God. V.

NMM

Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništva. — Za

zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku

a koji se više puta tiskaju po pogodbi, — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

  
  

   

U DUBROVNIKU, 27. Februara 1909.
"

RV GRVNA

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po
i četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

 

 

  

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PA?A.
Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE
Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

»Kad seljak bude vidio, da mu ta|vjeru; oni će pregnuti da se dogovo-|snaći u novome kolu srpsko-hrvatske | šnjoj Zagorčevoj stranci prava većina.

 

 

Slava Dr. Anti Starčeviću!

velikoga i slavnoga našega Učitelja
D.ra Ante Starčevića, i naši gragjani i
seljani, koji žarko ljube svoju domo-
vinu, korotuju taj udesni i žalosni dan,
a ovdje u gradu postoji pohvaljivi o-
bičaj, da se drže zadušnice za blago-
pokoj Njegove plemenite duše. Tako
će budni Starčevićanci i ove godine
sveti svoj adet izvršiti, i molit će se
Svevišnjemu, da Njegovu dušu zagrli,
i da po Njegovom zagovoru udije-
li primirje tužnoj Hrvatskoj u strašnim
ovim prigodama, a navede osvjedo-
čene Hrvate da izgledajući se u vr-
line svoga oca i učitelja sakupi pod

počet će se buniti. A good e pr
i i i j|da ga umire, bajati mu o politici i de-
(d.alyta: dovoljna. prelljena ela Klamavat o otadžbini. Pače ići će i
dalje,
donosi. Upravljat će seljakov pogled
na
uvjeravajući ga, da je jedino u njima
riješenje njegova gospodarskoga  po-
boljšanja. A seljak će napokon poče-
ti vjerovati... i ..
kotrljaju najvećom brzinom niz fran-
cesku strminu. Kad se jedanput naš
čovjek uživi u to, da će ga crkvena
imovina spasti iz ekonomske nevolje,
onda će njegovim vogjama biti lako i
legislativnim putem provoditi ono, što
je sada tek skromno na papirnatom
programu.

»njegova« gospoda ništa ne podaju,

jer to im napokon i program

»popovska« dobra i na lukno

. i... . naša se kola

A kad oni jedanput podignu u na-

re, da se urede, i katolički će centrum
biti kod nas gotova stvar. Neće ih
odvratiti ni smionost hulitelja svete
vjere, ni bezočnost onijeh, koji uživaju
kad vide potlačenu onu svetinju, koju
narod časti, niti rovaranje onijeh, bilo
zavodnika bilo zavedenih, koji u bez-
vjerju gledaju »sreću« i »napredak«
svakomu narodu. Kad bezobzirno sino-
vi tmina navaljuju na najviše naše
svetinje, što je više pula dokazano po
»Pokretu« i po pismima braće Radića,
sveta je i neotklonjiva dužnost osvje-
dočenih katolika, da ušutkaju proklete
navale hulitelja svetinja :svakijem  sre-
stvom: zakonima, koji se po njima
grade.

Mi pohvaljivo usvajamo taj predlog,

koalicije bez napustiti unijonistično svoje
stanovište, koje je stavljalo Hrvatsku
u servilni položaj naprama. Ugarskoj.
Boljelo nas je i nikada se nijesmo mo-
gli dostatno načuditi, da su se mogli
u takovom neprirodnom kolu nalaziti
i neki pravaši za koje smo znali da su
slovili zao iskreni rodoljubi, koji su
za pravašku misao bili prepravni sve
žrtvovat. Proti g. Zagorcu, dok se na-
lazio u kolu srpsko-hrvatske koalicije,
mi smo mnogu oštriju kazali i ako u
njegov patrijotizam i najbolje namjere
nijesmo nikada posumnjali; njegov po-
litički rad u krugu srpsko-hrvatske ko-
alicije mi smo višekrat nazvali abera-
cijom pravaške misli. — Danas
sa zadovoljstvom konstatiramo, da nam

"Contra srpsko-hrvatskoj koaliciji bili
bi svi preostali elementi, koje u stranku
nije dovela ambicija ili kojekakvi inte-
resi već iskrena volja najbolje koristiti
svojoj domovini i svome narodu. Ovi
elementi više ili manje ostadoše razo-
čarani nad politikom koalicije; oni su
uvjereni da im tamo nema mjesta, ali
ipak nemaju toliko odvažnosti kao Za-
gorac i Harambašić da se od nje odi-
jele. Nema sumnje da i ovi elementi
simpatiziraju sa akcijom g. Zagorca.
Uspije li g. Zagorac uz Dr. M. Star-
čevića i družinu formirati jedan pra-
vaški blok i ovi će elementi iskočiti
iz koalicije i pridružiti se k njima. U
tom slučaju odzvonilo bi srpsko-hrvat-
skoj koaliciji i stalo bi se na kraj ko-

šoj sabornici svoj glas, ko će im se
oduprijeti? Možda većina ? Dopušta-|i živo želimo da što prije katolički
mo, ali i to će biti tek godine dvije, centrum bude onaj bedem, pri kojemu!
jer hjihove ideje već danas imadu

 

 

 

jekakvim političkim eksperimentima Fra-
na Supila. Akcija g. Zagorca nas ve-
seli, jer ona lako da razbistri političku
situaciju u Hrvatskoj. Bilo bi vrlo že-
ljeti, da se pronagje način kako bi se
ako ne stopile u jednu, a to barem
složile u jednoj zajedničkoj akciji, sve
pravaške frakcije u Banovini, koje stoje
izvan srpsko-hrvatske koalicije; jer sa-
mo na ovaj način pravaški blok
mogao bi korisno djelovati na razvitak
političkih odnošaja u Hrvatskoj.

Baza na koju bi se postavio prava-
ški blok, morala bi biti ova: proti
nagodbi, proti današnjem siste-
mu, ali i proti Rauchu, kao proti
i svakom drugom nagodbenom
banu. Na ovoj bazi, mislimo, da ne
bi bilo teško okupiti sve pravaške frak-
cije, jer ovo je pravaški program: pro-
gra Ante Starčevića.

je sam g. Zagorac dao pravo sa svo-
jim istupom iz srpsko-hrvatske koalicije.
: i na _\će se skršiti sve navale bezvjernika; Zagorac sa ovim svojim korakom pred
e E i sie stran bude onaj kvas, koji će svu narodnu cijelom hrvatskom javnosti posvjedočio
ti i glasovati s njima, jer se ne će ra- masu urediti, da bude vijerna Bogu i je, da pristaši Ante Starčevića ne može
diti o političkim stvarima. A napokon miloj svojoj domovini! \biti mjesta u jednom političkom kon-
ti se ljudi i spremaju za taj svoj skok. \glomeratu, gdje osobna ambicija pre-
|Oni će prikupiti snage, i točno "ic Bi i \uzimlje maha nad interesima domo-
računati daljinu, da ne promaše pli- Bistri se! \vine. Ako se pako uzme u obzir, da
jena. | »plijen« će morati biti odista : 4 pe ka » VA
plijen, jer će biti bez obrane«. Stranački odnošaji u Banovini, rek je g. Zagorac bio duša i najinteligen-
Priznajemo i mi, da je prijeka po-|bi, da su stupili u novu fazu. Gg. Za- itniji član, dapače vogja stranke prava
treba da se dobri elementi, sdušni i4gorac i Harambašić istupili su iz srp- u koaliciji, njegov je istup od mnogo
čestiti muževi zahvate “u kolo za na-|sko-hrvatske koalicije, prvi je dapače većeg zamašaja nego li se u prvi mah;
rodno dobro; priznajemo i mi, da ode| položio i svoj mandat hrvatskog dele- misli. G. Zagorac uz g. Harambašića
li se ovako naprijed ljuto će stradati gata na zajedničkom saboru. Uzalud neće ostati izoliran. U hrvatskoj stran-
naš mili narod: zato iz sve duše imi |srbofilsko novinstvo nastojalo omalo- ći prava mogu lako da se opaze dvije
podižemo glas, da gospoda zastupnici, | važiti ovu secesiju, ipak ovo je jedan struje pro et contra za današnju
koji štuju Boga a ljube narod, što je| važan politički momenat u historiji za-|Srpsko-hrvatsku koaliciju. Pro bili bi
moguće prije sastanu se i utemelje| grebačke koalicije. Mi smo u našem svi oni elementi, koje je dovelo u
katolički centrum. Znamo da stega, ko- |listu višekrat izjavili, da iskrenome pra- stranku ne vlastito osvjedočenje, već
ja vlada uraznijem klubovima, u veli-|vašu ne može biti mjesta u srpsko- ambicija za zastupničkim mandatom i
ke će ometati takovu akciju; znamo da|hrvatskoj koaliciji, koja sa svojom na-! unosna apanaža hrvatskog delegata na
će možda i u tome špekulanti i u-|godbenjačkom politikom postavila se|zajedničkom saboru, megju ovim ele-
mentima mnogi bi se najkomodnije na-

njegov barjak sve Hrvate na spas mile
svoje zemlje.

U našemu sv. Vlahu sutra dne 28.
ov. mj. biti će sv. Misa i žalobni op-
hod oko grada.

Starčevićanci, koji častite uspomenu
velikoga Ante Starčevića, hrlite mno-
gobrojni i svi do jednoga, da poča-
stite Njegovu uspomenu.

Slava Anti Starčeviću !

 

 

 

 

 

Katolički centrum.

Krasno uregjivani katolički list »Ju-
tro« u sedmome svome broju nosi
značajni uvodnik, u kojemu zagovara
da katolički zastupnici što prije iz
raznih stranaka sastave jedan katolički
centrum, koji bi nastojao kako bi
poradio da vjera i moralnost po zako-
nu budu obranjene na dobro i na
spas naroda našega; i kako?bi podigli
jedan nasip hudoj nauci i otrovnomu

 

 

troskotu, koji »Pokret« i Radićeva
stranka u narodu sije. Taj je predlog
»Jutro« majstorski obrazložilo, a kao
dokaz donašamo ove znamenite rije-

 

 

PODLISTAK.
Tragedija jednoga kralja.

Prof. W. baron Ljubibratić,
Ludvig Il. imaše nešto preko 23 godine,
kada je mjeseca marta 1864., nakon smrti
svojega oca, stupio na Bavarsko prestolje.
Prvi je čin mladoga kralja, da u Miinchen
pozove Wagnera. Šesnaest je godina bilo
Ludvigu, kad je prvi put čuo operu Lohen-
grin. To bijaše za njega kao blijesak, te
iznenada osvjetljuje duboke tmine. Dani
njegove mladosti, inače tako pusti, tako sa-

motni, zasjaše tada novim idealima.
Odmah se dade na učenje Wagnerovih o-
pera, dapače se zadube i u njegove spise
umjetničke i polemične naravi, te se tako

silnici gledati na sve načine da od ple-
menitoga predloga ništa ne bude; ali
ipak ako goje u svojoj duši pravu
kršćansku ljubav; ako znadu što je
sveto revnovanje za najviše dobro ;

lju, napisa Wagner gospogji Wille harakte-
ristično pismo, iz kojega vadimo slijedeće
stavke, jer nam veoma uspješno ilustriraju
utisak, te je kraljeva pojava učinila na već
glasovitoga umjetnika. »Bio bih najneza-
hvalniji od svih ljudi, kad Vam odmah 1ie
bih saopćio neizmjernu svoju sreću. Vi zna-
dete, da me je ksebi pozvao mladi kralj
Bavarske, i da sam mu danas bio pretstav-
ljen. On je tako lijep, tako pun uma i srca,
tako veličanstven, da se bojim, da će nje-
gov život na ovoj zemlji tako brzo proći,
kako se u ovom niskom svijetu u ništavilo
gubi prolazni san bogova. On me ljubi s pra-

 

i po vrućoj se kraljevoj želji nastani u ne-| Moraše bili zaista divan prizor vigjeti ono-
posrednoj blizini dvorske palače, pod okri- | ga blijedoga tek 23-godišnjega vladara, gdje
ljem sjajne Aureole kralja-umjetnika.

Istoga dana, kada je bio prestavljen kra-

na one temelje, na kojim se osnivala
i stara narodna magjaronska većina u
Hrvatskoj. I to je baš bio glavni uzrok
zašto Srbi, stari magjaroni a la Peja-:
čević pa i Rauch mogli su se lako |

titanskom snagom k suncu slave uzdiže go-
rostasa-umjetnika.

Sav je Miinchen u radosti s ovoga doga-
gjaja. Mladi vladar naregjuje da se prekinu
radnje započete od njegovog oca, eda bi
tako na raspolaganju imao potrebite svote
za prikazanje opere Nibeulungen. Megjutim
se na dvorskoj pozornici dava po naročitoj
želji samoga kralja Der fliegende Hollander.
Ali se već okolo kralja i umjetnika javljaju
prvi znaci oluje, one strahovite oluje, koja
će u svojem vrtlogu zahvatiti i jednoga i
drugoga, a izazvana je_od zavisti, mržnje
i tjesnogrudnosti.

 

 

— Ja ću se na svaki način oprijeti — |
kliče idealista na kraljevskom prestolju, te

šli u kolu naprednjačke stranke, i po
svoj prilici tamo bi odletjeli, kad bi
im i tamo mogao biti osjeguran man-
dat. Ovakovih je individua u negda-

Pak, kao da se boji, da će umjetnika po-
slije ovako sjajnog uspjeha izdati snaga,
nekako turobno nastavlja: »Jeli, dragi pri-
jatelju, da Vam neće pomanjkati snage da
stvorite još drugih sličnih opera? U ime
onih, kojima ste pružili nasladu i užitak,
kako samo Bog može dati, ja Vas zakli-

njem, da nastavite... Sve do smrti, da-
pače i u carstvu vječne noći ostajem Vaš
vijeran Ludvig«.

Ali oluja sve više bjesni i prijeti da će
uništiti ovaj san mladosti, života, umjetnc-
sti nesretnoga kralja. Hrasle mržnja aristo-
kracije; hraste zloba i zavist Wagnerovih
protivnika; hraste tjesnogrudna zabrinutost
osoba okolo kralja, koje šire svakojake gla-
sine ob ovom za njih nepojmivom prijatelj-
stvu. Kralj nije u stanju da se svima opre;

'Biskupat u Senjskoj Rijeci.

Naša »dobra« braća Arpadovci nepresta-
no i sustavno svu svoju moć i snagu upi-
ru, kako bi tužna Hrvatska izgubila i ono

 

malo povlastica, koje je znala sačuvati kroz

Baš ovom prigodom zasnovaše kralj i u
mjetnik veličanstvenu namisao, da u Miln-
chenu sagrade uzor-kazalište za Wagnerove
opere. Radnje počinju već maja 1872.; kralj
se zauzeo za stvar s cijelim žarom svoje
duše, premda stanovnici prestolnice prosvje-
duju protiv toga. Kralj djelomice modificira
svoju namisao, ali je ne zapušta. Godine
1876. već je dovršena zgrada novoga kaza-
lišta, doduše ne u Milnchenu, već u Bey-
renthu. Wagnerovi su svi daleko natkriljeni
od realnosti,

Kazalište u Beyrenthu ima mjesta za 1600
gledalaca; sjedala se dižu amfiteatralno, lo-
že su ispuštene; mjesto je za orhestar ne-
što niže postavljeno, posvogjeno i tako za
publiku nevidljivo. Ali nekoliko godina ka-
snije (1883). umre Wagner .... Za nesre-

u svojem zanosu misli, da ima u sebi do- mora prekinuti noćne koncerte, kojima su-
sta sile da prkosi oluji.  djelovaše on i njegov prijatelj. Wagner o-
— Nema pjesme, da dostojno proslavi stavlja Miinchen (1866.) i ponovno se vraća
moga kraljevskoga prijatelja — poručuje Wa- | u Švajcarsku. Ali udaljenost još čvršće spaja
gner. Tristan und Isolde već se vježba; kralj | njihove duše.
osobno prisustvuje vježbama; hrabri, hvali, | Kao što se dva sramežljiva zaljubljenika,
kudi, sve prama potrebi, a njegovi savjeti, |u čiju je slatku tajnu prodrlo nepozvano
njegova prisutnost jednako djeluje na sve|oko, koje je ljuta sila rastavila, još silnije
umjetnike. Ovo je gotovo prvi put, da se|ljube, baš jer su odijeljeni jedan od dru-
kralj osjeća silnim, sretnim. Prije prestave | goga, isto se tako jača prijateljstvo kralja
još jedan generalni pokus u kraljevoj pri- | prama umjetniku, postaje dapače tako silno,
sutnosti. Uspjeh je takav, utisak na kralja |da dobiva morbozni karakter. Često puta

tnoga kralja nestade prva i jedina ljubav,

Odnošaji i prijateljstvo Ludwiga Il. pra-
ma Wagneru ispunja veće razdoblje u ži-
votu nesretnoga kralja. Nego već nekoliko
godina prije drugog povratka Wagnera u
Milnchen možemo opaziti prve tragove one
osobite ideje kraljeve, da po Bavarskoj sa-
gradi nekoliko novih dvorana, ili da neke
već opstojeće sasvim pregradi. Ova ideja
postaje u posljednim godinama njegovog
života gotovo manija, bolest.

Kada se u prestolnici stalo mrmljati pro-

vim iskrenim žarom prve ljubavi; zna i po-
znaje sve što se mene tiče, dapače me shvaća
bolje nego ja sebe samoga. On traži, da za
uvijek ostanem kod njega, da radim, da se
odmaram, da predstavljam svoje opere; hoće
da mi dade sve što mi treba. Moram izvr-
šiti Nibeulungen, te će se izvesti po mojoj
osobitoj osnovi. ...... Što govorite o tome?
Ne čini li Vam se to san, nečuvena stvar?
Pomislite na moju radost? Moja sreća nema
granica! Tisuću srdačnih pozdrava. O čaru
njegovih očiju, stvorite sebi sliku, ako mo-

oduševi za njega, da je pred cijelim dvo-
rom očito priznavao, da je napokon našao
svojega pravoga odgojitelja i učitelja. Misli
ga svojom svakuda pratio; slijedio svaki
njegov korak; ugrijavao se za svaki njegov
uspjeh, te se potpuno podao ugodnom sa-
njarenju o svojoj budućoj sili i moći, kada
će mu biti moguće da ma dostojni način
pokaže velikome umjetniku svoje štovanje |
i svoju ljubav.

I taj dan dogje, kada je stupio na pre-
stolje. Odmah posla u Švajcarsku osobitoga

odaslanika, Pfistermeistera, da dovede Wa-
gnera u Minchen. I čekaše mladi kralj u

žete. Pojava je njegova izvanredna«....

Ovakovo zanosno pismo ne treba tumača.

toliki, da sav razdragan, povrativši se u
palaču, piše svome prijatelju: »Ovu uzvi-

dolazi do Wagnerova zakloništa u Švajcar-
skoj nekoliko zakrabuljanih jašioca da se

tiv kralja radi ogromnih troškova, te je či-
nio za prikazivanje Wagnerovih opera, za-

 

svojoj palači 'povratak odaslanika s onom
uzrujanosti, s kojom se čeka poruka ljubljene
djevojke. Odgovor ga Plistermeistera pot-
puno obradova. Nekoliko dana iza odasla-
nikova povratka dogje Wagner u Milnchen,

Lakše je shvatiti nego izraziti, kolika radost
napunjaše Wagnerovu dušu. Njegovo srce
za stalno silnije kucalo; pod takovim mu
se auspicijama život morao pričiniti krasan ;
slava mu i neumrlost bijaše osjegurana.

šenu operu, koju je Vaš um za mene stvo-|u veče: s prvim mrakom vrate u Bavarsku.
rio, ko može slušati, a da se ne cijeni sre-| Šest godina traje Wagnerova otsutnost iz | rac Hohenschwangan, gdje mu se pred oči
tnim? | baš u ovoj se toli uzvišenoj, tako, Munchena; tada ga opet nalazimo u kralje- javljala u najrazličitijim oblicima legenda o
veličanstvenoj operi moja duša hoće da na-|voj blizini. Jedna se za drugom prikazuju Lohengrinu. (Slijedi).

sladi. Čast njezinom sastavitelju! Slava mu!«| opere: Meistersinger, Rheingold i Walkure,

pusti Ludvig Milnchen i povuče se u dvo-

 

 

 

 

i a ; ek ; o a 4 \ \
Med! brtvi k. hong
Ni ie. O AL