MAIA KATE

U DUBROVNIKU, 10. Aprila 1909.

 

| Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po

i Četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo

| ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

 

Mi

God. V.

 

 

 

godišnje K. 9 — Ko

 

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. |

Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma | dopisi Uredništvu. — Za
zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku
a koji se više puta tiskaju po pogodbi. —

Rukopisi se ne vraćaju. Listovi

| nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

 

Rane otadžbine.

Od Srijema do Boke ne nalaziš Hrvata,

pisao je otrag mnogo godina jedan naš
novinar, koji bi rekao da on neće nezavi-
snost svoje domovine, ali isto tako malo
ih je, premalo, te bi bili složni u načinu
kojimida ježpoluče. U Banovini njeki hoće
daje zadobiju s Magjarima i nagodom ;
drugi;misle da se do nje može' doći kroz
današnje državno-pravne uredbe, te bi htjeli
da se za to šinjima posluže, prihvativ iz
njih samo ono što je dobro (nemogućnost !);
a treći, koji/su po našem mnijenju načelno
na pravojtstazi, vjeruju da se nezavisnost
može podignutiljedino na ruševinama sa-
dašnjih ustanova. Četvrti — drže se sa stra-
ne, te stoečkim mirom motre što rade ova
trojica, kojafse"opet dijele7u'nebroj / ogra-
naka.
_ UkDalmaciji kao i u? Banovini nema pi-
tanja o kome ćeš čuti složan a zdrav sud.
Nalazimo; se/u velikojiikrizi% narodnoj, u
velikome kaosu programa, nauka, načela i
— nesloge. Kriza i prava kriza iza koje
imali bi_(da mastanučilijepi dani, ako je i
nama sugjeno da progjemo kroz sve faze
života, ikojefsu" okušali?drugi jučer obno-
vljeni narodi.

Mi se ne*cijenimo toliko jaki, da može-
mo razbistriti svu ovu pometnju pojmova
te prekinuti;krizu. To mogu , samo veliki
dogagjaji._No_vidimo mnogo“ uzroka, koji
nam bolest podražuju, pa kad i kad kuša-
mo da ih otkrijemo, eda im se tako lakše
lijeka? nagje. Najprva je osobnost, bolest
koja možefida uništi najplemenitije podu-
zeće na političkom polju. Mnogi, te se u
nas zovu načelnijem' protivnicima, nijesu
nego osobni neprijatelji, koji nijesu mogli
da?se[nagju na zajedničkom radu, pak se
razdijeliše. Osobnost, egoizam, ambicija, si-
nonimi su. Dok se ova posljednja drži čo-
vjeka uZnjekoj mjeri, on može da izvede
lijepih djela," ali kad ga osvoji, pretvori se
u oružje je okrenitoJu[prsičdrugit mu subor-
nika.5Onaj »ja«*provališkao divlja zvijer,
zaboravi interese 'stranke, naroda, domovi-
ne; a misli samo na se i na svoju nezasi-
tnu ambiciju. Učiniće što hoćeš ida_joj_u-
dovolji, da7se nagje'sa drugom sebi ravnim,
istih načela ali protivnikom svoje strasti,
sa osobnim neprijateljem. Mi smo ovakovih
primjera vidjeli dosta i u Dalmaciji i u Hr-
vatskoj, gdje su i danas u bujnome cvatu.
Uz osobnost,*pojedinci i čitave mase[boluju
na zlo shvaćenu karakteru. Svak želi da
ga drže dosljednim i značajnim, te rado
predbacuje drugomeTda;tih“svojstvaTnema,
što napokon ne bi bilo zlo. Zlo je naša
pretjerana dosljednost u pogrješkama, kojih
se ne odričemo, nelkajemoZnego dalje go-
nimolkakogsmo počeli, od straha?da nam
ljudi ne kažu, agsmolnedosljedni. Maniji za
dosljednost imamo da zahvalimo ovu silnu
rascjepkanost megju nas. Nećemo da pri-
znamo kako nema nepogrješivih. Rijetki su
koji s prve odaberu pravu stazu života. A
što je vrhunac aspiracija svakog rodoljuba,
nego doći do cilja za kojim je svim silama
pregnuo ? Sliči sredini gusto natiskane svje-
tine, do koga ječnjemu prodrijeti. Koliko
ih je, koji su s ruba opredijelili svoj pra-
vac kroz tu sliku, pak ravno, bez obzira
na desno i lijevo stupali k meti odstranju-
juć snažnom desnicom, voljom i značajem,
sve što im je na putu ! Ovakovih glava ne
nalazi se svaki dan na hrvatskom pazaru.
Većina slabijih ako hoće da ih slijedi, mora
da se provlaći, da ustraje u ugibanju pote-
škoća. Ovako se radi svukud po svijetu. A
u nas? U nas je svaki odmah div i genij!
Svak hoće odmah da probije ravno, što je

 

 

ne govori svegj«;u nas je izvan tečaja. U
nas sve valja da'izagje na dvor, dapače i
sve slabe strane naše osnove i našeg roda.
Ako ih neprijateljžnije ugledao, mi mu ih
pokažemo. Kao da je praktična politika za
akademsku raspravu ! Neka to čini socijo-
log da liječi društvo, ali političar ne smije
da otkriva?neprijatelju?mane svoje' stranke,
svoga plana.“ Naši#politički i narodni tabori
isto su što i vojske spremne da se biju.
Gdje će zaboga, dobri generali x ime isti-
ne poći da otkrivaju neprijatelju svoje slabe
šance i utvrde! Varaju se oni koji misle
da za politiku ne treba opreza, razbora i
vještine, nego da je glavno činit ono što
zamisliš. Glavno je razvidjet unaprijed po-
sljedice svoga rada. Ništa: pakjlakše nego
da tu pretjeramo, da nas razbor i prosugji-
vanje dovede do skrajnjeg oportunizma, do
abdikacije. Vlade i narodni političari pre-
vare nas, te prvotnje načelo prostituiramo
sasvijem, a ne umijemo se više na nijedan
način izbaviti iz zamke. Onda se odviše

.| razmišlja i premišlja a na ništa se ne od-

lučuje: ne ide se naprijed »da se ne izgubi
ono što se ima«, nego se s istoga razloga
popušta svemu i svačemu te se nazaduje.

Današnjem kaosu, koji vlada u hrvatskoj
politici, bilo u Banovini ili Dalmaciji, tra-
žiti je i drugih uzroka: velike3ideje izva-
gjaju pojedinci, ali da budu plodne, treba
da nagju odziva u javnosti; svaki preokret
potiče od pojedinaca, ali treba da mu se
odazove cio narod, jeli da se provede. Mi
sad nećemo reći, da hrvatski narod boluje,
pače smo uvjereni, da je zdrav u svojoj
jezgri, da je sposoban svakoj evoluciji, da
je svijestan i sposoban svoje osobnosti;
nego jaoh ga prostu narodu bez prikladnih
čimbenika, da ga znadu voditi i u njemu
gojiti uzvišene ideale. Tri su poglavita čim-
benika, koja ravnaju narodnom sudbinom.
Aristokracija, svećenstvo i učena ruka po
zvanju, u koje zadnje ubrajamo i one, koji
se na političkome polju ističu. Aristokraci-
jom, koja bi inače mogla igrati znamenitu
ulogu u hrvatskoj politici, uz male iznim-
ke, zavladao je zgoljni epikureizam; lago-
dno živiti, trošiti dane u bezposlici, a ima-
nje u sasvim druge svrhe, nego li to izi-
skuju narodni interesi, to je sve što ,hrvat-
ska aristokracija, osobito u Banovini, danas
zna učiniti. Takav izgled nemože nego širiti
demoralizaciju i u niže slojeve sama seo-
skog pučanstva, te u njemu uzbugjivati ni-
ske pobude; takova aristokracija, u odlučnu
času, mjesto voditi narod na odlučne kora-
ke, prva skučuje glavu pod tugji jaram,
uklanjajuć se svakom djelovanju, [korisnu
po svoj narod. Shvaća li hrvatsko svećen-
stvo svoju uzvišenu zadaću, koristi li svo-
me narodu svojim uplivom i svojim izgle-
dom; uzgaja li u njemu idealnu stranu, ro-
doljubnu svijest? | najveći dušmanin naše-
ga klera treba da prizna, da se je dalma-
tinsko svećenstvo uviiek isticalo, samopri-
jegorno, u prvim redovima u borbi za na-
rodnu stvar, a jednako i danas ono visoko
drži zastavu svoga patrijotizma.

Učena pako ruka, koja je u svoje vrije-
me u ltaliji najviše doprinijela narodnome
preokretu, jer znala okrenuti sve svoje u-
mne sile jednome cilju: preporodu svoga
naroda; uzbugjenju njegove svijesti — ka-
ko kod hrvatskog naroda vrši svoju zada-
ću? Ako je maleni Pijemont znao žrtvovati
svoju individualnost ideji narodnog ujedi-
njenja; ako je?narod talijanski ustao slo-
žno da se bori za jednu misao, tome je
najviše zahvaliti talijanskim književnicima,
A |koji su znali narod na to prepraviti i u
njemu zatrti sve predsude provincijalne i
municipalne osebujnosti, toliko razvijene u
srednjem vijeku.

Mi opažamo u hrvatskom narodu još je-
dan pojav, malo utješljiv, koji po svojoj
naravi ubija svaku pravu djelatnost.

Kad je nakon francuskog prevrata nastao
bio preokret u ljudskoj misli; kad porušeni
svi stari ideali, nije ih se znalo zamijenuti
sa čim novim; u ljudskom duhu, bila na-
stala praznina, koja poragjala najubitačniji

kepticizam.“ Ljudski duh već nenalazeć ni-
kakva oslona, ljudska misao lutajuć za ne-
znanim,'poragjala moralnu" i; fizičnu? slabost,
koja nalazila u absinciji jedinu okrijepu. 1
u hrvatskom narodu ima ljudi, koji videći,
da njihovi politički ideali, daleko su do iz-
vedbe, okrenuli u zdvojnost i neku apatiju,
preziruć pače sve ono, što drugi radi na
korist svoje domovine,? jer se to7ne izvagja
po stanovitom obliku, po njihovu progra-
mu. Prezir, skepticizam, to su najgori du-
šmani“svake prave ljudske djelatnosti, to je
najubitačnije načelo po narod, koji treba da
vjeruje u ideale? domovine. Vedrina duha,
uz sitnu navlaku turobnosti, prostranost srd-
ca, zdravo pojimanje, plastičnost grčkog o-
blika, toli srodan našemu geniju — to je
prirodnost naše ćudi i njezina izražaja; to
je način, kojim nam je isticati naše moći,
da budu djelatne i narodu blagodatne.

Hrvatski političari i politički vogje našega
naroda neka dobro prouče današnju situa-
ciju, i priznati će, da su sami krivi mno-
gome zlu, koje umara našu milu domovinu
Hrvatsku !

 

 

»Srbi“ i Muslimani.

U dosadašnjim člancima ogjedali sino
Prodanov predlog sa raznih strana i doka-
zima utvrdili da onakova kako je iznesen
Hrvat ne smije da brani. Da je istina na
našoj strani eto nam jasnog dokaza što je
Prodan uvidio da je previše koraknuo, pa
u zadniem svojem članku »Za istinu« uz-
miče. Mi ćemo se danas opet time pozaba-
viti, nu prije svega da se dobro razumije-
mo, jer sve nam se čini da neko želi stvar
na drugo polje svrnuti.

Prodan je konstatovao bolest našeg stra-
načkog života, i u tome ima potpuno pra-
vo; označio je veliku važnost današnjeg
momenta, što svi uvigjamo; hoće da izrabi
položaj i čas na korist našeg hrvatskog na-
roda, a to mu je i dužnost i njegova i na-
ša. Vidjev sve to propisao je za to i —
lijek. Jest, poput liječnika ustanovio je do-
bro dijagnozu, prepisao je lijek, ali na ža-
lost tu se posjeko, jer predloženi lijek ne
samo neće pomoći već će rana? biti gora.
Nehotimična je valjda pogreška, ali, uzalud
i nehotična bila, ipak je — pogreška. | o
tome je govor. Nč o važnom momentu, nč
o domaćoj nevolji, ne o bosanskom pitanju
— o tome smo svi mislimo na čistu; mi
raspravljamo o Prodanovu predlogu kao
srestvu da se to postigne. To smo do sada
u našim člancima razgledali, to ćemo i da-
nas malko osvijetliti, a tim ćemo samo u-
tvrditi još bolje, da dotični predlog ne samo
ne vrijedi već je uprav štetan po nas Hr-
vate.

U našem članku »Još o Prodanovu pred-
logu« (vidi broj od 20 Marta) megju osta-
lim kazasmo : »Ako (Prodan) govori o »Sr-
bima«, ne u Srbiji već našim domaćim, tad
su jedan narod s nama, jer uprav to nijesu
niti mogu biti Srbi, to su Hrvati grčko-isto-
čne vjere, danas na žalost i sramotu našu
posrbjeni Hrvati«. — Da je pak tome naša
popustljivot najviše kriva, to je na dlanu,
to vidimo na svoje oči danomice, nu o to-
me za sada ne čemo. — Prodan u svom
»Obračunu« dokazao je nepobitno: »da ple-
menskih Srba (izuzam Srbe naseljene u
Srijemu i Ugarskoj, dakle u tugjoj zemlji)
nema nego u području rijeke Morave«, Pra-
ma tome i on je za našu tvrdnju da Srba
u našoj domovini ne ima izuzev koje po-
jedine doseljene obitelji. Svi (su dakle ti
naši »Srbi« današnji pravi pravcati Hrvati,
Da skratimo. U svim hrvatskim zemljama
n. p. Hrvatskoj, Slavoniji, Bosni, Dalmaciji,
Hercegovini, Istri žive narod jedan te isti,
biva Hrvati. Jedino se imegjusobno razliku-
jemo po vjeri, a odatle i megjusobna naša

(neopravdana borba. Po tome mi katolici

smo Hrvati katoličke vjere, »Srbi« nijesu
nego Hrvati grčko-istočne vjere, Muslimani
su Hrvati Muhamedova zakona, židovi su
Hrvati Moisijeva zakona i t, d., svi smo je-
dan te isti narod i ništa drugo nego Hrvati.

 

To uči Prodan, to uče pravaši, to je tako
jasno već odavna" dokazano sa svakog mo-
gućeg gledišta znanstveno, da o tome ne
ima niti najsitnije opravdane sumnje. Može
kogod sebe držati i Kinezom, može, ali bez
ikakova prava. Odatle što navedosmo slije-
di da se stanovnici u opće u hrvatskim
zemljama — izuzev pojedinaca — moraju
i priznati Hrvatima, moraju kao Hrvati i
raditi. A baš to i Prodan posebice izrično
za »Srbe« i Muslimane u svome predlogu
zahtjeva, da se dajbudi izjave političkim
Hrvatima. U tome ima potpuno pravo i to
je dužnost naša.

Da, to je naša dužnost, a kakova su naša
prava koje kao Hrvati imamo ? Imamo pra-
vo da ujedinimo hrvatske pokrajine u jednu
hrvatsku državu, slobodnu i samostalnu dr-
žavu. To i Prodan zahtjeva, pa je i u tome
na istini. Imamo pak u nutrnjem ustroju
države Hrvatske to pravo, da nam se za-
jamče i obezbjede naše vjerske svetinje.
Toliko katolici, toliko »Srbi« i Muslimani i
drugi. Jest, u našem slučaju i »Srbi« i Mu-
slimani imaju samo i jedino to pravo od
nas kao većineljzahtjevati vjersku slobodu,
a naša je sveta dužnost da im to i prizna-
mo u potpunom opsegu što ga i mi uži-
vamo. Tošije njihovo pravo, i samo to, jer
drugo sve imaju kao Hrvati svi ostali. To
je njihovo pravo i ništa više. Ni korak od
toga dalje! Inače, ako traže što drugo, do-
vode u sumnju svoje hrvatstvo i izlažu pro-
pasti hrvatsko državno i narodno jedinstvo.

A Prodanov predlog? — Usporedimo li
ga sa ovim, on ide daleko — daleko i više
nego“ se i može i smije. Nu ne samo io
da previše daleko ide, već Prodan svojim
predlogom daje nama potpuno pravo kad
smo u pregjašnim '\šancima prigovorili mu
zašto miješa »Srbe« i Muslimane. U članku
»Opet Prava Crv. Hrv.« prigovara nam na-
šem stanovištu, kaže da smo neupućeni, a
kad tamo on ih sam  dijeli.? Muslimanima
pruža vjersku autonomiju, dok »Srbima« uz
vjersku autonomiju daje i ćirilicu i zasta-
vu. Čemu dakle jednima manje,' a drugima
više? Ne razlikuje li ih i on time? A čemu
ih onda trpa ujedno ? A čemu nam onda
prigovara ? — Tu smo ti ga mi! —

Da Prodan svojim predlogom previše ide
daleko uvidio je i sam, pa nam je dostatno
samo to bez drugih dokaza. U predlogu
kaže: »Slobodnu uporabu srpske zastave
uz državnu hrvatsku«, u članku pak »Za
istinu« stiskuje tu uporabu na crkvu i nje-
ne zgrade. Prama tome bi po prilici glasila
danas treća tačka predloga ovako: slobodnu
uporabu srpske crkovne zastave na crkvama
i njima pripadajućim zgradama uz državnu
hrvatsku ! Je li tako? —

Sada bi trebovalo da raščinimo pitanje: je
li zastava koju »Srbi« ističu njihova crko-
vna zastava ili nije. Nu o tome smo već
nešto kazali u članku »Još o Prodanovu
predlogu« a ustreba li pozabaviti ćemo se
tim drugom prigodom. Ovdje ćemo zapitati
Prodana, zašto nije tu istu povlasticu stavio
u predlogu i Muslimanima, zašto samo »Sr-
bima« to dopušta ako je njihova zastava
vjerska. Zar Muslimani nemaju ista prava
kao i »Srbi«? — Eto, i po ovom se vidi
da ili Prodan drži s nama da su drugo
»Srbi« a drugo Muslimani i prama tome
nije ih smio miješati ujedno, ili pak hoće
da nešto pruži »Srbima« više a prikrati Mu-
slimanima, što bi bila nepravica. Čemu nam
je onda i ponovno prigovaro ? Ili jedno ili
drugo, tako je. — A ipak Muslimani bi
imali više prava nego »Srbi« kako je danas
naše stanje. Njih ima lijepi broj, koji se
priznavaju ono što jesu, biva Hrvati; mu-
slimanska inteligencija većinom je hrvatska,
dapače su megju nama u prvim redovima
— pa kao takovi imaju više prava na po-
vlašten položaj od »Srba«.

Nu pregjimo i preko toga pa zaključimo.
Hrvatima raznih vjera treba zajamčiti slo-
bodu vjeroispovijedi i — ništa više im ne
treba. Prodanov predlog ide dalje i tim je
ne samo nekoretan politički čin, već uprav
štetonosan po našu hrvatsku državu. A što

 

.

bi bilo u nas u Dalmaciji sa Talijancima,

u Hrvatskoj s Magjarima ? A kad bi braća

Slovenci uz nas došli? a njihovi Nijemci ?

To nebi bila Hrvatska država, bila bi —

kula babilonska! — --
Bog i Hrvati!

(2/4)  R.

 

Slovenci za nas."

Mnogo i mnogo puta govori se megju
nama o slavenskoj uzajamnosti. Svak je, bez
zamjere, na svoju shvaća; neko pravo, ne-
ko krivo, ali je fakt, da se malo za nju radi,
kako bi se mogla izvest; ne na papiru, ne-
go u realnosti: da svak ostane pri svome,
a da svi skupa mnogo toga dobijemo. —
Nas, koji smo u ovoj poli monarhije, na-
ravno je, da interesira, sadašnje naše stanje.
Uz to pak gledamo kako ćemo najbolje
uredit prilike, da budemo bliži našoj braći
u Banovini. Može se reći, da smo svakako
sada na boljem, nego smo prije bili, kad
nam je moguće bilo dobiti štogod u parla-
mentu, samo tada, ako bi se napravio cijeli
konglomerat narodnosti, proti Nijemcima.
Sada drukčije ide. Jugoslavenska skupina u
narodnom parlamentu je nešto mogla. Bog
dao, da Slovanska jednota bude još mnogo
više postigla što su nam veliki po Bogu
i pravici dužni. Mi prama ovim načelima
ravnamo svoje misli o slavenskoj uzajam-
nosti, kao i drugi. — Ko je cijeli razvoj
pratio u ovom pitanju, tome u prvom redu
padaju u oko Slovenci, a na osobiti način
Slovenska Pučka Stranka s Dr. Šušteršićem
na čelu. Naši su zastupnici bili s njima, te
ako im je bilo u opće što moguće postignuti,
postigli su s velikom njihovom pomoći. No
to su stvari, koje nijesu svakome oku vid-
ljive, ni svakome uhu oćutne.

Megju ostalim stvarima gledajmo samo
to što možemo svi opazit. T. j. što se javno
govori i piše. Iz svega izlazi, da ovaj mali,
ali energični narod, sam se ćuti jedan dio
našega tijela. Slovenski prvaci više, moglo
bi se reći, sada naglašuju njihovo jedinstvo
$ nama, nego li, sami i mi. **) Čuje se koji-
god glas, istina, i s naše strane, ali i ostaje
samo glas, mnogo puta i bez odjeka. To od
nas nije baš najbolje. Baš sada kad, kako
kažu, kroje visoki krugovi odijelo za našu
državu, mi smo prvi pozvani, da gledamo
i da kontroliramo, kako će ti šavci odijelo
skrojit. Na kome je neka pazi, da ne dogju
dijelovi naše države u krugove gdje im nije
mjesto. Dužnost je naša, da kadgod govo-
rimo o našem narodnom sjedinjenju i Slo-
vence uključimo. To je krv naše krvi, to je
tijelo našega tijela. Zar ne promišljamo što
radimo, ako djelujemo svi oko toga, da svi
Hrvati budemo skupa pod habsburškom kru-
nom, a bez Slovenaca? Što bi se tome
malom narodu dogodilo? Sigurno je da bi
ga u malo vremena proždrla nezasitnost
njemačka i tlačila ga sve gore, nego ga je
do sada tlačila i gnječila. — Slovenci su
nama do sada bili jak bedem proti german-
stvu, oni su odbijali srčano navale ger-
manstva i tako nas spašavali od te pogi-
belji, dok smo mi mogli čistiti naše zemlje
od svega što je bilo nametnuto i štetno. Od
sada unaprijed moramo im mi pružiti ruke
i s njima se ukupno boriti, da postignemo
što nam je za život potrebno — g njima
skupno u Trojednicu. To moramo činiti i
radi zahvalnosti, da im se odužimo što su
nas očuvali mnogo gore pogibelji, nego je
talijanština.

Potrebno je dakle naj prije, da stupimo
s njima u što bližu svezu. Nije dosta, da
naši zastupnici sjede u istim klupama gdje
i Slovenci u parlamentu. Viša je potreba,
da stupimo, osim toga u dodir s njima i
drugovgje. Slovenci nijesu narod, koga su
političke borbe oslabile i omlitavile, Oni su
danas na takovom stupnju političke zrelosti
i socijalnog djela, da će nama trebati dugo
dok ih stignemo, ako budemo raditi kao
do sada. Pridružimo se k njima koliko nam