U DUBROVNIKU, 22. Maja 1909.

 

PRAVA CRVEM HRVAT

 

Cijena je listu sa donašanjem u kaća ili s poštom na godinu K. 6; na po
I paureeđjvomi surazmjemno; za inozemstvo godišnje K. 9
me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

 

— Ko

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

zahvale i priopćena plaća se

 

Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu, —

 

Za
30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku

a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
nefrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku.

 

 

 

Uvijek isti!

Davno je već panuo predlog vič. Pro-
dana, te smo užalud isčekivali da se
ili srpske stranke s ove ili s one stra-
ne Velebita o istomu izjave, ili barem
glavni njihovi ljudi. Nakon skupštine
u Spljetu dne 3. ov. mj., nakon reso-
lucije, koja je osobito težila na to, da
Srbe navede na skupnu akciju, što
znamo, u mjesnom »Dubrovniku« br.
33 odazvao se je prvi glas sa srpske
strane, i to izjava Dra. Luja Bakotića
iz Šibenika. Malko ćemo se pozabaviti
tom izjavom, koja — iskreno da re-
čemo — potvrdila je posve što smo
mi davno mislili i kaživali o Srbima
kao političarima, te nas nije ni najma-
nje razočarala; kako će pak uplivisati
na druge hrvatske stranke, skora će
budućnost — uhvamo — dokazati.

Odmah s prve kažemo, da je g. Dr.
Bakotić iskreno naznačio svoje stano-
vište; u tome mu slobodno prigovora
nema. On n. pr. ne temelji, ali se i-
pak boji, da izjava hrvatskih stranaka
u Spljetu mogla bi biti ».. . neiskrena
koprena, pod kojom se krije žaoka ne-
povjerenja, i namjere griješnog nad-
mudrivanja«; on — i ako to nije isti-
nito — veli, da su Srbi »manjina, koju
se vrlo rado bagateliše a i sistematski
zapostavlja«; on iskreno ispovijeda, da
je uloga srpstvu »budno čuvanje svete
vatre srpskih osjećaja na ovim golim
i potrebnim obalama jadranskoga mo-
ra«; ispovijeda još da »Srbi na Primo-
rju jesu živi dio svekolikog srpstva,
koje jednom te istom dušom diše, te
ne mogu na laku ruku i bez razmi-
šljanja da se riješe na bezuslovno pri-
manje te ponude, pa i došla nam ona
od najbliže braće naše«.

Očito je dakle, da on otklanja koo-
peraciju s nama Hrvatima, za jedinstvo
i slobodu naše domovine, s glavnoga
razloga jer — kako sam veli — radi
Bosne i Hercegovine i radi njezine

IZ STONSKOG PRIMORJA.
Razgovor
Rade i Mata.

Rade: Više je i vrijeme da te vidim; ima
vlaška godina, da te nema ni na tir od
puške!

Mato: E, moj dragi, čovjek u poslu, pa
nema kada ni prijatelja pohoditi.

Rade: Znam ja, da si ti u poslu, a osobi-
to otkada se je dovukao amo megju nas
onaj Smrdlaka, Smordlaka, Smudlaka, ka-
ko li ti ga ono zovu, ne znam ni sam.

Mato: PEčEo00 KRENE Rie: 50: 080
vogja naše »pučke napredne stranke«. To
ti je dotur Jozo Smodlaka, avokat u Spljetu.

Rade: Što ćeš, brate, kako čujem tako i
govorim. U nas ti ga neko zove ovako,
neko onako, ala mu je i to ime nekako
čudnovato !

Mato: Pa i ti si naprednjak, čovječe, kad
su svi u našem Primorju, zašto ne bi i
ti bio?

Rade: Hm.. našem Primorju ..? ja
naprednjak. Bože ti prosvijetli pamet!

Mato: Ma što mi kažeš, ili si i ti popov-
ska prirepina >?

Rade: A svakako nijesam kao ti Smodlakina !

Mato: Ja nijesam a. prirepina, nego pri-
staša napredne misl

: Valaj, ti si va omj iz Trnovice, ko-

govori o svemu i svačemu, a razumije

da prostiš, malo više nego neko u

kantar. On ti uvijek hvali svoga Joza i

viče »živjeli naprednjaci«. To ti je prava

Smodiakina prirepina, jer ga slijepo sli-

s=čel

sudbine »nejednako kucaju srca srpska
i hrvatska«.

Bosna i Hercegovina dakle, kad bi
se iskolilo što govori gosp. Dr. Bako-
tić, bila bi ona jabuka, koja bi i još
više razdvojila i tako nesložne »Srbe«
i Hrvate, jer sam spominje da je po-
sve uvjeren, e bi Hrvati željeli da Srbi
»u tomu kolu igraju po taktu njiho-
ve muzike«. Po njegovom mnijenju
»Srbi« i Muslimani, koji uza nje pri-
staju i koji sačinjavaju ogromni po-
stotak od 80% u Herceg-Bosni, imali
bi zatražiti apsolutnu slobodu, da živu
o sebi sa autonomnom vladom, a jer
ostali »Srbi« u Hrvatskoj i Dalmaciji

rati, ostvariti, jer zaključuje Dr. Bako-
tić: »tim bismo učinili uslugu zemlji,
kojoj je u toliko navrataka učinjeno
krivo, tim bismo nanijeli koristi samim
sebi, to bi bilo jamstvo da hrvatski
prvaci misle i osjećaju bratski«.

Mi smo posve protivnoga mnijenja,
i velimo: da kad bi mi pristali na u-
vjet D.ra Bakotića, puštali bi smo da
Herceg-Bosna ostane još na dugo u
iskušanju ; jer izolirana i pritegnuta sad
od Magjarske sad od :Njemačke, uži-
vale bi one »blagodati«, kcje mi uži-
vamo u pedeset godina ustavnoga ži-
vota, da nas jedni ili drugi izrabljuju
u svoje svrhe kako bolje mogu i zna-
du: velimo da ne bi samim sebi ko-
ristili, jer bi pokrajina i još jače bila
pritisnuta od pograničnijeh carina dok
je doba sebično, da svak što više može
k sebi gunjac priteže: velimo da tim
hrvatski prvaci ne bi jamčili e osjećaju
bratski, jer bi ti pogazili glavni uslov
svome bitisanju kao Hrvati, a dopu-
štali bi da skupina »Srba« Herceg-
Bosne bude ona privlačiva točka, ko-
joj bi se vremenom morale hotimice
ili preko volje pridružiti najprije Dal-
macija a pak ista banovina. Zna sam
Dr. Bakotić naricati, da od godine 1878

jedi, on mu je evangjelje. A tamo se raz-
bacate, da ste ljudi slobodni, doista lije-
pe li te vaše slobode!

Mato: Eto, predikaš kao pop, sigurno će
ti biti to koji od njih napunio glavu; žao
mi je, što tako slijepo vjeruješ popovima.

Rađe: Ne sigurno kao ti Matijaši, pa lijepa
je i ta, kad se što pametno govori, vi
odma: to je popovsko maslo; eto vidi se
koliko ste napredni. Vama su popovi cr-
ni pred očima kao ona njihova mantilja,
pa su vam oni svemu krivi. Ja bi se sra-
mio tako navaljivati na jedan stalež —
ovo ne govorim, da ih branim, nego go-
vorim istinu —; zašto ne napadate tako
na avokate, na suce, na druge činovnike
kao na popove, sigurno vama tu nije do
popova nego do nešta drugoga.... pa
tako, da zamažete oči bijednomu seljaku,
udri po popovima, jer se ne usugjujete
očito govoriti proti onome, što oni za-
stupaju.

Mato: Ti hoćeš reći, da je naša stranka

proti vjeri ?
Rade: To znadu i vrabci!
Mato: U našem p u nema toga, sva-

Rade: Ne znam ja, što je u vašem progra-
mu, ja vas sudim po djelima. Pogledaj
one naše naprednjake, ti hvala Bogu,

 

nego djela, moj dragi. Zaludu će lonac

rado na to pristaju, imale bi hrvatske
[stranke tu težnju poduprijeti, zagova-

 

»trgovina ne ide više preko Grahova
i Knina na Šibenik, ni preko Lijevna
na Spljet, ni preko Trebinja na Du-
brovnik«. To je sve istina, kako je i
istina i ono što kaže da »gvozdeni
putevi ili imaju strategički karakter i
prema tome se ne slažu uvijek sa po-
trebama racionalnog prometa i trgovi-
ne, ili su uragjeni tako, da se kroz
njih sva vrela blagostanja, koja izviru
iz tih dviju pokrajina, navrću na ko-
rist centralnih pokrajina monarhije, a
odvraćaju od Dalmacije«; ali pitamo:
ne bi li Sarajevo u tom slučaju zami-
jenulo Beč ili Peštu ?

Kako se vidi, prvi odaziv sa srpske
strane za nas Hrvate posve je pora-
zan: ide za tim da posve pokopa gla-
vnu našu želju: sjedinjenje sa Hrvat-
skom; ide za tim da mi i dalje ste-
njemo pod Bečom dok Hrvatska izdiše
pod Peštom; ide za tim da utvrdi srp-
stvo u Herceg-Bosni, koje bi pak u
budućim zapletajima lako moglo oži-
votvoriti neprikrivene želje »Srba«, a
na uštrb nas jadnijeh Hrvata.

Drago nam je, da i ova izjava po-
tvrgjuje što smo mi u trideset godina
borbe uvijek priglavljivali, radi čega
voljeli smo pregorjeti i vlastitu stranku
i ostati o sebi; radi čega smo se za-
mjerili i istijem Dubrovačkijem Hrvati-
ma druge stranke, koji iskićeni masli-
nom i paomom dali su se u dogovore
sa »Srbima«. Bude li i srpska stranka
zauzela isto stanovište Dra. Bakotića,
uvjereni smo da će pobuditi negodo-
vanje svih Hrvata, i tako dospjet će
prije časnije i korisnije mnoge naše
razmirice, koje nas dijele, i uspješnije
dovestit će onu slogu. koju su nastojali
dostići neki Hrvati preko srpskih ruku.

 

Spasavajmo, što se još dade spasiti |
ili
Pravoslavni Hrvati na okup !

VIč. Ivanko Vlašićak, koji sam temelji da
je »čitao srpske knjige i listove«, u želji da

govorit, da nije crn — kad svak vidi, da
je crn.

Mato: Ma što ćeš ti gledat pojedine ljude,
nijesu svi (takovi, ako i ima pojedinih,
ali stranka nije proti vjeri.

Rade: A, tu sam te ulovio; vi možete iz-
mišljati i vikati: popovi su taki i taki, a
o samim sebi kažete sve moguće hvale;
o kako vi su dva lakta mjerite! Ja opet
ne kažem, da su sve vaše pristaše proti
vjeri, ali stablo se pozna po plodu, a čo-
vjek po djelima.

Mato: Nije baš lijepo, jer ima i dobrih po-
pova, pa navaljivati na sve, ne ide, ali
što ću ja učinit, ja im to ne begenam.

Rade: Pa što vi hoćete s vašom strankom
postići? Došao sam i ja iz kuriozitati,
kad se ono bili sakupili u Čepikućima,
i čuo sam vašega proroka, koga ste ono
bili ispeli na studen kamen, — al je, ne-
ki su govorili, srce vruće.

Mato: Baš mi je drago, da si tamo bio,
pa jesi li čuo kako nam je lijepo govo-
rio, nije li sve onako ?

Rade : Čuo sam i ja i ti, pa što je govo-
rio ?1 Hvalio sebe i ie u Spljetu i o-
kolo njega; tukao po popovima i gospa-
rima, i to ti je u kratko cijelo njegovo
prdoklačenje.

Mato: Pa zar nije imao pravo ?

Rade: Čuj me; Mato. prvo: Ko se sam
hvali r'gjavo se hrani; drugo: Odje koga
srbi tu se i češe, a lijepo ovdje stoji o-
na: Hajka na — tobožnjeg — vuka, a
lisica kokoši krade. Ti si toliko, mislim,
pametan da sve razumiješ.

 

nagje istinu, koji sa žalbom pripovijeda da
je nosio u Beogradu »narinutu mu srpsku
zastavu«, došao je do zaključka, da je srp-
stvo poput More pritisnulo naše narodno
biće, te nam ne da disati, da je doprlo do-
tle, da »per absurdum mi svi Hrvati prigr-
limo srpsko ime, oni će se za inad pro-
zvati Hrvatima«; da je dopokon »srpstvo
previsoko osovilo svoju glavu, a u nekim
krajevima pritisnulo Hrvate o zid«. Tomu,
kako velč. kaže, najviše je doprinio nerad
kod nas Hrvata i lakoumnost, kojom su
dobrijani Hrvati hodili na lijepak onijem,
koji su se služili vjerom, uredbom, novcem
i novinama, da od Hrvata, jer su slučajno
grčko-istočnoga  vjeroispovijedanja, stvore
novopečene Srbe svi i svuda. Svoju odu-
gačku poslanicu vič. je upravio i naš list,
a kojom namjerom ne možemo razabrati,
jer smo mi od davnijeh davnina došli vla-
stitim iskustvom i nemilom borbom, koju
podnašamo, do zaglavka i do zaključka,
kojemu je stoprv sad vič. dospio. Nema
broja a da nijesmo upozorivali našu publi-
ku, što žele t. zv. Srbi, kud ciljaju, i sve
one lukave načine, koje upotrebljuju e da
jedan dan mi legnemo kao osvjedočeni Hr-
vati a probudimo se kao novoskovani Srbi.

VIč. donaša i ono što bi se imalo ura-
diti, da se spasi što se dade spasiti, i mi
osobitu pažnju osvrćemo na lijek i melem,
kog nam iznaša, da se od srpske zaraze o-
slobodimo. Taj bi lijek sastojao: prvo: od
pučkoga lista u hrvatskom duhu, koji bi
bio namijenjen pravoslavnijem te stanuju u
našijem zemljama. Bojimo se, da li bi list
imao uspjeha, a nalazimo da bi bilo ple-
menito srestvo da opravdana ideja, kao što
je hrvatska misao, proširi se u narodu, koji
je inovjeran a ipak govori istijem jezikom
i ima jednake običaje, prednosti i mane,
koje i mi imamo.

Drugo: da bi pravaški blok morao odre-
diti nekoliko sigurnih kotara, gdje bi bili
izabrani pravoslavni Hrvati, koji se diče da
su Hrvati, ne srame se viteškoga svoga i-
mena, te bi rado poradili na dobro skupne
domovine mile Hrvatske. Tu je zadaću vič.
namijenio bloku hrvatskomu, a cijenimo,
da je tijem promašio plemenitu svoju svr-
hu, koju zagovara. Otkad pratimo javno
političko komešanje, vrludanje, uskoštvo iz
jedne stranke u drugu i onamo i ovamo,
možemo po istini kazati da je jedina i sa-
ma stranka D.ra Ante Starčevića, uvijek po-
stojano do skrajnih granica zagovarala je-

 

Mato: Hm, kako ti to govoriš !

Rade: Ja govorim dobro. Udri na popove, |
jer su popovi proti nama, kad njih istje-
ramo, onda je za nas lako, ovako umuju
i rade vaše vogje; pa tobože da vas oslo-
bode od popova hvataju vas u svoju mrežu. |

Mato: Popovi su proti nama, jer smo mi
proti redovini.

Rade: A vi ste proti popovima, jer su oni
za redovinu ? |

Mato: Uprav tako. Mi hoćemo, da se na-,
rod oslobodi toga tereta, pa s toga po-|
povi viču na nas. |

Rade: Polako ćemo, prijatelju; redovina /
kakova je sada, to je ugovor izmegju
vlade i puka; puk je dragovoljno pristao,
vlada je pristala i stvar je gotova. Zakon
je po srijedi, njega valja vršiti. Mi ga i
mamo s vladom, a ne s popom, a tako
ga ni pop neima s nama, nego ima pra-
vo na ono, što smo mi s vladom ugo-
vorili. Dakle vidiš, da su popovi proti
vama radi drugoga, a ne poradi redovi-
ne, kako predika vaš dotur! Pa ako bi
seoski popovi i bili proti redovine, ali
zašto su gradski, koji ne primaju redovi-
ne. Imate li kojega popa, a da je vaš pri-
staša? Eto, kako sam čuo u svim stran-
kama ima popova, ali u vašoj jok ni je-
dnoga, pa zar nije i to dokaz, da je ta
stranka proti vjeri?

Mato: Ja ne znam, ali oni govoru, da ni-
jesu proti vjeri.

Rade: Hm, dragoviću moj, rep izdaje lisi-
cu. Povratimo se opet na tu redovinu :
vi bi htjeli nju na silu ukinuti, a ne znaš

 

dinstvo i rad svijeh Hrvata bez i najmanje
prituhe slavosrpske zaraze. To spoznaje i
ispovijeda i isti vič., kad sa teškom  žao-
bom u duši spominje, kako su ljuto. zaši-
jali Tuškan, Harambašić a i isti Prodan;
pak kako da izliječe drugoga ti Hrvati, koji
stradaju od iste nemoći? Proširimo u na-
rod Starčevićevu ideju, pobijajmo u svijem
javnijem pojavama slavosrpštinu, a nadasve
maknimo s javnoga poprišta one, koji po
glasu, po uplivu i po časti, kad se dadu
zavezanijeh očiju u ruke neprijatelja hrvat-
stva, najviše škode svetoj našoj stvari; a
takovi su nadasve Hrvati od koalicije, Mi-
lina stranka, a takova bi postala i Proda-
nova ako se što prije ne osvijesti, što ipak
uhvamo da će se dogoditi.

Treće: da se osnuje društvo za školova-
nje pravoslavne djece, čigovi se roditelji o-
sjećaju Hrvatima. Ovaj predlog je posve u-
mjestan, i po prilici imao bi više ' uspjeha
nego sva ostala predložena srestva. Kad bi
podmladak hrvatski ćuvstvovao, lasno bi
bilo urediti i utemeljiti i stranku pravosla-
vnijeh Hrvata, i svoju banku i t. d.

Svakako smo harni velečasnomu, što je
jasno i očito upro prstom na ljutu ranu,
koja nas toči; kako smo se mi osvrnuli na
njegove članke, tako bi se imali osvrnuti i
svi drugi hrvatski listovi, e da bi opći je-
dnodušni gromoviti vapaj: spasavajmo, što
se još dade spasiti, otrijeznio one vajne
Hrvate, koji mješte utrnuti vatru, kojom im
dom plamsa, podjaruju vatru sve to više,
da dočekaju željeni dan, kad će se kazati:

Bila je Hrvatska i bitisala, a danas je
više nema !

 

Veleizdajnički proces.

Je li potreba da kažemo što je i ko je
»Obzor« i koji su ljudi oko njega? Kad
smo naglasili samo, da su u srpsko-hrvatskoj
koaliciji, da su ukikani nagodbenjaci, a sr-
bofili do po za uši — rekli smo i previše,
jer je i djeci dobro poznata obzoraština.
Pa ipak je »Obzor« uza sve to, u momentu
pa i časovita osviješćenja, pa i nehotice,
izlanuo nešta pametnijega. O Uskrsu iznio
je predlog o fuziji hrvatskih stranaka bez
»Srba«. Od njega se tome niko nije nadao.
A gle, dok »Obzor« tako, naša trojica pra-
vaša, dapače vogje pravaša Prodan, Drin-
ković i Dulibić hoće da kušaju što su već
drugi kušali, tvrde da će uspjet što je eto
i »Obzor« priznao da ne ide. I to sve na

da sila izazivlje silu, pa jaoh ti ga sla-
bijemu !

Mato: Kako na silu? mi ne činimo ništa
na silu.

Rade: Ne činite, ali biste htjeli. Je li go-
vorio vaš vogja, kad vi svi budete složni
i niko ne davao redovinu, da ćete onda
pobijedit ?

Mato: Jest, uprav je tako govorio.

Rade: Dobro, kad se dovle slažemo. Sad
te pitam: je li to sila? Zar je to način,
da se nešto zakonito postigne? | još je
kazao: uskratite li vi redovinu, doći će
rubač, porobit će vas, ali rubačinu, kad
ste vi svi složni, neće imat ko kupit i
onda vi ste dobili.

Mato: E, pa nije li to dobro, da mi dogje-
mo do svoga prava?

Rade: Ma, molim te, koje je to vaše pravo.
Otkle je izašlo to vaše pravo? bit će si-
gurno iz glave vašeg /odvokata, silnog
Joza. Jesu li naši stari tako s vladom u-
govorili i takav je sad zakon, on se ne
smije na silu kršiti, Ako nam je krivo,
ako nam je teško plaćat tu redovinu, eto
nam zakonitog puta, pa tražimo, da nam
se oblakša, ali silom, moj brate, na stranu.
Pa koja ti je ono lijepa: porobljeno neće
imat ko kupit. Nije li to smiješno, ali
ajde de, i pametni reču koju tudu.

Mato: | meni se čini, da bi se našlo ku-
paca i više nego misliš.

Rade: Pa eto kako bi to lijepo bilo; to nije
način, ne, moj Mato!

Mato: Imaš borami pravo, i ja sam od tvoje,
jer znam što je zakon.  (Svršiće se).