Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po

i četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

U DUBROVNIKU, 24. Aprila 1909.

II

 

 

godišnje K. 9 — Ko

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PAIA.
Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

 

 

 

Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništow. — Za

zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku

a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužijivo u Dubrovniku.

 

 

 

 

Dogogjaji u Turskoj.

Upravo nakon malo dana što se sre-
diše abnormalni politički odnošaji, koji
nastaše izmegju raznih evropskih dr-
žava nakon aneksije Bosne i Herce-
govine, i baš u času kad je svak go-
jio nadu, da je svaki oružani okršaj
radi balkanskog pitanja isključen; u-
pravo u ovakovom ..optimističnom  ra-
spoloženju, stiže glas, kao grom iz ve-
dra neba, da je u Carigradu buknula
revolucija, mladoturski režim da je u-
ništen i reakcijonarci da su opet u svoje
ruke preuzeli vladu, vigjenije mlado-
turke poubijali, fanatizovali vojsku i u-
licu i sultana prisilili da u njihove ruke
preda sudbinu osmanlijskog carstva.
U prvi mah sve ove vijesti izgledale
su gotovo nevjerojatne.

Otrag samo malo mjeseci, kada je
sultan po nagovoru i uplivu mladotu-
raka uspostavio u svome carstvu ustav,
i kada je nakon izbora u kojima su
pristaše mladoturaka pobijedile, ovima
dao u ruke i vladu; cijela izobražena
Evropa sa pravim zanosom pozdravila
je ovaj korak, nadajuć se da će napo-
kon i carigradski bolesnik i ako ne
potpuno ozdraviti, ali bar se nešto o-
poraviti od duge političke paralize, u
kojoj je ležao. Prosvijetljenoj Evropi
bez sumnje to je moralo biti milo. Nu
je li baš to bilo milo i evropskoj di-
plomaciji? Izgleda nekako čudnovato
ovo pitanje, jer poznato da je diplo-
macija sviju velevlasti sa zanosom po-
zdravila parlamentarnu eru u Turskoj.
Bili bi preveć naivni povjeravši izrazi-
ma simpatije nekojih država prema

carigrađskom parlamentarizmu; poznato |

je naime, da diplomacija jednu misli
a drugu kaže. Turski parlamentarizam
sjegurno nije bio po ćeifu nekojim evro-
pskim velevlastima; ali nije bilo kud ka-
mo u njihovoj moći, nije bilo da ga za-
priječe.

Ko je tačno promatrao Englešku i
njemačku politiku kroz zadnji ovaj de-
cenij, taj se je mogao više nego uvje-
riti o megjusobnoj konkurenciji dvaju
ovih država u Carigradu. Jedna je na-

PODLISTAK.

»Pad Dubrovnika“.

Dr. Lujo Vojnović. Dvije knjige. Naklada
auktorova. Dionička Tiskara, Zagreb 1909,

Ovim smo prekrasnijem djelom mi Du-
brovčani osjetili dvojaki udarac one krute
ironije, koju su osjetili naši stari nazad sto
godina. Prva je ironija da to velelijepo dje-
lo izlazi potporom zloglasnoga Raucha i
njegovoga pobočnika Mixicha, koji danas
tlače onu tužnu Hrvatsku, za kojom uzdi-
šemo/otkad ismo došli na ražtim. Pak nije
li grdna ironija da pružaju pomoć toli ve-
levažnomu djelu baš oni, koji uzdržavaju
magjarsku prevlast nad nama? A ipak, što
znamo, vijeće je općinsko u Dubrovniku
bilo odredilo priličnu svotu za to, te bi smo
bili radosne duše dočekali, kao pravi Du-
brovčani, da je u predgovoru natuknuto e
je djelo objelodanjeno potporom naše Općine,
je i ako veoma blijeda ipak živa slika
stare Dubrovačke samouprave.

Druga ne manje dirljiva ironija jest ta,
se izvanjska štampa bavi tijem djelom,
šute kO da se stvar ne o-

š

stojala potisnuti drugu i zamijeniti ju
sa svojim uplivom. Carigradski bole-
snik bacao se je u naručaj bilo jedne
ili druge, a ove opet zlorabile su ca-
rigradskog paralitičara za svoje egoi-
stične ciljeve. Nu treba ipak istaknuti,
da je Njemačka u svojim diplomatskim
spletkama bila sretnija od Engleške;
Egipatsko pitanje, Cipar, Kreta pa i
Persija nijesu dozvoljavali Turskoj da
se potpuno povjeri engleškoj diploma-
ciji. Njemački upliv bio je pretežniji
od engleškog u Carigradu, i ako je stari
režim pogodovao i jednom i drugome,
jer se Turska vladala po onoj: ko
bolje plati. Kroz zadnje vrijeme da-
pače njemački je upliv bio potpuno
potisnuo onaj engleški, i njemačka tr-
govina pravila je ozbiljnu konkurenciju
engleskoj trgovini. Ovo ne bijaše po
ćudi engleškoj diplomaciji; ali kako da
se oslobodi ovako opasnog takmaca
Carigradu? Engleška se diplomacija vrlo
vješto posluži sa mladoturskim komi-
tetom i revolucija, koju su mladoturci
izveli, zapanjila je cijelu Evropu. Sta-
rom režimu u Turskoj barem prividno
bijaše kucnuo zadnji čas. Vogje mla-
doturaka, kao ljudi izobraženi i napre-
dni, nijesu mogli podnositi korupciju
koja je do onog časa vladala kod vla-
dajućih krugova, kao što nijesu trpili
ni upliv tugje diplomacije u unutarnje
poslove Turske. Akcija mladoturaka išla
je kako bi od Turske stvorila jednu
ustavnu, naprednu i slobodnu državu.
U prvi mah izgledalo je, da će zbilja
pokret mladoturaka posvema uspjeti i
carigradskog bolesnika izliječiti. Nu o-
naj kome su bile poznate unutarnje
prilike u Turskoj i upliv softa i ulema
na muslimansku masu, taj je vrlo pe-
simistični pratio cio najnoviji pokret
mladoturaka. Muslimansko svećenstvo,
koje je sve svoje ustanove baziralo na
koranu i šeriatskim pravima, nije mo-
glo da se snagje sa mladoturskim po-
kretom, koji je priznavao ista prava
muhamedancu i kršćaninu, turčinu, srbu
i bugaru; softe i ulemi ne mogoše se
snaći u zajamčenoj slobodi svim na-
rodima Turske. | mladoturci u mnogo-

(kažu nam, da je pisac Općini poslao ili

Općina kupila nekoliko istisaka, pak cije-
nimo da bi Općina bila veoma dobro uči-
nila, da je uredništvima poslala po jedan
istisak, kako bi se ista pozabavila tim dje-
lom, dostojnim svake pohvale, koje nas sjeća
kojom su prekomjernom ljubavi naši stari
ljubili ovu rogjenu svoju grudu, koliko su
zlopatili, pobunili se, stradali, e bi sačuvali
netaknuto najveće svoje dobro: zlatnu svoju
slobodicu.

Ostavljamo sa strane jadikovke, da pro-
govorimo o samom djelu, koje je razdije-
ljeno u dvije knjige; u prvoj su nanizani
svi oni nutrnji i vanjski dogogjaji od god.
1797. do god. 1806., kad je slijedilo udesno
zauzeće Dubrovnika po zloglasnom krvniku
naše slobode, generalu Lauristonu. Žalit je
veoma da se onda nijesu pojavili junački
duhovi Bunića i OGjiva Natali, koji kad bi
bili u onaj čas pobunili narod, da ne do-
pušta usijonom neprijatelju da zauzme grad,
možda bi mu bili sačuvali zlatnu slobodu,
ali valjda je tako od udesa odregjeno bilo.

G. pisac sabire savjesno, učeno i veoma
nepristrano golemi materijal, koji se odnosi
ma tu domaću veliku mašu nevolju; uspo-
regjuje ljutu sudbinu Dubrovnika sa onom
|Mletaka i Gjenove; donaša izvješća razni-
jeh konsula, koji su kako očevidci pisali

 

[živu istinu, kako se je dogagjala, a u više

 

me prenagliše. Njima je morala biti
poznata psihologija muslimanskog na-
roda, oni su morali odmah računati sa
masom fanatizovanom -od softa i ule-
ma, kao i na to da je muslimanin vrlo
konservativan, koji zazire od napredni-
jih zapadnih ideja; tome je uzrok što
u koranu on vidi jedini svoj spas i na
njemu bazira cijeli svoj državni i ma-
terijalni napredak. Mladoturci, kao ljudi
napredni i izobraženi, morali su sa o-
vom činjenicom računati, te mase malo
po malo osviješćivati i pripravljati na
najnoviji preokret; ali oni, kao svi mla-
gji ljudi, htjeli su jednim udarom izve-
sti ono, što se dade samo dugim, u-
strajnim i postepenim radom postići.
U ovome baš i leži jedna od glavnih
pogriješaka mladoturske politike. Re-
akcijonarni elementi, pod uplivom softa
i ulema, podmuklo su se spremali pro-
tiv mladoturskog režima i ubojstvo no-
vinara Hasan Femija, koje se je pred-
bacivalo mladoturskom odboru, došlo
im je u zgodan čas, da privuku k sebi
carigradsku fanatizovanu masu i vojsku
protiv mladoturaka i njihove vlade.
Demonstracije za demonstracijama i re-
akcijonarni elementi uz koje pristajaše
i sam sultan, u malo sati zagospodo-
vaše Carigradom i mladoturke sa vlade
zbaciše. Mladoturskom režimu u Cari-
gradu je odzvonilo. Mnogi bi htjeli u
ovom reakcijonarnom pokretu uviditi
prste tugje diplomacije bilo engleške
ili njemačke, a njeki ćak i Rusije. Po
našem mišljenju ovaj je sud neispra-
van, jer očito da je reakcija nastala pod
uplivom softa i ulema i to zbog šeri-
atskih prava, a ne protiv parlamenta-
rizma i ustava. Mladoturci neće ipak
mirovati, i ako su ispravne najnovije
vijesti, oni sa sebi vijernom vojskom
kreću put Carigrada, da uspostave svoj
ugled i supremaciju. Hoće li u tome
uspjeti, teško je kazati. Nu i kad bi
uspjeli, pa ćak i sultana svrgnuli, koji
je u cijeloj ovoj igri igrao dvoličnu u-
logu, ipak u Turskoj se ne bi odno-
šaji sredili, jer konservativni elementi
vrebali bi opet zgodnu prigodu da se
osvete mladoturcima i lako bi revolu-

navrataka oštroumno i slavodobitno obara
izmišljotine i tendencijozno pisanje g. Pisani.

Druga knjiga obuhvaća drugu tužnu našu
periodu od god. 1807. do god. 1815., i u
istoj istijem načinom, istijem srestvima, je-
dnakom  učenošću nabraja sve ono, što je
utjecalo na sudbinu tužne naše domovine
kad se raskrstila svojom slobodom. Silne
štete, silne nevolje, gubišak stotina i stotina
trgovačkijeh lagja, propast mornarice i trgo-
vine, grabežljivost vojničke vlasti, silom pro-
gnata domaća vlada, pljačkanje i sadiranje
bezdušnijeh  crnogorskijeh, ruskijeh četa,
skupa sa bokeškijem i našijem odmetnicima,
kako su tužni maši oci sačuvali prividnu
svoju slobodu na otocima; kako su ustali
mal da ne svi, da sa sebe smetnu nesno-
šljivi jaram tugjinstva; kako su prisilili ge-
nerala francuskoga Montricharda da se preda;
da su imali malo više srčanosti i da nije
bilo domaće prevare možda nigda nijesu i-
mali a neće ni imati bolje prigode da svale
sa sebe tugji jaram. Da su onda zaposjeli
grad i Milutinoviću kazali da otigje onijem
putem kojijem je i došao, možda bi se Du-
brovnik bio spasio.

Knjige imadu i dva dodatka: u prvomu
se govori kako se još raspravljalo o Dubrov-
niku kad je njegova sudbina već bila zape-
čaćena; u drugomu Baro Bettera kao pro-
gnanik prosvjeduje, jer je Dubrovniku odu-

 

cija mogla zahvatiti cijelo tursko car-
stvo i gragjanski rat buknuti u Cari-
gradu.

Evropske velevlasti ne smiju dozvo-
liti, da na Balkanu nastanu kojekakve
nove komplikacije i život hrišćana da
bude ugrožen. One bi morale već sada
dok je još na vrijeme posredovati na
mjerodavnom mjestu u Carigradu, da
se izbjegne nepredvidljivim dogogjaji-
ma, kojima bi za cijelu Evropu mogla
uroditi turska revolucija. Istina je, da
je stari režim u Carigradu pogodovao
i Engleškoj i Njemačkoj, a novi režim
da je zatvorio vrata i jednoj i drugoj,
to ipak ne smije smetati evropskoj di-
plomaciji da se založi za onaj režim,
koji bi Turskoj garantovao potpun mir,
slobodu i napredak; a po našem shva-
ćanju, mladoturci su jedini sposobni
da Tursku preporode i bace ju u kolo
prosvijetljenih i naprednih država. Sje-
gurno ovo ne bi bilo u interesu di-
plomacije ni Njemačke, ni Engleške,
pa niti Rusije; ali bi bilo u interesu
Evrope, u interesu svijeta. Ovo cijela
izobražena Evropa išćekiva od svoje
diplomacije. Jedan je državnik kazao;
kada ne bi bilo Austrije, trebovalo bi
je stvoriti — jednako i mi velimo:
kada ne bi bilo Turske, trebo-
valo bi je stvoriti!

 

U eri programa,
fuzija i konfuzija.

Ako bi se napredak jednoga naroda imao
suditi po broju stranaka, bez sumnje hrvat-
ski bi narod odnio prvu nagradu. Nema
naroda u cijeloj Evropi, koji bi se dijelio
u više stranaka od hrvatskoga naroda. U
tome smo baš mi Hrvati pravi vještaci; u
nas stranke i strančice niču kao gljive pre-
ko noći. Legao si u krevet kao pristaša je-
dne stranke, a sutra si već osvanuo kao
pristaša kakove nove stranke. Političkih pro-
grama i »narodnih vogja« barem mi imamo
na pretek, te bi se mogli takmit' sa većim
i prosvijetljenijim narodima; jer kod nas
svaki novinar, svaki zastupnik misli da nije
originalan, niti rodoljub, a najmanje politi-
čar, ako ne zamisli kakovu novu političku
formulu, kakav novi program, koji bi se,
pa bilo u sitnicama, razlikovao od ostalih
opstojećih programa. Kod nas takogjer svaki

zeta sloboda. Ponavljamo, knjiga je sasta-
vljena kritički i učeno po izvorima, ali što
je najvažnije napisana je ćutljivom dušom,
tako da iz svake crte, iz svake riječi oskače
ona sijcta, ona žalost, koja duboko leži u
našoj duši kad prebiremo ljute dogogjaje,
nevolju i stradanje i nemili strah našijeh
dobrijeh starijeh. Povjest je Dubrovnika za
nedogledno vrijeme zapečaćena; u tu su ga
nevolju uvalili neki plemići i neplemići,
kako naj bolje svjedoči ovo krasno djelo;
ali je Dubrovnik i u svomu padu pokazao,
da je dostojan stare svoje slave, kad je bro-
dario u sve strane poznatoga svijeta, kad
je plivao u obilnosti i imanju, kad je tra-
žio opočivanje od gragjanskijeh i trgovač-
kijeh truda u knjizi umjetnosti, kad je sjao
ko žarko sunce na obalama jadranskoga
mora. | u svome padu dokazao je, da mu
ne fale stare vrline, stare krijeposti; vlastela
će svojevoljno izginuti, pučani će sve to
više nestajati, u pustijem njihovljem dvori-
ma doći će pridošlice, da »oživu« Dubro-
vnik, ali ovaj nigda za nigda neće biti stari
Dubrovnik. To je najbolji dokaz, kojom su
žarkom ljubavi stari ljubili svoj grad, kad
su pregorjeli i biće i slavno ime a dopo-
kon i sebe, da što prije sa sobom zakopaju
uspomenu slavne ali tužne svoje domovine.

Gosp. je pisac bez dvojbe po materi i
babi i po svijem onijem s kojijem je općio

 

čovjek, a da o zastupnicima'“i ne govoritao,
koji je svršio gimnaziju ili :universu, miišli
da jejsposoban biti političkim vogjom i
kao takav narodu se nametnuti. I na:ovaj;
način mi živemoju erilprogram4, fdzija i
konfuzija. Političke : sensacije kod nas : su
na dnevnom redu. | kod drugili narode ima
stranaka i strančica, ali obično:ako se ta-
kove stranke ne baziraju na jednom real-
nom, socijalnom temelju, narodna: ih volja
i svijest brzo uguši, nestane ih.:Kod-nas
pako protivno se dogagja : svaki: novi poli-
tički »mesija« pa makar mu još i--beci une
narasli, dosta da je izbacio kakovu politi-
čku budalaštinu, nagjeodaiak vojiti pd+
staša, svojih apostola, koji će megju neukim
narodom d4 propovijeđaju »duboke« “iđeje
svoga proroka. Ambicija pako, taj nefazdru-
živ drug nekih hrvatskih političara, gura
sposobne i nesposobne naprijed, đa se pro-
glase političkim vogjama našega naroda.
Sve ovo doprinijelo je pobrkanju političkih
pojmova u našem javnom životu, a istodo-
bno politički je demoraliziralo cijele mase
naroda. U današnjem haosu, koji 'vlađa u
našem političkom životu; u današnjoj eri
programa, fuzija i konfuzija ozbiljan čo-
vjek teško da se snagje i neka 'apštija u-
bije u njemu svaku volju za radom tia ko-
rist domovine. Nesregjeni odnošaji : pojedi-
nih stranaka i superficijeliteti koje:iste pred-
vode rastrovali su cio naš politički život.
Otrag nekoliko godina u : Dalmaciji: :su /-se
isticali kao vogje na političkome polju: se-
mo ovi: Klaić, Bajamonti, Prodan, Bjelano-
vić. Svako od ovih imena irikarniralo je. &
sebi stranku, program ideju. Ko bi mogao -
poreći, da narod pod vodstvom spomenstih
političara nije poznavao tačno cilj i: pto-
gram svoje stranke ? A danas? Danas-na
žalost naš će ti seljak kazati da je pristaša
ovoga ili onoga političara, pitaš-licga-da ti
se izrazi o programu, o političkim idejama
dotičnoga političara — on nezna ni proslo-
viti, on je pristaša osobe, a ideje ne shva-
ća. Nu nije se čuditi neukome seljaku, koji
se lako dade demagogijom zavesti za ovog
ili onog političara ;: ali se je ćuditi isObra-
ženijoj klasi, koja se besmotreno: baca :u
naručaj ovoga ili onoga političara, ove ili
one stranke, ne mareći istraživati da li pro-
gram dotične stranke ili političara odgovara
interesima domovine. Kada bi naša isteli-
genca nakon ozbiljnog proučavanje grista-
jala uz ovu ili onu stranku, uvjereni smo
da bi se broj stranaka smanjio i nestalo bi
pojedinih političkih klika, koje obiluju u
našem javnom životu. Ali .naša inteligenca
ne mari ispitivati psihološku stranu ove ili
one stranke; ne brine se ona: da li. pro-

u djetinstvu svomu usisao sva ona ćustva,
svu onu žaobu ucviljene njihove duše, či-
govi su najbolji spobornici bili pok. Frano
Bona i pok. Natali.

U našoj žalosti drago nam je da se na-
šla nježna i plemenita duša, nadahnuta du-
brovačkijem duhom, te napisala ovu krasnu