MAIA KATE U DUBROVNIKU, 10. Aprila 1909. | Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i Četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo | ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Mi God. V. godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. | Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma | dopisi Uredništvu. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi | nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Rane otadžbine. Od Srijema do Boke ne nalaziš Hrvata, pisao je otrag mnogo godina jedan naš novinar, koji bi rekao da on neće nezavi- snost svoje domovine, ali isto tako malo ih je, premalo, te bi bili složni u načinu kojimida ježpoluče. U Banovini njeki hoće daje zadobiju s Magjarima i nagodom ; drugi;misle da se do nje može' doći kroz današnje državno-pravne uredbe, te bi htjeli da se za to šinjima posluže, prihvativ iz njih samo ono što je dobro (nemogućnost !); a treći, koji/su po našem mnijenju načelno na pravojtstazi, vjeruju da se nezavisnost može podignutiljedino na ruševinama sa- dašnjih ustanova. Četvrti — drže se sa stra- ne, te stoečkim mirom motre što rade ova trojica, kojafse"opet dijele7u'nebroj / ogra- naka. _ UkDalmaciji kao i u? Banovini nema pi- tanja o kome ćeš čuti složan a zdrav sud. Nalazimo; se/u velikojiikrizi% narodnoj, u velikome kaosu programa, nauka, načela i — nesloge. Kriza i prava kriza iza koje imali bi_(da mastanučilijepi dani, ako je i nama sugjeno da progjemo kroz sve faze života, ikojefsu" okušali?drugi jučer obno- vljeni narodi. Mi se ne*cijenimo toliko jaki, da može- mo razbistriti svu ovu pometnju pojmova te prekinuti;krizu. To mogu , samo veliki dogagjaji._No_vidimo mnogo“ uzroka, koji nam bolest podražuju, pa kad i kad kuša- mo da ih otkrijemo, eda im se tako lakše lijeka? nagje. Najprva je osobnost, bolest koja možefida uništi najplemenitije podu- zeće na političkom polju. Mnogi, te se u nas zovu načelnijem' protivnicima, nijesu nego osobni neprijatelji, koji nijesu mogli da?se[nagju na zajedničkom radu, pak se razdijeliše. Osobnost, egoizam, ambicija, si- nonimi su. Dok se ova posljednja drži čo- vjeka uZnjekoj mjeri, on može da izvede lijepih djela," ali kad ga osvoji, pretvori se u oružje je okrenitoJu[prsičdrugit mu subor- nika.5Onaj »ja«*provališkao divlja zvijer, zaboravi interese 'stranke, naroda, domovi- ne; a misli samo na se i na svoju nezasi- tnu ambiciju. Učiniće što hoćeš ida_joj_u- dovolji, da7se nagje'sa drugom sebi ravnim, istih načela ali protivnikom svoje strasti, sa osobnim neprijateljem. Mi smo ovakovih primjera vidjeli dosta i u Dalmaciji i u Hr- vatskoj, gdje su i danas u bujnome cvatu. Uz osobnost,*pojedinci i čitave mase[boluju na zlo shvaćenu karakteru. Svak želi da ga drže dosljednim i značajnim, te rado predbacuje drugomeTda;tih“svojstvaTnema, što napokon ne bi bilo zlo. Zlo je naša pretjerana dosljednost u pogrješkama, kojih se ne odričemo, nelkajemoZnego dalje go- nimolkakogsmo počeli, od straha?da nam ljudi ne kažu, agsmolnedosljedni. Maniji za dosljednost imamo da zahvalimo ovu silnu rascjepkanost megju nas. Nećemo da pri- znamo kako nema nepogrješivih. Rijetki su koji s prve odaberu pravu stazu života. A što je vrhunac aspiracija svakog rodoljuba, nego doći do cilja za kojim je svim silama pregnuo ? Sliči sredini gusto natiskane svje- tine, do koga ječnjemu prodrijeti. Koliko ih je, koji su s ruba opredijelili svoj pra- vac kroz tu sliku, pak ravno, bez obzira na desno i lijevo stupali k meti odstranju- juć snažnom desnicom, voljom i značajem, sve što im je na putu ! Ovakovih glava ne nalazi se svaki dan na hrvatskom pazaru. Većina slabijih ako hoće da ih slijedi, mora da se provlaći, da ustraje u ugibanju pote- škoća. Ovako se radi svukud po svijetu. A u nas? U nas je svaki odmah div i genij! Svak hoće odmah da probije ravno, što je ne govori svegj«;u nas je izvan tečaja. U nas sve valja da'izagje na dvor, dapače i sve slabe strane naše osnove i našeg roda. Ako ih neprijateljžnije ugledao, mi mu ih pokažemo. Kao da je praktična politika za akademsku raspravu ! Neka to čini socijo- log da liječi društvo, ali političar ne smije da otkriva?neprijatelju?mane svoje' stranke, svoga plana.“ Naši#politički i narodni tabori isto su što i vojske spremne da se biju. Gdje će zaboga, dobri generali x ime isti- ne poći da otkrivaju neprijatelju svoje slabe šance i utvrde! Varaju se oni koji misle da za politiku ne treba opreza, razbora i vještine, nego da je glavno činit ono što zamisliš. Glavno je razvidjet unaprijed po- sljedice svoga rada. Ništa: pakjlakše nego da tu pretjeramo, da nas razbor i prosugji- vanje dovede do skrajnjeg oportunizma, do abdikacije. Vlade i narodni političari pre- vare nas, te prvotnje načelo prostituiramo sasvijem, a ne umijemo se više na nijedan način izbaviti iz zamke. Onda se odviše .| razmišlja i premišlja a na ništa se ne od- lučuje: ne ide se naprijed »da se ne izgubi ono što se ima«, nego se s istoga razloga popušta svemu i svačemu te se nazaduje. Današnjem kaosu, koji vlada u hrvatskoj politici, bilo u Banovini ili Dalmaciji, tra- žiti je i drugih uzroka: velike3ideje izva- gjaju pojedinci, ali da budu plodne, treba da nagju odziva u javnosti; svaki preokret potiče od pojedinaca, ali treba da mu se odazove cio narod, jeli da se provede. Mi sad nećemo reći, da hrvatski narod boluje, pače smo uvjereni, da je zdrav u svojoj jezgri, da je sposoban svakoj evoluciji, da je svijestan i sposoban svoje osobnosti; nego jaoh ga prostu narodu bez prikladnih čimbenika, da ga znadu voditi i u njemu gojiti uzvišene ideale. Tri su poglavita čim- benika, koja ravnaju narodnom sudbinom. Aristokracija, svećenstvo i učena ruka po zvanju, u koje zadnje ubrajamo i one, koji se na političkome polju ističu. Aristokraci- jom, koja bi inače mogla igrati znamenitu ulogu u hrvatskoj politici, uz male iznim- ke, zavladao je zgoljni epikureizam; lago- dno živiti, trošiti dane u bezposlici, a ima- nje u sasvim druge svrhe, nego li to izi- skuju narodni interesi, to je sve što ,hrvat- ska aristokracija, osobito u Banovini, danas zna učiniti. Takav izgled nemože nego širiti demoralizaciju i u niže slojeve sama seo- skog pučanstva, te u njemu uzbugjivati ni- ske pobude; takova aristokracija, u odlučnu času, mjesto voditi narod na odlučne kora- ke, prva skučuje glavu pod tugji jaram, uklanjajuć se svakom djelovanju, [korisnu po svoj narod. Shvaća li hrvatsko svećen- stvo svoju uzvišenu zadaću, koristi li svo- me narodu svojim uplivom i svojim izgle- dom; uzgaja li u njemu idealnu stranu, ro- doljubnu svijest? | najveći dušmanin naše- ga klera treba da prizna, da se je dalma- tinsko svećenstvo uviiek isticalo, samopri- jegorno, u prvim redovima u borbi za na- rodnu stvar, a jednako i danas ono visoko drži zastavu svoga patrijotizma. Učena pako ruka, koja je u svoje vrije- me u ltaliji najviše doprinijela narodnome preokretu, jer znala okrenuti sve svoje u- mne sile jednome cilju: preporodu svoga naroda; uzbugjenju njegove svijesti — ka- ko kod hrvatskog naroda vrši svoju zada- ću? Ako je maleni Pijemont znao žrtvovati svoju individualnost ideji narodnog ujedi- njenja; ako je?narod talijanski ustao slo- žno da se bori za jednu misao, tome je najviše zahvaliti talijanskim književnicima, A |koji su znali narod na to prepraviti i u njemu zatrti sve predsude provincijalne i municipalne osebujnosti, toliko razvijene u srednjem vijeku. Mi opažamo u hrvatskom narodu još je- dan pojav, malo utješljiv, koji po svojoj naravi ubija svaku pravu djelatnost. Kad je nakon francuskog prevrata nastao bio preokret u ljudskoj misli; kad porušeni svi stari ideali, nije ih se znalo zamijenuti sa čim novim; u ljudskom duhu, bila na- stala praznina, koja poragjala najubitačniji kepticizam.“ Ljudski duh već nenalazeć ni- kakva oslona, ljudska misao lutajuć za ne- znanim,'poragjala moralnu" i; fizičnu? slabost, koja nalazila u absinciji jedinu okrijepu. 1 u hrvatskom narodu ima ljudi, koji videći, da njihovi politički ideali, daleko su do iz- vedbe, okrenuli u zdvojnost i neku apatiju, preziruć pače sve ono, što drugi radi na korist svoje domovine,? jer se to7ne izvagja po stanovitom obliku, po njihovu progra- mu. Prezir, skepticizam, to su najgori du- šmani“svake prave ljudske djelatnosti, to je najubitačnije načelo po narod, koji treba da vjeruje u ideale? domovine. Vedrina duha, uz sitnu navlaku turobnosti, prostranost srd- ca, zdravo pojimanje, plastičnost grčkog o- blika, toli srodan našemu geniju — to je prirodnost naše ćudi i njezina izražaja; to je način, kojim nam je isticati naše moći, da budu djelatne i narodu blagodatne. Hrvatski političari i politički vogje našega naroda neka dobro prouče današnju situa- ciju, i priznati će, da su sami krivi mno- gome zlu, koje umara našu milu domovinu Hrvatsku ! »Srbi“ i Muslimani. U dosadašnjim člancima ogjedali sino Prodanov predlog sa raznih strana i doka- zima utvrdili da onakova kako je iznesen Hrvat ne smije da brani. Da je istina na našoj strani eto nam jasnog dokaza što je Prodan uvidio da je previše koraknuo, pa u zadniem svojem članku »Za istinu« uz- miče. Mi ćemo se danas opet time pozaba- viti, nu prije svega da se dobro razumije- mo, jer sve nam se čini da neko želi stvar na drugo polje svrnuti. Prodan je konstatovao bolest našeg stra- načkog života, i u tome ima potpuno pra- vo; označio je veliku važnost današnjeg momenta, što svi uvigjamo; hoće da izrabi položaj i čas na korist našeg hrvatskog na- roda, a to mu je i dužnost i njegova i na- ša. Vidjev sve to propisao je za to i — lijek. Jest, poput liječnika ustanovio je do- bro dijagnozu, prepisao je lijek, ali na ža- lost tu se posjeko, jer predloženi lijek ne samo neće pomoći već će rana? biti gora. Nehotimična je valjda pogreška, ali, uzalud i nehotična bila, ipak je — pogreška. | o tome je govor. Nč o važnom momentu, nč o domaćoj nevolji, ne o bosanskom pitanju — o tome smo svi mislimo na čistu; mi raspravljamo o Prodanovu predlogu kao srestvu da se to postigne. To smo do sada u našim člancima razgledali, to ćemo i da- nas malko osvijetliti, a tim ćemo samo u- tvrditi još bolje, da dotični predlog ne samo ne vrijedi već je uprav štetan po nas Hr- vate. U našem članku »Još o Prodanovu pred- logu« (vidi broj od 20 Marta) megju osta- lim kazasmo : »Ako (Prodan) govori o »Sr- bima«, ne u Srbiji već našim domaćim, tad su jedan narod s nama, jer uprav to nijesu niti mogu biti Srbi, to su Hrvati grčko-isto- čne vjere, danas na žalost i sramotu našu posrbjeni Hrvati«. — Da je pak tome naša popustljivot najviše kriva, to je na dlanu, to vidimo na svoje oči danomice, nu o to- me za sada ne čemo. — Prodan u svom »Obračunu« dokazao je nepobitno: »da ple- menskih Srba (izuzam Srbe naseljene u Srijemu i Ugarskoj, dakle u tugjoj zemlji) nema nego u području rijeke Morave«, Pra- ma tome i on je za našu tvrdnju da Srba u našoj domovini ne ima izuzev koje po- jedine doseljene obitelji. Svi (su dakle ti naši »Srbi« današnji pravi pravcati Hrvati, Da skratimo. U svim hrvatskim zemljama n. p. Hrvatskoj, Slavoniji, Bosni, Dalmaciji, Hercegovini, Istri žive narod jedan te isti, biva Hrvati. Jedino se imegjusobno razliku- jemo po vjeri, a odatle i megjusobna naša (neopravdana borba. Po tome mi katolici smo Hrvati katoličke vjere, »Srbi« nijesu nego Hrvati grčko-istočne vjere, Muslimani su Hrvati Muhamedova zakona, židovi su Hrvati Moisijeva zakona i t, d., svi smo je- dan te isti narod i ništa drugo nego Hrvati. To uči Prodan, to uče pravaši, to je tako jasno već odavna" dokazano sa svakog mo- gućeg gledišta znanstveno, da o tome ne ima niti najsitnije opravdane sumnje. Može kogod sebe držati i Kinezom, može, ali bez ikakova prava. Odatle što navedosmo slije- di da se stanovnici u opće u hrvatskim zemljama — izuzev pojedinaca — moraju i priznati Hrvatima, moraju kao Hrvati i raditi. A baš to i Prodan posebice izrično za »Srbe« i Muslimane u svome predlogu zahtjeva, da se dajbudi izjave političkim Hrvatima. U tome ima potpuno pravo i to je dužnost naša. Da, to je naša dužnost, a kakova su naša prava koje kao Hrvati imamo ? Imamo pra- vo da ujedinimo hrvatske pokrajine u jednu hrvatsku državu, slobodnu i samostalnu dr- žavu. To i Prodan zahtjeva, pa je i u tome na istini. Imamo pak u nutrnjem ustroju države Hrvatske to pravo, da nam se za- jamče i obezbjede naše vjerske svetinje. Toliko katolici, toliko »Srbi« i Muslimani i drugi. Jest, u našem slučaju i »Srbi« i Mu- slimani imaju samo i jedino to pravo od nas kao većineljzahtjevati vjersku slobodu, a naša je sveta dužnost da im to i prizna- mo u potpunom opsegu što ga i mi uži- vamo. Tošije njihovo pravo, i samo to, jer drugo sve imaju kao Hrvati svi ostali. To je njihovo pravo i ništa više. Ni korak od toga dalje! Inače, ako traže što drugo, do- vode u sumnju svoje hrvatstvo i izlažu pro- pasti hrvatsko državno i narodno jedinstvo. A Prodanov predlog? — Usporedimo li ga sa ovim, on ide daleko — daleko i više nego“ se i može i smije. Nu ne samo io da previše daleko ide, već Prodan svojim predlogom daje nama potpuno pravo kad smo u pregjašnim '\šancima prigovorili mu zašto miješa »Srbe« i Muslimane. U članku »Opet Prava Crv. Hrv.« prigovara nam na- šem stanovištu, kaže da smo neupućeni, a kad tamo on ih sam dijeli.? Muslimanima pruža vjersku autonomiju, dok »Srbima« uz vjersku autonomiju daje i ćirilicu i zasta- vu. Čemu dakle jednima manje,' a drugima više? Ne razlikuje li ih i on time? A čemu ih onda trpa ujedno ? A čemu nam onda prigovara ? — Tu smo ti ga mi! — Da Prodan svojim predlogom previše ide daleko uvidio je i sam, pa nam je dostatno samo to bez drugih dokaza. U predlogu kaže: »Slobodnu uporabu srpske zastave uz državnu hrvatsku«, u članku pak »Za istinu« stiskuje tu uporabu na crkvu i nje- ne zgrade. Prama tome bi po prilici glasila danas treća tačka predloga ovako: slobodnu uporabu srpske crkovne zastave na crkvama i njima pripadajućim zgradama uz državnu hrvatsku ! Je li tako? — Sada bi trebovalo da raščinimo pitanje: je li zastava koju »Srbi« ističu njihova crko- vna zastava ili nije. Nu o tome smo već nešto kazali u članku »Još o Prodanovu predlogu« a ustreba li pozabaviti ćemo se tim drugom prigodom. Ovdje ćemo zapitati Prodana, zašto nije tu istu povlasticu stavio u predlogu i Muslimanima, zašto samo »Sr- bima« to dopušta ako je njihova zastava vjerska. Zar Muslimani nemaju ista prava kao i »Srbi«? — Eto, i po ovom se vidi da ili Prodan drži s nama da su drugo »Srbi« a drugo Muslimani i prama tome nije ih smio miješati ujedno, ili pak hoće da nešto pruži »Srbima« više a prikrati Mu- slimanima, što bi bila nepravica. Čemu nam je onda i ponovno prigovaro ? Ili jedno ili drugo, tako je. — A ipak Muslimani bi imali više prava nego »Srbi« kako je danas naše stanje. Njih ima lijepi broj, koji se priznavaju ono što jesu, biva Hrvati; mu- slimanska inteligencija većinom je hrvatska, dapače su megju nama u prvim redovima — pa kao takovi imaju više prava na po- vlašten položaj od »Srba«. Nu pregjimo i preko toga pa zaključimo. Hrvatima raznih vjera treba zajamčiti slo- bodu vjeroispovijedi i — ništa više im ne treba. Prodanov predlog ide dalje i tim je ne samo nekoretan politički čin, već uprav štetonosan po našu hrvatsku državu. A što . bi bilo u nas u Dalmaciji sa Talijancima, u Hrvatskoj s Magjarima ? A kad bi braća Slovenci uz nas došli? a njihovi Nijemci ? To nebi bila Hrvatska država, bila bi — kula babilonska! — -- Bog i Hrvati! (2/4) R. Slovenci za nas." Mnogo i mnogo puta govori se megju nama o slavenskoj uzajamnosti. Svak je, bez zamjere, na svoju shvaća; neko pravo, ne- ko krivo, ali je fakt, da se malo za nju radi, kako bi se mogla izvest; ne na papiru, ne- go u realnosti: da svak ostane pri svome, a da svi skupa mnogo toga dobijemo. — Nas, koji smo u ovoj poli monarhije, na- ravno je, da interesira, sadašnje naše stanje. Uz to pak gledamo kako ćemo najbolje uredit prilike, da budemo bliži našoj braći u Banovini. Može se reći, da smo svakako sada na boljem, nego smo prije bili, kad nam je moguće bilo dobiti štogod u parla- mentu, samo tada, ako bi se napravio cijeli konglomerat narodnosti, proti Nijemcima. Sada drukčije ide. Jugoslavenska skupina u narodnom parlamentu je nešto mogla. Bog dao, da Slovanska jednota bude još mnogo više postigla što su nam veliki po Bogu i pravici dužni. Mi prama ovim načelima ravnamo svoje misli o slavenskoj uzajam- nosti, kao i drugi. — Ko je cijeli razvoj pratio u ovom pitanju, tome u prvom redu padaju u oko Slovenci, a na osobiti način Slovenska Pučka Stranka s Dr. Šušteršićem na čelu. Naši su zastupnici bili s njima, te ako im je bilo u opće što moguće postignuti, postigli su s velikom njihovom pomoći. No to su stvari, koje nijesu svakome oku vid- ljive, ni svakome uhu oćutne. Megju ostalim stvarima gledajmo samo to što možemo svi opazit. T. j. što se javno govori i piše. Iz svega izlazi, da ovaj mali, ali energični narod, sam se ćuti jedan dio našega tijela. Slovenski prvaci više, moglo bi se reći, sada naglašuju njihovo jedinstvo $ nama, nego li, sami i mi. **) Čuje se koji- god glas, istina, i s naše strane, ali i ostaje samo glas, mnogo puta i bez odjeka. To od nas nije baš najbolje. Baš sada kad, kako kažu, kroje visoki krugovi odijelo za našu državu, mi smo prvi pozvani, da gledamo i da kontroliramo, kako će ti šavci odijelo skrojit. Na kome je neka pazi, da ne dogju dijelovi naše države u krugove gdje im nije mjesto. Dužnost je naša, da kadgod govo- rimo o našem narodnom sjedinjenju i Slo- vence uključimo. To je krv naše krvi, to je tijelo našega tijela. Zar ne promišljamo što radimo, ako djelujemo svi oko toga, da svi Hrvati budemo skupa pod habsburškom kru- nom, a bez Slovenaca? Što bi se tome malom narodu dogodilo? Sigurno je da bi ga u malo vremena proždrla nezasitnost njemačka i tlačila ga sve gore, nego ga je do sada tlačila i gnječila. — Slovenci su nama do sada bili jak bedem proti german- stvu, oni su odbijali srčano navale ger- manstva i tako nas spašavali od te pogi- belji, dok smo mi mogli čistiti naše zemlje od svega što je bilo nametnuto i štetno. Od sada unaprijed moramo im mi pružiti ruke i s njima se ukupno boriti, da postignemo što nam je za život potrebno — g njima skupno u Trojednicu. To moramo činiti i radi zahvalnosti, da im se odužimo što su nas očuvali mnogo gore pogibelji, nego je talijanština. Potrebno je dakle naj prije, da stupimo s njima u što bližu svezu. Nije dosta, da naši zastupnici sjede u istim klupama gdje i Slovenci u parlamentu. Viša je potreba, da stupimo, osim toga u dodir s njima i drugovgje. Slovenci nijesu narod, koga su političke borbe oslabile i omlitavile, Oni su danas na takovom stupnju političke zrelosti i socijalnog djela, da će nama trebati dugo dok ih stignemo, ako budemo raditi kao do sada. Pridružimo se k njima koliko nam