RNRIRNRNRRNRNMAAE5EEkHSSSSSEEESEEDOO O o o O Br. 221. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na pd surizmjemo; za inozemstvo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto i četvrt godine polugodište. U DUBROVNIKU, 15. Maja 1909. PRAVI CRVENI UNIT — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništou. — Ze zahvale i priopćena plaća se 30 para po pećit retku. Za oglase 20 para po tetka. a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi neirankirani ne primaju se. — Piativo 1 utužljivo u Dubrovnik: e] Dr. Lueger. Bio .je u našem gradu bečki načel- nik i vogja kršćansko-socijalne stranke, na svom putovanju po Dalmaciji, a da se niko i sjetio nije, jer nam stranci sad dolaze na buljuke svaki dan. Općina nije se pobrinula za pristojni priček, što je opet skladnije nego li razvratne demonstracije, koje su u Spljetu bile. Dok se ignorirao dolazak ministra Ko- šuta, bilo je razložitoga povoda u tome, što je Nj. Pr. glavni satirač hrvatske slobode; a da se nešto bolje pričekalo D.ra Luegera, cijenimo da bi bilo di- čnije i korisnije za nas, jer dopokon njegova je stranka glavna izmegju Ni- jemaca, koje mi treba da osvijestimo o našijem pravima i o našijem željama, jer kad bi uz ostale Slavene njegova stranka bacila na vagu svoj upliv i svoju moć, Hrvatska bi stvar orijaškim krokom napredovala na dobro mile do- movine, a to i još više: kad znamo da je isti Dr. Lueger više puta laskavo i veoma prijatno izjavio se o Hrvati- ma, i uložio svoju moćnu riječ, da će poraditi što moć bude na dobro Hr- vatske. To je još pravednije bilo, kad u istom Spljetu sama je Općina preko načelnika i prvoga prisjednika osudila demonstracije, a i isto »Naše Jedinstvo« ih osugjuje, te opravdava stvar tako, da nijesu Spljećani demonstracije pra- vili nego pridošljaci, koji se po Spljetu šepire kao »demokrati«. I tom prigodom opažamo, što u sva- koj našoj javnoj pojavi, da strast a ne razbor vlada glavnijem našijem fakto- rima, jer ako se nijesu D.ru Luegeru prijavili i podobnu mu čast pokazali, najviše je stoga jer Dr. Lueger u ve- like cijeni D.ra Franka, te se diči da mu je desni prijatelj, Jadno i nevoljno nami i narodu našemu ako se budemo uvijek tako vladali; bilo bi pravedno i razložito, da se luči osoba od osobe, stvar od stvari, i da čisti razbor vlada komu da se da počast, komu pohvala, i da se pak i najgoremu pohvali što je pohvaljivo, a pokudi što je pokud- ljivo. Ali je na žalost strast tako pre- vladala, da se ništa ne razabire, naj- plemenitija djela da postanu ogavna, a najodurnija patrijotička djela. Mi i ako nijesmo hodili na poklone, i ako se nijesmo ulagivali, uvjereni smo da će Dr. Lueger sa njegovom strankom pokrenuti i zagovarati prave- dni naš zahtjev, da se mi Hrvati na jugu sajedinimo i uživamo pojednake blagodati slobode, kako ju uživaju Ni- jemci. Bude li on'to učinio, prvi put kad stupi u našu zemlju dočekati će ga harnost i ljubav naroda, i ni soci- jalisti neće smjeti od narodne srdžbe pisnuti. »Politička zrelost“. Pod tim naslovom donijela je »Hrvatska Kruna« od 20. Travnja svoj uvodni članak, kojim hoće da nama odgovori. Čitajući ga mora da se čovjek kameni od čuda, pa da dnje doba. Od kada su Prodan i drugovi iznijeli poznati nesretni predlog i po se i po stranku i po hrvatski naš narod — neka su gospoda izgubila glavu. Netom je predlog iznesen mi smo ga Starčevićanci odbili, dok ga je Prodan »pra- vaškim« načelima branio. MNajžešće je pak navalio na »Hrvatsko Pravo« što ga nije doslovno prenijelo. Mi ga za tim odmah doslovno od riječi do riječi donesosmo, pa netom smo tek nešto osvijetlili, eto ti Pro- dana gdje uzmiče u pitanju zastave. Napo- kon kad smo malo jače zadrli, eto ga opet i uzmiče cijelom stilizacijom predloga, pa javlja da je to predlog općih kontura a ne detalja. Nu to smo mi potanje raščinili u dosadašnjim našim člancima, pa je već sva- kome jasno, i tim se dalje nećemo baviti. — Sada pak »Hrvatska Kruna« gornjim član- kom zapušta sve to, pa kaže nešto trećega. Uprav se ispunja ono što kazasmo u br. 16: »da neko želi stvar na drugo polje svrnuti«. Nu slabe je sreće i u tome. Do danas vodila se prepirka o Prodanovu predlogu kao podlozi i sredstvu da se ne- što postigne. O tome je raspravljala i »Hr- vatska Kruna« i »Hrvatsko Pravo« i mi. To smo odmah u prvom našem članku (broj od 6. Marta) naglasili. Kasnije, videći še- vrđanje, ponovno priglavismo stvar u članku: ».Srbi“ i Muslimani«. Evo naših riječi: »Pro- dan je konstatovao bolest našeg stranačkog života, i u tome ima potpuno pravo; ozna- čio je veliku važnost današnjeg momenta, što svi uvigjamo; hoće da izrabi položaj i čast na korist našega hrvatskog naroda, a to mu je i dužnost i njegova i naša. Vi- djev sve to propisao je za to i — lijek. Jest, poput liječnika ustanovio je dobro di- jagnozu, prepisao lijek, ali na žalost tu se posjeko, jer predloženi lijek ne samo neće pomoći već će rana biti gora«. — Pa dalje: »Ne o važnom momentu, ne o domaćoj ne- volji, ne o bosanskom pitanju — o tome smo svi mislimo na čistu; mi raspravljamo o Prodanovu predlogu kao srestvu da se to postigne. To smo do sada u našim članci- ma razgledali, to ćemo i danas malko osvi- jetliti, a tim ćemo samo utvrditi još bolje da dotični predlog ne samo ne vrijedi već je uprav štetan po nas Hrvate«. (vidi broj od 10. Aprila) — Jesmo li se mogli jasnije izraziti, da nas se dobro razumije? Čemu onda sve naklapanje »Hrvatske Krune«? Ta ona nam ništa nova ne kaže što sami nebi znali. To u gori navedenim stavkama i priznajemo; to nije ništa nova, to su već davno Starčevićanci naglasivali, i to je prijeka potreba. Jest, bez sloge nas Hrvata ne ima nam spasa, i jedini nam i- zlaz iz današnjeg meteža okupljanje sila u našoj borbi. Ali da, dok to vičemo, mi ćemo i k»Srbima« i kTalijancima; mi ćemo se složiti i s vragom, ali udri na brata. Od vre- mena do vremena pronaći ćemo pak po koju formulu — kao poznati predlog trojice ili što slična — da nas jače zavadi, da nas po- cijepa. »Nemoguća« nam je sloga pravaša koji su na istom programu, nemoguća sloga nas Hrvata, a »moguća« je sloga svih stra- naka svih narodnosti u našim krajevima i to bez(?) štete po Hrvatski narod! Vrlo smi- ješno, kad nebi bilo žalosno. Kakovi smo, neka govori slijedeći primjer: Radilo se o slozi Hrvata u Dubrovniku pred zadnje općinske izbore. Došao amo i Dr. Trumbić, Nekoliko nas pravaša u ime svih |S! Prije pro izjavismo mu bez ikakova otezanja i zavi- janja, da mi za našu stranku ne zahtjevamo niti jednoga jedinoga vijećnika, neka slo- bodno Čingrija izabere po svojoj volji, koga on hoće, svih 36 vijećnika, samo da su ma bili kakovi Hrvati i pripadali ma kojoj hr- vatskoj stranci, mi pako da ćemo složno za njih glasovat. Jesmo li mogli više popustit? .|Sve smo stranačke stvari zatrpali samo da Općina bude hrvatska. Pa ipak? — Popu- stili smo u svemu, dali im sve, a oni: neću. Voljeli su se natezat sa »Sr- bima« i nudit im 12 vijećnika, nego li da Općina bude potpuno u hrvatskim rukama. |Jedino je zahvaliti nezasitnosti »Srba«, jer su tražili polovicu vijećnika, da se to osu- jetilo. — A nije li nam tek zadnjih dana još eklatantniji primjer: riješenje jezičnog pitanja u nas u Dalmaciji? I onda dolazi »Hrvatska Kruna« da nam kaže: »Ovo je (biva da se: okupimo ujedno u borbi) ona stožerna tačka, oko koje se sve kreće; a baš ovu tačku naši protivnici, opadači i neki klevetnici obilaze, Neugodno im je, vidi sel« Jest, ali uprav predlog Pro- dana i drugova, jače nas. cijepa, jače slabi naše sile. Sada se vidi najbolje, pa bi pa- metnije bilo za »Hrv. Krunu« da muči, kad nezna da uputnije govori i da ostavi na miru i »opadače« i »klevetnike«, a da na- stoji da kako bolje može zatrpa onu ne- sreću, koju je poznati predlog prouzročio. Pa onda još ima smionosti da nam pred- baci, da jedan politički čin (ragje: ludost) sudimo »izvrtanjem pojedinih stavka«! — Sudi nas po sebi; ali gdje su dokazi? Neka nam dokaže ma i najsitniju stvar u tom smislu, pa i nehotičnu, evo nas da joj ja- vnu zadovoljštinu damo. Ne, gospodo, tako, ne! Časno i dično ime Hrvat posvećeno krvlju naših gjedova od nas traži da ga takova i potomstvu preda- mo. Ne kaljajmo ga nikakovim prizivcima niti besmislicama. Naši gjedovi borili su se kao Hrvati, borimo se i mi; ginuli su kao Hrvati, ginimo i mi! Nu o tome podrobnije drugi put. Još jedno malo pitanje, pa da završimo za danas. U istom broju »Hrv. Krune« ima i još jedan članak: »Hrvatska prama krizi u Ugarskoj«, u kojem se tvrdi da su »ve- oma rijetki« koji se »nabacuju« na »patri- otičan« »skroz« predlog »trojice naših za- stupnika«. Je li sve to tako? — Da kogod ne snijeva u sred bijeloga dana? — Pogri- ješiti je čovječki, priznati pogrešku je čo- vječki, ali uvigjeti pogrešku i ostati uza nju — — nije čovječki. Bog i Hrvati! (28/4) = R. Jedna konferencija. Na 3 o. mj. u foyeru općinskog kazali- šta u Spljetu sastali su se na konferenciju prestavnici vodstva hrvatskih stranaka u Dal- maciji. Na ovu konferenciju bili su pozvani i dubrovački pravaši, ali naša pravaška or- ganizacija zbog posebnih motiva nije lično prisustvovala sastanku, izjavljujuć, da je spremna ipak poduprijeti svaki korak, pa potekao od koje bilo stranke, ako se takav korak ne bi kosio sa našom stranačkom or- ganizacijom i programoin naše stranke i kad bi bio na korist hrvatskoga naroda. Na do- tičnom sastanku primljena je slijedeća re- solucija: »Predstavnici vodstava »hrvatske stranke«, »hrv. stranke prava«, »hrv. pučke napredne stranke« i »samostalne organizacije hrvat- ske stranke« — u Dalmaciji, e na neobveznomu dogovoru dne 3/5. 1909. u Spljetu, neprejudirajući nijedna stranka svom mnom stanovištu, a uvaživ opće nam političko stanje u ovoj monarhiji — složiše se u tome da je u općemu narodnome in- teresu potrebita kooperacija svih narodnih hrvatskih i srpskih stranaka u PV) Slavoniji, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, stri, te u tu svrhu da se sastavi odbor, koji će nakon sporazuma sa »srpskom na- rodnom strankom« u Dalmaciji, imati za- daću, da sa predstavnicima stranaka u Ba- novini, Bosni, Hercegovini i Istri utanače sve, potrebito da se ta željena kooperacija ri vede u djelo. U svrhu ustrojenja toga odbora posiija se sve gori spomenute stranke u Dalmaciji da u isti izaberu po jednoga člana i za- mjenika«. Iz ove resolucije još se ne dadeništa ra- zabrati, tim više jer kažu: da je ono pred- konferenca konferenciji, koja će se kasnije obdržavati i na kojoj bi se imala uglaviti neka zajednička kooperacija svih srpskih i hrvatskih stranaka u Dalmaciji, Banovini, Bosni, Hercegovini i Istri. Na kojoj se ba- zi misli ova kooperacija izvesti, nije nam poznato, a mislimo da nije poznata ni go- spodi, koja su se u Spljetu na predkoferen- ciju sastala. Nu odakle je potekla inicijati- va za ovaj sastanak, mislimo da nije suvi- šno pred javnost iznijeti, jer nam to lako može da rasvijetli intencije nekih političara. Otrag nekoliko vreme , Medini urednik »Crvene Hrvatske« došao“je u Spljet i stu- pio je u dogovore sa nekim ličnostima »Hr- vatske Stranke« kako bi ih predobio za ideju u smislu gornje resolucije. Ali doti- čna gospoda u Spljetu upozorili su Dr. Me- dini, da bi se onfdirekte morao obratiti;na presjednika »Hrvatske Stranke« Dr. Mihalje- vića, jer bez znanja“presjednika stranke da oni ne misle o takovim stvarima pregova- rati. Dr. Medini nije našao potrebitim da pregovara sa Dr. Mihaljevićem i tako po- kušaj dubrovčana oko »Crvene« preko Dr. Medini izjalovio se je. Kad gospoda oko »Crvene« uvigješe, da se ne da mimoići presjednika »Hrvatske stranke« Dr. Miha- ljevića rek bi da se obratiše na Dr. Drin- kovića, kako bi se ovaj kod Dr. Mihalje- vića, za onu stvar zauzeo i jedino na ovaj način došlo je do spomenutog sastanka u Spljetu i do gornje resolucije. Nakon što smo rasvijetlili genezu ovog sastanka, sada da se u kratko pozabavimo sa samom re- solucijom. Nama se čini, da za stranke koje su prisustvovale spljetskome sastanku, gor- nja je rezolucija suvišna, jer gornja resolu- cija baš sadrži njihov dosadanji politički program i lako bi se sve spomenute stranke dale pretopiti u jednu. Srpska stranka u Dalmaciji pa i u Banovini sjegurno će na onu resoluciju pristati, ta već do sada oni su dosta od Hrvata postigli, a dalo bi se i još više! Hrvati su prepravni u Bosni zanijekati i hrvatstvo samo da se Srbi za- dovolje, jer bosanski Srbi ne. priznaju niti će ikada bosanskim Hrvatima u ičemu po- pustiti; tim više danas, kada Pittneri dolaze na vladu u Sarajevo, a Gjurkovići u Mo- star. Srbi će rado u slogu sa Hrvatima, gdje su u manjini; ali gdje su u većini tu o slozi kod njih nema govora. | stoga baš u Du. brovniku zamišljena, u Spljetu glasovana kooperacija sviju stranaka ne može uspjeti bez da se ograniče prava hrvatskog naroda. U tome nam najbolji dokaz zadarska i ri- ječka resolucija. Pa čemu prava hrvatskog naroda, kad će opet Dr. P. Čingrija da po- stane vogjom dalmatinskih hrvatskih stra- naka? Valjda se je već pokajao, gdje se za- hvalio na presjedništvu »hrvatske stranke«; dubrovačka samostalna organizacija za njega je vrlo uska! Mi ćemo biti prosti posmatrači ovog naj- novijeg pokreta u dalmatinskoj politici, a u- rodi li on dobrim plodoim mi ćemo mu prvi begenisati, kao što ćemo rado pristati uz sve ono što bude korisno za hrvatski narod. Politički pregled. Pad ministra Burlana. Beč: Ministar Burian dat će ostavku, te će otići u miro- vinu. Protivštine, koje su nastale protiv nje- ga uslijed osnutka magjarske banke, tako su velike, da ih je nemoguće svladati, On bi u delegacijama doživio potpun poraz. Njegov pad nije u ostalom prouzročen sa- mo magjarskom bankom, nego i čitavom njegovom politikom za vrijeme aneksije. Historijat, kako ga je iznio »Vaterland«, od- govara istini. — Vrlo je vjerojatno, da će grof Khuen-Hedervary biti imenovan zaje- dničkim ministrom financija i šefom bosan- ske uprave na mjesto ministra Buriana, ko- ji ide u mirovinu. Tajna skupština u Pragu. Prag: Zastu- pnici raspuštenih omladinskih organizacija htjeli su u Nedjelju održati tajnu skupštinu, ali je redarstvo, saznavši za tu namjeru, ra- spustilo skupštinu i uapsilo sazivače. Po- slije podne htjeli su delegati održati skup- štinu u selu Branicu izvan gradskog terito- rija, ali je o tom obaviješteno oružništvo i tu skupštinu raspustilo i saz vače uapsilo. Proti svim članovima skupštine, njih 120 na broj, vodi se istraga. 100-godišnjica tiroiskog ustanka. Sol- nograd: Povodom 100-godišnjice tirolskoga ustanka otslužena je u Nedjelju služba Bo- žja, a poslije podne bila je velika pučka svečanost. Princ Gjorgje i srbijanski topovi. Princ Gjorgje" (bivši prijestolonasljeđnik) rekao je, da se nada, đa za Srbiju još nije kucuso sat, te će moći uskliknuti: »Nijesam'zaludu čekao«! — [z Biograda javljaju: Vojnička: nadzorna komisija ustanovila je, da &u novi brzometni topovi i naboji posvema nevaljati i nijesu za ratnu upotrebu. Turska, Carigrad: Službeni list objelo- danjuje dne 11. o. m. proklamaciju sultana Muhameda V. na narod, u kojoj ističe, da ga je jučerašnja slava i evacije, koje mu je narod priredio, ispunila ponosom. — Stl- tan je istaknuo opetovano, da će do zadnjeg svog daha čuvati i štititi ustav. — Carigrad: Jasno se je opažalo, da je utisak slave dne+ va 11. o. mj. vrlo (dobro djelovao i ua: vrlo nepovjerljive Staroturke. : Oduševljenje je svih krugova bilo veliko. — Solan: Po- ložaj u Arbaniji postao je vrlo opssam i ozbiljan, čemu je majbolji dokaz, da su u Valonu poslata dalja vojničke pojsčanja. Mladoturski je odbor pozvao Arbanase, izašalju svoje đelegate, koji će iznijeti hove želje i pritužbe. — s 3 stižu amo izvješća sa austro-egarske ladje »Zenta« u Mersini, u kojima da u tom gradu vlada mir. Lagja toga otputovala u Aleksandretu, što iz Antiopije stižu uznemirujuće Čuje se, da je ministar sutarnjih zadovoljan sa valijom u Ađami. listovi zahtjevaju, da se proti njemu i gim činovnicima povede istraga. — sultanu Abdul Hamidu, kome e: sav imetak, odregjena je mirovina od: sečnih hiljadu funti, a njegova tri sina primat će mjesečno po šest stotima ti. — Carigrad, 12/8: Danas «e Bešiktašu izvršiti smrtna osuda na 25 tovnika, koji su na to dan prije osugjesi. RASNA RN NOST LV ra DE PJERA PE Gdje su milijuni sabran! za Messinu? Francuski liječnik dr. Cherot, kojega .je Francuska vlada poslala u Messinu, da bu- de ondje u pomoći i da. onda izvijesti. e stvari, povratio se u Pariz «plašen i On sada pita: »Gdje su milijuni, što ih je Evropa sabrala za žrtve potresa? Išli su kroz ruke Talijanske vlade, ali su promašili cilj. Ondje, gdje je potres nije ništa opaziti od tih milijuna. U Reggio i u San Giovani vidio sam strađajući narod, koji se tužeći hvatao naših ruka i odjeće. Nigdje milosrdne ruke, koja bi dijelila pomoć, Beznadna 4+; lina suza! Strašne okolnosti vladaju u Mes- sini. 30.000 preživljelih živi na i u barkama. Nitko nema sigurna krova od kiše, naokolo svuda veliko blato. Sed je vrijeme još hladno; ali što će biti, kad jed. nom nastupi vrućina? Epidemije su sigurne. Više nego 50.000 mrtvaca nalazi se ruševinama, dan za danom iskopa ih se do 300. Sve u tuzi nad bescitjnim radom. Jedna naredba pobija drugu. Orugja nestaje, bra- na se daje samo za novac, O kakevom rađu u više ležećim mjestima ni dan umire na stotinu ljudi, a nitko đa bi se zato ganuo. Milijuni, što ih je sakuplio Evropejsko čovjekoljublje za unesrećene kra- jeve, izgubljeni su! Kad je tako, gdje su onda miltjani, što sz He Ri i ileli š To je žalosno i više nego žalosno! Domaće vijesti. Iz Hev. Akad. Društ. Jadran u Beču. Naš član g. Mato Petrašić, po- ložio je sva tri rigoroza na bečkoj universt sa odličnim uspjehom, te je u ponedjeljak dne 10, Maja bio promoviran na čast do- ktora sveukupne medicine. — Čestitamo! Trebinje! Doru Logosa. Jeavije- ju nam iz Trebinja, dne 11. ov. mj: Poseb. nim vlakom s mnogim općigstvom, hrv. glazb. pjev. društva »Slavulja« i dsuš- tvenom zastavom dočekasmo | pozdravljamo u Humu bečke izletnike. S obje strane isre- čene su srđačne dobrodošlice i zdravice, u