God. V. NMM Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništva. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi, — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. U DUBROVNIKU, 27. Februara 1909. " RV GRVNA Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PA?A. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. »Kad seljak bude vidio, da mu ta|vjeru; oni će pregnuti da se dogovo-|snaći u novome kolu srpsko-hrvatske | šnjoj Zagorčevoj stranci prava većina. Slava Dr. Anti Starčeviću! velikoga i slavnoga našega Učitelja D.ra Ante Starčevića, i naši gragjani i seljani, koji žarko ljube svoju domo- vinu, korotuju taj udesni i žalosni dan, a ovdje u gradu postoji pohvaljivi o- bičaj, da se drže zadušnice za blago- pokoj Njegove plemenite duše. Tako će budni Starčevićanci i ove godine sveti svoj adet izvršiti, i molit će se Svevišnjemu, da Njegovu dušu zagrli, i da po Njegovom zagovoru udije- li primirje tužnoj Hrvatskoj u strašnim ovim prigodama, a navede osvjedo- čene Hrvate da izgledajući se u vr- line svoga oca i učitelja sakupi pod počet će se buniti. A good e pr i i i j|da ga umire, bajati mu o politici i de- (d.alyta: dovoljna. prelljena ela Klamavat o otadžbini. Pače ići će i dalje, donosi. Upravljat će seljakov pogled na uvjeravajući ga, da je jedino u njima riješenje njegova gospodarskoga po- boljšanja. A seljak će napokon poče- ti vjerovati... i .. kotrljaju najvećom brzinom niz fran- cesku strminu. Kad se jedanput naš čovjek uživi u to, da će ga crkvena imovina spasti iz ekonomske nevolje, onda će njegovim vogjama biti lako i legislativnim putem provoditi ono, što je sada tek skromno na papirnatom programu. »njegova« gospoda ništa ne podaju, jer to im napokon i program »popovska« dobra i na lukno . i... . naša se kola A kad oni jedanput podignu u na- re, da se urede, i katolički će centrum biti kod nas gotova stvar. Neće ih odvratiti ni smionost hulitelja svete vjere, ni bezočnost onijeh, koji uživaju kad vide potlačenu onu svetinju, koju narod časti, niti rovaranje onijeh, bilo zavodnika bilo zavedenih, koji u bez- vjerju gledaju »sreću« i »napredak« svakomu narodu. Kad bezobzirno sino- vi tmina navaljuju na najviše naše svetinje, što je više pula dokazano po »Pokretu« i po pismima braće Radića, sveta je i neotklonjiva dužnost osvje- dočenih katolika, da ušutkaju proklete navale hulitelja svetinja :svakijem sre- stvom: zakonima, koji se po njima grade. Mi pohvaljivo usvajamo taj predlog, koalicije bez napustiti unijonistično svoje stanovište, koje je stavljalo Hrvatsku u servilni položaj naprama. Ugarskoj. Boljelo nas je i nikada se nijesmo mo- gli dostatno načuditi, da su se mogli u takovom neprirodnom kolu nalaziti i neki pravaši za koje smo znali da su slovili zao iskreni rodoljubi, koji su za pravašku misao bili prepravni sve žrtvovat. Proti g. Zagorcu, dok se na- lazio u kolu srpsko-hrvatske koalicije, mi smo mnogu oštriju kazali i ako u njegov patrijotizam i najbolje namjere nijesmo nikada posumnjali; njegov po- litički rad u krugu srpsko-hrvatske ko- alicije mi smo višekrat nazvali abera- cijom pravaške misli. — Danas sa zadovoljstvom konstatiramo, da nam "Contra srpsko-hrvatskoj koaliciji bili bi svi preostali elementi, koje u stranku nije dovela ambicija ili kojekakvi inte- resi već iskrena volja najbolje koristiti svojoj domovini i svome narodu. Ovi elementi više ili manje ostadoše razo- čarani nad politikom koalicije; oni su uvjereni da im tamo nema mjesta, ali ipak nemaju toliko odvažnosti kao Za- gorac i Harambašić da se od nje odi- jele. Nema sumnje da i ovi elementi simpatiziraju sa akcijom g. Zagorca. Uspije li g. Zagorac uz Dr. M. Star- čevića i družinu formirati jedan pra- vaški blok i ovi će elementi iskočiti iz koalicije i pridružiti se k njima. U tom slučaju odzvonilo bi srpsko-hrvat- skoj koaliciji i stalo bi se na kraj ko- šoj sabornici svoj glas, ko će im se oduprijeti? Možda većina ? Dopušta-|i živo želimo da što prije katolički mo, ali i to će biti tek godine dvije, centrum bude onaj bedem, pri kojemu! jer hjihove ideje već danas imadu jekakvim političkim eksperimentima Fra- na Supila. Akcija g. Zagorca nas ve- seli, jer ona lako da razbistri političku situaciju u Hrvatskoj. Bilo bi vrlo že- ljeti, da se pronagje način kako bi se ako ne stopile u jednu, a to barem složile u jednoj zajedničkoj akciji, sve pravaške frakcije u Banovini, koje stoje izvan srpsko-hrvatske koalicije; jer sa- mo na ovaj način pravaški blok mogao bi korisno djelovati na razvitak političkih odnošaja u Hrvatskoj. Baza na koju bi se postavio prava- ški blok, morala bi biti ova: proti nagodbi, proti današnjem siste- mu, ali i proti Rauchu, kao proti i svakom drugom nagodbenom banu. Na ovoj bazi, mislimo, da ne bi bilo teško okupiti sve pravaške frak- cije, jer ovo je pravaški program: pro- gra Ante Starčevića. je sam g. Zagorac dao pravo sa svo- jim istupom iz srpsko-hrvatske koalicije. : i na _\će se skršiti sve navale bezvjernika; Zagorac sa ovim svojim korakom pred e E i sie stran bude onaj kvas, koji će svu narodnu cijelom hrvatskom javnosti posvjedočio ti i glasovati s njima, jer se ne će ra- masu urediti, da bude vijerna Bogu i je, da pristaši Ante Starčevića ne može diti o političkim stvarima. A napokon miloj svojoj domovini! \biti mjesta u jednom političkom kon- ti se ljudi i spremaju za taj svoj skok. \glomeratu, gdje osobna ambicija pre- |Oni će prikupiti snage, i točno "ic Bi i \uzimlje maha nad interesima domo- računati daljinu, da ne promaše pli- Bistri se! \vine. Ako se pako uzme u obzir, da jena. | »plijen« će morati biti odista : 4 pe ka » VA plijen, jer će biti bez obrane«. Stranački odnošaji u Banovini, rek je g. Zagorac bio duša i najinteligen- Priznajemo i mi, da je prijeka po-|bi, da su stupili u novu fazu. Gg. Za- itniji član, dapače vogja stranke prava treba da se dobri elementi, sdušni i4gorac i Harambašić istupili su iz srp- u koaliciji, njegov je istup od mnogo čestiti muževi zahvate “u kolo za na-|sko-hrvatske koalicije, prvi je dapače većeg zamašaja nego li se u prvi mah; rodno dobro; priznajemo i mi, da ode| položio i svoj mandat hrvatskog dele- misli. G. Zagorac uz g. Harambašića li se ovako naprijed ljuto će stradati gata na zajedničkom saboru. Uzalud neće ostati izoliran. U hrvatskoj stran- naš mili narod: zato iz sve duše imi |srbofilsko novinstvo nastojalo omalo- ći prava mogu lako da se opaze dvije podižemo glas, da gospoda zastupnici, | važiti ovu secesiju, ipak ovo je jedan struje pro et contra za današnju koji štuju Boga a ljube narod, što je| važan politički momenat u historiji za-|Srpsko-hrvatsku koaliciju. Pro bili bi moguće prije sastanu se i utemelje| grebačke koalicije. Mi smo u našem svi oni elementi, koje je dovelo u katolički centrum. Znamo da stega, ko- |listu višekrat izjavili, da iskrenome pra- stranku ne vlastito osvjedočenje, već ja vlada uraznijem klubovima, u veli-|vašu ne može biti mjesta u srpsko- ambicija za zastupničkim mandatom i ke će ometati takovu akciju; znamo da|hrvatskoj koaliciji, koja sa svojom na-! unosna apanaža hrvatskog delegata na će možda i u tome špekulanti i u-|godbenjačkom politikom postavila se|zajedničkom saboru, megju ovim ele- mentima mnogi bi se najkomodnije na- njegov barjak sve Hrvate na spas mile svoje zemlje. U našemu sv. Vlahu sutra dne 28. ov. mj. biti će sv. Misa i žalobni op- hod oko grada. Starčevićanci, koji častite uspomenu velikoga Ante Starčevića, hrlite mno- gobrojni i svi do jednoga, da poča- stite Njegovu uspomenu. Slava Anti Starčeviću ! Katolički centrum. Krasno uregjivani katolički list »Ju- tro« u sedmome svome broju nosi značajni uvodnik, u kojemu zagovara da katolički zastupnici što prije iz raznih stranaka sastave jedan katolički centrum, koji bi nastojao kako bi poradio da vjera i moralnost po zako- nu budu obranjene na dobro i na spas naroda našega; i kako?bi podigli jedan nasip hudoj nauci i otrovnomu troskotu, koji »Pokret« i Radićeva stranka u narodu sije. Taj je predlog »Jutro« majstorski obrazložilo, a kao dokaz donašamo ove znamenite rije- PODLISTAK. Tragedija jednoga kralja. Prof. W. baron Ljubibratić, Ludvig Il. imaše nešto preko 23 godine, kada je mjeseca marta 1864., nakon smrti svojega oca, stupio na Bavarsko prestolje. Prvi je čin mladoga kralja, da u Miinchen pozove Wagnera. Šesnaest je godina bilo Ludvigu, kad je prvi put čuo operu Lohen- grin. To bijaše za njega kao blijesak, te iznenada osvjetljuje duboke tmine. Dani njegove mladosti, inače tako pusti, tako sa- motni, zasjaše tada novim idealima. Odmah se dade na učenje Wagnerovih o- pera, dapače se zadube i u njegove spise umjetničke i polemične naravi, te se tako silnici gledati na sve načine da od ple- menitoga predloga ništa ne bude; ali ipak ako goje u svojoj duši pravu kršćansku ljubav; ako znadu što je sveto revnovanje za najviše dobro ; lju, napisa Wagner gospogji Wille harakte- ristično pismo, iz kojega vadimo slijedeće stavke, jer nam veoma uspješno ilustriraju utisak, te je kraljeva pojava učinila na već glasovitoga umjetnika. »Bio bih najneza- hvalniji od svih ljudi, kad Vam odmah 1ie bih saopćio neizmjernu svoju sreću. Vi zna- dete, da me je ksebi pozvao mladi kralj Bavarske, i da sam mu danas bio pretstav- ljen. On je tako lijep, tako pun uma i srca, tako veličanstven, da se bojim, da će nje- gov život na ovoj zemlji tako brzo proći, kako se u ovom niskom svijetu u ništavilo gubi prolazni san bogova. On me ljubi s pra- i po vrućoj se kraljevoj želji nastani u ne-| Moraše bili zaista divan prizor vigjeti ono- posrednoj blizini dvorske palače, pod okri- | ga blijedoga tek 23-godišnjega vladara, gdje ljem sjajne Aureole kralja-umjetnika. Istoga dana, kada je bio prestavljen kra- na one temelje, na kojim se osnivala i stara narodna magjaronska većina u Hrvatskoj. I to je baš bio glavni uzrok zašto Srbi, stari magjaroni a la Peja-: čević pa i Rauch mogli su se lako | titanskom snagom k suncu slave uzdiže go- rostasa-umjetnika. Sav je Miinchen u radosti s ovoga doga- gjaja. Mladi vladar naregjuje da se prekinu radnje započete od njegovog oca, eda bi tako na raspolaganju imao potrebite svote za prikazanje opere Nibeulungen. Megjutim se na dvorskoj pozornici dava po naročitoj želji samoga kralja Der fliegende Hollander. Ali se već okolo kralja i umjetnika javljaju prvi znaci oluje, one strahovite oluje, koja će u svojem vrtlogu zahvatiti i jednoga i drugoga, a izazvana je_od zavisti, mržnje i tjesnogrudnosti. — Ja ću se na svaki način oprijeti — | kliče idealista na kraljevskom prestolju, te šli u kolu naprednjačke stranke, i po svoj prilici tamo bi odletjeli, kad bi im i tamo mogao biti osjeguran man- dat. Ovakovih je individua u negda- Pak, kao da se boji, da će umjetnika po- slije ovako sjajnog uspjeha izdati snaga, nekako turobno nastavlja: »Jeli, dragi pri- jatelju, da Vam neće pomanjkati snage da stvorite još drugih sličnih opera? U ime onih, kojima ste pružili nasladu i užitak, kako samo Bog može dati, ja Vas zakli- njem, da nastavite... Sve do smrti, da- pače i u carstvu vječne noći ostajem Vaš vijeran Ludvig«. Ali oluja sve više bjesni i prijeti da će uništiti ovaj san mladosti, života, umjetnc- sti nesretnoga kralja. Hrasle mržnja aristo- kracije; hraste zloba i zavist Wagnerovih protivnika; hraste tjesnogrudna zabrinutost osoba okolo kralja, koje šire svakojake gla- sine ob ovom za njih nepojmivom prijatelj- stvu. Kralj nije u stanju da se svima opre; 'Biskupat u Senjskoj Rijeci. Naša »dobra« braća Arpadovci nepresta- no i sustavno svu svoju moć i snagu upi- ru, kako bi tužna Hrvatska izgubila i ono malo povlastica, koje je znala sačuvati kroz Baš ovom prigodom zasnovaše kralj i u mjetnik veličanstvenu namisao, da u Miln- chenu sagrade uzor-kazalište za Wagnerove opere. Radnje počinju već maja 1872.; kralj se zauzeo za stvar s cijelim žarom svoje duše, premda stanovnici prestolnice prosvje- duju protiv toga. Kralj djelomice modificira svoju namisao, ali je ne zapušta. Godine 1876. već je dovršena zgrada novoga kaza- lišta, doduše ne u Milnchenu, već u Bey- renthu. Wagnerovi su svi daleko natkriljeni od realnosti, Kazalište u Beyrenthu ima mjesta za 1600 gledalaca; sjedala se dižu amfiteatralno, lo- že su ispuštene; mjesto je za orhestar ne- što niže postavljeno, posvogjeno i tako za publiku nevidljivo. Ali nekoliko godina ka- snije (1883). umre Wagner .... Za nesre- u svojem zanosu misli, da ima u sebi do- mora prekinuti noćne koncerte, kojima su- sta sile da prkosi oluji. djelovaše on i njegov prijatelj. Wagner o- — Nema pjesme, da dostojno proslavi stavlja Miinchen (1866.) i ponovno se vraća moga kraljevskoga prijatelja — poručuje Wa- | u Švajcarsku. Ali udaljenost još čvršće spaja gner. Tristan und Isolde već se vježba; kralj | njihove duše. osobno prisustvuje vježbama; hrabri, hvali, | Kao što se dva sramežljiva zaljubljenika, kudi, sve prama potrebi, a njegovi savjeti, |u čiju je slatku tajnu prodrlo nepozvano njegova prisutnost jednako djeluje na sve|oko, koje je ljuta sila rastavila, još silnije umjetnike. Ovo je gotovo prvi put, da se|ljube, baš jer su odijeljeni jedan od dru- kralj osjeća silnim, sretnim. Prije prestave | goga, isto se tako jača prijateljstvo kralja još jedan generalni pokus u kraljevoj pri- | prama umjetniku, postaje dapače tako silno, sutnosti. Uspjeh je takav, utisak na kralja |da dobiva morbozni karakter. Često puta tnoga kralja nestade prva i jedina ljubav, Odnošaji i prijateljstvo Ludwiga Il. pra- ma Wagneru ispunja veće razdoblje u ži- votu nesretnoga kralja. Nego već nekoliko godina prije drugog povratka Wagnera u Milnchen možemo opaziti prve tragove one osobite ideje kraljeve, da po Bavarskoj sa- gradi nekoliko novih dvorana, ili da neke već opstojeće sasvim pregradi. Ova ideja postaje u posljednim godinama njegovog života gotovo manija, bolest. Kada se u prestolnici stalo mrmljati pro- vim iskrenim žarom prve ljubavi; zna i po- znaje sve što se mene tiče, dapače me shvaća bolje nego ja sebe samoga. On traži, da za uvijek ostanem kod njega, da radim, da se odmaram, da predstavljam svoje opere; hoće da mi dade sve što mi treba. Moram izvr- šiti Nibeulungen, te će se izvesti po mojoj osobitoj osnovi. ...... Što govorite o tome? Ne čini li Vam se to san, nečuvena stvar? Pomislite na moju radost? Moja sreća nema granica! Tisuću srdačnih pozdrava. O čaru njegovih očiju, stvorite sebi sliku, ako mo- oduševi za njega, da je pred cijelim dvo- rom očito priznavao, da je napokon našao svojega pravoga odgojitelja i učitelja. Misli ga svojom svakuda pratio; slijedio svaki njegov korak; ugrijavao se za svaki njegov uspjeh, te se potpuno podao ugodnom sa- njarenju o svojoj budućoj sili i moći, kada će mu biti moguće da ma dostojni način pokaže velikome umjetniku svoje štovanje | i svoju ljubav. I taj dan dogje, kada je stupio na pre- stolje. Odmah posla u Švajcarsku osobitoga odaslanika, Pfistermeistera, da dovede Wa- gnera u Minchen. I čekaše mladi kralj u žete. Pojava je njegova izvanredna«.... Ovakovo zanosno pismo ne treba tumača. toliki, da sav razdragan, povrativši se u palaču, piše svome prijatelju: »Ovu uzvi- dolazi do Wagnerova zakloništa u Švajcar- skoj nekoliko zakrabuljanih jašioca da se tiv kralja radi ogromnih troškova, te je či- nio za prikazivanje Wagnerovih opera, za- svojoj palači 'povratak odaslanika s onom uzrujanosti, s kojom se čeka poruka ljubljene djevojke. Odgovor ga Plistermeistera pot- puno obradova. Nekoliko dana iza odasla- nikova povratka dogje Wagner u Milnchen, Lakše je shvatiti nego izraziti, kolika radost napunjaše Wagnerovu dušu. Njegovo srce za stalno silnije kucalo; pod takovim mu se auspicijama život morao pričiniti krasan ; slava mu i neumrlost bijaše osjegurana. šenu operu, koju je Vaš um za mene stvo-|u veče: s prvim mrakom vrate u Bavarsku. rio, ko može slušati, a da se ne cijeni sre-| Šest godina traje Wagnerova otsutnost iz | rac Hohenschwangan, gdje mu se pred oči tnim? | baš u ovoj se toli uzvišenoj, tako, Munchena; tada ga opet nalazimo u kralje- javljala u najrazličitijim oblicima legenda o veličanstvenoj operi moja duša hoće da na-|voj blizini. Jedna se za drugom prikazuju Lohengrinu. (Slijedi). sladi. Čast njezinom sastavitelju! Slava mu!«| opere: Meistersinger, Rheingold i Walkure, pusti Ludvig Milnchen i povuče se u dvo- i a ; ek ; o a 4 \ \ Med! brtvi k. hong Ni ie. O AL