PRONA CRVENA NAVATSKA U DUBROVNIKU, 20. Marta 1909. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. 10 PARA. Pretplata i oglasi šalju se zahvale i priopćena plaća se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. —- Za 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju, Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. 3ač 0 Prodaenom predloga. U našem članku »Prodanov predlog« (vidi »Pravu C. H.« od 6 o. m.) ustano- vismo, da dotični predlog nije dobar, da nije izvediv prama onome kako stvari stoje, da nije po gotovu takti- čan. Na posljetku pako zaključismo da su, po našem osvjedočenju, naši za- stupnici morali udariti drugim putem a ne onim, ako su htjeli da sigurnije uspiju i poluče svrhu. To je eto sušti- na našega članka. — Pregjimo za čas preko svega toga, pa ogledajmo taj predlog i sa drugog gledišta. To je neophodno i potrebno da budemo i sa te strane na čistu; to je pak tim potrebnije što se i Prodan pozivlje na to. Da vidimo to. — Stanovište o kojemu je eto riječ, pitanje je vrlo važno, biva; jesu li Hr- vati i Srbi jedan narod ili nijesu? Pro- dan u »Hrv. Kruni« u članku »Mne- nje P. C. H.« ponovno naglasuje da on »stoji u pogled toga sa učenim svijetom i sa svojim vlastitim dokazi- ma« na stanovištu da su Hrvati i Srbi (nč »Srbi« ili t. z. Srbi, naši, već Srbi), jedan narod. Sa toga gledišta i brani svoj predlog. Drugi, a i mi smo tu, pako misle, da oni nijesu jedan te isti narod. Ko je u pravu? — vidjeti će- mo kasnije. Sada nam je ispitati do- tični predlog sa jedne i druge strane, da vidimo kako stoje stvari u prvom, a kako opet u drugom slučaju. Pa dobro; dopustimo za čas, neka je ispravno Prodanovo mišljenje: Hr- vati su i Srbi jedan narod. Što dakle? — Ako su jedan narod tada što do- bije jedan dobiva i drugi, ili drugim riječima, što imaju Hrvati to je i srpsko i obratno, što imaju Srbi to je i hr- vatsko. Je li tako? E, onda čemu po- sebne povlastice tim Srbima? — Tu je nešto drugo po srijedi, inače je ne- razumljivo! Jedan su narod, šta bi im autonomija škole! Kad imaju hrvatske državne zajedničke. Što je naše i nji- hovo je, pa čemu onda još i posebne i k, tome autonomne ? — Ako smo jedan narod, čemu da govorimo o rav- *) Op. Ur.: Od prijatelja izvan uredništva. PODLISTAK. Tragedija jednoga kralja. Prof. W. baron Ljubibratić. V. O kralju se megjutim pripovijedalo koje- šta, što donekle mogoše opravdati mnenje nekih, da je mahnit. Veliki prijatelj i obo- žavatelj glazbe, običavaše još za vrijeme svojega boravka u Miinchenu u gluho doba noći sam u pustom kazalištu slušati kakovu Wagnerovu operu; ili, kad bi se tmina sa- vila na zemlju obilaziti bez pratnje kroz u- lice prestolnice; ili sjedati cijele noći dubo- ko zamišljen na verandi svoje kraljevske | polače, dok ga ne bi veselo cvrkutanje pti- ca u zlatnim kavezima trgnulo iz njegovih sanjarenja, javljajući mu da zora baca svoje zlatne trakove na još uspavani grad. Osje- ćajući — kako smo već rekli — da mu se stanovnici prestolnice sve više tugje, da ne shvaćaju njegovu idealnu dušu, zapusti Miin- chen i stade lutati od dvora do dvora, svag- ih brgjana, | realnoga svijeta, u carstvu koji, netom je na prestolje stupio, u njemu pozdraviše začetnika boljih vremena, a sada ga blagoslivljahu kao nosioca sreće i bla- gostanja. nopravnosti ćirilice i latinice ? Što nam to treba? Ćirilica je i naša i njihova! Pogledajmo na Nijemce, oni imaju svo- ju goticu i latinicu, pa nebi bilo vrlo smiješno da jedan dio Nijemaca zatra- ži n. p. da se uzakoni ravnopravnost m. ili latinice, a jedan su narod? emu bi to služilo kad bi jedan dio htjeo da uzakoni u Njemačkoj ravno- pravnost n. p. latinice? Tu bi bio cilj i drugi i treći, nu nikad dobar. Nijem- ci se služe i jednom i drugom, neka se Hrvati i Srbi pak služe i jednom i drugom, ako su jedan narod. Zašto još tražit uzakonjenje ravnopravnosti ? — “|A zastava ? — Jedan smo narod, a dvije zastave! Gdje da čovjek što sli- čna nagje! Srpska zastava nije državna već je državna po predlogu hrvatska; nije pokrajinska jer svaka pokrajina ima svoju; nije... A da čija je ? Kao ka- kova treba da se ona vije, ili drugim riječima, što bi značila, ako smo jedan narod? — Ali čekaj! ona je vjerska zastava, crkovna! — Je li to? — Ne- ka bude, dopustimo i ako nije, ali tad se može da vije na crkovnim i crkvi pripadajućim zgradama. A kako da je protumačimo na školi, na općini i t. d.? — Ta Srbi i Hrvati jedan su na- rod! — Hramlje, vrlo hramlje ta teo- rija! Ako smo jedan narod, čemu da- kle da jedan dio toga naroda ima ne- ke povlastice više nego drugi dio isto- ga toga naroda ? Ili se tu krije nešto drugo, ili je besmislica pružati im takove koncesije. Dobro, ali »srpska« vjera ? To su povlastice braći radi njihove vjere. Pri- je svega »srpske vjere« ne ima kod nas. U Srbiji može da je bude, u nas nikako. Mi znamo za »grčko-istočnu«, pa ako hoćete i »pravoslavnu«, za dru- gu nč. Čudimo se ipak kako se smiju govoriti o onome česa nema i nemo- že da bude, a opet još je začudnije kako se i protiv jasnih zakona može što slična dogoditi, dapače pozvani i ne mare već i odobravaju. U našoj dr- žavi nije priznata »srpska vjera«. A gle, ne samo da je ima već ona ima i »svoju« zastavu! — Nije li smiješno, kad nebi bilo i žalosno! — Ali oni hoće da zaštite svoje vjerske svetinje, Ali malo po malo stade i u duši jakih brgjana blijedjeti slika kralja samotnika. Majke na po glasa pripovijedahu svojoj djeci o mahnitosti nesretnoga kralja. Oko njegove se glave stvori legenda, koja pre- gje preko brda i dolina, ugje u gradove i sela, nagje slušatelja u polačama i kolibi- cama. | stalo se govoriti, kako, odjeven u bijelom plaštu, na vilovitom konju juri kroz samotne predjele, puste poljane; kako se noću vozi u kočiji, pod kojom bijaše upre- gnuto šest bijelih konja; kako na raskošno rasvijetljenim saonicama poput zvijezde me- teore hrli kroz doline zasute snijegom. Mno- gi je lovac pričao, kako je, čekajući u cik zore divokozu na biljezi, vidio kralja, gdje se sav izmoren i skršen od noćne trke, vra ća kući. Mnogo puta titrajuća svjetlost iza poluotvorenih prozora dokazivaše, da se je u noći čekalo na prolaz kralja, eda se ka- snije bude moglo štogod pripovijedati o njegovoj mahnitosti. Ovako se legende sve više savijaše oko njegove glave, a da on toga nije niti sumnjao, jer življaše izvan fantasti- čnih kreacija. A on, sve turobniji i žalosniji |nastavljaše svoje samotne šetnje po parku od Luderhofa, ili izmegju kolosalnih kipo- va, koji su resili dvorane od #Herrenčhiem- a to imaju pravo i naša je dužnost pomoći im. To je nešta posve dru- goga. Ta ko da im dira u to, a još u Austro-Ugarskoj. gdje je to sve zako- nima uregjeno! Hrvati i Srbi jedan su narod, prama tome sve koncesije koje im (Srbima) pruža Prodan, neumjesne su baš sa gledišta na kojemu Prodan stoji. A sa Srpske strane? — Uza sve naklapanje da smo jedan narod, tako- ve koncesije ne samo nijesu dobre i bez- predmetne, već su uprav štetne, ubi- tačne po nas Hrvate i po našu domovi- nu. — Ne vidimo li, za Boga, danomice dokaza tome? — Ta »Srbi« imaju već nešto slična; služeći sistemu znali su izvući za sebe korist, pa šta rade? Zar se vladaju kao da su jedan te isti narod Srbi i Hrvati? — Ako se govori o »Srbima«, ne u Sr- biji već našim domaćim, tad su jedan narod sa nama, jer uprav to nijesu niti mogu da budu Srbi, to su Hrvati grčko istočne vjere, danas na žalost i sramo- tu našu posrbljeni Hrvati. Ako se misli na te tad doduše stoji Prodanova tvrd- nja, ali predlog pada. To je očito iz ono- g što letimice navedosmo do sada. to da pak rečemo o predlogu, ako se, radi tih koncesija u njemu, od »Srba« zahtjeva da se priznadu političkim Hr- vatima? Predlog očito ne ima smisla jer je na temelju da smo jedan narod, a država je Hrvatska. Nije li očito zdra- vim očima i zdravu razumu? — — Razmotrimo sada predlog sa drugog gledišta, biva da Hrvati i Srbi nijesu jedan te isti narod. Što tada? Tu smo lako na čistu. Tu je i za Prodana i one koji brane dotični predlog jasno, pa niti on niti oni (?) mogu pružiti ika- kove koncesije Srbima kao posebnu narodu u Hrvatskoj. Tu se slaže s na- ma. Pa tako i treba. Dakle predlog u u prvom slučaju ne vrijedi, a pogotovo u potonjem: u prvom, vidjesmo malo prije; u drugom i sami priznaju. Da neopravdanost predloga bolje osvijetlimo, mi ćemo to malko podrob- nije raščinit u koliko nam prostor lista dopusti za danas. Uspijemo li u tome to predlog onakav kakav je pada, a tim i obrana njegova pa ma kako uče- see, ili je slušao ritmično udaranje krila svojih milih labudova na jezeru Afp, ili sa tornjeva od Neuschwanstein čekaše, da pozdravi zoru, prepuštajući drugima brigu za državne poslove. Doduše bi se od časa do časa u njegovoj duši pobudila svijest kralja, i onda bi stao vikati i prijetiti onima, koji su htjeli, da je mahnit, Ali to bi samo je- dan hip trajalo, pak bi se ponovno sasvim podao svojim hirima i svojem sanjarenju. Osobito su trpjeli oni, koji sa svojega po- ložaja na dvoru bijahu uvijek oko njega. Jedan od podvornika, koji mu nikako ne bijaše mio, moraše stavljati na lice krabu- lju, kad bi preda nj dolazio. O jednom drugome bijaše stvorio mnenje, da je mah- .|mit, i taj nesretnik moraše na čelu nositi žig od voska, da svima bude jasno, da mu nešto u glavi manjka. U opće nije niko smio da kralja pogleda izravno u lice, Pod- vornici, tajnici, činovnici ministarstva, pače isti ministri, prije nego će ući u kraljeve odaje, morali su tiho na vratima kucati, pak kad bi dobili ikakav znak, tek onda stupiti pred kralja, i to duboko prignuti. Isto tako prignuti, natraške hodajući, izlazijahu iz sobe. Doticaj s narodom i sa istim dvorom ne- ugodno djelovaše na kralja, jer ga to na nemili način budilo iz njegovih sanja ba- na .bila! Na nama je dakle utvrditi istinu da Hrvati i Srbi nijesu jedan na- rod, već dva naroda. Ne mislimo o tome pisati učenjačke rasprave — to naglašujemo našim čitaocima, da se ne straše, mi odabrasmo kraći i jednostav- niji put. Pa i Prodan donekle ima pravo, ako svojom tvrdnjom hoće da kaže, da su Hrvati i Srbi jedan narod — nekad bili. Dakako, po toj teoriji svi su Sla- veni sinovi jednog naroda pa i Hrvati i Srbi. Ako od Slavenskog, zovimo ga tako, naroda kasnije postadoše po- sebnim narodima Česi, Poljaci, Rusi i t. d. zašto nebi mogli Hrvati i Srbi? — Dapače, jesu, oni su dva posebna naroda danas. A jezik? — Ta zar je jezik obilježje naroda? Ne govore li Francuzi i Belgijanci istim jezikom ? Pa ipak niti se priznaje Belgijanac Francuzom, niti će ti Francuz rijeti da je Belgijanac. Ne imaju li lrci i Engle- zi ne samo isti jezik nego i običaje, pa? niti oni niti ovi hoće da se za- mjene. Jezik je doduše neko obilježje naroda, ali ne uvijek. Ta pogledajmo Ameriku, Švajcarsku, tu je pak obilježje narodnosti državna zajednica. Što dakle ako mi Hrvati i Srbi govorimo jedan te isti jezik ? ili imamo malne iste obi- čaje? — Iz toga možemo da zaključi- mo jedino to, da smo u davnini bili jedno — i dalje ništa. Glavno obilježje narodnosti nije niti jezik, niti običaji, nego svijest koju pojedinci imaju da pripadaju jednome narodu: narodna svijest. Ta ne imaju li Hrvati i Srbi svoju posebnu povijest svaki o sebi ? Ima li u povijesti ma i spomena kad su bili jedno? Ne imamo li kao narod i mi i oni posebne svoje težnje ? svoja narodna prava ? svoja posebna država prava ? — Nije li sve to posebna svijest Hrvata a opet posebna Srba? Pa kako, da su Hrvati i Srbi jedan te isti narod ? Na, zdrav razum zaključuje da mi i Srbi nijesmo jedan narod. Bili smo sinovi jednog naroda ili plemena, možemo dapače i lako postat jedan narod, ali danas smo dva posebna odijeljena naroda i to susjedi. Što je bilo u pradavno doba, to malo marimo; što će biti možda calo u hladnu realnost života. S toga na- stojaše da se otme svim dvorskim svečano- stima, budi da se je zatvarao u koji dvorac, ili u najtješnijemu incognito putovao. Mislilo se, da će se tome učiniti kraj, ako se kralju nagje supruga. Ali ni to sredstvo ne postigne svoj cilj, jer kralj ne bijaše o- sobiti prijatelj ženskoga spola, premda je gradska kronika govorila o nekoj romanti- čnoj ljubavi za krasnu umjetnicu Klaru Zie- gler, te o nekom odnošaju nipošto platoni- čnome izmegju kralja i jedne lijepe seljaki- nje sa jezerca Stamberg. | ako je na dvoru bilo svima poznato, da kralj nema osobitih simpatija za krasni spol, ipak se uvijek ra- dilo, da ga se na taj korak privede. Nego kad se dva puta razvrgle kraljeve zamke, niko nije više na to ni mislio. Prvi se put Ludvig II. bio zaručio s kneginjom Mari- jom, kćeri ruskoga cara Aleksandra, a zatim sa Sofijom Bavarskom, sestrom blagopo- kojne carice austrijske Elizabete. Ovo raz- vrgnuće dalo je povoda silnim škandalima. Ludvig i Sofija, jednako mladi, jednako lijepi, bijahu interesantni par. Svi mu dvo- rovi Evrope jasno iskazivahu svoje simpa- tije. Već bijahu od raznih vladara došli u Munchen sjajni darovi, kada se, baš u oči vj.nčanja, poput munje prosula vijest, da kasnije o tome vodimo računa, ali u- stanovljujemo što je danas. Našem stanovištu odgovara i pona- šanje i rad tih Srba. Zašto traže ravno- pravnost ćirilice? jer se drže posebnim narodom; zašto autonomiju škole i u opće kulture? jer je poseban narod; zašto svoju zastavu? jer se ćuti drugim narodom nego smo mi. Zašto nas Hr- vate zovu u Bosni i Hercegovini tu- gjincima? Zašto zovu Južnu Dalmaciju, Liku, Slavoniju srpskim krajevima? Za- što hoće gdje ih je dvojica samo, da budu u općinama, društvima, i t. d. a sve kao Srbi priznati? — To je za to jer se cijene posebnim narodom nego smo mi Hrvati. A zadnji dogogjaji, a veleizdajnički proces? — Nu što da brojimo kad cijeli njihov rad i u sitni- cama to nam svjedoči. Dakle i po tome Srbi su poseban od nas narod. A kad sve to naše razglabanje nebi bilo ispravno što do sada utvrđismo, ostaje živa očita i nepobitna činjenica, da se Srbi danas smatraju posebnim narodom. Da, i kad to nebi bili, oni to hoće i tako rade. Prama tome iz stvo je pružati kao takovim i najsi koncesije, a kamo li one u spom tom Prodanovu predlogu! .._..... Eto dakle, u prvom slučaju ako smo jedan narod, ne služe Srbima konce- sije; u drugom ako nijesmo jedan te isti narod, ne smije se Srbima dati kon- cesije. U oba slučaja predlog ne vri- jedi, u prvom je bezpredmetan, u dru- gom je izdajstvo! — — Kad smo napisali gornje retke, gdje smo možda i koju oštriju pa i neho- tice izrekli, palo nam je na pamet je- dno pitanje koje smo morali da razbi- strimo. Evo što je to. U našem članku »Prodanov predlog« odmah s početka ustanovili smo, da je dotični predlog iskren, biva da ga je Prodan u najbo- ljoj namjeri iznio. Danas smo pako na- zvali predlog izdajstvom. Kako se to dade spojiti? — Nećemo da ikome krivo učinimo a nadasve značajniku i odvažnom borcu za narodna prava Don Ivu, pa nas evo i tu da barem nahr- cimo kako smo mi mislili. Ogromna je razlika megju prijašnjim lje kralj na komade razderao sliku svoje vjerenice i nogama pogazio. Da nije moglo biti više govora o kakovom savezu iza o- voga čina, po sebi je razumljivo. Kralj, koji poslije toga bijaše postao još turobniji, pot- puno se ogluši svim sirenskim glasovima, te (mu rado prisapćivahu žene, zanešene i od njegove romantične duše. Ovim se nevoljama pridruži u posljednje vrijeme i čvrsta ideja, da mu se o životu radi. Pod uplivom te ideje izdavaše kralj naredbe, da se uapše ministri, generali, ple- mići, jer je bio uvjeren, da su se svi za- vjerili protiv njega. Bojao se, da potku- pljene ubojice provale u njegove odaje; noću je skakao iz postelje, uzrujan od pri- kaza, koje je po svuda vigjao. Osobito se je bojao princa Fridrika Pruskoga, kasnije- ga cara Fridrika [Il., te bi u časovima naj- silnijega delirija slao svoje tjelesne straže, da ga uhvate, i na najgrozniji način pogube. Uslijed ovih noćnih prikaza ne mogaše