E BA Br. 212. U DUBROVNIKU, 13. Marta 1909. God. V. PRAMA GRTEM Kr Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. NMM godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi še ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Mir. Kao da se je na _mutnome obzorju Evrope navila blagonosna diiga — znak mira. Srbija, ta goropadna zemlja, koja je svojatala bez uzroka i bez temelja Herceg-Bosnu, koja je u dobrom di- jelu bila u starini sastavni dio kralje- vine Hrvatske, pak dopokon za blizu 5 vijekova turska pokrajina; Srbija, koja je pošprdno pisala u svojim novinama o vladalačkom našem domu; Srbija, koja je odvratno stavljala u usta na- slijedniku prijestolja grožnje i prijetnje ; Srbija, koja je u jedan mah razaslala u razne dvore svoje političare, da ih uvjere kako je »sveto njezino pravo« na anektiranim zemljama; Srbija, koja je skupa sa Herceg-Bosnom vukla tu- žne negve i lisičine sužanjstva, koja nigda nije bila kadra da pomože ja- dnoj raji, dopokon se predomislila i ri- jet bi da se osvijestila, te da će po- slušati glas velevlasti,' koje ju odvra- ćaju od konačne propasti. lsprva tra- žila je za sebe svu Herceg-Bosnu: kad to nije upalilo tada se je zadovolja- vala sa jednijemi dijelom, kako bi preko svoje zemlje imala slobodni izlaz na more; a kad je Austrlja odvratila, da joj ne daje niti pedalj zemlje, onda stala se je zaklinjali, da neće mirovati dok se Herceg-Bosna ne bude posve otrgnuti od Austrije i sačinjavati dr- žavu o sebi sa srpskom vladom na glavi, i sa srpskim knezom iz koje po- rodice Petrovićaili Karagjorgjevića. Svo- jatala je zemlju u ime srpstva, a nije promišljala da većina stanovnika neće da čuje za to srpsko ime, jer musli- mani ako u dijelu pristaju uz Srbe, to nije s toga jer se Srbima priznavaju, nego jer im je nepodnosljivo da su izgubili svoga vjerskoga poglavicu, ca- rigradskoga Sultana, kao cara i gospo- dara zemlje. Da se obistinio bezočni zahtjev Srbije, i da je Evropa dogo- vorno s našom monarhijom dopustila da ide osvajati Herceg-Bosnu, bez dvoj- be bi Srbija udarila na jači otpor nego li je i Austrija kad je te zemlje zau- zela. Naša je monarhija odbila sve za- htjeve Srbije, i svak bi bio rekao, da drugoga izlaska nema nego da se pre- PODLISTAK. Tragedija jednoga kralja. Prof. W. baron Ljubibratić. Iv Na po puta od Neuschwanstein, na cesti, te se iz šume omorika i borova izvija pra- ma Oberammergrau, diže se dvorac Linder- lof. Kako smo već rekli, posve se razlikuje od prvih dvaju i po svojoj arhitekturi i po svome položaju. Iz divlje se i guste šume ponavlja dvorac kao kakav krasni mramorni cvijet. Lijep je, ukusan je, ali mu manjka ona neka jaka i čvrsta ljepota germanskog stila. Na prvi se pogled već može reći, da je to dvorac iz dobe Ljudevita XIV., prene- šen sa francuskog zemljišta u bavarske šume. U cjelokupnosti i u pojedinostima se o- dražuje stil i ukus Ljudevita XIV., koji je imao dosta zajedničkih harakterističnih po- teza s Ludvigom II. Ali ne samo stil iz dobe Ljudevita XIV., već se tu očituje i upliv one dobe, koju obuhvata vladarima Ljudevita XV. i XVI. Ali taj pretežni upliv triju Lju- devita ne isključuje i one harakteristične tragove romantične duše bavarskoga kralja. To se najbolje pokazuje u parku, gdje se gje na rat. | Crna Gora pristajala je uz Srbiju, ali, treba rijeti istinu, da je bila mnogo umjerenija u svome po- stupku i da nije dovagjala stvari do skrajnosti. Mnogo pametnije nego li Srbija priznala je Crna Gora Ferdi- nanda carem Bugarske, dočim Srbija nije, koja megjaši ravno sa Bugarskom i koja se još nije posve oporavila od udesne bitke kod Slivnice. Da ne bude onda bilo Austrije, koja je odvratila Bugare i prisilila ih na mir, danas Sr- bija ne bi mogla razmećati se, kako se razmeće radi aneksije Herceg-Bosne. Po svoj se je prilici Srbija toliko ra- zmećala jer se nadala da će imati tvrdo zalegje Rusije: i možda je i ista Ru- sija kolebala hoće li neće li dati po- moćnicu ruku stićenici svojoj, ali za- skočila je Njemačka — vijerna saveznica naše monarhije — i nagovorila je ve- levlasti, da učine “skupni korak u Bi- ogradu, kako bi prisilili Srbiju da se primiri i da odustane od svijeh onijeh zahtjeva, s kojijem se je na dugo ju- načila. | uprav u Biogradu zastupnici Engleške, Francuske, Italije, Njemačke i iste Rusije odoše u ministra-presje- dnika Srbije, i izjaviše u ime svojih vlada, da iste žele da se Srbija odreče od svakoga zahtjeva kompensacije, kao takogjer i od onoga, da Herceg-Bosna bude država o sebi sa srpskom vladom. Preteča je toj izjavi sporazum naše mo- narhije sa turskim carstvom, i odnosni ugovor po kojemu priznaje se kao pia- vovaljana aneksija po Austriji učinjena. Ne bi li se pak Srbija primirila i opo- zvala svoje zahtjeve, zastupnici su joj vlada kazali, da bi U tome slučaju sama skrivila svoju propast, koju bi imala na svoj račun sa svijem posljedicama po- dnijeti. Eto do čega je srpska megalomanija dovela tu posestrimu zemlju; da je bila pametna nećemo kazati koliko je mo- gla pomoći svijem nami amo, koji smo izloženi i podnašamo njemačku silu s jedne strane a s druge magjarsku, nego ćemo samo naspomenuti koliko je mo- gla koristiti sebi samoj da je radila sporazumno sa našom monarhijom i gledala koliko prije da se ostvari san svega krsćanluka u svijetu: biva da po- lumjesec bude potisnut u Aziju, otkle nalazi špilja sasvim slična onoj na otoku Capri. Izmegju kipa morske vile Loreley i kraljevskog prestolja u toj se špilji nalazi maleno jezero, obraslo raznovrsnim vode- nim cvijećem. Pripovijeda se, da je kralj u svojoj špilji običavao uz malenu lagjicu privezati dva labuda, i tada u odjelu viteza Lohengrina motriti njihovo tiho plivanje. Drugi pričaju, da je cijele noći zamišljeno sjedao kod ko- jega od mnogobrojnih vodoskoka u ovom parku i slušao žubor vode. Možda je baš u tim časovima mislio, da ostavi Bavarsku i narod, koji ga nije shvaćao; da se po- vuče na kakav otok u grčkom moru. Nego mu je možda u odlučnom času nestalo snage, da izvede taj naum, i tako ostade na svojem mjestu. Da je pak gojio tu mi- sao, proizlazi iz jednog pisma, te je baš u to doba upravio Sultanu, nugjajući mu Ba- varsku u zamjenu za jedan otok u grčkom arkipelagu. Da se povratimo na ljubav za francuski dvor, koja se tako nemadno porodila u kra- ljevoj duši, nadodati ćemo, da je često po noći, osobito kad sjaše mjesečina, izlazio iz dvora, u krasnoj dvokolici, na kojoj bijahu naslikani prizori iz života Ljudevita XIV. je mačem i paležem kroz vijekove pu- stošio naše strane, mučio naš narod i ne dopuštao da dobrobit i blagoslov kulture zahvati tužne naše krajeve. Taj ideal svega kršćanluka nije sad dosti- gnut, ali ipak moći će se dostignuti ne u daleko, ako Srbija se posve osvije- sti i bude uz Rusiju i našu monarhiju poraditi, da se dostigne ono, što svaki kršćanin od davna želi. Videći se osamljena i zapuštena od Rusije, mi se nadamo da će Srbija u miru tražiti svoje blagostanje, a u do- govoru tražiti one kompensacije, koje joj idu po pravu onamo, gdje je stra- dala od ljute turske demeškinje. Turska prama Srbiji. Poznato je, da je Srbija sav svoj ratni materijal uvažala preko Turske, megjutim odkada je došlo do austro-turskog sporazu- ma, Turska je Srbiji tu pogodnost uskratila. Ovo je već javljeno prije nekoliko dana, ali je sa srpske strane odmah oprovrgnuto. Sada dolaze o tome ove vijesti : Iz Carigrada javljaju: Zvanični otomanski krugovi potvrgjuju vi- jest, da je otomanska vlada zabranila pro- voz oružja i džebane za Srbiju. Na mjero- davnom se mjestu naglašuje, da Turska, kojoj očuvanje mira isto tako na srcu leži, kao i ostalim vlastima, ne može nikako dozvoliti provoz ovećih pošiljaka dinamita i drugog ratnog materijala za jednu zemlju, koja bi u pogodnom času mogla narušiti mir i u samoj Turskoj. Iz Carigrada javljaju : Srpski poslanik Nenadović i crnogorski poslovogja Gregorić bili su dne 6. o. mj. na Porti, prvi, kako se govori, radi provoza ratnog materijala. Zaustavljenih 15.000 kila dinamita u So- lunu, jesu za irancusko društvo mina Bor u Srbiji, te je stoga za dozvolu provoza is- kalo francusko poklisarstvo. Iz Soluna javljaju : Srpsko poslaništvo u Carigradu najavilo je turskoj vladi predstojeći dolazak velikog transporta ratnog materijala. Poslaništvo za- molilo je za dozvolu provoza od Soluna do Ristovca. Molba je odbijena, te su oblasti solunske o ovoj odluci obaviještene. Cari- nara dobila je nalog, da pomenutu pošiljku ne dozvoli istovarivati. Otvorena riječ gragjanstvu Spljeta. Primamo i rado uvršćujemo : Hrvatska akademska omladina grada Splje- ta smatra se zvanom, da i ona progovori Nekoliko podvornika na konju, s bakljama u rukama, igjahu pred kraljevom dvokoli- com, da rastjeraju tmine. Ne nosijahu na prsima grb Wittelsbachovaca, već sunce, simbol Ljudevita XIV. Drugom bi prigodom davao naredbu, da se u sjajnoj blagovaonici spremi stol za iri osobe. Dva mjesta ostajahu uvijek prazna, bijahu naime odregjena za Mariju Antoni- jetu i Ljudevita XIV. S ovim se kreacijama vlastite fantazije običavaše kralj po tiho ra- zgovarati kroz cijeli objed. Ova ljubav za francusku umjetnost, ovo obožavanje kralja, koji bijaše izustio one ponosite riječi: L' etat c' est moi, bijahu ta- kogjer povodom, da se je stalo sumnjati, da Ludvig simpatizira više s Francuskom nego s Pruskom. Približavajući se čas sve- općeg narodnog ustanka u Njemačkoj pro- tiv francuske prevlade, nije niko bio sjegu- ran, da li će se Ludvig Il. boriti u kolu s njemačkim knezovima protiv Napoleona III. I stoga se uzroka bilo odlučilo, da se Lu- dviga II. proglasi mabnitim, a na bavarsko da se prestolje postavi koji knez, odlučni pristaša pruske politike. Ali ta bojazan i sumnja bijaše ne samo uzaludna, već i ne- temeljita. Ludvigov zanos za sjajnu pro- svoju riječ o žalosnom postupku nekih Hr- vata, koji su prisustvovali talijanaškom ple- su u korist protunarodnog društva »Lega Nazionale«, tim većma što se pronosi, da su tom plesu i neki od njezinih kolega pri- sustvovali. Premda Spljet nije nažalost osamljena po- java, a ovaj i ovakav slučaj nije u Spljetu prvi, ipak uzevši u obzir, da se Spljet u tome ističe, a da se ove godine ne radi o sporadičnim slučajevima,“ već o općoj za- razi, dužnost je naša na to javnost upozoriti. Upozoravamo osobito na tu činjenicu, da bi naša javnost bila strašno škandalizovana, da selje dogodio slučaj, da je koji Hrvat u Zagrebu pošao na ples u korist »Juliana«, društva za osnivanje magjarskih škola u Hrvatskoj ili na kakovu zabavu »Schulvere- ina«, društva za osnivanje njemačkih škola u izloženim našim kraljevima, a na ovu se žalosnu pojavu kod nas s neznatnim opa- skama prelazi na dnevni red. Mi sa svoje strane konstatiramo, da je na ovom spomenutom plesu bilo akademičara. Koji su to, koliko ih je bilo, uz kakove su prilike bili, te kakovo' će stanovište prama istim zauzeti hrvatska akademska omladina uopće, prepušteno je specijalnom djačkom časnom sudu, da ispita i riješi. Javnost će imati potpuno zadovoljštinu u ovom pogledu. Što se gragjanstva tiče ne znamo tačno broj gragjana,' koji su plesu prisustvovali, ali znamo, da je prisustvovalo uglednih, da- pače i politički izrazitih ličnosti; izmjenilo se inteligenata, gragjana, radnika i težaka. Imena onih za koje smo sigurni predati će- mo upravama pojedinih hrvatskih društava, dotično stranačkih organizacija, kojima po- jedini pripadaju, stalni da će one najodlu- čnije protiv njih postupati. Pridržajemo me- gjutim slobodne ruke, da njihova imena iznesemo pred javnost, štedeći ovaj put gos- pogje i gospogjice, za koje nažalost odgo- varaju njihovi muževi, odnosno roditelji. Ako smo ovaj put poveli akciju u ovako blagoj formi, to je iz obzira na našu na- rodnu nesvijest; kod drugih kulturnijih i osviještenih naroda te isprike ne bi bilo, te bi se te ljude žigosalo samo imenom : narodnih izdajica. Još se to dogagja u vrijeme, kad tražimo hrvatski jezik u uredima!... Spljet, 2. Marča 1909. Hrv. Akademska Omladina grada Spljeta. Op. Ur.: Potpuno se slažuć sa rodoljub- nom Spljetskom hrvatskom akademskom o- mladinom i podupiruć njihov skroz patriot- ski rad srdačno kličemo: bilo vam na čast, odvažna Spljetska omladino, uzdanice naša! Živjeli! U vas se i drugi ugledali! Ovom pak prigodom imamo nažalost zabilježiti, da su i ma zadnjem »Leginom« plesu u Dubrovniku prisustvovale dvije porodice, ali ne hrvatske, već zgoljne dvije srpske obi- telji! Gdje im je ponos, gdje li osjećaj !? Žalosno ! šlost Francuske, utjelovljenu u perijodi triju Ljudevita, bijaše napokon samo platonične naravi. Kada je zbilja zakucao kobni čas, krvavo se kolo zaigralo i domovina pozvala sve svoje smione pod oružje, Ludvig se II. odlikova u tom krvavom metežu više od mnogih razvikanih patrijota. Dapače gojeći u duši uzvišeni ideal ujedinjene domovine, on biiaše izmegju prvih, te se izraziše za konfederaciju njemačkih država pod Pru- skom. Četvrti je dvorac sagragjen od Ludviga II. Herrenčhiemsee, tačna reprodukcija dvora u Versaillesu. Bude sagragjen u razmaku od sedam godina, od 1878. do 1885., uprav godinu dana prije kraljeve smrti, te je pravi simbol kraljevske moći i veličanstva. Kao Ljudevit XIV, isto tako ne imagjaše niti Lu- dvig Il. nikakav pojam o velikim svotama, te su gutale njegove gragjevine. Dvorac bi- jaše skoro gotov, kad ga predsjednik mini- starskog vijeća upozori, da se mjeri u tro- škovima. Na to mu kralj odvrati; »Da se taj dvorac sagradi, to je moja najveća želja; sreća je moga života skopćana s tim dvorom«. Ali jedva bijaše dvorac od Herrenchiemsee dogotovljen, umre Ludvig U. Budući pot- puna kopija dvora u Versaillesu, nema u Jezično pitanje u Dalmaciji.' Primamo iz Beča: »Bile su novine donijele vijest, da su hr- vatski i talijanski zastupnici stupili u pre- govore, da se nagode glede unutarnjega u- redovnoga jezika kod dalmatinskih državnih oblasti. Megjutim javljaju nam iz zastupni- čkih krugova: Pregovore, koje je prošle go- dine vodio namjesnik Nardelli sa hrvatskim i talijanskim 'zastupnicima nijesu, kako je poznato, urodili nikakovim pozitivnim uspje- hom. I hrvatski i talijanski zastupnici iz Dalmacije stavili su svoje posebne predlo- ge glede toga pitanja. Zahtjev talijanskih zastupnika, da se vladini oglasi imadu o- bjelodanjivati u oba jezika, tako da bi ta- lijanskim činovnicima bilo slobodno, da se u svojim izvještajima posluže i nadalje svo- jim iezikom, bio je po mnijenju hrvatskih zastupnika neopravdan, jer time bi se dao Dalmaciji karakter i žig dvojezične zemlje. Budući da talijanski zastupnici nijesu htjeli da odustanu od svojih zahtjeva, hrvatski su zastupnici izjavili, da oni sve koncesije u- činjene Talijanima napuštaju i da neće ni u kakove pregovore stupiti ni sa namjesni- kom ni sa talijanskim zastupnicima. MNa- mjesnik Nardelli je uslijed toga sve spise predložio središnjoj vladi u Beču, od koje očekuju hrvatski zastupnici pravedno rije- šenje, jer navodno zastupa neutralno stano- vište«. Zauzimanje Bjornsona za položaj u Hrvatskoj. Kako zagrebačke novine javljaju, zname- niti norveški pjesnik i osobiti zagovaratelj prava Slavena Bjornstjerne Bjornson obra- tio se je na jednog hrvatskog rodoljuba sa molbom, da ovaj zamoli hrvatske publiciste, da ga opširno, stvarno i objektivno čim prije izvijeste o hrvatskom pitanju, o sada- njem položaju u Hrvatskoj, te o aktuelnom stanju hrvatske politike. Bjčrnson sada bo- ravi u Parizu, Avenue, Ingos 4. NIM am Mt PSS A dl SRA Nadbiskup Posilović protiv otcije- pljenja Rijeke od Senjsko-Modruške biskupije. Zagrebačko »Hrvatstvo« od 4. ov. mj. ja- vlja: Kako na najkompetentnijemu mjestu saznajemo, podastro je preuzv. gospodin nadbiskup zagrebački kao metropolita bi- skupije senjsko-modruške sv. stolici teme- ljito obrazloženu predstavku, u kojoj moli, neka sv. Stolica nikako ne privoli, da se grad nota otcijepi od biskupije senjsko- modruške. Jeste li platili ,,Pravu Crvenu Hrvatsku“ za g. 1909? Odgovorite ! sebi ništa originalno, osim romantičnog po- ložaja na malenome otočiću Chiemsee. Nego se Ludvig brzo nasiti i Ljudevita XIV. Nove epohe, nove historične osobe za- našaju njegovu dušu za kratki čas. Zalju- bivši se u španjolsku dinastiju XV. i XVI. stoljeća sanja za neko vrijeme o Karlu V. i Filipu Il. Dapače zamisli, da pogje u Špa- njolsku, osobito radi dvorske palače Escu- riale, po kojoj osnovi namjeravaše sagra- diti u Bavarskoj jedan dvor. Potpuno u vla- sti tih novih ideala prestaje da se potpiše Konig, upotrebljava formulu Yo e/ Rey. Ali kao i Francusku, isto tako brzo za- boravi i Španjolsku: čudnovatije, bajnije, njegovoj naravi srodnije zemlje osvajaju njegov duh. Daleka Indija sa svojom tisuć- ljetnom kulturom, sa svojim gigantičnim zgradama sasvim zaokupljuje njegovu dušu; cijeloj četi arhitekta i inžinira dava naredbe, da mu priprave nacrte za jedan ogromni dvor u indijskom stilu. I ova manija traje samo kratki čas. Ludvig Il. počinje učiti dvorsku etiketu Kine, da je presadi na dvor Mitnchena. Ovako nesretni kralj padaše sve više u egziravagantnosti, pružajući svojim protivnicima i previše povoda, đa ustaju protiv njega. (Slijedi) e