Br. 210.

kroz vijekove, uz neprestane ratove i bor-
be, isprva da obrani svoje granice, zatim
da brani velevlasni položaj Manarhije, kad
su silni i moćni neprijatelji sa sva četiri
vjetra na nju kidisali; i to ne samo u po-
litičkom smislu skraćenjem istih povlastica,
ne samo u učevnome smislu, uvagjanjem
magjarskijeh škola: nego ovo zadnje doba
i u crkovnomu smislu, nastojanjem da Senj-
ska Rijeka bude otrgnuta ispod vlasti svo-
ga biskupa, i bude ili posve o sebi zavisi-
la od sv. Stolice ili predata na upravu ko-
jemu magjarskomu metropoliti. Za taj svoj
posao lukavi su Magiari našli izvrsne sa-
veznike: riječke Talijane, koji iza kako su
se dogovorili i stvorili svoj plan, otposlaše
u Rim svojeg načelnika i svojeg zastupni-
ka, da glavom kod sv. Oca Pape oposluju
t& magjarske želje. Cijela je okolica grada
Rijeke napučena gorljivim Hrvatima; u i-
stoj su Općini prama pučanstvu Talijanci u
ogromnoj“manjini; kako smo se na svoje
oči osvjedočili, u crkvi OO. Kapucina preko
mise sav narod pjeva bogoljubne pjesme
hrvatski: nad samom Rijekom mali je gra-/
dić Trsat, i u njemu crkva Gospe od Lo-!
reta, stara bogomolja, na glasu kod svijeh |
Hrvata, gdje su pokopani veliki hrvatski.
spobornici i vitezovi. Senjska je Rijeka gla-
vna luka hrvatskoga Primorja; ona je od
pamtivijeka bila /eno hrvatskijeh velmoža;
ona je vavijeh dijelila sa Hrvatskom sreću
i nesreću; slala je svoje zastupnike na sa-
bor u Zagreb, te i ako je od nekijeh godi-
na ni magjarska ni hrvatska, ipak i pravo
i položaj i narod i jezik, u jednu riječ sve
zagovara pravo hrvatsko na taj grad.

Naravno je da ni Hrvatska nebi uskrati-
la tomu milomu gradu slobodu i autono-
miju koju uživa: neka im to slobodno sve
bude, ali Hrvatska ne smije nigda za nig-
da odreći se svoga svetoga prava poviše
tega miloga grada.

Jur su se dvije grozne pogreške učinile:
prva što se dopuštilo Magjarskoj da šalje
svoga namjesnika, i da tako preko Talija-
naca rovari i snuje, kako bi grad izgubio
svoje hrvatsko obilježje: druga što su Hr-|
vati prepustili Talijancima i Magjarima ško-
le u gradu, i tim odgajaju nemile odmetni-
ke i ljute neprijatelje domovini svojoj: a
kad bi im upalila i ova treća urota, da na-
mjeste kakvoga Magjara ili magjarona kao ,
biskupa, i da se otrgnu od prastare svoje
matice, od značajnoga svoga biskupa Hr-
vata: tad bi moglo se rijeti, da je hrvatska
izgubila na vijeke svoju milu Rijeku.

Mi smo posve osvjedočeni, da će znati
hrvatski biskupi svetu stvar svoga brata bi-|
skupa hrvatskoga Senjske Rijeke braniti i|
zagovarati u Rimu; ali ipak ima već dvae-
stak godina da je hrvatski narod više puta
zakukao, jer mu Rim nije htio priznati sve-
ta njegova prava, pak se bojimo da će isti
udes, koji pruža hrvatskomu narodu čašu
iza čaše gorkoga pelina, i ovaj ga put tim
obdariti, te je za to sveta dužnost hrvat-
ske štampe da podigne svoj glas i da bra-
ni sveto svoje narodno pravo od nepresta-
nijeh nasrtaja gordijeh neprijatelja sa Isto-
ka i sa Sjevera, a stalno se nadamo da;sv.
Stolica, koja je vigjela očito narodno ne-
godovanje u ovo nekoliko sporova zadnji-
jeh godina, neće se dati izrabiti ni od Ma-
gjara ni od Nijemaca ni od Talijanaca, ne-
go će braniti staro pravo hrvatskoga bisku-
pa na grad Rijeku.

 

 

 

 

Nevolje u Srbiji.

Iz svih djelova Srbije stižu glasovi o ve-
likoj gospodarskoj nevolji u zemlji. Mnoge
banke i mjenjačnice padoše pod stečaj, le
su tijem oštećene većinom velike eksportne
firme, te je vlada u jednoj skupštinskoj in-
4erpelaciji pozvana, da pomogne. Cijene gos-
podarskih proizvoda vrlo su pale. Suhe

U pamet!

Čudni ljudi — Stonjani,
U što li ste dali? —
u. ' .- a ima

oga r'gja hvali? —
II je koža odeblja
Pa ne ćuti biča? — —
Ej, tada je istina
Ono što se priča...
A ni Miško ne slaga
Što vam reče lani:
Diplomati da ste vi
Samo u kafani.

šljive, koje se prije prodavale po metru za
23 do 25 franaka, prodaju se sada za 10

franaka. Kukuruz je pao metar na 10 di-
nara.

kedašnjamt radar “rt a al aL ALEJA

Pozor obrtnici !

Kako je već bilo javljeno u našem listu,

na 16. Decembra 1908. bio je izbor za čla-

nove uprave radničkog osjeguravajućeg dru-
štva proti nezgodama za Primorje, Kranjsku
i Dalmaciju u Trstu.

U šestoj kategoriji — odio za radnike —
dobili su Slaveni većinu, ali je taj izbor bio
uništen sa formalnih razloga, jer se naime
naši ljudi, osobito u Dalmaciji, 'nijesu dr-
žali svih propisa. Do brzo će biti ponovni
izbori. Na nama je sada da pokažemo da
smo složni i da tako opet dogjemo do ve-
ćine kao i prvi put.

Zato će svi Slaveni i opet; glasovati za
one iste osobe, koje su i prvi put okupile
oko sebe većinu, t. j. za Jeriha Antun, ra-
dnika u papirnici u Vevčah, i zamjenika mu

Fran Gomišček, poslovogju »Mizarske za-,

druge« u Solkanu.

Upozorujemo s toga već sada sve one ra-
dnike koji imaju pravo glasa u šestoj kate-
goriji, a to su radnici u slijedećim obrtima:
papirnice, kožarne, drvodjelaonice, rezbarije,
šumski i poljodjelski obrti i mlinovi (oso-
bito ove zadnje, jer kod nas po Dalmaciji
imade sva sila mlinova).

Ako ne dobiju glasovnice, meka reklami-
raju na upravu osjeguravajućeg zavoda

preko Dr. Ed. Slavika, odvjetnika u Trstu;

koji pako dobiju, da te glasovnice ne za-
bace kao što su većinom prvi put učinili,
već da izaberu ovu dvojicu kandidata, gori
označenih, te neka glasovnicu potpiše go-
spodar i jedan birani birač radnika t. j.
fiducijar ili zastupnik, koji u ime svih ra-
dnika u stanovitom obrtu, sam potpiše.

Ovako valjano sastavljene i ispunjene gla-
sovnice treba odma poslati na adresu Dr.
Eduard Slavik, odvjetnik u Trstu, Via G.
Galatti 18., i to preporučeno, da se ne po-
stigne lošiji rezultat od prvog.

Još nijesu razaslane glasovnice, ali netom
budu razaslane i dostavljene, treba obaviti
gori rastumačeni posao, da se kod ovog
ponovnog izbora ne obručimo.

Preporučamo i svoj onoj gospodi, koja
su prilikom prvoga izbora bila pismeno u-
moljena, neka se i ovaj put zauzmu te neka
nadgledaju da bude sve u redu i na vrije-
me obavljeno.

(Molimo i druge dalmatinske novine, da
ovaj poziv pretiskaju).

Beč, 19/1. '09.

Organizačija Starčevićanske Akademske
Mladosti u Beču.*) Kako je poznato našoj
javnosti, od nazad vremena ovamo opstoji
spomenuta organizacija, ali za njezin se je
rad malo znalo, jer zajedno sa »Zvonimi-
rom« radeći nije trebalo, da istupa naprijed |
i da se ističe, jer je »Zvonimir« svuda pa-|
radirao, kao zastupnik svih grupa hrvatskog
gjaštva u Beču. |

Pošto se je pak ove godine »Zvonimir«
reorganizirao te htio na se svaliti potpunu |
odgovornost za sve ono, što će se dogoditi,
to je St. Org. bila prinuždena, da, pošto
joj/se zahtijevima nije udovoljilo, istupi iz
»Zvonimira«, te stane raditi po sebi. Zahti-
jevi su St. Organizacije bili: 1). da se be-
zuvjetno, u glavnoj dvorani »Zvonimira«,
izvjesi slika neumrlog nam Vogje; 2), da
se »Zvonimir« čim financije dopuste odijeli
od »Zore«. Ovaj je drugi predlog radi toga,
jer je St. Org. uvjerena, da Uprava i čla-
novi »Zore« drže »Zvonimira« pod nogama,
te, da su jedino Srbi protivni, da se Star-
čevićeva slika izvjesi.

+) Op. Ur.: Donašamo sa reservom.

I to piše Stonjanin!?

I time se hvali!? —

Možda se još utvara

Da se Bizmark mali? — —
Na što dogje kada se
Naopako gradi,

Kad starac podjetinji

A postari mladi! —

Nit je čudo »Šarena«

Što to tiskat daje;

Radi sela _— dobro zna —
Da ni pas ne laje, — '

A vi, braćo Stonjani,

 

' Otrag malo dana

a moguće, Stonjani, Hljeste poslat u Zadar
e e 2 ik Svojega jarana!
N AE ia a Kad vam takvu svjedočbu
ho doka seki Vaša družba dava,
m rekla je: Kažite mi — molim vas —
Mi ka nam je ja Imate li prava? — —
we pimo cijenije Bl to bome, Stonjani
NA jm io ka

go su pametn
Samo ona vrijedi: Naši bili stari!
Sve na stranu, a novac \ Miško.
Nea je na srijedi! — |

\ ) / mi

PRAVA CRVENA HRVATSKA

Dapače Organizacija je saznala, po jed-
nom svome članu, da je uprava »Zore«
bila odlučila, da pošlje (i kašnje poslala)
»Zvonimiru« pismo u kojemu ne dopušta,
da se izvjesi Starčevićeva slika, i ujedno se
zaprijetila i tražila, da joj se, ako drukčije
bude, povrati novac, koji je »Zvonimir« du-
žan. Starčevićanci su bili spravni i na tu
žrtvu, te sami isplatiti, ali jedanput se oslo-
bodili tugjinskog jarma, ali sve bijaše uza-
lud. Bila je prisiljena St. Org. poslati pis-
menu izjavu »Zvonimiru«, da Ona istupa
iz društva, jer to društvo ne odgovora svrsi
za koju je otvoreno, naime za okupljanje
svih Hrvata bez razlike, da tako moć budu
i u tugjini skupno poraditi štogod za tužnu,
ali milu nam domovinu.

Otkada je do ovog žalosnog, ali nužnog
rascijepa došlo, naša organizacija sve to
bolje napreduje, tako, da do malo ima stu-
[piti u svoje prostorije, ujedno sa musliman-
skom »Svijesti«, te funkcionirati kao društvo.
\Pravila su već uregjena i imađu se ove da-
\me predati na odobrenje vlasti.
| Dne 16 ovog mj. bila je izvanredna sjed-
\nica naše Organizacije. Dvorana »Budvaiser
|Birrhalle« u »Alserstrasse« bila je dupkom
\puna. Gosp. Atif Hadzikadić, presjednik,
\otvara sjednicu, te pozdravlja gosp. Filipo-
\vića kao gosta iz Zagreba, te izaslanike
radničkog društva »Prosvjeta«. Govori o
odnošajima, koje smo imali sa »Zvonimirom«
i radi česa je »Odbor« kojemu, se je bilo
povjerilo, da s »Zvonimirom« ugovara mo-
rao iz »Z.onimira« izstupiti u ime Organi-
zacije. Skupština odobrava postupak Odbora.
Prelazi se na čitanje zapisnika prošle sjed-
nice.

Pošto se je nekoliko pitanja raspravilo,
prešlo se je na glavno: O nabavi lokala.
Govori presjednik, Rejzović i drugi.

Kad se je to raspravilo prelazi se na even-
tualia. Gosp. Hinko Punčuh, tajnik »Prosvje-
te«, napominje zadnji dogogjaj u hrvatskoj po-
litici, naime predlog dn. Iva Prodana i dru-
gova. Žali, što je do toga došlo. Presjednik
odgovara i slaže se s pregovornikom. Rej-
| zović takogjer i podupire predlog gosp.
| Punčuha, da se stvori rezolucija. Ostoja Ig-
maci) kao Dalmatitiac starčevićanac, žali, što
\je taj korak poduzet akcijom dalmatinskih
\ pravaša a na čelu im vogje don Iva Proda-
ina, čiji je politički rad do ovoga časa sva-
kog pravog Hrvata veselio i s njime se di-
čio. Presjednik kaže, da bi bilo bolje po-
slati jedan brzojav »Hrvatskom Pravu« o toj
stvari. Predlog se prima. Odaslan je slije-
\deći brzojav: »Hrv. Pravo« Zagreb. Osugju-
jući nepravašku akciju dalmatinskih pravaša
|\pristajemo uz stanovište matice«. — Starč.
\ak. org. u Beču.
| Zatim preporuča presjednik da se u što
\većem proju otide na zabavu s plesom, ko-
\ju dne 7/IIl. o. g. »Prosvjeta« priregjuje na
| korist svoga fonda.

Drugu sjednicu najavit će se oglasom u
»Hrv. Pravu«.

Više se niko ne javlja za riječ te gosp.
Atif Hadžikadić zatvora sjednicu.

 

 

— ja.

.. . e
Vijesti iz naroda.
Iz Korčule.
Ovih dana dopala mi je u ruke pjesma,
deklamirana na »Leginom« plesu, a slijede-
ćeg sadržaja :
La piccola Curzolana.

Il sangue italico Son vostra figlia,
che nelle vene son corcirese,

mi scorre rapido son de ' illirico

in onde piene sacro Paese !

a dirvi m' obbliga sacro alla storia
due paroline di Roma eterna

che quali candide sacro alla gloria
margheritine viva superna,

sacro a V italico
genio fecondo,
sacro a la fiaccola,

dal core salgono
con voce arcana
sul labbro vergine

di Curzolana. de ' ampio mondo!
Son vostra figlia Figli di Curzola!...
nel petto m' arde Vi chiedo un giuro
de le titaniche incancellabile

lotte gagliarde sincero 6 puro

,Innanzi all' erma
»del Sommo Vate
pfede incrollabile
pal — Si — giurate!...

la febbre indominata,
che diede al mondo
campion dell italo
pensier _profondo,

 

faro del dalmata ,Tutto in Dalmazia
Paese aprico, ,nel dolce idioma

il Genio fulgido pdus nomi mormora,
di Sebenico ! , Venezia & Roma“.

Što vam se čini ?

«Bella poesia«, recimo i mi sa kritičarom
u »Dalmati«, Riječi, broda mi, igraju u njoj
krasnu ulogu.

Mi Hrvati »stranci« nećemo sjegurno kva-
rit zabavu našim »urogjenicima«, da se di-
žu frazama i poezijom, kad ne mogu s
drugim.

Zanimiva je ipak kritika, koja se može
zabilježit 'a izrekoše je o pjesmi Pere Fur-
bović i Ive Pametnjaković -— di sangue ita-
lico, Prije toga, dragi čitatelju, moraš pre-
staviti Pereta i'lveta, kako nadimlju prsi i
stiskaju šake kad nadobudna deklamatorka

 

4-. 1 tu

čitavim svojim bićem u živo prikazuje »/a
febbre indomita«, koja joj:

»nel petto .. arde

»de le titaniche

»lotte gagliarde.

Moraš dalje prestaviti zanos deklamatorke,
koji pri zadnjoj kitici dolazi do vrhunca a
Ivčta i Perčta zatravljuje, tako da ostaju
otvorenih ustiju, kad je ona već svršila sa
»Venezia i Roma«. Pljesak drugih budi ih
kao iz sna, da onda i oni provale u burni
pljesak. Kad se bura pljeskanja stišava daju
ovu kritiku:

Broda mi, Ive, počimlje Pere, ova je dekla-
macijin po sto zakona lipa. — Virgola —
Neka ti govoru što hoću. Pere će ma to,
ma ovi ti je naš meštar vajan. — Punto —

Ova ti kritika doziva u pamet jednu'dru-
gu'iz one anegdote o popu, koji je jednom
tako propovijedao svojim župljanima kao
da su oni bili sve sami Ciceroni i Platoni.
Kad je propovijed svršila netko zapita jednu
dobru ženicu: Nu, a kako vam je pop pre-
dikao? Lipo brate, reče ona, a ma baš li-
po. A što vam je onda, kad je tako, pre-
dikao ?

Ja neznam, ali da je lipo propovidao, to
znam.

Pa što si napokon, u smijehu će onaj,
razumila ?

Ništa, ali ti govorim opet, da je lipo pro-
ovida.

Svaka čast gosp. pjesniku; mi njega zna-
mo kompatiškat a znamo i uvažit da neke
stvari kao n. pr. »il sangue italico«, koje
proza ne bi mogla trpiti, pjesma ipak trpi
»propter licentiam poeticam«. Pripovijedaju,
da je časni pjesnik vrlo inteligentna osoba
i kulturna. Nami je to drago, jer će znati
uvažiti, što je Tommaseo pisao i mislio o
hrvatskom jeziku i kako su ga zanosile na-
še narodne pjesme. Preporučamo mu, da
pročita njegove hrvatske iskrice. Držimo, da
se on neće sablazniti ako rečemo, da je al
»campion dell' italo, pensier profondo« bila
duša više slavenska nego italska«.

Tommaseo je poput živućeg učenjaka Pa-
vije znao uzeti u obranu »barbarske« Hrvate
pred kulturnom Italijom. Tommaseo bijaše
veliki ljubitelj istine, a u svoje doba nije
mogao prosuditi naše prilike danas već raz-
bistrene. Ko bi se zato mogao zakleti, da
on u savremenim prilikama, ne bi više be-
genišio nama, nego li onima, kojima časni
pjesnik služi!? Ko bi se još zakleo recimo
u zaporci, da i gosp. pjesnik ne uvigja
vrlo dobro, u potaji srca da bi tek onda
»Giustizia« vladala, kada bi Talijani uprli
sve svoje sile, da obrane Trent »suo Paese«
od germanske invazije a puste na miru sla-
vensku Dalmaciju !?

Pjesnik, inteligentna i učena glavica, pri
svrsi aklamira »i figli di Curzola«, izbacujuć
u Korčuli poklik:

fede incrollabile
al — Si — giurate.

Bit će možda zato, da i njegovi učenici
pod dojmom onog gnjavatorskog — si —
daju svemu, što vide i čuju, obilježje taljan-
štine, pak i kliču zato n. pr. »Evviva graf
Wurbrand italiano«.

Buon pro! — S.

wu

 

 

Domaće vijesti.

Zaruke. G. Matulić Vatroslav, porezni
oticijal u Foči (Bosna), zaručio se je sa
g.gjicom Ankom |I. Kalafatović, kćerkom
Kapetana g. Iva Kalafatovića u Janjini.

Čestitamo !

Spomen-ploča hrvatskom hi-
storičaru. Revno društvo »Braća Hr-
vatskog Zmaja« odlučilo je na rodnoj kući
hrvatskog historičara Ivana Krstitelja Tkal-
čića u Novoj Vesi postaviti spomen-ploču.
Tu spomen-ploču izradio je uvaženi hrvat-
ski kipar Ivan Rendić. Ploča je umjetnički
izragjena, te će biti pravi ures rodne kuće
pok. Ivana Krst. Tkalčića.

Do 4000 slovenske i hrvatske
djece u Trstu, a tri puta toliko njih
po Istri nema pučkih škola u svom jeziku!
Ono što nam drugi maćuhinski krate, mo-
ramo sami svojim žuljevima da dobijemo.
S toga je dužnost, da svi, kojim je mogu-
će, podupiru Družbu sv. Ćirila i Metoda
za Istru, koja slovenskoj i hrvatskoj djeci
otvara škole u materinskom jeziku.

Smrznulo se more u Pulju. U
subotu je u Poli vladala takova zima, da
je u luci na više mjesta na površini bio se
učinio lagani sloj leda, što dosle niko ne
pamti.

Poljodjelske vijesti iz Istre.
Vinska kriza traje i dalje, te djeluje najšte-
tnije na cijelo gospodarstvo. Vino se ne
može prodati, ili ako ga ko uspije da proda
to je u bezcjene. U nekim mjestima zdru-
žuju se posjednici, te otvaraju zajedničke
krčme u Trstu. Ulje je u veliko traženo no
malo ga je radi nikakva skoro roda maslina.

| — Zima koja je nastala dobro je djelovala,

God. V.

  

samo je šteta da suša traje i dalje. Radnje
na polju se malo obavljaju. Već se je po-
sadio grah, luk i češanj, a pripravilo sve
za sad krumpira. — Životinje su zdrave,
ali su većinom omršavile uslijed pomanjka-
nja krme. Na sajmove se dogoni dosta marve,
te se i dovoljno prodaje. — Pčele su trpile
od zime. — Sijeno ustupljeno od države uz
sniženu cijenu došlo" je izvrsno poljodjelci-
ma, premda nije niko dobio ni trećinu na-
ručbe.

Kršćanska strukovna društva
u Austriji. Pred kratko vrijeme bio je
u Beču kongres austrijskih kršćanskih stru-
kovnih društava. Godine 1907. imala je ova
organizacija 63.000 članova, a 90.000 kon-
cemč1908. U/ organizaciji su zastupani svi
radnički slojevi. Dok je kršćanska strukovna
organizacija dobila u godini 1908. 27.000
članova, socijaldemokratska je izgubila 8.000
članova.

Papa zabranio Franjevcima
u Bosni kandidirati. Kako je po-
znato, bosanski Hrvati oskudijevaju s inteli-
gencijom, te sada kada će se uvesti ustav
predložio je u enketi dr, Mandić, da se
dade i Franjevcima pravo da mogu biti i-
zabrani za zastupnike. Vlada se je izjavila
sklonom ovom predlogu. Sada se doznaje
iz Sarajeva, da je Sv. Stolica sa odlukom
na provincijala franjevačkog potpisanom po
kardinalu Merry del Val zabranila Franjev-
cima kamdidirati. Ovo je veliko zlo za hr-
vatsku stvar, buduć se znade, da su Fra-
njevci u Bosni veoma obljubljeni, a što je
glavno pravi narodni svećenici. (»Omnibus«).

Proti ćirilici u hrvatskim ško-
lama. Školski odbor u Kašini jednoglasno
je zaključio predstavku na vladu, kojom se
moli, da se ćirilica izbaci iz škole, pošto
je skroz nepotrebna, beskorisna, s njenom
se podukom gubi vrijeme, koje se može
kud i kamo bolje upotrebiti. Ujedno se
moli, da se u svjedodžbama naš jezik od
sada nazivlje hrvatski, a ne hrvatski ili srp-
ski. Isti je predlog upravio i školski odbor
u Sesvetim kraj Zagreba.

Javljaju nam pak iz Zagreba, da je vlada
izdala naredbu, kojom se u čitavom Zago-
rju u školama ukida učenje ćirilskog pisma.

 

Gradska kronika.

 

Pozivlju se gg. članovi mjesne organiza- _
cije »Stranke Prava«, na svečane zadušnice
za slavnog Učitelja hrvatskog naroda, bla-
gopokojnog

D.ra ANTU STARČEVIĆA.

Zadušnice će biti u Nedjelju dne 28. o. mj.
na dan 13ste obljetnice Njegove smrti, u
10% sati u jutro u crkvi sv. Vlaha.
Dubrovnik, 27. februara 1909.
Upravni Odbor.

Pomen-večer. Starčevićanska Aka-
demska Mladost ovim pozivlje sve Starče-
vićanke i Starčevićance, da dogju sutra u
nedjelju dne 28. o. mj. na 7 sati u večer,
u što većem broju u prostorije »Hrv. Rad.
Zadruge«, na spomen večer, prigodom 13ste
obljetnice smrti našeg slavnog Oca i veli-
kog Učitelja hrvatskog naroda, blagopokoj-
nog D.ra Antu Starčevića. — Odbor.

Članovima ,,Zadruge“' i ,,Gun-
dulića“*, Potpisane Uprave pozivlju sve
svoje članove, da se sutra tačno u 91/g sati
u jutro sakupe u prostorije »Hrv. Rad. Za-
druge«, odakle će se poći korporativno sa
barjacima na zadušnice u crkvu sv. Vlaha,
za blagopokojnog D.ra Antu Starčevića. —
Uprave: »Hrv. Rad. Zadruge« i »Hrv. Pjev.
Glazb. Društva »Gundulič«.

Imenovanje. G. Andro Korlaet ime-
novan je poštanskim vježbenikom. Čestitamo!

Zadnji dan poklada u ,,Hrv.
Rad. Zadruzi““., Ovogodišnje zabave i
plesovi u našoj »Zadruzi« uspjeli su, ko
što mora sve uspijevati, gdje je ljubav, slo-
ga, nastojanje i jedinstvo u misli i djelima,
gdje je sve domaće. Osobito zabava od u-
torka nadmašila je brojem posjetioca mno-
ge dosadašnje. Sve je bilo puno ko šipak,
veselo, živo. Dvorana je bila puna veselih
plesačica i plesača. Svak hoće, i staro i mla-
do, cure i momci, muž i žena, da u vese-
lom vrtlogu plesa i u rodoljubnoj pjesmi
Izavrši ovogodišnjeg karnevala. Najbolji do-
kaz uspjeha je, da je poslije 6 sati u jutro
plesalo još u dvorani do 30 parova. Ovom
prigodom moramo pohvaliti naš orhestar,
gosp. učitelja Rahu i vrijedne glazbare, koji
su sve do svrhe plesa uvijek jednakom u-
strajnošću i snagom i tačnošću svirali, što
je rijetkost kod sličnih zabava. Dapače ne-
ki su se i teško rastali.

Čitulja. Našeg sumišljenika u Platu
(Župi Dubrovačkoj) gosp. Vlaha Račića za-

 

desila je žalost, jer mu je preminula vri-