Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. U DUBROVNIKU, 24. Aprila 1909. II godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PAIA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništow. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužijivo u Dubrovniku. Dogogjaji u Turskoj. Upravo nakon malo dana što se sre- diše abnormalni politički odnošaji, koji nastaše izmegju raznih evropskih dr- žava nakon aneksije Bosne i Herce- govine, i baš u času kad je svak go- jio nadu, da je svaki oružani okršaj radi balkanskog pitanja isključen; u- pravo u ovakovom ..optimističnom ra- spoloženju, stiže glas, kao grom iz ve- dra neba, da je u Carigradu buknula revolucija, mladoturski režim da je u- ništen i reakcijonarci da su opet u svoje ruke preuzeli vladu, vigjenije mlado- turke poubijali, fanatizovali vojsku i u- licu i sultana prisilili da u njihove ruke preda sudbinu osmanlijskog carstva. U prvi mah sve ove vijesti izgledale su gotovo nevjerojatne. Otrag samo malo mjeseci, kada je sultan po nagovoru i uplivu mladotu- raka uspostavio u svome carstvu ustav, i kada je nakon izbora u kojima su pristaše mladoturaka pobijedile, ovima dao u ruke i vladu; cijela izobražena Evropa sa pravim zanosom pozdravila je ovaj korak, nadajuć se da će napo- kon i carigradski bolesnik i ako ne potpuno ozdraviti, ali bar se nešto o- poraviti od duge političke paralize, u kojoj je ležao. Prosvijetljenoj Evropi bez sumnje to je moralo biti milo. Nu je li baš to bilo milo i evropskoj di- plomaciji? Izgleda nekako čudnovato ovo pitanje, jer poznato da je diplo- macija sviju velevlasti sa zanosom po- zdravila parlamentarnu eru u Turskoj. Bili bi preveć naivni povjeravši izrazi- ma simpatije nekojih država prema carigrađskom parlamentarizmu; poznato | je naime, da diplomacija jednu misli a drugu kaže. Turski parlamentarizam sjegurno nije bio po ćeifu nekojim evro- pskim velevlastima; ali nije bilo kud ka- mo u njihovoj moći, nije bilo da ga za- priječe. Ko je tačno promatrao Englešku i njemačku politiku kroz zadnji ovaj de- cenij, taj se je mogao više nego uvje- riti o megjusobnoj konkurenciji dvaju ovih država u Carigradu. Jedna je na- PODLISTAK. »Pad Dubrovnika“. Dr. Lujo Vojnović. Dvije knjige. Naklada auktorova. Dionička Tiskara, Zagreb 1909, Ovim smo prekrasnijem djelom mi Du- brovčani osjetili dvojaki udarac one krute ironije, koju su osjetili naši stari nazad sto godina. Prva je ironija da to velelijepo dje- lo izlazi potporom zloglasnoga Raucha i njegovoga pobočnika Mixicha, koji danas tlače onu tužnu Hrvatsku, za kojom uzdi- šemo/otkad ismo došli na ražtim. Pak nije li grdna ironija da pružaju pomoć toli ve- levažnomu djelu baš oni, koji uzdržavaju magjarsku prevlast nad nama? A ipak, što znamo, vijeće je općinsko u Dubrovniku bilo odredilo priličnu svotu za to, te bi smo bili radosne duše dočekali, kao pravi Du- brovčani, da je u predgovoru natuknuto e je djelo objelodanjeno potporom naše Općine, je i ako veoma blijeda ipak živa slika stare Dubrovačke samouprave. Druga ne manje dirljiva ironija jest ta, se izvanjska štampa bavi tijem djelom, šute kO da se stvar ne o- š stojala potisnuti drugu i zamijeniti ju sa svojim uplivom. Carigradski bole- snik bacao se je u naručaj bilo jedne ili druge, a ove opet zlorabile su ca- rigradskog paralitičara za svoje egoi- stične ciljeve. Nu treba ipak istaknuti, da je Njemačka u svojim diplomatskim spletkama bila sretnija od Engleške; Egipatsko pitanje, Cipar, Kreta pa i Persija nijesu dozvoljavali Turskoj da se potpuno povjeri engleškoj diploma- ciji. Njemački upliv bio je pretežniji od engleškog u Carigradu, i ako je stari režim pogodovao i jednom i drugome, jer se Turska vladala po onoj: ko bolje plati. Kroz zadnje vrijeme da- pače njemački je upliv bio potpuno potisnuo onaj engleški, i njemačka tr- govina pravila je ozbiljnu konkurenciju engleskoj trgovini. Ovo ne bijaše po ćudi engleškoj diplomaciji; ali kako da se oslobodi ovako opasnog takmaca Carigradu? Engleška se diplomacija vrlo vješto posluži sa mladoturskim komi- tetom i revolucija, koju su mladoturci izveli, zapanjila je cijelu Evropu. Sta- rom režimu u Turskoj barem prividno bijaše kucnuo zadnji čas. Vogje mla- doturaka, kao ljudi izobraženi i napre- dni, nijesu mogli podnositi korupciju koja je do onog časa vladala kod vla- dajućih krugova, kao što nijesu trpili ni upliv tugje diplomacije u unutarnje poslove Turske. Akcija mladoturaka išla je kako bi od Turske stvorila jednu ustavnu, naprednu i slobodnu državu. U prvi mah izgledalo je, da će zbilja pokret mladoturaka posvema uspjeti i carigradskog bolesnika izliječiti. Nu o- naj kome su bile poznate unutarnje prilike u Turskoj i upliv softa i ulema na muslimansku masu, taj je vrlo pe- simistični pratio cio najnoviji pokret mladoturaka. Muslimansko svećenstvo, koje je sve svoje ustanove baziralo na koranu i šeriatskim pravima, nije mo- glo da se snagje sa mladoturskim po- kretom, koji je priznavao ista prava muhamedancu i kršćaninu, turčinu, srbu i bugaru; softe i ulemi ne mogoše se snaći u zajamčenoj slobodi svim na- rodima Turske. | mladoturci u mnogo- (kažu nam, da je pisac Općini poslao ili Općina kupila nekoliko istisaka, pak cije- nimo da bi Općina bila veoma dobro uči- nila, da je uredništvima poslala po jedan istisak, kako bi se ista pozabavila tim dje- lom, dostojnim svake pohvale, koje nas sjeća kojom su prekomjernom ljubavi naši stari ljubili ovu rogjenu svoju grudu, koliko su zlopatili, pobunili se, stradali, e bi sačuvali netaknuto najveće svoje dobro: zlatnu svoju slobodicu. Ostavljamo sa strane jadikovke, da pro- govorimo o samom djelu, koje je razdije- ljeno u dvije knjige; u prvoj su nanizani svi oni nutrnji i vanjski dogogjaji od god. 1797. do god. 1806., kad je slijedilo udesno zauzeće Dubrovnika po zloglasnom krvniku naše slobode, generalu Lauristonu. Žalit je veoma da se onda nijesu pojavili junački duhovi Bunića i OGjiva Natali, koji kad bi bili u onaj čas pobunili narod, da ne do- pušta usijonom neprijatelju da zauzme grad, možda bi mu bili sačuvali zlatnu slobodu, ali valjda je tako od udesa odregjeno bilo. G. pisac sabire savjesno, učeno i veoma nepristrano golemi materijal, koji se odnosi ma tu domaću veliku mašu nevolju; uspo- regjuje ljutu sudbinu Dubrovnika sa onom |Mletaka i Gjenove; donaša izvješća razni- jeh konsula, koji su kako očevidci pisali [živu istinu, kako se je dogagjala, a u više me prenagliše. Njima je morala biti poznata psihologija muslimanskog na- roda, oni su morali odmah računati sa masom fanatizovanom -od softa i ule- ma, kao i na to da je muslimanin vrlo konservativan, koji zazire od napredni- jih zapadnih ideja; tome je uzrok što u koranu on vidi jedini svoj spas i na njemu bazira cijeli svoj državni i ma- terijalni napredak. Mladoturci, kao ljudi napredni i izobraženi, morali su sa o- vom činjenicom računati, te mase malo po malo osviješćivati i pripravljati na najnoviji preokret; ali oni, kao svi mla- gji ljudi, htjeli su jednim udarom izve- sti ono, što se dade samo dugim, u- strajnim i postepenim radom postići. U ovome baš i leži jedna od glavnih pogriješaka mladoturske politike. Re- akcijonarni elementi, pod uplivom softa i ulema, podmuklo su se spremali pro- tiv mladoturskog režima i ubojstvo no- vinara Hasan Femija, koje se je pred- bacivalo mladoturskom odboru, došlo im je u zgodan čas, da privuku k sebi carigradsku fanatizovanu masu i vojsku protiv mladoturaka i njihove vlade. Demonstracije za demonstracijama i re- akcijonarni elementi uz koje pristajaše i sam sultan, u malo sati zagospodo- vaše Carigradom i mladoturke sa vlade zbaciše. Mladoturskom režimu u Cari- gradu je odzvonilo. Mnogi bi htjeli u ovom reakcijonarnom pokretu uviditi prste tugje diplomacije bilo engleške ili njemačke, a njeki ćak i Rusije. Po našem mišljenju ovaj je sud neispra- van, jer očito da je reakcija nastala pod uplivom softa i ulema i to zbog šeri- atskih prava, a ne protiv parlamenta- rizma i ustava. Mladoturci neće ipak mirovati, i ako su ispravne najnovije vijesti, oni sa sebi vijernom vojskom kreću put Carigrada, da uspostave svoj ugled i supremaciju. Hoće li u tome uspjeti, teško je kazati. Nu i kad bi uspjeli, pa ćak i sultana svrgnuli, koji je u cijeloj ovoj igri igrao dvoličnu u- logu, ipak u Turskoj se ne bi odno- šaji sredili, jer konservativni elementi vrebali bi opet zgodnu prigodu da se osvete mladoturcima i lako bi revolu- navrataka oštroumno i slavodobitno obara izmišljotine i tendencijozno pisanje g. Pisani. Druga knjiga obuhvaća drugu tužnu našu periodu od god. 1807. do god. 1815., i u istoj istijem načinom, istijem srestvima, je- dnakom učenošću nabraja sve ono, što je utjecalo na sudbinu tužne naše domovine kad se raskrstila svojom slobodom. Silne štete, silne nevolje, gubišak stotina i stotina trgovačkijeh lagja, propast mornarice i trgo- vine, grabežljivost vojničke vlasti, silom pro- gnata domaća vlada, pljačkanje i sadiranje bezdušnijeh crnogorskijeh, ruskijeh četa, skupa sa bokeškijem i našijem odmetnicima, kako su tužni maši oci sačuvali prividnu svoju slobodu na otocima; kako su ustali mal da ne svi, da sa sebe smetnu nesno- šljivi jaram tugjinstva; kako su prisilili ge- nerala francuskoga Montricharda da se preda; da su imali malo više srčanosti i da nije bilo domaće prevare možda nigda nijesu i- mali a neće ni imati bolje prigode da svale sa sebe tugji jaram. Da su onda zaposjeli grad i Milutinoviću kazali da otigje onijem putem kojijem je i došao, možda bi se Du- brovnik bio spasio. Knjige imadu i dva dodatka: u prvomu se govori kako se još raspravljalo o Dubrov- niku kad je njegova sudbina već bila zape- čaćena; u drugomu Baro Bettera kao pro- gnanik prosvjeduje, jer je Dubrovniku odu- cija mogla zahvatiti cijelo tursko car- stvo i gragjanski rat buknuti u Cari- gradu. Evropske velevlasti ne smiju dozvo- liti, da na Balkanu nastanu kojekakve nove komplikacije i život hrišćana da bude ugrožen. One bi morale već sada dok je još na vrijeme posredovati na mjerodavnom mjestu u Carigradu, da se izbjegne nepredvidljivim dogogjaji- ma, kojima bi za cijelu Evropu mogla uroditi turska revolucija. Istina je, da je stari režim u Carigradu pogodovao i Engleškoj i Njemačkoj, a novi režim da je zatvorio vrata i jednoj i drugoj, to ipak ne smije smetati evropskoj di- plomaciji da se založi za onaj režim, koji bi Turskoj garantovao potpun mir, slobodu i napredak; a po našem shva- ćanju, mladoturci su jedini sposobni da Tursku preporode i bace ju u kolo prosvijetljenih i naprednih država. Sje- gurno ovo ne bi bilo u interesu di- plomacije ni Njemačke, ni Engleške, pa niti Rusije; ali bi bilo u interesu Evrope, u interesu svijeta. Ovo cijela izobražena Evropa išćekiva od svoje diplomacije. Jedan je državnik kazao; kada ne bi bilo Austrije, trebovalo bi je stvoriti — jednako i mi velimo: kada ne bi bilo Turske, trebo- valo bi je stvoriti! U eri programa, fuzija i konfuzija. Ako bi se napredak jednoga naroda imao suditi po broju stranaka, bez sumnje hrvat- ski bi narod odnio prvu nagradu. Nema naroda u cijeloj Evropi, koji bi se dijelio u više stranaka od hrvatskoga naroda. U tome smo baš mi Hrvati pravi vještaci; u nas stranke i strančice niču kao gljive pre- ko noći. Legao si u krevet kao pristaša je- dne stranke, a sutra si već osvanuo kao pristaša kakove nove stranke. Političkih pro- grama i »narodnih vogja« barem mi imamo na pretek, te bi se mogli takmit' sa većim i prosvijetljenijim narodima; jer kod nas svaki novinar, svaki zastupnik misli da nije originalan, niti rodoljub, a najmanje politi- čar, ako ne zamisli kakovu novu političku formulu, kakav novi program, koji bi se, pa bilo u sitnicama, razlikovao od ostalih opstojećih programa. Kod nas takogjer svaki zeta sloboda. Ponavljamo, knjiga je sasta- vljena kritički i učeno po izvorima, ali što je najvažnije napisana je ćutljivom dušom, tako da iz svake crte, iz svake riječi oskače ona sijcta, ona žalost, koja duboko leži u našoj duši kad prebiremo ljute dogogjaje, nevolju i stradanje i nemili strah našijeh dobrijeh starijeh. Povjest je Dubrovnika za nedogledno vrijeme zapečaćena; u tu su ga nevolju uvalili neki plemići i neplemići, kako naj bolje svjedoči ovo krasno djelo; ali je Dubrovnik i u svomu padu pokazao, da je dostojan stare svoje slave, kad je bro- dario u sve strane poznatoga svijeta, kad je plivao u obilnosti i imanju, kad je tra- žio opočivanje od gragjanskijeh i trgovač- kijeh truda u knjizi umjetnosti, kad je sjao ko žarko sunce na obalama jadranskoga mora. | u svome padu dokazao je, da mu ne fale stare vrline, stare krijeposti; vlastela će svojevoljno izginuti, pučani će sve to više nestajati, u pustijem njihovljem dvori- ma doći će pridošlice, da »oživu« Dubro- vnik, ali ovaj nigda za nigda neće biti stari Dubrovnik. To je najbolji dokaz, kojom su žarkom ljubavi stari ljubili svoj grad, kad su pregorjeli i biće i slavno ime a dopo- kon i sebe, da što prije sa sobom zakopaju uspomenu slavne ali tužne svoje domovine. Gosp. je pisac bez dvojbe po materi i babi i po svijem onijem s kojijem je općio čovjek, a da o zastupnicima'“i ne govoritao, koji je svršio gimnaziju ili :universu, miišli da jejsposoban biti političkim vogjom i kao takav narodu se nametnuti. I na:ovaj; način mi živemoju erilprogram4, fdzija i konfuzija. Političke : sensacije kod nas : su na dnevnom redu. | kod drugili narode ima stranaka i strančica, ali obično:ako se ta- kove stranke ne baziraju na jednom real- nom, socijalnom temelju, narodna: ih volja i svijest brzo uguši, nestane ih.:Kod-nas pako protivno se dogagja : svaki: novi poli- tički »mesija« pa makar mu još i--beci une narasli, dosta da je izbacio kakovu politi- čku budalaštinu, nagjeodaiak vojiti pd+ staša, svojih apostola, koji će megju neukim narodom d4 propovijeđaju »duboke« “iđeje svoga proroka. Ambicija pako, taj nefazdru- živ drug nekih hrvatskih političara, gura sposobne i nesposobne naprijed, đa se pro- glase političkim vogjama našega naroda. Sve ovo doprinijelo je pobrkanju političkih pojmova u našem javnom životu, a istodo- bno politički je demoraliziralo cijele mase naroda. U današnjem haosu, koji 'vlađa u našem političkom životu; u današnjoj eri programa, fuzija i konfuzija ozbiljan čo- vjek teško da se snagje i neka 'apštija u- bije u njemu svaku volju za radom tia ko- rist domovine. Nesregjeni odnošaji : pojedi- nih stranaka i superficijeliteti koje:iste pred- vode rastrovali su cio naš politički život. Otrag nekoliko godina u : Dalmaciji: :su /-se isticali kao vogje na političkome polju: se- mo ovi: Klaić, Bajamonti, Prodan, Bjelano- vić. Svako od ovih imena irikarniralo je. & sebi stranku, program ideju. Ko bi mogao - poreći, da narod pod vodstvom spomenstih političara nije poznavao tačno cilj i: pto- gram svoje stranke ? A danas? Danas-na žalost naš će ti seljak kazati da je pristaša ovoga ili onoga političara, pitaš-licga-da ti se izrazi o programu, o političkim idejama dotičnoga političara — on nezna ni proslo- viti, on je pristaša osobe, a ideje ne shva- ća. Nu nije se čuditi neukome seljaku, koji se lako dade demagogijom zavesti za ovog ili onog političara ;: ali se je ćuditi isObra- ženijoj klasi, koja se besmotreno: baca :u naručaj ovoga ili onoga političara, ove ili one stranke, ne mareći istraživati da li pro- gram dotične stranke ili političara odgovara interesima domovine. Kada bi naša isteli- genca nakon ozbiljnog proučavanje grista- jala uz ovu ili onu stranku, uvjereni smo da bi se broj stranaka smanjio i nestalo bi pojedinih političkih klika, koje obiluju u našem javnom životu. Ali .naša inteligenca ne mari ispitivati psihološku stranu ove ili one stranke; ne brine se ona: da li. pro- u djetinstvu svomu usisao sva ona ćustva, svu onu žaobu ucviljene njihove duše, či- govi su najbolji spobornici bili pok. Frano Bona i pok. Natali. U našoj žalosti drago nam je da se na- šla nježna i plemenita duša, nadahnuta du- brovačkijem duhom, te napisala ovu krasnu