svoj

e . o
Neuspješne prijetnje.

Kad je aneksija slijedila, užurbale su se
preko načina Srbija i-Crma Gora, i nagla-
šivale da im je »gjedovina ugrabljena«: po-
slale su najuglednije svoje političare, da
kod raznijeh vlada traže pomoć, kako bi
osujetile vladalački čin obljubljenoga naše-
ga kralja. Njihove nade nadasve su upirale
u pomoć moćne Rusije, bogate Engleške,
slobodoumne Francuske, a nadasve u po-
moć Turske, koja je imala otvoreno tražiti
ili povratak Herceg-Bosne ili postignuti uz
masnu otštetu da budu slobodna država u
dobrom dijelu, a da se jedan dio mora da
dade Srbiji i Crnoj Gori, kako bi mogle iz-
dušiti na more. Poslanici nijesu uspjeli, jer
su moćne vlade naglašivale, da budu mirne
i spokojne, ako žele ipak neku otštetu pri-
miti. :

U toliko po riječima ruskog ministra Iz-
volskoga saznalo se je, da je Rusija već
davno pristala na aneksiju Herceg-Bosne
izravno Hrvatskoj a neizravno našoj mo-
narhiji; engleški ministar izjavio je, da je
on Srbiji navlaš preporučivao, da se podne-
se umjereno i mirno, a tek onda da će mo-
ći računati na simpatije Engleške. Ostajala
je Turska, koja je jedina i bila pozvana i
imala prava da reče svoju; ali Turska kad
je na sve dobro promislila, uvigjela je da
bi strašno stradala kad bi stupila u rat pro-
ti našoj monarhiji, s kojom dogovorno u-
stajaše knjaževina a paka kraljevina;Bugar-
ska. Zato oma pristane na ponugjeni joj
dogovor sa našom vladom; dogovori su se
malo otegnuli, ali je. dopokon postignut
potpuni sporazum i uklonjena glavna po-
gibelj evropejskomu ratu. A i ista se Ru-
sija podigla proti Srbiji i Crnoj Gori u to-
me, što je ne samo zagovarala mirni spo-
razum izmegju Bugarske i Turske, nego još
zajamčila Turskoj, da će joj platiti novčanu
otštetu za to što se je Bugarska proglasila
nezavisnom.

Srbiji i Crnoj Gori ostajaše još jedna na-
da, a ta je bila da će velevlasti barem usvo-
jiti i odobriti njihov predlog, kako bi Her-
ceg-Bosna bila nezavisna država na Balkanu;
ali se je i ta nada izjalovila, jer baš ovijeh
dana moćna Engleška, slobodoumna Fran-
cuska i kulturna ltalija uredovno izjaviše
Srbiji i Crnoj Gori, da odbacuju jur nagla-
šeni njihov predlog: a kad je tako, konfe-
rencija neće se po svoj prilici sakupiti, i
Srbija i Crna Gora biti će primorane da se
zadovolje onijem, što je bilo utanačeno od
naše monarhije i od Bugarske sa Turskom.
Tako ima tvrde nade da će se mir uzdržati,
a budu li Srbija i Crna Gora i dalje pr-
kosile, lako da ih dostigne porazni Vidov-
dan.

Danas, kad su odnošaji izmegju naše mo-
narhije i Turske postali prijateljski, Srbiji
i Crnoj Gori propala je i najbolja prigoda
da se okoriste na uštrb turske vlade u
pašaluku Novog Pazara, i tamo na krvavo
Kosovo, gdje ih je starina zvala. Da su bile
umjerene i na svaku računale, one su mogle
uz Austriju steći uharnu otštetu, ali danas
uz svu dobru volju treba da odustanu od
svake teritorijalne tečevine, i da se zadovolje
onom zadovoljštinom, koju bi im Austrija
svojevoljno dala. Žalimo veoma da su tako
nepromišljeno nabasale, i mi bi smo iz srca
željeli, da se sporazume sa našom monar-
hijom, koja bi im bez dvojbe mnogo dobra
pružila u prometu i trgovini, i koja bi u
slučaju novih zapletaja moćno ustala, da im
bude data i teritorijalna otšteta, i tako da
se nagju zadovoljne i sretne.

Naravno je, da kad bi pukla puška na
Balkanu, došlo bi se do općenitoga evro-
pejskoga rata, a sve velevlasti gledaju i
nastoje toj se pogibelji ukloniti, a ta je baš
stvar imala opametiti i Srbiju i Crnu Goru,
da odviše ne zadijevaju kad su se stalno
mogle nadati, da će ih velevlasti ostaviti na
cjedilu, kad se spor bude odviše zamrsio.

Me

s

 

rod ljube.

a IDS mm

 

 

mi“ Jeste li platili
predbrojbu? “BN

e o e
Naši krajevi.

U »Tršćanskom Lloydu« br. 310 pod na-
slovom »Gospodarstvo« osvrčuć se na pro-
met. stranaca u Dalmaciji, ima lijepi članak
koji se osvrće na naše krajeve i zanosno
o njima govori. G. pisac nabraja mnoge žr-
tve i troškove, koje su podnijele neke dr-
žave i općine, kako bi namatale sve to vi-
še stranaca pod svoj krov. One su uložile
silne kapitale da isprekrižaju zemlju ure-
gjenim i zasagjenim putevima za šetnju;

 

provele su željeznice i električne tramvaje,
kako bi saobraćaj bio lakši i pospješniji;
pretvorile su šumice u parkove ili su umje-
tno izgradile ili ako su ih našle uredile su
ribnjake i jezera, tako da stranci mogu u-
živati svaku udobnost, svaku utjehu, i svo-
je vrijeme sprovagjati što veselije i ugodni-
je. Stranci donesu čisti vrutak suhoga zla-
ta: to se zlato rasiplje kroz tisuću tračaka
na obrtnike, na zanatlije, na seljake; obilna
dobit dovede sobom kulturu i štednju, i
tako oni krajevi, gdje su stranci, na najbo-
ljemu su skoku svakoga dobragi blagostanja.
Nabraja divne ljepote našijeh krajeva; ka-
že da ima kod našijeh ljudi dosta novaca,
e bi mogli njegovati i unaprediti industriju
sa strancima.

Članak je napisan velikom ljubavi, ali
ipak posve stvarno.

I mi bi smo željeli da naši glavničari po-
rade nešto više oko toga: istina, učinilo se
je mnogo ali takogjer ima mnogo da se
učini, kako bi ta grana privrede blagodatno
i kod nas uspjela. Početci su kako iu sva-
koj stvari isprva mučni, te i ako ne do-
našaju koristi, jer se hoće da se taj promet
utvrdi i raširi a da koristi bude; ipak mi
smo uvjereni da kad bi se u tome smijeru
radilo sustavno i neumorno, nadošao bi dan
kad bi se trud i muka obilato naplatile.
Ove godine nema stranaca, jer je bila bo-
jazan od rata; sada kad je ta bojazan barem
za nekoliko ostranjena, stranci nam prido-
laze, i bude li se nastojalo pridolazit će
hrpimice kao i prije, a do našijeh je, koji
imadu vlast u rukama, da im i ovdi ne
oskudijeva nikakva začina i nikakvo uživa-
nje, koje im pružaju tugji krajevi, gdje se
stranci svrću.

Jedna stvar ipak mogla bi najviše odale-
čiti od nas strance, a ta je baš mnečuvena
skupoća najpotrebitijih stvari za življenje ;
jer kad gostioničar n. pr. plati meso 1 kilo
po Kr. 1:52, a litru mlijeka Kr. 1:20, kako
da stranac ne bježi iz te zemlje, gdje se
plaća ta svagdanja krana tako skupo ?

I sama je vlada uvigjela, da treba dosko-
čiti grdnoj skupoći, te je poslala svoga
čovjeka, kako bi proučio da se oskudici i
skupoći doskoči, tim što bi se amo iz Kranj-
ske slalo potrebnito meso i mlijeko i osta-
lo. Na ovu ponudu posve razložito opaža
kotorska »Boka« u uvodniku (br. 57), da
bi ta pomoć bila samo nešto od koristi, i
to vremenite a ne trajne, a da bi vlada mo-
raia, ako baš želi procvat i napredak u na-
šijem stranama, ukloniti sve one protivnosti,
koje ne dopuštaju dalinam meso, jaja i pe-
rad i druge začine prilično jeftino dolaze iz
Crne Gore i iz Srbije, kako je i prije bilo,
što bi trajno uvelo amo razložite cijene, i
tijem i još bolje primamilo strance, da se
kroz mjesece nauživaju zdravoga našega
zraka. Sad dok su u najvećem naporu za-
pletaji i utakmicažizmegju naše vlade i Sr-
bije i Crne Gore, naravnojje, da je to mu-
čno ako ne nemoguće; ali davno su naši
poslanici zagovarali dogovor i sporazum sa

(Srbijom i Crnom Gorom, dok odnošaji ni-

jesu bili napeti kako danas, ali ipak nijesu
bili poslušani: carinska je granica bila tako
stroga, nameti takovi, da nije bilo moguće
amo uvestit meso i ostalo, te su po tome
cijene poskupile i došle do onoga čuda,
koje nas davi i ne da nam živjeti. Vladina
pripomoć iz dalekijeh krajeva mogla bi za
koji mjesec ublažiti našu nevolju; ali, ako
se hoće trajno doskočiti oskudici i skupoći,

š

 

|dramom, koju su pod vještom

učiniti da trajno panu ogromne cijene, koje
tištu naš narod i sile ga, da svu svoju za-
radu baca u žvalo one aždaje, koja se zo-
ve: mesarnica, pekarnica i t. d.

Naš je glas prem malen dabude uvažen,
ali mi smo podigli naš glas u ime javno-
sti, u nadi da će se barem na glas naroda
osvrnuti pozvani faktori.

 

Vijesti iz naroda.

Iz Korčule.
Jeste li, vi, gospodo učena, čitali kadikad
naše moderne kritičare i pročitali n. pr. o-
vaj izraz: intelektualna abnormalnost; a je-
ste li i vi, braćo neuka, čuli pripovijedat,
da čovjeku u nekim prigodama služi glava
za »intrig«. Da to bolje uvidite, evo na,
pročitajte ovaj epigram, koji je ovih dana
na Korčuli bio prilijepljen o zid u jednoj
plesnoj dvorani:
nlnchiniamoci Italiani
»hnchinatevi stranieri
Deh ! Rialziamoci atfrattelati
ella Giustizia“ 1 (kursiv dop.)

Bum!!! ..2.2.2M.2...mM....M...
Kao da gledam naše korčulanske fakine,
škvarane, kamenare, marangune itd..... :

pak naše tradicijonalne »tete« Mare i »bar-
ba« Antete...ić....iće.., kojom umnom
pronicavošću, dubokim uvjerenjem i pono-
snom samosviješću čitaju gornje riječi, pak
i kakvim strahopočitanjem stoje pred epi-
gramom ! A kako i nećeš pred onim draže-
snim i majestatičnim »inchiniamoci«, »inchi-
natevi« ! ?

Vjerujte mi, i moje su biće za čitanja o-
buzela tako velebna čuvstva, i mene je o-
naj »inchinatevi« tako zatravio, da sam i
nehoteć pao na koljena — od smijeha. Pri-
činilo mi se u onom času zanosa, da slu-
šam koju od famoznih tirada našeg oblju-
bljenog originala, kad je snjim u društvu
Vinko Lozić.

Poviše epigrama izložilo se poprsje Veli-
kog Dantea.

Ja se kao kulturni Hrvat oduševljeno kla-
njam sjeni Velikog pjesnika i kličem mu
»Slava«, ali zato moram i bolno uskliknut :

»Neznam, što je skrivio Dante sloboda-
rac, da se danas u njegovo ime imaju na-
rodi raznarogjivat; ne pojmim, koji je velik
grijeh počinio umni Dante, da ga se upo-
trebljuje danas kao srestvo, kojiw će se
pitat i opsjenjivat zalnpana prostota i glu-
post«!

Puno smo veliki i kulturni mi Hrvati, da
bi na taj način prostituirali ime jednog Dan-
tea. Bili oživivši i došavši ovdje On, koji je
negda i dobre ljude stavljao u pakao radi
političkih prilika, našao danas jedan pa i
malani kutić u dno pakla, da u nj strpa
neke korčulanske »schiavone« ?

Samo tako naprijed, urogjena talijansko-
korčulanska gospodo, nemojte sustati, mi
će mo vas Hrvati »stranci« rado motrit, jer
počimljete biti jako dražesni, zanimivi i
vrijedni proučavanja. — Stranac, rogjen u
Korčuli.

Iz Makarske.

(»Sve za obraz«!) Tako je naslov neke
prestave; žalosna igra u 3 čina; dogogjaj
se zbiva u posestrimi Bosni, za vrijeme
turskog gospostva, a svrha je činu da pre-
kaže muhameđance u blagoj slici, i kako
bijahu milostivi prama kršćanima. Tu igru
naši vrijedni prestavljači dne 6. ov. mj. su
ju na pozornici društva »Sokd« izveli, i
premda radnja dosta teška i odulja, ipak
sretno i na opće odobravanje su ju izveli,
Prestava je bila za javnost uopće tako, da
je uz ulazninu mogao svak u dvoranu stu-
piti. Još prije osam sati u večer sve dru-
štvene prostorije bijahu dupkom pune, i
društvo se je lijepo okoristilo,
rala za ulaznice svota od 315
doista puno za ovako malo m
prvi put nakon mnogo godina,
letanti prikazuju se općinstvu

-szešiz
ist

dramatičara g.

 

upravom vrsnog
(sretno i na opće

i

zadovoljstvo

— m o o ss

1
ra

=a

N