E BA

Br. 212.

U DUBROVNIKU, 13. Marta 1909.

God. V.

 

PRAMA GRTEM Kr

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po

i četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

 

NMM

 

 

godišnje K. 9 — Ko

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.
Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

 

 

Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — Za

zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku

a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi še ne vraćaju. Listovi
nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

 

 

Mir.

Kao da se je na _mutnome obzorju
Evrope navila blagonosna diiga —
znak mira.

Srbija, ta goropadna zemlja, koja je
svojatala bez uzroka i bez temelja
Herceg-Bosnu, koja je u dobrom di-
jelu bila u starini sastavni dio kralje-
vine Hrvatske, pak dopokon za blizu
5 vijekova turska pokrajina; Srbija, koja
je pošprdno pisala u svojim novinama
o vladalačkom našem domu; Srbija,
koja je odvratno stavljala u usta na-
slijedniku prijestolja grožnje i prijetnje ;
Srbija, koja je u jedan mah razaslala
u razne dvore svoje političare, da ih
uvjere kako je »sveto njezino pravo«
na anektiranim zemljama; Srbija, koja
je skupa sa Herceg-Bosnom vukla tu-
žne negve i lisičine sužanjstva, koja
nigda nije bila kadra da pomože ja-
dnoj raji, dopokon se predomislila i ri-
jet bi da se osvijestila, te da će po-
slušati glas velevlasti,' koje ju odvra-
ćaju od konačne propasti. lsprva tra-
žila je za sebe svu Herceg-Bosnu: kad
to nije upalilo tada se je zadovolja-
vala sa jednijemi dijelom, kako bi preko
svoje zemlje imala slobodni izlaz na
more; a kad je Austrlja odvratila, da
joj ne daje niti pedalj zemlje, onda
stala se je zaklinjali, da neće mirovati
dok se Herceg-Bosna ne bude posve
otrgnuti od Austrije i sačinjavati dr-
žavu o sebi sa srpskom vladom na
glavi, i sa srpskim knezom iz koje po-
rodice Petrovićaili Karagjorgjevića. Svo-
jatala je zemlju u ime srpstva, a nije
promišljala da većina stanovnika neće
da čuje za to srpsko ime, jer musli-
mani ako u dijelu pristaju uz Srbe, to
nije s toga jer se Srbima priznavaju,
nego jer im je nepodnosljivo da su
izgubili svoga vjerskoga poglavicu, ca-
rigradskoga Sultana, kao cara i gospo-
dara zemlje. Da se obistinio bezočni
zahtjev Srbije, i da je Evropa dogo-
vorno s našom monarhijom dopustila
da ide osvajati Herceg-Bosnu, bez dvoj-
be bi Srbija udarila na jači otpor nego
li je i Austrija kad je te zemlje zau-
zela. Naša je monarhija odbila sve za-
htjeve Srbije, i svak bi bio rekao, da
drugoga izlaska nema nego da se pre-

PODLISTAK.
Tragedija jednoga kralja.

Prof. W. baron Ljubibratić.
Iv

Na po puta od Neuschwanstein, na cesti,
te se iz šume omorika i borova izvija pra-
ma Oberammergrau, diže se dvorac Linder-
lof. Kako smo već rekli, posve se razlikuje
od prvih dvaju i po svojoj arhitekturi i po
svome položaju. Iz divlje se i guste šume
ponavlja dvorac kao kakav krasni mramorni
cvijet. Lijep je, ukusan je, ali mu manjka
ona neka jaka i čvrsta ljepota germanskog
stila. Na prvi se pogled već može reći, da
je to dvorac iz dobe Ljudevita XIV., prene-
šen sa francuskog zemljišta u bavarske šume.

U cjelokupnosti i u pojedinostima se o-
dražuje stil i ukus Ljudevita XIV., koji je
imao dosta zajedničkih harakterističnih po-
teza s Ludvigom II. Ali ne samo stil iz dobe
Ljudevita XIV., već se tu očituje i upliv one
dobe, koju obuhvata vladarima Ljudevita
XV. i XVI. Ali taj pretežni upliv triju Lju-
devita ne isključuje i one harakteristične
tragove romantične duše bavarskoga kralja.
To se najbolje pokazuje u parku, gdje se

 

gje na rat. | Crna Gora pristajala je
uz Srbiju, ali, treba rijeti istinu, da je
bila mnogo umjerenija u svome po-
stupku i da nije dovagjala stvari do
skrajnosti. Mnogo pametnije nego li
Srbija priznala je Crna Gora Ferdi-
nanda carem Bugarske, dočim Srbija
nije, koja megjaši ravno sa Bugarskom
i koja se još nije posve oporavila od
udesne bitke kod Slivnice. Da ne bude
onda bilo Austrije, koja je odvratila
Bugare i prisilila ih na mir, danas Sr-
bija ne bi mogla razmećati se, kako se
razmeće radi aneksije Herceg-Bosne.

Po svoj se je prilici Srbija toliko ra-
zmećala jer se nadala da će imati tvrdo
zalegje Rusije: i možda je i ista Ru-
sija kolebala hoće li neće li dati po-
moćnicu ruku stićenici svojoj, ali za-
skočila je Njemačka — vijerna saveznica
naše monarhije — i nagovorila je ve-
levlasti, da učine “skupni korak u Bi-
ogradu, kako bi prisilili Srbiju da se
primiri i da odustane od svijeh onijeh
zahtjeva, s kojijem se je na dugo ju-
načila. | uprav u Biogradu zastupnici
Engleške, Francuske, Italije, Njemačke
i iste Rusije odoše u ministra-presje-
dnika Srbije, i izjaviše u ime svojih
vlada, da iste žele da se Srbija odreče
od svakoga zahtjeva kompensacije, kao
takogjer i od onoga, da Herceg-Bosna
bude država o sebi sa srpskom vladom.
Preteča je toj izjavi sporazum naše mo-
narhije sa turskim carstvom, i odnosni
ugovor po kojemu priznaje se kao pia-
vovaljana aneksija po Austriji učinjena.
Ne bi li se pak Srbija primirila i opo-
zvala svoje zahtjeve, zastupnici su joj
vlada kazali, da bi U tome slučaju sama
skrivila svoju propast, koju bi imala na
svoj račun sa svijem posljedicama po-
dnijeti.

Eto do čega je srpska megalomanija
dovela tu posestrimu zemlju; da je bila
pametna nećemo kazati koliko je mo-
gla pomoći svijem nami amo, koji smo
izloženi i podnašamo njemačku silu
s jedne strane a s druge magjarsku, nego
ćemo samo naspomenuti koliko je mo-
gla koristiti sebi samoj da je radila
sporazumno sa našom monarhijom i
gledala koliko prije da se ostvari san
svega krsćanluka u svijetu: biva da po-
lumjesec bude potisnut u Aziju, otkle

nalazi špilja sasvim slična onoj na otoku
Capri. Izmegju kipa morske vile Loreley i
kraljevskog prestolja u toj se špilji nalazi
maleno jezero, obraslo raznovrsnim vode-
nim cvijećem.

Pripovijeda se, da je kralj u svojoj špilji
običavao uz malenu lagjicu privezati dva
labuda, i tada u odjelu viteza Lohengrina
motriti njihovo tiho plivanje. Drugi pričaju,
da je cijele noći zamišljeno sjedao kod ko-
jega od mnogobrojnih vodoskoka u ovom
parku i slušao žubor vode. Možda je baš
u tim časovima mislio, da ostavi Bavarsku
i narod, koji ga nije shvaćao; da se po-
vuče na kakav otok u grčkom moru. Nego
mu je možda u odlučnom času nestalo
snage, da izvede taj naum, i tako ostade
na svojem mjestu. Da je pak gojio tu mi-
sao, proizlazi iz jednog pisma, te je baš u
to doba upravio Sultanu, nugjajući mu Ba-
varsku u zamjenu za jedan otok u grčkom
arkipelagu.

Da se povratimo na ljubav za francuski
dvor, koja se tako nemadno porodila u kra-
ljevoj duši, nadodati ćemo, da je često po
noći, osobito kad sjaše mjesečina, izlazio iz
dvora, u krasnoj dvokolici, na kojoj bijahu
naslikani prizori iz života Ljudevita XIV.

 

 

je mačem i paležem kroz vijekove pu-
stošio naše strane, mučio naš narod i
ne dopuštao da dobrobit i blagoslov
kulture zahvati tužne naše krajeve. Taj
ideal svega kršćanluka nije sad dosti-
gnut, ali ipak moći će se dostignuti ne
u daleko, ako Srbija se posve osvije-
sti i bude uz Rusiju i našu monarhiju
poraditi, da se dostigne ono, što svaki
kršćanin od davna želi.

Videći se osamljena i zapuštena od
Rusije, mi se nadamo da će Srbija u
miru tražiti svoje blagostanje, a u do-
govoru tražiti one kompensacije, koje
joj idu po pravu onamo, gdje je stra-
dala od ljute turske demeškinje.

Turska prama Srbiji.

Poznato je, da je Srbija sav svoj ratni
materijal uvažala preko Turske, megjutim
odkada je došlo do austro-turskog sporazu-
ma, Turska je Srbiji tu pogodnost uskratila.

Ovo je već javljeno prije nekoliko dana,
ali je sa srpske strane odmah oprovrgnuto.
Sada dolaze o tome ove vijesti :

Iz Carigrada javljaju:

Zvanični otomanski krugovi potvrgjuju vi-
jest, da je otomanska vlada zabranila pro-
voz oružja i džebane za Srbiju. Na mjero-
davnom se mjestu naglašuje, da Turska, kojoj
očuvanje mira isto tako na srcu leži, kao i
ostalim vlastima, ne može nikako dozvoliti
provoz ovećih pošiljaka dinamita i drugog
ratnog materijala za jednu zemlju, koja bi
u pogodnom času mogla narušiti mir i u
samoj Turskoj.

Iz Carigrada javljaju :

Srpski poslanik Nenadović i crnogorski
poslovogja Gregorić bili su dne 6. o. mj.
na Porti, prvi, kako se govori, radi provoza
ratnog materijala.

Zaustavljenih 15.000 kila dinamita u So-
lunu, jesu za irancusko društvo mina Bor
u Srbiji, te je stoga za dozvolu provoza is-
kalo francusko poklisarstvo.

Iz Soluna javljaju :

Srpsko poslaništvo u Carigradu najavilo
je turskoj vladi predstojeći dolazak velikog
transporta ratnog materijala. Poslaništvo za-
molilo je za dozvolu provoza od Soluna do
Ristovca. Molba je odbijena, te su oblasti
solunske o ovoj odluci obaviještene. Cari-
nara dobila je nalog, da pomenutu pošiljku
ne dozvoli istovarivati.

Otvorena riječ
gragjanstvu Spljeta.

Primamo i rado uvršćujemo :
Hrvatska akademska omladina grada Splje-
ta smatra se zvanom, da i ona progovori

Nekoliko podvornika na konju, s bakljama
u rukama, igjahu pred kraljevom dvokoli-
com, da rastjeraju tmine. Ne nosijahu na
prsima grb Wittelsbachovaca, već sunce,
simbol Ljudevita XIV.

Drugom bi prigodom davao naredbu, da
se u sjajnoj blagovaonici spremi stol za iri
osobe. Dva mjesta ostajahu uvijek prazna,
bijahu naime odregjena za Mariju Antoni-
jetu i Ljudevita XIV. S ovim se kreacijama
vlastite fantazije običavaše kralj po tiho ra-
zgovarati kroz cijeli objed.

Ova ljubav za francusku umjetnost, ovo
obožavanje kralja, koji bijaše izustio one
ponosite riječi: L' etat c' est moi, bijahu ta-
kogjer povodom, da se je stalo sumnjati,
da Ludvig simpatizira više s Francuskom
nego s Pruskom. Približavajući se čas sve-
općeg narodnog ustanka u Njemačkoj pro-
tiv francuske prevlade, nije niko bio sjegu-
ran, da li će se Ludvig Il. boriti u kolu
s njemačkim knezovima protiv Napoleona III.
I stoga se uzroka bilo odlučilo, da se Lu-
dviga II. proglasi mabnitim, a na bavarsko
da se prestolje postavi koji knez, odlučni
pristaša pruske politike. Ali ta bojazan i
sumnja bijaše ne samo uzaludna, već i ne-
temeljita. Ludvigov zanos za sjajnu pro-

 

svoju riječ o žalosnom postupku nekih Hr-
vata, koji su prisustvovali talijanaškom ple-
su u korist protunarodnog društva »Lega
Nazionale«, tim većma što se pronosi, da su
tom plesu i neki od njezinih kolega pri-
sustvovali.

Premda Spljet nije nažalost osamljena po-
java, a ovaj i ovakav slučaj nije u Spljetu
prvi, ipak uzevši u obzir, da se Spljet u
tome ističe, a da se ove godine ne radi o
sporadičnim slučajevima,“ već o općoj za-
razi, dužnost je naša na to javnost upozoriti.

Upozoravamo osobito na tu činjenicu, da
bi naša javnost bila strašno škandalizovana,
da selje dogodio slučaj, da je koji Hrvat u
Zagrebu pošao na ples u korist »Juliana«,
društva za osnivanje magjarskih škola u
Hrvatskoj ili na kakovu zabavu »Schulvere-
ina«, društva za osnivanje njemačkih škola
u izloženim našim kraljevima, a na ovu se
žalosnu pojavu kod nas s neznatnim opa-
skama prelazi na dnevni red.

Mi sa svoje strane konstatiramo, da je na
ovom spomenutom plesu bilo akademičara.
Koji su to, koliko ih je bilo, uz kakove su
prilike bili, te kakovo' će stanovište prama
istim zauzeti hrvatska akademska omladina
uopće, prepušteno je specijalnom djačkom
časnom sudu, da ispita i riješi. Javnost će
imati potpuno zadovoljštinu u ovom pogledu.

Što se gragjanstva tiče ne znamo tačno
broj gragjana,' koji su plesu prisustvovali,
ali znamo, da je prisustvovalo uglednih, da-
pače i politički izrazitih ličnosti; izmjenilo
se inteligenata, gragjana, radnika i težaka.
Imena onih za koje smo sigurni predati će-
mo upravama pojedinih hrvatskih društava,
dotično stranačkih organizacija, kojima po-
jedini pripadaju, stalni da će one najodlu-
čnije protiv njih postupati. Pridržajemo me-
gjutim slobodne ruke, da njihova imena
iznesemo pred javnost, štedeći ovaj put gos-
pogje i gospogjice, za koje nažalost odgo-
varaju njihovi muževi, odnosno roditelji.

Ako smo ovaj put poveli akciju u ovako
blagoj formi, to je iz obzira na našu na-
rodnu nesvijest; kod drugih kulturnijih i
osviještenih naroda te isprike ne bi bilo,
te bi se te ljude žigosalo samo imenom :
narodnih izdajica.

Još se to dogagja u vrijeme, kad tražimo
hrvatski jezik u uredima!...

Spljet, 2. Marča 1909.

Hrv. Akademska Omladina grada Spljeta.

Op. Ur.: Potpuno se slažuć sa rodoljub-
nom Spljetskom hrvatskom akademskom o-
mladinom i podupiruć njihov skroz patriot-
ski rad srdačno kličemo: bilo vam na čast,
odvažna Spljetska omladino, uzdanice naša!
Živjeli! U vas se i drugi ugledali! Ovom
pak prigodom imamo nažalost zabilježiti,
da su i ma zadnjem »Leginom« plesu u
Dubrovniku prisustvovale dvije porodice, ali
ne hrvatske, već zgoljne dvije srpske obi-
telji! Gdje im je ponos, gdje li osjećaj !?
Žalosno !

šlost Francuske, utjelovljenu u perijodi triju
Ljudevita, bijaše napokon samo platonične
naravi. Kada je zbilja zakucao kobni čas,
krvavo se kolo zaigralo i domovina pozvala
sve svoje smione pod oružje, Ludvig se II.
odlikova u tom krvavom metežu više od
mnogih razvikanih patrijota. Dapače gojeći
u duši uzvišeni ideal ujedinjene domovine,
on biiaše izmegju prvih, te se izraziše za
konfederaciju njemačkih država pod  Pru-
skom.

Četvrti je dvorac sagragjen od Ludviga II.
Herrenčhiemsee, tačna reprodukcija dvora u
Versaillesu. Bude sagragjen u razmaku od
sedam godina, od 1878. do 1885., uprav
godinu dana prije kraljeve smrti, te je pravi
simbol kraljevske moći i veličanstva. Kao
Ljudevit XIV, isto tako ne imagjaše niti Lu-
dvig Il. nikakav pojam o velikim svotama,
te su gutale njegove gragjevine. Dvorac bi-
jaše skoro gotov, kad ga predsjednik mini-
starskog vijeća upozori, da se mjeri u tro-
škovima. Na to mu kralj odvrati; »Da se
taj dvorac sagradi, to je moja najveća želja;
sreća je moga života skopćana s tim dvorom«.
Ali jedva bijaše dvorac od Herrenchiemsee
dogotovljen, umre Ludvig U. Budući pot-
puna kopija dvora u Versaillesu, nema u

Jezično pitanje u Dalmaciji.'

Primamo iz Beča:

»Bile su novine donijele vijest, da su hr-
vatski i talijanski zastupnici stupili u pre-
govore, da se nagode glede unutarnjega u-
redovnoga jezika kod dalmatinskih državnih
oblasti. Megjutim javljaju nam iz zastupni-
čkih krugova: Pregovore, koje je prošle go-
dine vodio namjesnik Nardelli sa hrvatskim
i talijanskim 'zastupnicima nijesu, kako je
poznato, urodili nikakovim pozitivnim uspje-
hom. I hrvatski i talijanski zastupnici iz
Dalmacije stavili su svoje posebne predlo-
ge glede toga pitanja. Zahtjev talijanskih
zastupnika, da se vladini oglasi imadu o-
bjelodanjivati u oba jezika, tako da bi ta-
lijanskim činovnicima bilo slobodno, da se
u svojim izvještajima posluže i nadalje svo-
jim iezikom, bio je po mnijenju hrvatskih
zastupnika neopravdan, jer time bi se dao
Dalmaciji karakter i žig dvojezične zemlje.
Budući da talijanski zastupnici nijesu htjeli
da odustanu od svojih zahtjeva, hrvatski su
zastupnici izjavili, da oni sve koncesije u-
činjene Talijanima napuštaju i da neće ni
u kakove pregovore stupiti ni sa namjesni-
kom ni sa talijanskim zastupnicima. MNa-
mjesnik Nardelli je uslijed toga sve spise
predložio središnjoj vladi u Beču, od koje
očekuju hrvatski zastupnici pravedno rije-
šenje, jer navodno zastupa neutralno stano-
vište«.

 

Zauzimanje Bjornsona za
položaj u Hrvatskoj.
Kako zagrebačke novine javljaju, zname-
niti norveški pjesnik i osobiti zagovaratelj
prava Slavena Bjornstjerne Bjornson obra-
tio se je na jednog hrvatskog rodoljuba sa
molbom, da ovaj zamoli hrvatske publiciste,
da ga opširno, stvarno i objektivno čim
prije izvijeste o hrvatskom pitanju, o sada-
njem položaju u Hrvatskoj, te o aktuelnom
stanju hrvatske politike. Bjčrnson sada bo-

ravi u Parizu, Avenue, Ingos 4.

NIM am Mt PSS A dl SRA
Nadbiskup Posilović protiv otcije-
pljenja Rijeke od Senjsko-Modruške
biskupije.

Zagrebačko »Hrvatstvo« od 4. ov. mj. ja-
vlja: Kako na najkompetentnijemu mjestu
saznajemo, podastro je preuzv. gospodin
nadbiskup zagrebački kao metropolita bi-
skupije senjsko-modruške sv. stolici teme-
ljito obrazloženu predstavku, u kojoj moli,
neka sv. Stolica nikako ne privoli, da se
grad nota otcijepi od biskupije senjsko-
modruške.

Jeste li platili ,,Pravu
Crvenu Hrvatsku“ za
g. 1909? Odgovorite !

sebi ništa originalno, osim romantičnog po-
ložaja na malenome otočiću Chiemsee.
Nego se Ludvig brzo nasiti i Ljudevita
XIV. Nove epohe, nove historične osobe za-
našaju njegovu dušu za kratki čas. Zalju-
bivši se u španjolsku dinastiju XV. i XVI.
stoljeća sanja za neko vrijeme o Karlu V.
i Filipu Il. Dapače zamisli, da pogje u Špa-
njolsku, osobito radi dvorske palače Escu-
riale, po kojoj osnovi namjeravaše sagra-
diti u Bavarskoj jedan dvor. Potpuno u vla-
sti tih novih ideala prestaje da se potpiše
Konig, upotrebljava formulu Yo e/ Rey.
Ali kao i Francusku, isto tako brzo za-
boravi i Španjolsku: čudnovatije, bajnije,
njegovoj naravi srodnije zemlje osvajaju
njegov duh. Daleka Indija sa svojom tisuć-
ljetnom kulturom, sa svojim gigantičnim
zgradama sasvim zaokupljuje njegovu dušu;
cijeloj četi arhitekta i inžinira dava naredbe,
da mu priprave nacrte za jedan ogromni
dvor u indijskom stilu. I ova manija traje
samo kratki čas. Ludvig Il. počinje učiti
dvorsku etiketu Kine, da je presadi na dvor
Mitnchena. Ovako nesretni kralj padaše sve
više u egziravagantnosti, pružajući svojim

 

protivnicima i previše povoda, đa ustaju
protiv njega. (Slijedi)

e