Br. 209.

Domaće vijesti.

+ Miho Angjelinović, ugledni i
revni pučki učitelj, čestiti i plemeniti otac
mogobrojne obitelji, u naj boljoj muževnoj
dobi, kako nam tužna vijest javlja, premi-
nuo je. Vidio je tužan i nevoljan prve zra-
ke čestitoga pregnuća njegovijeh vrlijeh sino-
va za svako narodno dobro: ah! zašto ga
je nemila smrt zanijela, da nije vidio mile
svoje u onoj časti i položaju, koje zaslu-
žuju s njihovoga znanja i s domorodnoga
pregnuća. Prijateljsko naše saučešće tužnoj
i preucvijeljenoj njegovoj djeci i udovici, a
pokojniku iz sve duše: pokoj vječni !

(Plemenitomu predlogu »Našega Jedin-
stva« svesrdno pristajemo, u želji da tužnoj
obitelji ne fale siromaška srestva, da se iz-
drži u tolikoj nevolji).

»... Otputovala je parobrod
»Marija““ ...« Po zadnjim prigovorima
»Narodnog Lista« od sada se mora ovako
pisati: n. pr. »... otputovala je parobrod
»Marija“ .. .«, »... dubrovačka list ,Crve-
na“ ..«, ».. . zadarska list , Hrvatska Kru-
na“...«

Na ovakove i slične tirađe ne zaslužuju
»jezikoslovci« oko »Nar. L.« našeg ozbilj-
nog odgovora, nego sažaljenja.

Mi u našim odgovorima »N. L.« nijesmo
se niti jedne osobe dotakli, koja ga u to
ne ulazi, već samo objektivno odgovarali,
ali on — ko no ti »Narodni (I) List« — tim
se ne zadovoljuje, te i u zadnjem svome
odgovoru vrijegja i upliće osobe, koje ga
ni najmanje ne ulaze. Dolikuje li to jednom
listu, koji hoće da se nazivlje pristojnim,
prepuštamo mepristranoj i poštenoj publici
da sudi!

Iz novinstva. U Zagrebu je počeo
izlaziti dnevnik: »Hrvatske Novosti«. — U
Osijeku je počeo izlaziti »Obrtnički List«,
glasilo obrtnog zbora u Osijeku; izlazi sva-
kog 10. i 25. u mjesecu. — Javljaju, da će
od 1. Marta u Budimpešti počet izlazit hr-
vatski dnevnik, koji da će podupirati koa-
liciju, pak da će se i »Pokret« preseliti u
Budimpeštu.

Iz naše ratne mornarice. Ja-
vljaju iz Pole, da je na 11. ov. mj. pori-

nut u more podmorski brod ratne morna-

rice habsburške monarhije, koji privremeno

nosi oznaku“»I.« Uregjaji za slučaj nesreće

na tom brodu vrlo su zanimivi. Kad brod
tone, diže se odmah na površinu sprava, u
kojoj je smješten telefon, te se može lagja,
koja prati podmorski brod, staviti odmah
u svezu s momčadi u podmorskom brodu.

Osim toga je pričvršćeno oko broda više

širokih prstenova, kroz koje se mogu pro-
vući lanci, da se brod digne na površinu.
Uregjena je takogjer sprava, s pomoću koje
može momčad, ako dubina nije odveć ve-
lika, ostaviti podmorski brod. Konačno je
pomorska uprava dala sagraditi veliki pon-
ton za podizanje potonulih podmorskih bro-
dova.

Vrlo koristan običaj. U Bosni i
Hercegovini skidaju i nište gusjeničja gni-

jezda školska djeca. U g. 1908. sakupila su|

6,630.898 gnijezda. Za tu im je rabotu da-

la vlada nagradu od 500 K. Zar se ne bi| korrespondenz« saznaje, da je ricmanjsko
taj korisni običaj mogao i kod nas uvesti?

Vojno zapovjedništvo u Za-
dru. Neke novine bilježe vijest, koja se

Ludvig I., koji bijaše umro 1868., dakle če-
tiri godine pošto je njegov unuk stupio na

kraljevsko prestolje, vodijaše u Rimu iza
svoje abdikacije, 1848., čudnovati pustolo-
vni život, zamijenjujući često svoju ulogu
pokroviteljstva i zaštitnika umjetnika s onom
propaloga umjetnika. Njegov interes za u-
mjetnost pribavi prestolnici Bavarske onu
glasovitu galeriju slika, mnoge reproduk-

cije, i ako ne uvijek najbolje, talijanske
Renaisance i grčke klasičnosti, po čemu se
nadaše, da će poput Perikla vječno spojiti

svoje ime sa Atinom na Izaru.

Možda je za savremenike Ludviga II. bilo
sasvim neobično vigjeti mladoga kralja, gdje
upotrebljavajući, a često puta i zlorabeći
svoj visoki položaj, oko sebe stvara taki
intelektualni ambijenat, da je više odgova-
rao duhu srednjovječnog viteštva nego na-
zorima 19. stoljeća. Ali od toga pak do
mahnitosti ima još uvijek jedan veliki ko-
rak. Priznat ćemo rado, da možda nije od-
govaralo ustanovama način, kako je trošio
državne dohotke, ali je takogjer nepravedno
tvrditi, da je svojom rasipnosti gotovo u-
propaslio državu, jer po općem sudu nije
rasipnost podupirati umjetnost tako, da se

u Zedru širi sa sve to većom upornošću,
da se namjerava dignuti odanle vojno za-
povjedništvo. U istinu sada više nema ni
smisla da u Zadru bude vojno zapovjedni-
štvo. Zadnji su pak glasovi, da će u Du-
brovniku biti za Dalmaciju i Hercegovinu,
a u Sarajevu za Bosnu.

Akademija u Cawtatu. Javljaju
nam iz Cavtata, da onamošnje Hrvatsko Druš-
tvo »Zora« priregjuje dne 21. ov. mj. aka-
demiju sa plesom. Program je vrlo biran.

Nema više njemačkog kaza-
lišta u Ljubljani. Lljubljanskom nje-
mačkom kazalištu kucnuo je zadnji čas. Mol-
ba njemačkoga kazališnog društva na zem.
odbor, da mu se ustupi zemaljsko kranjsko
kazalište za četiri prestave u sedmicu, odbi-
jena je. S toga je njemačko kazališno druš-
štvo zaključilo, da dojduće godine više ne
angariža stalnu kazališnu družinu, nego da/
od slučaja do slučaja priredi koju njemačku
prestavu. Sa zaključkom zemaljskog odbora |
kranjskog odzvonilo je njemačkom kazalištu |
u bijeloj slovenskoj Ljubljani. Hvala Bogu!

 

 

Izgon čirilice iz škole. Dne 7.
o. mj. školski je odbor u Kupnjaku, u Hr-|
\vatskoj, a dne 9. o. mj. školski odbor u!
|Skradu na predlog svoga presjednika i mj.
škol. nadzornika zaključio je, da se ćirilica
\na“pučkim školama ukine, naime da se mo-
\li zem. vlada, da to nespretno učenje ćirilice
što prije blagoizvoli ukinuti.
| Putujući učitelj ribarstva. Na
zadnjoj sjednici središnjeg ribarskog povje-
|renstva u Trstu bilo je zaključeno, da se
postave 2 putujuća učitelja za ribarstvo i
da se na školama za usavršivanje na moru
urede tečajevi za ribarstvo.

Ribarski izum. Pomorska vlada u
Trstu nastojanjem nadzornika g. Lorina, na-
pravila je vrst mreže (trate), kojom se sr-
gjela zatvori ma sred mora, i nazvala ju
»trata Lorini«. Pokusi su dobro uspjeli.

Ulovili su patvarače vina. Po
novom vinskom zakonu je strogo zabranje-
no patvoriti vino. Uza sve to su špekulanti
tjerali svoj nečisti posao dalje. Ovih dana
su u Trstu ulovilo radi toga nekog Malusa,
te ga zatvorili. Bio je u dogovoru sa ne-
kojim činovnicima, koji su morali po svo-
joj službi paziti, da ko ne patvara vino.
Dotični činovnici su dignuti sa službe, a
njihov je kolovogja pobjegao netragom.

(Ovo donaša »Pučki Prijatelj« u Krku, u
broju od 10. o. mj. Cijenimo da će ovo
opametiti sve slične špekulante, trovatelje

uka — ako se gdje slični im nalaze! Do
nadležnih je vlasti, da na to budno paze !)

Omišani zamjeraju Općini, što je pro-
dala nekim Nijemcima 4 stećka, megju ko-
\jim i općinski grb — za 100 kruna! Ako
lje tako, pravom i zamjeraju!

 

| Novi parobrodi. Škver Marka Mar-
Itinolića u Malom selu na Lošinju, sagradio
ie peti parobrod imenom »Liburnia«, a še-
st & do brzo imenom »Neretva« za pro-
\imet parobrodarskoga društva »Dalmatia«,

za prugu Spljet-Metković.
Ricmanjsko pitanje. »Kroatische
pitanje riješeno. Ricmanjci dobivaju sve što

su zahtijevali osim glagoljačke mise. Crkva
će biti proglašena latinskom.

 

\vrši svoje smione nakane, bijahu doduše
\ogromni, ali ipak ne toliko, da bi bili mo-
|gli ekonomično upropastiti narod, kakav je
| Bavarski. S druge strane te dugove ne bi-
jaše učinio da zadovolji svojim strastima,
već da poljepša i svoju prestolnicu i svoju
kraljevinu. Njemu ima Bavarska da zahvali,
ako su ponosite riječi Ludviga 1. Ich will
aus Miinchen eine Stadt machen, dasz Nie-
mand Deutschland kennen soll, der Miln-
chen nicht kennt postale činjenicom.
Dapače ono 20 milijona maraka, što bi-
jaše potrošio da sagradi ili iz temelja po-
novi četiri ona dvorca: Hohenschwangau,
Neuschwanstein, Linderhof i Herrenchiem-
see, to je ništa, ako se prispodobi sa sil-
nim svotama, što drugi, a megju njima i
mnogi od pošljednjih vladara baciše u ne-
korisne, često puta i štetne svrhe. Psiholo-
gija nas uči, a povjest tu činjenicu potvr-
gjuje, da su oni vladari, kojima je udes
postavio na glavu krunu, a istodobno dao
umjetničku i liberalnu dušu, od samoga
svojega visokoga položaja potaknuti, da se

PRAVA CRVENA HRVATSKA

Skupština u Spljetu o osnovi
za osiguranje radnika. Kako ja-
vljaju iz Zadra, namjerava ; nar. zast. Don
Frane lvanišević sazvati u Spljetu javnu
skupštinu, na kojoj bi imao govoriti o vla-
dinoj osnovi glede osiguranja radnika u
starosti. Ivanišević će na skupštini po svoj
prilici, kao što je to radio i u parlamentu,
zagovarati, da se stvori zakon, kojim bi se
osigurala starost i našim seljacima i ribari-
ma, kao maloposjednicima.

Samoubojstvo bankovnog ra-
vnatelja.?7 Ravnatelj osječke trgovačke
banke Josef Kunesch ubio se iz revolvera.
Uzrok samoubojstvu je nesretna spekulacija.

pJama““, budući grad na oto-
ku Krku. Pišu »Omnibusu« s otoka Kr-
ka: Neko primorsko društvo, kojemu je si-
jelo u Budimpešti, uzelo je u najam četiri
milijunaš četvornih metara omišaljskog op-
ćinskog zemljišta kraj hrvatskog morskog
kanala u okolici Slivanjska. Sav taj prostor
tako je već na nacrtu podijeljen," da se"vi-
de naznačene ulice, crkva, hoteli,' iperivoji,

| : . . :
vrtovi, te više stotina čestica za nove zgra-

koji razdragani umjetničkim užitkom, vese-
lom zabavom i prijateljskim razgovorom o-
stadoše do kasnih ur4 i donesoše kući naj-
ugodnije uspomene. Ta kako i neće, kad je
naročiti odbor sve tako udesio, da potpuno
zadovolji i članove i goste, i mlado i staro,
i kavalire, i krasni spol! Svak je i ovom
prigodom po zasluzi pohvalio koliko pje-
vače, toliko i glazbare orkestre hrv. pjev.
društva »Gundulić«, koji svojim sudjelova-
njem znatno uzveličaše lijepi program aka-
demije. Prvi ispjevaše krasni Zajčev zbor
»Hrvaticama« uz pratnju orkestre, a drugi
odsviraše čuvstvenu Donizettijevu fantaziju
iz opere »Lucia di Lammermoor«, koju je za
orkestru priredio g. Vjekoslav Raha, vogjeni
i jedni i drugi od vrijednog učitelja i ka-
pelnika g. V. Rahe. Ista orkestra otvori one
večeri akademiju Runjaninovom »Hrvatskom
himnom«, a zatvori ju koračnicom g. Rahe
»Starčević«. Hvale je vrijedan g. B. kao de-
klamator. Njegova deklamacija dirljive Pre-
radovićeve pjesme »Djed i unuk« gane one
večeri sve nazočne; a burni ga aplauz po-
takne, da nadoda još jednu šaljivu Jovano-
vićevu pjesmu. Šaljiva solo-scena prikazana

 

de. Na istom se prostoru nalazi dosta veli-
ka špilja, koju će društvo istražiti, urediti i

probiti ulaz k moru u dražicu, koja je veo- slov, izrečen na početku od g. prof. K. Krile,

ma zgodna za kupalište. Radnjom započeti će
se dojdućeg proljeća.

Uhićen bivši urednik ,,Srpske
Riječi“; na prelazu preko gra-
mice. Javljaju iz Uvca: Uhvatiližsu oru-

žnici ovgje: bivšeg: odgovornog urednika fadničkomu krilu —- paček je i sam bio

»Srpske"Riječi«, Vladu Vujnovića, kada je
htjeo prebjećišpreko granice.

Krčme. »Dan« javlja, da u Solinu go-
tovo na dvaestak ljudi ima po jedna krčma.
Žalosno! A" zar Namjesništvo nebi tome zlu
moglo doskočiti ?

 

Politički pregled.

Držanje južnih Slavena. U nedjelju ob-
državala se u Crnučama kraj Ljubljane skup-
ština izbornika, u kojoj je zastupnik dr.

Šušteršić izvjestio o političkoj situaciji i o| meti oni krasni stihovi neumrlog našeg |

trećem kabinetu, koji je apsolutno naperen
proti slavenačkom narodu napose, a protiv
slavenskoga življa u opće. Uslijed toga su
slavenske stranke i južni Slaveni pristali uz
opozicionalnu organizaciju sa českim stran-
kama.

Posada'u'Trentu pojačana. »Zeit« javlja,

\da će se u travnju provesti neke promjene

u trentinskim posadama. U Rovereto će do-
ći još jedan bataljun lovaca. U Ali, gdje
prije nije bilo nikakve posade, doći će u
travnju dvije satnije lovaca. Biti će i drugih
promjena. »Zeit« dodaje: »Ratno ministar-
stvo je odredilo ove dislokacije iz osjećaja
odgovornosti, pošto su sa strane Italije po-
granične čete u mnogo većem broju nego
li kod nas«.

Srpske nade. Javljaju iz Carigrada: Ov-
dašnji srpski poslanik Nenadović otišao je
u Biograd, da zatraži nove instrukcije. Ne-
nadović se nada, da će sadanji položaj iz-
rabiti, te osujetiti austro-ugarsko-turski spo-
razum.

Austro-Ugarska i Turska. Iz Carigrada
javljaju: Novi veliki vezir Hilmi-paša, pri-
jatelj je sporazuma sa Austrijom. On je iz-
javio pred novinarima, kako se nada, da će
za koji dan biti dovršen austro-ugarsko-
turski sporazum.

Ratno raspoloženje u Srbiji. Kako iz
Beograda jjavljaju, ratno raspoloženje ne-
prestano traje. Novine donose oduge član-
ke, u kojima zahtijevaju, da ako se tražbi-
nama Srbije ne udovolji, odmali Austro-
Ugarskoj navijestiti rat. Srpska ratna stran-
ka dogogjajima u Turskoj dobila je nove
nade, da će novi veliki vezir zabaciti au-
stro-turski sporazum. Ratna" stranka traži,
da se prijestolonasljednik Gjorgje proglasi
kraljem Srbije, pošto u ovom času Srbija
treba odlučnog vladara.

Austrija protiv Srbije, »N. Fr. Pr.« na
uvodnom mjestu od subote piše o planu
za zaposjednuće Srbije, s kojim su već du-
lje vremena zaposlene signatarne vlasti. Ra-
di se o tome, da Austro-Ugarska, ne obu-
stavi li Srbija naoružanje i provokacije, od
evropskih velevlasti dobije mandat, da smi-
je unići u Srbiju. Monarhija bi privremeno
zaposjela Srbiju, kao punomoćnik evropskih
vlasti, te bi samo ono poduzimala, što bi
joj dozvolilo evropsko mirovno redarstvo.

stadtnthta Stut MAS tt stusttntte

od g. M. Beasića izazva navalu neutaživa

God. V.

dnu riječ: I moralan je i materijalan uspjeh
ove akademije svakoga sasvim zadovoljio,
a lijepa je svota i ovaj put kanula u fond
za bolesne društvene članove,

Uprava pak najsrdačnije zahvaljuje i gg.
diletantima hrv. pjev. društva »Gundulić« i
gg. plesnim odbornicima i u opće svim go-
spogjicama i svoj gospodi, te se svojski za-
uzeše, da ova zabava ovako sjajno uspije.

(Imena one gospode, koja su bila zapri-
ječena prisustvovati akademiji a ipak su do-
prinijela svoj obol, sa zahvalnošću ćemo
donijeti u narednom broju).

Pir. U četvrtak dne 18. ov. mj. vjenčao
se je g. Dr. Ante Cebalo za simpatičnu
g.gjicu Katicu Bronzan. Srdačno čestitamo !

Lične vijesti. Naš sugragjanin g.
Niko Nardelli, namjesnik dalmatinski, /sti-
gao je u srijedu u Dubrovnik, te je odma
otišao u'ubavo mjestance Trsteno kod Gruža.

+ Niko Tolić. U Oaklandu je umrć
vatreni Hrvat g. Niko Tolić, rodom iz na-
ših kršnih Konavala, iz sela Mrcina, brat
urednika »Hrvatskog Radnika« u Calume-
tu. Pokoj mu vječni, a gorko ožalošćenim
naše iskreno saučešće.

 

smijeha i buru zaslužena odobravanja. Pro-

je ovaj:

Gospogje ! Gospodo !

| Najveći dobrotvor čovječanstva, čiji nam
| uzviševi primjer svijetli na stazi života po-
\put zvijezde vodilice, odnjihao se je ma

|radnik. Prolistajmo povjest, pak ćemo se
| uvjeriti, da je rad uvijek bio temeljem sva-
ikog nmapredka. Najslavnija su djela čovje-
| čanstva plodovi rada. Proslavljeni junaci pri
|opsjedanju Troje, neumrli osvetnici grčke
|slobode na maratonskom polju, termopil-
\skom klancu i salaminskom tijesnu, odlični
|pobjednici kod olimpijskih i istmičkih iga-
\rA krijepili su radom svoju snagu. Blago-
tvorni se upliv rada nije umanjio ni u sred-
| njemu ni u novomu vijeku; a pjesnici su
\ga svih naroda i svih vremena dostojno

\opjevali i uzveličali. Ta komu nijesu u pa-|

\ pjesnika:
| »Pa čekali te jadi,
| Pa rast putem trn,
| Moj brajne, radi radi,

Bud' svijetao dan il' crn !“
| Nu kao što se čovjek sastoji od tijela i
\duše, tako i rad nije samo materijalan, ne-
go i intelektualan; a čovječanstvo kao takovo
treba da po primjeru gori spomenutog svog
dobrotvora i preporoditelja ubraja megju
alate svoga rada uz motiku i čekić takogjer
i pero i kist. Rad tijela i rad duha popu-

dade ni pomisliti. Radnici smo svi, pa ra-
dili rukama ili glavom. Suvišno bi bilo na-
brajati primjere svih onih, koji su se sa
Gotheovim  »Faustom« dugotrajnim isku-
stvom uvjerili, da se pravo zadovoljstvo ži-
vota ne nalazi u lastima i slastima, nego u
marljivu radu. Pa kad je tako, čemu onda
besmislena dioba na gospodu i radnike?
lli zar i jedni i drugi skupa ne sačinjavaju
ono čovječanstvo, kojemu je samo u radu
spas? Neka tu diobu čine drugi; mi se
doista možemo ponositi, što smo u srcu
svoga miloga Dubrovnika osnovali i razvili
ovo svoje dično društvo, »Hrvatsku Radni-
čku Zadrugu«, ovaj pravi radnički dom, koji
otvara svoja vrata i materijalnomu i inte-
lektualnom radništvu. Uhvatimo se dakle,
pravi i pomoćni članovi, svi u jedno kolo
i pomažimo jedni druge, jer pojedinac sla-
bo može, a zajednica može sve. Ova je
plemenita misao bez sumnje vodila osno-
vatelje ovoga našega ognjišta, da utemelje
i fond za potpomaganje bolesnih članova,
gdje svak otkida sebi ponešto od grla, da
dade bratu u nevolji. I ovaj se fond množi
— lagano, ali postojano, pružajući svakomu
članu prilike, kako će djelom dokazati, da
humanitarnost nije prazna riječ. Mi smo se
ovdje večeras sakupili, doduše da se za-
bavljamo; ali prije nego smo ušli u ovu
dvoranu, svaki je od nas doprinio svoj o-
bol za ovu uzvišenu svrhu, neka plod naše
zabave bude afirmacija naše zajedničke mi-
sli: svi za jednoga! Pa dok Vam ja, o go-
spogje i gospodo, kao upravitelj naše dične
»Zadruge« nazivljem večeras iz svega srca
dobrodošlicu, molim Svevišnjega, da bla-
goslovi naš rad, da okrijepi naše sile, da
raspiri u našim srcima bratsku ljubav; a Vi
ćete, uvjeren sam, iz dna duše kliknuti skupa
sa mnom: »Neka živi, cvati i napreduje
»Hrvatska Radnička Zadruga«, neka živi i

 

pokažu u pretjeranom vanjskom sjaju. U
naravi je ljudskoj, da umjetnik ne priznaje
nikakovih spona i zapreka. Ali što je do-
zvoljeno običnome čovjeku, to je zabranjeno

Atta JR RAJA ŠARA

Gradska kronika.

tome danas divi cijela Njemačka; nije rasi-
pnost graditi veličanstvene dvorce, koji od-
mah, a još više danas, donesoše zemlji bla-
gostanje, mameći i u najzabitnije krajeve
tisuće i tisuće posjetioca, koji zanešeni mo-
tre one monumentalne gragjevine nesretnoga

kralja.
Dugovi, koje kralj bijaše učinio da iz-

 

vladaru.

Ludvig ll. nije bio mahnit, već veliki pravi
umjetnik, ali da je imao nešto od one me-
galomanije, koja se očitovala i u njegovog |
oca i u njegovog gjeda.. (Slijedi).

Akademija s plesom u ,,Hr.
vatskoj Radničkoj Zadruzi“, Ka-
ko smo s razlogom i očekivali, ova je za-
bava u našoj dičnoj »Zadruzi«, koja je bila
priregjena dne 14. ov. mj., uspjela baš sjano.
Ogromne su one prostorije sve do najza-
dnjeg kutića bile zapremljene posjetiteljima,

Možemo dakle mirne duše ustvrditi, da

 

bude sretna mila nam zajednička hrvatska
domovina !«

Iza akademije postavije gospogje i go-
spoda zasjedoše za stolove, da okrijepe ti-
jelo tečnom hranom, a duh prijateljskim ra-
zgovorom; mlagjarija se pak uhvati u živa-
han ples, koji jednako veselo potraja do
pred zoru. Preko zajedničke večere o po-
noći nije falilo ni krasnih zdravic&, ni ugo-
dna pjevanja, ni šaljivih iznenagjenja. U je-

 

njuju se; što više: jedan se bez drugog ne'

Za Hrvatski Soko u Zadru. U-
ovlašteni smo sakupljati milodare za gradnju
|sokolane u Zadru, s toga svakom pravom
|Hrvatu i rodoljubu stavljamo na srce, da
svak doprinese što mu sile dopuštaju za
\ovu neophodno potrebnu patrijotičnu 'usta-
|novu u još otugjenom Zadru. Zadarski Hr-
vati bez razlike zaslužuju svaku potporu i
\priznanje radi njihove odvažne borbe i u-
\strajnosti, radi zuluma kojeg često trpe od
| dalmatinskih odroda, koji hoće da se Tali-
\janima nazivlju. Bodrimo ih s toga i po-
|mozimo u njihovoj teškoj borbi barem svo-
\jim doprinosima, kad ne možemo rame uz
|rame, i tako ćemo tu pohvalnu namisao do-
|vestiti k ostvarenju, jer će sokolana u Za-
\dru biti prava nesavladiva kula, tvrgjava
|hrvatstva. Doprinosi neka se upravljaju na
| »Dubrovačku Hrvatsku Tiskaru« u Dubrov-
\niku, a imena rodoljubnih darovatelja do-
našat ćemo sa zahvalnošću.

(Javljaju nam, da su Dubrovačka i Spljet-
|ska Općina darovale po 100 K, što će biti
javljeno u zadarskim listovima kao i'dosa-
\ dašnji doprinosi).
| Ko nam odvraća strance. »Na-
še Jedinstvo« donaša u broju od utornika:
|»Jučer nam postariji putnik, otmena roda,
\rekao, da je istinita naša skorašnja vijest,
ida na Rijeci odvraćaju putnike od dolaže-
nja u Dalmaciju; odvraćali su i njega, go-
vorili su mu, da je u nas svuda ko opsa-
dno stanje, da kafana i gostiona nema otvo-
renih poslije osme ure i t, d.« — A zar se
tim i sličnim neistinama ne bi moglo do-
skočiti ? Cijenimo da bi bila dužnost i »No-
vog Lista«, da — mješte mučati -— opovr-
gava te izmišljotine !

Nagragjena odvažna žena. G.ja
Kate Mladošić bila je dne 6. Jula g. 1907
spasila troje djevojčica od očite smrti, i to
g.gjice Jozicu Hronatka, Anu Ljepopili i Ni-
ku Rudenjak, koje su se na kupanju pod
»Lazaretom« bile počele topiti, jer ih uz-
burkano inore odalečilo od kraja a one ne
znale plivati. O tome smo svojedobno ja-
vili, kako je yz.gja Kate Mladošić, izloživši
svoj život velikoj pogibelji, skočila u more
i svoj trojici život spasila. Namjesništvo je
obnašlo, da molba za nagradu nije bila pre-
kazana neposredno preko kot. polit. Vlasti
u \roku od 4 sedmice, i s toga nije ju niti
u pretres uzelo; zatim je ona proti toj o-
dluci uložila utok na ministarstvo umutr.
posala, koje je utok kao takav odbilo, ali
uzevši u obzir veliku srčanost i odvažnost
spomenute, pripoznalo joj je pohvalu i nov-
čanu nagradu u iznosu od K 150, koju je
svotu prošle sedmice preko poreznog  ure-
da primila. I zaslužila je!

Čitulje. U subotu večer preminuo ije
u 46.oj godini g. Lujo Suhor, općinski či-
novnik. Pokojuik je bio sasvim čedan ido-
bar gragjanin, — U ponedjelnik preminuo
je u 75.0j godini g. Pavo Drobac, jedan od
starih naših pomorskih kapetana.

Laka im zemlja, a ožalošćenim porodica-
ma naša iskrena sućut,

U Kotoru i u Dubrovniku. U
»Boki« oglašuju mesari Asanbegović i Lju-
bović, da prodaju meso uz ove cijene:

1 kg. govedine prednji dio bez gjonte K 1.20

kg. K 1.40
| kg. čista mesa bez kosti , . . K 1,50
A u Dubrovniku je 1 kg. sa kostima i gjon-
tama K 1:52! Treba li ovome komenata?!

Racspuštena dječunilija. Nema da-
na a da se »ispod Dvor4« nekoliko raspu-
štene dječurlije ne sakupi, te naprave par-
tiju na bocule ili batimure, naravno uz pra-
tnju gnusnijeh rječetina i dosadne vike, tako
da je činovnicima pak i prolaznicima doja-
dilo. Neki smo dan bili svjedoci kad je je-
dna najuglednija ličnost opomenula te ras-

 

iju sp

lesom, u korist Družbe sv. Ćirila _

 

Sam BF" HRVATI | HRVATICE! Pohrlite sutra dne 21. o. m. na 7! ura u večer u Sokolanu, na sjajnu akadem

 

za osmatđlašanau mam hračćen sma Metest