Br. 217.

 

U DUBROVNIKU, I:. Aorila 1909.

 

FRANA CRVENA HR

i četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo

polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na p0

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto

Mi

 

 

 

godišnje K. 9 — Ko

 

 

Zašto smo za D."' Franka?

Na taj upit najlakše nam; jeTodgo-
voriti: prvo: mi smo za D.ra Franka
jer ga je slavni i nigdafdosta nepreža-
ljeni Dr. Ante Starčević imenovao je-
dinim, pravim svojim naslijednikom u
sačuvanju njegove nauke svetih naro-
dnih7amaneta;fdrugo: za D.ra Franka
smo jer ga mrze svi šarenjaci, i to na
taki grozni način da se pošteno če-
ljade uprav zgraža; treće: jer u dugom
nizu godina nema dana, nema ure, a
da nijesu ustajali sa svakim imfamijama
da ga omraze narodu i njegovijem če-
stitijem drugovima, a on je slavodo-
bitno i na sudu i u otvorenijem član-
cima sve te kukavne objede i imfa-
mije opovrgao; četvrto: jer stanoviti
listovi kastimice izmišljaju da je on »u
službi bečke «kamarile«, a da »dobro
naspe;špage«; dočim drugi vele da se
»prodao magjarskoj silovitoj orgiji«, a
kad tamo on očito vojuje i proti Beču
i proti Pešti; peto: jer dočim oni šu-
ruju kriomice i sa Wekerlom i sa Ju-
stom, te hodočašću u Beč i svu-
kud se kric.aice nude, kako bi se
opet"jasala dočepali, dočim kako pro-
izlazi iz Kružićeva posla, sami molja-
kaju i služe se nedopuštenijem srestvi-
ma; prigovaraju D.ru Franku, ako on
vedra čela i uzdignute glave zamoljen
pojavi se bilo kod ministra-presjednika
bilo kod bana, te dokle on vrši kao
zastupnik narodnu dužnost svoju, njemu
pripisuju. podle namjere a da nigda to
dokazali nijesu niti su mogli dokazati,
dočim sebi prisvajaju neograničenu slo-
bodu šurovati i namećati se; šesto: jer
od svijeh?objeda, koje su iznosili, ni-
jedna nije prošla a da je Dr. Frank
nije smrvio i učinio da bi se imali, kad
bi bilo poštenja, mnogi njegovi hu-
ditelji potegnuti nase s političkoga
polja; sedmo: jer kad savjesno pratimo
što se u našoj domovini dogagja, do-
šli smo do osvjedočenja da je on,
Dr. Frank, postojano branio program
velikoga učitelja D.ra Ante Starčevića,
provagjao njegov nauk, stao kao litica
nepomično u obranu narodnijeh pra-
vica, da je svako svoje obećanje po-
šteno izvršio, kako ga vrši i danas i
kako će ga bez dvojbe vršiti do pot-
pune narodne pobjede. Zato smo uz
D.ra Franka.

Drago nam je iz njegovijeh krasni-
jeh članaka »Na putu k cilju« donijeti
ovaj ulomak, koji potvrgjuje naše po-
vjerenje, koje smo postavili u njegove
ruke: čovjek, koji tako iskreno, otvo-
reno, skroz razložito odgovara ogavni-
jem svojijem klevetnicima, spasit će
Hrvatsku, dočekat će narodnu slavu i
pobjedu, i mi ćemo biti sretni, jer ćemo
slabom našom snagom ipak nešto pri-
pomoći velebnoj narodnoj pobjedi. Taj
ulomak glasi :

Ali da, moje hirovite ambicije! Smi-
meni ze

na m, me
čilo, eia ambiciju izvedem? uči
ste me ogja ša. Poe Khue-
nom m ejačevićem,
e tah_sevežnik tih vlada. Oise sea
n nava
skupa raže e srestvima_na moju
čast i na moje poštenje, daYse ja ho-
ću osobno atiti mzi izdati
pravaška načela. Tako ste me gonili,
da okaljam svoje ime, da osramotim

 

moje suradnike i da obesčastim svete
mi veze, koje me spajaju sa mojim po-
kojnim prijateljima Kumičićem i Grža-
nićem i sa'mojim drugom u radu An-
tunom Starčevićem. A gdje sam? Je-
sam li“ondje, gdje se nagodbenjaštvo
proglašuje temeljnim zakonom, a time
i spasom Hrvatske? Jesam li ondje,
gdje se falsificira ime Antuna Starče-
vića i njegov program? Zar ne bi me-
ni lako bilo, da kao nagodbenjak oži-
votvorim baš one ambicije, koje vi me-
ni podmićete? A imate li vi pojma,
kako me bezdušno klevećete, kad širi-
te iniamiju, da se ja hoću politikom
obogatiti? Dogjite jednom i pogledajte
moje račune, onda ćete vigjeti, kako
se ja sa svojim političkim radom obo-
gaćujer1? Pozovite me da javno polo-
žim taj račun, ako imate srca, kako i-
mate srčanosti, da me klevećete. Da,
svi ste proti meni, svi moji osobni i
politički neprijatelji, svi radite radi o-
nih dobro mi poznatih vibracija srca
iz petnih žila, da svoju dušu time iz-
gubim, da ju stisnem pod vaš jaram.
No toga nećete doživjeti, jer bi time
oskvrnuo svoju čast i svoje ime, jedi-
no, što mi je još ostalo u borbi s va-
ma. Ja ću tu borbu nastaviti, jer ma-
kar nemam, kako vi mislite onih taj-

nih vibracija, ali ipak imam samo je-/
dnu životnu zadaću i samo jedan ži-

votni cilj: pobjedu čiste ideje hrvatstva.

 

»Dvije lumbarde“ - grom.

Jest, g. Prodane, jest »zalampalo u Za-
grebu, zalampalo u Dubrovniku; zagrmilo
u Zagrebu, zagrmilo u Dubrovniku« — a
grom udario u Zadru uprav u Vašoj blizini,
pa Vas smeo! Tim se jedino može da tu-
mači i razumije Vaše ponašanje; drugčije
nikako. Pa mješte da Vi pružate drugome
»kalmanta«, ragje se pobrinite za što bržu
liječničku pomoć da Vas — osvijesti. A ovo
nije »prefacij«, nč, ovo je živa istina. Ta
ljutina i bijes tiska Vam u pero takove
besmislice, takove pogrde, da čovjek koji
Vas pozna mora da misli: ili se Prodan
promijenio pa ostavio dosadašnji put kojim
je časno i pošteno do sada stupio ili je—
ošinut. Drugo je nemoguće.

Zar bi Vam g. Prodane, smetalo da malo
pristojnije pišete; zar hoćete da i u tome
odnesete rekord ? — Mi znamo da Vam je
teško kad se prstom upire na Vaše pogre-
ške; znamo da ste u brizi za Vašu politi-
čku reputaciju, koju se proigrali poznatim
predlogom, ali ipak tim ne stičete nikakova
prava, da smijete i najmanje uvrede izusti-
ti. Treći je ovo put da Vas molimo u Va-
šem interesu i u interesu iste stvari, da se
ostavite uvreda, ali, čini nam se, uzalud.
Pa ipak — i ako bi razumljivo bilo reagi-
rati — mi ne ćemo Vama kazati pogrde
kao »nemoralni«, »bandit tugjega poštenja«,
»infaman«, »plitak«, »lakouman« ili preme-
tati »koju ste službu obnašao u prošlosti«,
ne, to nam priječi naš uzgoj i ljudski po-
nos. Niti ćemo prama Vašoj metodi svoj
grijeh opravdavati tugjim grijehom: jer on
zašto ne i ja? N&, mi ćemo svojim putem,
putem onih ljudi, kod kojih vrijedi razlog,
istina i pravica. —

Neka se pročita članak »Roblje« u »Hrv.
Kruni« od 12 ožujka, neka se pročita naš
članak »Nuzgredice« (»Prava« br, 214 od
27 Marta), pa ako se nagje jedan pametan
čovjek, koji će kazat da smo krivo naveli
ili riječi ili smisao članka, mi ćemo odmah
javno sami sebe osudit a g. Prodanu dati
zadovoljštinu koju on zatraži. Članak »Ro-
blje« napisan je u obranu poznatog pred-
loga, gdje se »Srbima« nugja kulturnu i
crkovnu autonomiju, ravnopravnost ćirilice
i slobodnu uporabu zastave, uz poznate u-
vjete; napisan je, prije uzmaka g. Prodana
kojim sada u opće zastavu svagja na samo
»crkovnu zastavu« — pa smo ga i mi i Dr.
Kršnjavi kao takova prorešetali, u isti čas,
jedino s tom razlikom da smo se mi poza-

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

bavili sa cijelim člankom, docim tr. Kršnjavi
specijalno se samo bavio sa zastavom. Radi
toga g. Prodan u svom članku »iJvije stra-
šne lumbarde« koji u »Hrv. &runi« od 30
ožujka počimlje lampanjem : zrmijavinom
(a i — gromom !) odgovara ir. Kršnjaviu,
dok nas tu i tamo tek spominje.

Što čini g. Prodan? — u mnaorosto u
svom članku prepisuje nekoiiko prvih pe-
rioda iz »Roblje«, pa na wme općenitom
stanovištu gradi svoju kuiu 1: puca — na
oblake, da rečemo po njegovu. zZaufano je
zaboravio hermeneutiku, ili nouce to čini
jer mu ide u račun. On u se na prosto
uhvati jedne napisane riječi, poacrta je da
bolje odskoči, pa udri cijepa: dlaku u če-
tvero a tu i tamo zasoli kojom uvredom,
da bude obilatije! Vrlo komoano ! —

»Hrvatska Kruna« u svoiem aonešenom
članku »Roblje« donosi s počeika one riječi
koje i g. Prodan navagja, pa kaze: »Ovako
»Hrv. Riječ« ... pa nakon nekoliko drugih
zgodnih refleksija dodaje:» — isrugim rije-
čima »Kruna« hoće da reče. ce 1e »Hrv.
Riječ« gornje periode donije1a u opće a da
na to općenito stanje sada čim zgodne svoje
refleksije, koje ona nekoliko ispusta, a do-
nosi glavnije. To jasnije ne moze da bude.
Prodan pako neće da se na i opazire, on
je naveo samo opće stanoviste 1 kaže nam
kako to on tumači i kako xa vu razumije
»ako mu nijesu« —- kaže — »vrane mozak
ispile«. — Nu mi nijesmo pitan g. Prodana
šta on misli, već smo ustanovi sta misle
tim člankom gospoda koja su ga napisali
i koji su ga preštampali. A 1o se vidi samo
iz tih »zgodnih refleksija«.. #0 1€ &. Prodan
morao navesti, to je kljuc svega članka,
kako ga je donijela »Hrv. mruna«, jer po-
novno naglašujemo da smo govorili samo
o onome što je ona donijela. Možda, jer
nikome krivo ne ćemo — možda u »Hrv.
Riječi« taj članak glasi i drugčije, a da ga
je »Hrv. Kruna« prikrojila na svotu. To ne
znamo, to su njihovi posli.

Takovom prepirkom nikaca na xraj! Ta-
kovom hermeneutikom, g. zrogane, došli
bi do one poznate, kad je seko sa sv. Pi-
smom htjeo da dokaže da uema moga. Is-
pusti ovo, ispusti ono... i svzx ima pravo
i razlog. I koristno je i komocns. a drugo
se i ne pazi. Ali to ne ide. ne! — I onda
dolazi g. Prodan do toga ua se srdi i vri-
jegja ! Napokon u poslu zastave uzmiče al
ipak se srdi i žešće vrijegjs: —

Gosp. Prodan, kome nije uosta radikalan
program od g. 1894, kome mie ni program
Dr. Mile Starčevića i ako »ie dobio puno
prikladnije i svježije puno naroanue i pra-
vaškije lice« još dostatno prav: program .. .
on dolazi da pravaškim načelima brani svoj
poznati predlog! Još radikainijim  načeli-
ma? — Nije kud, treba skinuu kapu i do
crne klanjati se zemlje svemoznom takom
mudrovanju! — Megjutim: z0g ! Hrvati !

3/6) R.

Budimo iskreni !

Milo nam je Prodanovo priznanie da smo
mi »u opće dosta objektivn« ' da smo
»najmanje zaslužili« da uas se vrijegja.
Hvala na priznanju ! Ko je procitao ma i
samo cigli jedan naš člana« o pitanju, bio
je na čistu, da smo istupih: u paiplemeni-
tijoj namjeri i da nam je prea ocima u ti-
ječi i misli bila jedino na prvom mjestu
korist i dobro hrvatske nase aomovine a
zatim i stranke kojoj pripaaamo.  Poštuje-
mo svačije mnijenje, iskreno 1 otvoreno iz-
nosimo svoje, a uvijek smo spravni da gla-
vu prignemo pred valjanim raziogom, do-
lazio on ma od koga. Da raziog i istina
pobijedi, treba da se dotičnu puanje do u
tančine raščini, da ga se su svake moguće
strane ogleda, da ga se i u posljedicama
promotri. To je od prijeke poweoe, a po-
kretači dotičnog pitanja dusni su da poda-
du potrebita za to razjašnjema ako hoće da

rade iskreno i ako im je du 1owa da istina | godišnje

i razlog i pobijedi.Tako race!svi pošteni
ljudi, a pri mogućoj pa i ostriloi prepirci
čuvaju se — uvreda, Toga smo se mi i

 

zahvale i priopćena plaća se

 

 

Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma | dopisi Uređništvu. — Za

30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku

a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
nefrankirani ne primaju se. — Plativo 1 utužljivo u Dubrovnika,

 

držali, to nam eto i Predan sam priznaje,
paje i promijenio i ton svoga pisanja. Ta-
ko i treba! Hoće li i ostala gospoda, koja
se bave time, poprimiti pristojnije pisanje i
ostaviti se uvreda ? — Bilo bi vrijeme ! Me-
gjutim neka nam je'dopušteno nekoliko o-
pazaka na zadnji Prodanov članak: »Jeitine
tvrđnje i naslađe«, kojim nama odgovara
a »Hrv. Kruni« od 6 o. m. —

Budimo iskreni i priznajmo : ovakom po-
lemikom7?nikad na kraj! — Jest, Prodan je
jednim udarcem porušio sve ono što je on
sam, što smo mi, a i svi drugi o predmetu
napisali ! Evo nas odmah da stvar razjasni-
mo. Prodan nam u članku kaže: »predlog
trojice nije predlog detalja nego općih kon-
tura:« To nam je eto sada kazao kad smo
mu utvrdili, uprav njegovim riječima, da je
uzmaknuo. Da se obrani od uzmicanja, koje
mu ipak nije na štetu nego na korist i čast,
on eto tvrdi nešto što se protivi svemu nje-
govom do danas pisanju. Dobro, neka bu-
de! A čemu je Prodan prigovarao, a i vi-
kao na »ialsifikovani« tekst predloga u »Hrv.
Pravu«, ako je taj predlog tek »općih kon-
tura« a ne i »detalja«? — A čemu tolika
njegova pisanija u obranu teksta ? Zašto
predlog donosi doslovno dva puta, i to na-
glasuje da je dobro da ga opetuje ? — Če-
mu pak i pojedine njegove riječi u obranu
uzimlje te se prepire je li riječ u prezensu
ili faturu ? — U svemu je do sada Prodan
predlog branio od riječi do riječi: a napokon
je izjavio : »u istinu mora se čudit kako ova-
kov predlog, ovako stilizovan, s ovakim
ciljem, može naići na negodovanje ijednog
Hrvata« (»Hrv. Kruna« br. 23). Sada pako
kad smo utvrdili istinu da uzmiče, sada
nam on dolazi tvrdnjom, da njegov predlog
nije predlog detalja već općih kontura ! —

Ako je predlog trojice predlog općih kon-
tura a ne detalja, je li ispravan i autenti-
čan tumač njegov poznati članak »Roblje«,
koji je na žalost »Hrv. Kruna« prenijela iz
šibenske »Hrv. Riječi«, u kojem se kaže:
»Svaka država može dopuštati ime, jezik,
vjeru, posebni narodnostni znak svojim
podložnicima, a samo mi Hrvati ne može-
mo o tom ni sanjati, jer smo mi za sve,
a nismo za sebe«? — Je li? — Gdje je
tu erkovna zastava ? A čemu Prodanova
vika o priznavanju imena ? Ali pustimo sve
to. Prodan (»Hrv. Kruna« br. 21. drugi stu-
pac) kaže: »Pravi tekst, doslovni sadržaj
predloga trojice dalmatinskih pravaša, kao
glavni objekat novinarske i stranačke
kampanje, imao se odmah u krugu Star-
čevićanske hrv. č. str. pr. stavit na čisto.
Dokle se to ne učini, ljudi koji drže do
svoga | tugjega obraza običavaju sistirati
svaku klubsku i zapriječit svaku novinar-
sku diskusiju«. Sada poslije svega toga, a
još bezbroj dokaza koje prepuštamo radi
prostora, eto Prodana, koji nam kaže da
poznati predlog treba uzeti ne kako stoji,
jer to nije predlog detalja već općih kon-
tura, već da treba smisao njegov gledati.

A kako da mu smisao pronagjemo, ako
nije čisto i bistro izjašnjena u samom pred-
logu? — Neka nam Prodan dopusti, uza
sve poštovanje koje prama njemu do danas
gojismo a i gojiti ćemo unapred, jer ga u
dušu poznamo, da ga pitamo riječima koje
on nama upravlja: »samo bih želio — o-
vako nam poručuje — da jednu jako oz-
biljnu stvar pretresa nekom većom dozom
solidnosti i proučavanja«, da ga pitamo :
ko pretresa većom dozom, mi ili on? —
Mi, koji pretresamo predlog onakov kako
je iznešen i kako ga je rastumačio Prodan
u svojim dosadašnjim člancima, ili on, koji
ga čas rabi doslovno, čas kaže da je to
predlog općih kontura samo? — Znali bi
doduše začinit naše članke po kojom novi-
narskom frazom, kojim bombastičnim izra-
zom, ali držimo da bi bilo to na štetu stva-
ri, pa se okanismo toga. A opet — nijesmo
toliko preuzetni da ne priznamo — Proda-
novu sposobnost i u tome, poslije trideset
prakse. — Rado primamo pouke
u svemu sa strane Prodanove, nu ipak niti
možemo niti smijemo zanijekati očitu isti-
nu, biva da je Prodan u pitanju predloga

 

na krivom putu. Mi se držasmo u našo
polemici tačno uputa koje je Prodan izno-
sio, a eto sada njega da sruši i nas i sebe.

Je li moguća poštena i lealna polemika
i dalje? —

Može li se ma čistac iznijeti stvar, koja
svaki čas mijenja svoj bitni sadržaj? —
Ko ima pravo u pitanju? — Nije kud ka-
mo: tako nikada na kraj! Toga radi i pre-
kidamo svaku polemiku, jer se bojimo da
će opet koje novo stanovište treće i četvrto
možda iskočiti. Dosta je smutnja, a i bez
pisanja znamo što je Starčevićancima' raditi.
Bog i Hrvati! — (12/4) = R.

P. S. Htjeli smo da članak opremimo,
kad nam stiglo pismo od prijatelja iz Za-
dra. Mi smo molili vigjenije pravaše da se
izjave, ali privatne izjave ne vrijede. Javan
čin javno treba i kritikovat, prama članku
u »Hrv. Kruni« osobe i sustav kojim Pro-
dan polemizuje sa »Hrv. Pravom«. Ako ja-
vno i sa uvredama može drugi istupat, za-
što ne bi i mi mogli bez uvreda ? — Toga
radi ćemo nastavit, da osvijetlimo još bolje
poguban čin... U današnjoj zbrci pojmo-
va, kad eto padaju i ugledni članovi...
šutnja bila bi neoprostiv grijeh. Toliko za-
nimanom na ubavijest — neka javno istupi

R.

 

Dalmatinski Sabor.

Po je godine već minulo od izbora za
naš sabor, ali sabor ipak nije se još do
danas sastao, i ako svi znaci ne varaju, rek
bi, da se i neće još za dugo otvoriti, Kroz
razne naše novine višekrat se istakla želja
i potreba da bi se naš sabor sastao i rije-
šio mnoga važna pitanja za našu pokrajinu;
ali takova je želja ostala glas vapijućeg u
pustinji. Ovaj nemar ne dade se lako pro-
tumačiti, jer su nam nepoznati duboki »diplo-
matski« razlozi, koji premilostivoj. vladi ne
dozvoljavaju okup dalmatinskog sabora.
U početku moglo se je sumnjati da je ta-
kova mjera nužna zbog nesregjenih odno-
šaja izmegju naše države i Srbije, zbog pri-
jetećeg rata; ali eto i ovaj se spor sretno
izgladio, a 0 otvoru dalmatinskog sabora
nema niti govora. Istina je, da je neko no-
vinstvo kroz zadnje ove dane turilo vijest,
da bi se naš sabor imao sastati negdje ju-
nija mjeseca, ali u ove sirenske glasove mi
još ne vjerujemo, jer sa oficijelne strane ne
javlja se ništa o tome konkretna. Nu i kad
bi i bila istinita ova vijest, mi ipak ne bi
razumjeli: zašto baš treba čekati još dva
mjeseca dana e da se naš sabor otvori.
Neki bi nastojali to opravdati time, što će
se baš junija mjeseca zatvoriti carevinsko
vijeće, Ovo je vrlo smiješna izlika, koja
može političku djecu samo da zadovolji i
uvjeri. Mi ne mislimo, da su neki naši za-
stupnici u Beču tako nužni, a da bez njih
ne bi moglo djelovati carevinsko vijeće; ti
i onako njihov je rad'u Beču potpuno me-
gativan i bilo bi bolje kad se u Beču i ne
bi nalazili. Drugi motivi moraju biti dakle,
koji priječe otvor našega sabora, a mislimo,
da nećemo vele pogriješiti ako kažemo, da
je naš zemaljski odbor glavom kriv ako se
naš sabor ne sastaje. Neki ljudi, kojima je
vrlo udobno u zemaljskom odboru, rađa bi
što dulje u njemu- ostati; a ko zna novi
sabor jeli voljan dati im glas povjerenja.
Zašto dakle sazivati sabor dok se ne pre-
pravi teren i ne osjeguraju svoje pozicije?
Ovako po svoj prilici umuju neka gospoda
u zemaljskom odboru, i stoga baš naš
maljski odbor nije niti protestirao,
žio otvor sabora. Koliko je
pokrajinu, može svak lako
naš zemaljski odbor boji
zastupstva? A ipak otvor
i veoma nužan. U saboru
i politički odnošaji raznih
će se izvesti i stranačke
ćemo biti na čistu o svakoj i
litičkoj stranci. A ovo bi

8

E
E

3
i

4
e:
ie!

iH

š
g

i

i