Br.V221,0i | PRAVA CRVENA HRVATSKA God. V. kojima se ist moja. solid: samo iz okolice već i iz podaljih ta,| Bokelja(?). »Nar. List« opisuje u jednoj br-|du viču, to su joj bliži. Viče se onako, da|jer nam je glavno bilo da istaknemo upit : ma bio srdačan / e: " 50-godišnjice, koja je veoma u historiji Hrvata, sastat će se o- vih dana posebni megjustranački ovaj koji irašptaviti i udesiti sve potrebno praonocee pucao na — orno- g&roe. Javlja nam prijatelj sa Cetinja : Onomadne, kad je crnogorski poštanski au- tomobil prolazio putem, što vodi iz Njeguša na Cetinje, u, kome je bilo osam crnogo- raca a.megju njima i njihov ministar Vu- kotić; menadno iz šume prozuji nekoliko hitaca, koji, promašiše preko vodićeve glave, Napadač je ovdje bio uapšen, jer se kako kažu sam ; nehoteć odao, i odmah je osu- gjen ma-10 godina teške tamnice. piru. Kruna“6 u broju od 6. ov. mj. donijela. je, da se mi »još nijesmo izjavili o riješenju jezičnog pitanja«. Upozorujemo »Hrv. Krunu» na »Pravu Crv. Hrv.« od 1. ov, mj., i to na članak pod naslovom: »Ri- ješeno jezično pitanje u sporazumu sa Ta- lijanima«. Nadamo se, da će »Hrv. K.« i- spraviti, a čuditi se je kako to već do sada ije, učinila! Kako se Hrvatima plaća nji- hova vijernost. Kad je trebalo uz naj- gore: prilike: zaposjesti Dalmaciju početkom 19. stoljeća, to je za tu misiju bio pozvan , Hrvat, —. barun Matija Rukavina. Kad je Rukavina svoju misiju dobro obavio nije o- stao u»; Dalmaciji, nego su ga opozvali, a u Zadru postavili za namjesnika Nijemca. Kad je g. 1848. trebalo spasavati prije- stol: monarhiju, ogrliše junačinu Jelačića, koji je zaista doprinjeo za spas dinastije i monarhije, doprinjeo kao vojvoda i kao Hr- vatski ban, A kad je sve izvršio što su od njega tražili, onda su njegovu dragu Hrvat- skis; prekrilili: apsolutizmom, čime su mu tako .sažalili dušu da je doskora i umro. Kad je g. 1878. trebalo prema evropskom maadata osvajati u Bosni kamen po kamen od: Hadži-Loje i. njegovih ustaša, opet su našli.dva. Hrvata; Filipovića i Jovanovića. I čim. se smirila okupacija, oba su Hrvata opozvana; a mjesto njih sjeo u Sarajevu Nijemac Wiirtemberg. Uz prošlo. mutno obzorje sjetiše se be- čki .mudraci opet da ima Hrvata, pa posta- više poglavicom Herce-Bosne generala Va- rešanina. Sada kad se, kriza slegla, kad je opasnost prešla, ko zna neće li se i opet E ta hrvatska tradicija, pa će mjesto iitiina vlađati u umirenoj Herceg-Bosni oget Nijemac ili Magjar. Za hrvatski narod kao da je na najtvr- gidj pergameni — vremenu ispisan ovaj za- pis: u teškim vremenima, ustrajan še s usluga — u vrijeme mira i bez- brige nezaslužuje priznanja ni u S. G.«) Vijest iz naroda. sa iz Blata na Korčuli. (Propovjednik). Ovih dana odijeli se od nas vrijedni franjevac O. Ermenegjildo U- skoković. Bio je megju nami, da propovije- da.krog korismeno vrijeme. | njegov trud i nastojanje oko izvršitbe svoje uzvišene za- daće urodi dobrim plodom. Svojim učenim a za puk zgodnim propovijedima napunjaše svaki put crkvu mnoštvom pobožnog puka, koji ga je slušao velikom nasladom i po- zomošću. Da :je pako to koristovalo, te nje- gove (riječi pale na plodno tlo, bile su do- kasom ope neizbrojne sv, ispovijedi i pri- česti, Dok se ponosimo s ovakovim vrsnim RA propovijednikom, dotle se raduje- mo m;redu, da imade u svom krugu takvu :umnu, vrsmu silu, da može prednjačiti. mnogim stranima, koje na žalost svake godine zovemo u našu Dalmaciju, a svoje zapostavljamo. (Mlada Misa), Na Mali Uskrs prikaže za prvi put svetu dđa Vicko Bosnić. O- VU, t navi. aše sl meki dii “čamk. “Ta dan )e bi Blato ođ neobičnog veselja i sla- “a ve. je svak 'u svomu srcu neku ra- doii i I ponos, da s tim danom stiće Blato radiika i borioca za sv. Vje- mu i , Mladomisniku želimo, da ga Svevišnji požive na neumor- es da se poklone i pomole toj čudotvornoj svetici. Taj svečani dan bi naviješćen već od fana jutra zvonjenjem zvona, pucnjavom . | Maškula i sviranjem glazbe, koja je obila- zila cijelo mjesto. Po podne pako naši su sokolaši izvagjali vježbe na sprave, na opće [tidivljenje gledalaca. Ovom prigodom ne- |imožemo a da ne pohvalimo za veliki rad i nastojanje gosp. Ćirila Petkovića, Nikolu Marinovića i Antuna Cetinića. Ustrajte go- spodo i dalje pri započetom plemenitom poslu, odgajajte nam hrvatske sokolove, koji će biti na diku mjesta i domovine. — U večer bacali su se vatrometi, a glazba izvagjala svoj birani program na svačigovo zadovoljstvo, koja na poslijetku dovrši ovaj blagdan obilazeć mjesto sa udaranjem ro- doljubnih koračnica. (Pošta). Htjeli bismo zapitati Ravnatelj- stvo Pošta u Zadru, da li mu je poznato, da ona pošta, što dolazi u Korčulu u četvr- tak od jutra na 3 sata brzom prugom U- garsko-Hrvatskog i onom dubrovačkog, ne stigne u Blato već stoprv u petak večer, dakle nakon dva dana. Kako opravdava o- vaj postupak s mjestom od skoro osam hi- ljada duša ? Zašto ne umetne jedan poštar- ski prenos sa životinjom iz Blata do Kor- čule i obratno ? Tim ne bi imalo nikakvog suvišnog troška, jer bi u tom slučaju mo- glo ukinuti neke suvišne kopnene pruge. Suviše zna li Ravnateljstvo, da u ovom mjestu nema već samo jedna poštarska sa- biralačka škrinjica, i da je neophodna veli- ka potreba, da budu barem još dvije. Jedna za Velustranu, a druga za Vlasinj, jer su ovi djelovi mjesta odaljeni od poštarskog Ureda najmanje jedan kilometar puta. (Ribolov). | amo se je dosta uhvatilo sar- gjela i lokarada s prvim mrakom. Hvatalo se je na noć do trista barjela. Grehota da u blatskoj luci Prigradici nema jedne tvor- nice za to. Naši kapitalisti čekaju, da dogje i kod nas kakav nijemac, te otvori dotičnu tvornicu, te da bere krvave trude naših ribara. A onda bi bilo prigovaranja i tužakanja. U svemu smo nazad radi svoje nehajnosti i krivnje, pak kako bi bilo da ne budemo i u ovomu! Ne prigovaramo svima, jer baš za ovo postignuće hvalevrijedno se je zau- zimao g. Stijepo Kalogjera, te je nastojao da se otvori takova tvornica, ali na žalost nije našao odziva kod drugih. S Mljeta. (Naša brižna Općina!) Lanjske godine bila je naša »velevrijedna i zauzetna« Općina podigla toliko vike i buke za natječaj lije- čnika, a sve je to bilo ništa. Potrošila samo lijepih kruna za oglase, a ti jadni puče o- stani bez liječnika kako si i dosle. Nakon što je bilo ugovaranja sa jednim liječnikom pak se više nije »velezauzetna« Općina ni makla. Stalo našim gospodarima, oni će u svojoj potrebi poći do Stona ili Šipana, a za jadnog siromaha deveta ih briga! Slu- čajeva se češće dogagja, te crna zemlja primi | mnoge u svoje krilo, koji bi inače bili o- zdravljeni sa liječničkom njegom. A mi Mlje- čani trpimo i trpit ćemo i dalje naše vedri- telje, da s nama zapovjedaju. Ali dokle ćemo tako? Nu čujte i ovo od naše brižne Op- ćine, koja se toliko zauzimlje za siromahe : Troškom cijelog Mljeta bila se je sagradila jedna kućica u luci Sovri, gdje je pristani- šte parobroda, da u slučaju nevremena može tu svak zakloniti glavu, a osobito siromah, koji ne može, da konačuje u gostionici. Nu sadašnji upravitelji naše Općine hoće da prodadu tu kućicu, i tim liše jadnog siro- maha i od te blagodati. Jeli to za plakati? Jadni Mljete! Iz Janjine. (Ženitbe). Gosp. Anto I. Šatara vjenčao se sa dražesnom g.gjicom Anom Mratović pok. Iva. Preko objeda oslovi mu stare ro- ditelje Don Mato Ivanović, takogjer i mla- doženju, naglasujuć njegove dužnosti, koje ima pogledom na njegovu djecu prama vjeri, osobito u današnjim vremenima, domovini i svome malom, ali milom domu Zabrežju. Po narodnu oslovi mladoženina majka, čije riječi izvabi svim prisutnim radosnu suzu. Jošte govoraše g. Anto Trobok iz Potomlja. Objed se svrši pjevom narodne himne »Li- jepa naša«. Poslije podne vjenčao se g. Miho Bjelo- vučić pok. Nikole, sa krasnom g.gjicom Mi- lom Barović pok. Frana. Preko večere go- vorahu želeći svaku sreću mladjencima sli- jedeća gospoda: kum Dr. Niko Zvonimir Bjelovučić; Don Mato Ivanović; Niko Kala- fatović-Milić, djak; Dr. Luko Dražić, općin- ski liječnik; Ivo Kunić, veleposjednik; Mato Kalafatović, bivši općinski prisjednik i Ivo Kalafatović, nik. Na predlog g Nika Kalafatovića sakupi se lijepa svota za |Janjinskog Sokola. i za barjak Sv. Ćirila i Metoda u Janjini. Svima čestita pisac ovih redaka. Sretno i berićetno bilo! — O. Iz Kotora. (*»Miting Bokelja«). Neke polusrpske no- vine izvijestile su o nekakovom mitingu |zojavci: »skupština veličanstvena, zastupana sva Boka...« a »N. Jedinstvo« piše da je to bio »impozantni zbor« i da je tu bilo »i nekih koji su do sada bili za D.ra Franka«, Da je skupština bila tobože veličanstvena ne da se sumnjati kad je ista bila u »dvo- rima« meštra Mata, a zabranom u kafani »Dojmi« zgodno je uđešena polvere occhi zbog maklonosti c. k. policije spram dobrotskom slogaškom konsorciju. Nije pak istina da je zastupana bila sva Boka, kad su prisustvovala samo sedmorica Hrvata ili bolje onih koji se Hrvatima nazivaju, a kamo li da je tu bilo i bivših »frankovaca«. Da nijesu htjeli time označiti nekog upravitelja Hrv. štedionice, ali taj nije bio nikad uvje- reni Hrvat, pa ni »frankovac«! Kako reko- smo, osim sedmorice osamljene gospode od Hrvata nije niko prisustvovao, a prisustvo- valo je nekoliko crnogoraca, izmegju kojih i neki koji su tu nedavno potjerani iz Crne Gore zbog poznate afere s bombama. | ta- kovu skupštinu rišzvali su »miting Bokelja« !? (Dolazak D.ra Luegera). U ponedjeljak po podne prispio je u Kotor bečki načel- nik Dr. Lueger skupa sa gradskim vijećni- cima. Dočekale su ga: općinska vlast, cr- kvena i prestavnici Bokeljske Mornarice. Općina je poslala na priček glazbu. Sadr- žao se je tek oko 2 sata, te je onda otpu- tovao natrag. Gradska kronika. Freudenreichova večer. U Ne- djelju je u večer mnogobrojno gragjanstvo imalo neobičnu sreću, da vidi i čuje u sta- rodrevnim zidinama dubrovačkog hrvatstva jednog od prvih sinova hrv. Thalije, gosp. Dragutina Freudenreich-Veseljkovića. Neo- bična čežnja nazočnog gragjanstva, da što prije vidi dragoga umjetnika provali uz bu- ran pljesak kad se ovaj pojavi na pozor- nici, praćen od viIč. A. kan. Liepopili, koji u biranim riječima ističe njegove zasluge na polju umjetnosti, slavi ga kao glasovi- tog umjetnika i oduševljenog Hrvatva. Za- nosno pozdravlja slavnog umjetnika u ime sakupljenog gragjanstva, koje pozivlje da mu klikne: »živio«, na što dvoranom zaori dugotrajno klicanje. Gosp. Freudenreich ga- nut do suza zahvali se toplim riječima vič. Liepopilu i nazočnoj rodoljubnoj publici. Suvišno je da raspravljamo o samomu programu, jer gosp. Freudenreich ostaje u- mjetnik. Povjest hrv. kazalištne umjetnosti, kroz ovo 26 godina Freudenreichova rada pozna Freudenreicha kao diva pozornice. Već nas je u prvoj točki »Damjanu Judi« začarao, pak sa «Susjedom«, a sa Šenoi- nom »Depešom« izazvao je buru smijeha kod krasnog spola. Vrhunac te večeri bio je »Coufane u deliriju«. Tu je Freudenreich velik, nedostiživ, Svi ostadoše zapanjeni na tako potresnom prizoru. Na koncu provali frenetično pljeskanje i oduševljeno klicanje svečaru, kojemu bi darovan lovor vijenac sa hrv. trobojom. Zadnja njegova tačka, pošalice, zagonetke i pitalice, pobudila je sveopći smijeh i u- godno raspoloženje, te je bio mnagragjen burnim odobravanjem. Orhestar »Gundulićev« začinjao je svojim biranim komadima zabavu, na opće zado- volistvo, što osobita zasluga ide vrlog uči- telja gosp. Rahu, te megju ostalim našeg poznatog i vrijednog gluslača gosp. Vuče- tića. Materijalni i moralni uspjeh zabave bio je uopće vrlo dobar. Naši se zaslužni akademičari mogu pra- vom dičiti sa ovakovim uspjelim zabavama, a osobito nedjeljnom, kojom su pokazali kako visoko znadu cijeniti hrv. umjetnost. Poslije zabave razvila se je u istim dru- štvenim prostorijama prijateljska večer. Sre- dište svega bili su naš Freudenreich i nje- gov prijatelj veleuč. gosp. Dr. Janda, za- grebački odvjetnik, koji je nekoliko dana boravio u našemu gradu. Nizali su se ro- doljubni govori i mnazdravice rečenoj spodi. Pretresala se je i današnja politička situacija te prolilo ogorčenje protiv slavo- srba i njihovih najnovijih saveznika. Govo- rili su uz veliko odobravanje gg.: Marko Rašica, akademski slikar; Caput, Bjelovučić, Dimović i Goga, pravnici te gosp. A. B. u ime hrv. radništva. Kragsni govori gosp. Freu- denreicha i d.ra Jande oduševili su prisu- tne. Poslani su brzojavni pozdrav, kao obi- čno, presjedniku naše stranke, vluč. gosp. dru. Josipu Franku; odličnoj i proslavlje- noj umjetnici gospogji Freudenreich-Hut, te hrv, književniku i šibaču »naprednjačkog« frazerstva gosp. A. G. Matošu. U kasnu je noć cijelo društvo otpratilo, uz klicanje i pjevanje, g. Freudenreicha i g. D.ra Jandu do hotela, gdje se najsrda- čnije oprostiše. Dolazak D.ra Luogera. Znali smo odavna, da opstoje niti izmegju Poglavara | i »maših« gospara »rezolucijonaša«. Po a- nalogiji sudeći: što neki ljudi više na vla- se ludani ne dosjete. Ta sveza, što odavna opstoji, sada je kriva, da se na pitomi i skladni Dubrovnik baci ljaga neuljudnosti. Dr. Lueger je dolazio, ali sa izvjesne se strane javlja, da Dr. Lueger neće doći. Zato, mi u Dubrov- niku ne uzmogosmo dočekati, kako što se pristoji ugledna gosta, starca načelnika Be- ča. Običaj je ritime u kulturnom svijetu, da se odlični gosti svud lijepo uljudno prime, da odnesu lijepe uspomene. Vodi li ih simpatija, treba pokazati, da si te simpatije vrijedan; ako ih ona ne vodi, treba im pokazati, da se oni u tebi varaju, da imaju krive presu- de, da si vrijedan svake simpatije. Ovakovo razlaganje ne vrijedi za meke sitne ljude. Ali čast našega Grada bila bi po nama spa- šena. Neka smo ljudi iz puka, znamo bolje što je skladno nego li naši gospari. Ali — kako rekosmo — bismo ometeni. Iz po- četka bje nam kazano, da Dr. Lueger neće doći, da se u zadnji čas javi, kad već ne bude moguće spremiti se, glazbare skupiti itd., da će doći. Čingrija je dakako po svoj prilici bio obaviješten. On je znao za sve, ali svoje dužnosti, koje mu je skladnost nalagala, nije izvršio, da gostoljubivo, bez puzanstva — proti čemu smo uvijek vikali — pričeka bečkog načelnika. Tim je bačena gruba sjena na naš mili hrvatski Dubrov- nik, a mi smeteni da izvršimo našu na- kanu. Poglavar nam preporučio, da glazba ne svira ispod hotela, u kojem se Dr. Lueger nahodio, da ne ometamo (valjda rezolucijonaške) tamburaše, koji su be- čkom načelniku svirali zatajivši svoje o- svjedočenje. Dubrovački načelnik nije uči- nio ono, što su učinili šibenski, spljetski i kotorski, da dočeka uglednog gosta, nego je poslao svoja dva činovnika. Svakako ni- je ovo učinjeno na diku hrvatskom Dubrov- niku i Dubrovčanima! Jedna 5SO-godišnjica kobnog dogogjaja prošla neopažena ! Polovicom mjeseca Aprila godine i859 do- ploviše u grušku luku tri broda austrijske ratne mornarice: »Diana«, »Husar« i »Tri- ton«. Ova prva dva broda ostadoše u gru- škoj luci za cijelo vrijeme trajanja onda- šnjeg rata, da bdiju nad ulazom u luku, bričku »Tritonu« stigne nalog da odmah o- stavi grušku luku i da se usidri pod Lo- krumom, da bdije nad zalijevom od Župe i nad prolazom kroz kanal. Dne 9 Maja po podne bijahu mornari sa »Tritona« pušteni u grad, na šetnju, i nakon malo kako se mornari na brod povratiše, uprav oko 9 ura u večer užeže se barutana u brodu, za tren oka sve ode u zrak...., i pri to- me poginu devedeset i četiri osobe, deve- deset i četiri cvijeta mladosti, megju koji- ma dosta naše braće, hrabrih Dalmatinaca i Istrana. Ne treba da kažemo kakovu je žalost pobudio onaj grozni dogogjaj u našem gradu, a pri eksploziji sav je grad zatutnjio. »Triton« je imao 16 topova, a na njemu je bilo 107 mornara i 8 što viših što nižih oficira, od kojih poginu šest, a od svih 107 mornara samo ih se spasi 17, jer od tih bijahu 5 mornara na skali od Lo- kruma na straži, a ostali u gradskoj luci u lagji, čekajući zapovjednika, da ga prevezu na brod. Megju petoricom spašenih na straži na Lokrumu nalazio se je i jedan Dnbrov- čanin: pilot Frano Mengula, koji je umro u mirovini godini 1877, u 75.0j godini. Od svih pak na brodu čudom se je spasio ci- gli jedan, i to mornar Stumpi, koji je na brodu bio u lance okovan, okrivljen zbog nekog prekršaja, te ga svezanih ruku i no- gu pri komadu velikog komada drva na- gjoše na Lokrumu. Zapovjednik »Tritona« Alfred vit. Barry za vrijeme eksplozije na- lazio se je ma Pilama, pred kafanom pok. Jaka Birimiše. Kada je na svoje oči vidio što se je dogodilo, iz bojazni i žalosti htio e da na svoj život kidiše. Držalo se da je eksploziju počinio mornar Fiala, rodom Čeh, a to da se osveti oficiru Zenkoviću, ali u toliko pošalje u smrt osim Zenkovića još &0*| devedeset i trojicu nevinih ljudi. Blagopok. nadvojvoda Ferdinando Maksi- milijan, car Meksika — koji je češće bio na ladanju na ubavom Lokrumu — u znak žalosne uspomene kobnog dana devetog |je Maja 1859. dađe podignuti veliki .kameniti | sa križ kraj skale na Lokrumu, koji je i danas čitav, i na istom dade uklesati imena sh : poginulih. Kada smo na ovome još ćemo spome- nuti, da je zapovjednik bivšeg »Tritona« Alfred vit, Barry sudjelovao god. 1866 u viškom ratu, i to kao zapovjednik »Prinz Eugen«, Po svršenom ratu bio je došao u Dubrovnik, otišao na ono tužno ima mjesto pod Lokrum, na hridi, i tu dugo i dugo klečao; i za vrijeme zadnjih godina svoga službovanja češće se je svraćao u naš grad. Godine 1884 otide u mirovinu, te mu bje podijeljen naslov podadmiralja, i nastani se u Beču. Umro je dne 2. Jula 1907. u Langwiesu kod Gmundena. na — Ovo smo sve nuzgredno spomenuli, broda spe lep kako se niko sa strane čimbe- nika nije mogao sjetiti ove 50-godišnjice, onog groznog dogogjaja, koji je mnogo porodica u crno zavio, kojim su dogogja- jem mnoge obitelji ostale bez svojih hra- nitelja, bez svojih milih sinova, svojih uz- danica ... — i svega iš niko da se sjeti i, ama niko .... Gjivo ud. s. U Četvrtak je preminula u Luci Šipanjskoj čestita staricu ggja Gjive ud. Smrdelj rogi. Burić, majka g. Balda A. Smrdelja, trgovca. Laka joj ze- mlja, a ošalošćenim naša iskrena sućut. Odlazak vrijednog činovnika. U četvrtak je u večer otputovao na svoje novo mjesto u Spljetu činovnik mjesnog poštanskog ureda g. Frano Lovrić. Žalimo njegov odlazak, jer je bio vrijedan, dobar i veseljak, prama svakome susretljiv, te ga je svak volio. Želimo mu ugodan i | sretaw | boravak u milom Spljetu! Bečki načelnik sa vijećnicima u Dubrovniku. U ponedjelnik u jutro stigao je na putu iz Spljeta pod Lokrum pa- robrod »Briinn«, sa bečkim načelnikom D.1 Dragutinom Luegerom, i oko 60 vijećnika bečke općine. Najprije odoše na Lokrum, a zatim se iskrcaše u gradsku luku, te obagjev- ši grad pogjoše u »Hotel Imperial« -na ru- čak. Oko 1 sat po podne krenuše iz Gruža put Kotora, odakle se u Gruž povratiše na 11 ura u večer, U utornik je u jutro jedan dio otputovao željeznicom put Mostara, koji će u Sarajevu da se zahvali sarajevskom gradskom vijeću na njegovu posjetu u Beču, a drugi se dio parobrodom vratio u Trst, a megju ovim zadnjim i g. D.r Lueger. U Kotoru su bili svečano dočekani, o čemu donašamo na drugom mjestu, a u Dubrovniku na žalost nikako, upravo neopaženo ! Kotarska gospodarska zadru- ga. Mjesno je kot. Poglavarstvo upravilo svim vigjenijim osobama ovog kotara slije- deći poziv: Kako Vam je već bilo priopćeno pismom 25/1. t. g. br. 1366, povela se je akcija da se i u ovome kotaru ustanovi ko- tarska gospodarska zadruga. Ovaj korak na- išao je na opće odobravanje i pobudio je alživi interes, te sada treba pristupiti na u- stanovljenje same zadruge. U tu svrhu ča- stim se pozvati V. G. da bi izvolilo pristu- piti dana 17. Maja £. g. u 9 sati prije po- dne na skupštinu, koja će se obdržavati u općinskoj vijećnici u Dubrovniku sa ovim dnevnim redom: 1. O cilju i svrsi kotarskih gospodarskih zadruga. 2. Pretresanje pra- i | vila ustanove kotarske gospodarske zadruge. 3. Izbor promicateljnoga odbora. 4. Even- tualnosti. Stalan sam da će se V. G. vrlo rado odazvati ovom pozivu i uznastojati da dogju i ostale vigjenije osobe, koje se in- teresiraju za ovu ustanovu. — C. K. Namj. Savjetnik: Skarić. Pogibeljni psi u Gružu, Pišu nam odonud: Psi kod g. Hollmanna u Gružu, te dvije odvratne nakaze, su već svakomu dozlogrdile! Ne progje dana a da ne na- padnu koju osobu ili životinju. Prošlih su dana dva puta u jednom satu napali na je- dnog gospodina, koji je jurio s biciklom i za malo ne skrho vrat. Uzalud svi protesti kod gazde! Zato se obraćamo zanimanijem, da oni dokrajče te incidente, prije nego se privatnici ne posluže energijom. Takove se pse drži zatvorene i u lancu ili ih se je- dnostavno dade ustrijeliti, prije nego li budu uzrokom grdnih poslijedica. Rogieni. Rodili su se kroz prošli mje- sec April u gradu i predgragju: muško Šutić Perov; muško Papa Šimunov; Matilde Erceg Gjurova; Muško Šišina Perov; muško Gangai Domenikov; žensko-mrtvorogi. Bo- roe Nikova; žensko Kukuljica Paskova ; muš- ko Bibica D.r Marka; žensko Grossel Ro- mualda; muško Damiani Nikov. — U Gru- žu; žensko Škrabo Petrova; žensko Deisin- ger Josipova; muško Lokas Stijepov; žen- sko Corsich Aloisova; žensko Zlomislić Ivova. Zar sve uzaludi Opet nam se tu- že, da je nanovo nabacano nečistoće - putu, koji vodi u riioepo Sd SNoNNe. 4a toltanić moraju nos ati ut ala illa da 8 Goi 3-4 Bi tabla 0 e mem bacanji vori trogo kazni? Jedino ise nat) nači za uvijek doskočilo, a zaista Općini, si teško doznati 4 kad i mi -. dvojicu. T Hn eee i y akamolii 00 o iznašati u ali smo Prsljen ne samo da nego i zbog zdrav: tječaj, ZENI čaj za radnju oko produljenja puta: u »Va-