U DUBROVNIKU, 22. Maja 1909. PRAVA CRVEM HRVAT Cijena je listu sa donašanjem u kaća ili s poštom na godinu K. 6; na po I paureeđjvomi surazmjemno; za inozemstvo godišnje K. 9 me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. zahvale i priopćena plaća se Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu, — Za 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. Uvijek isti! Davno je već panuo predlog vič. Pro- dana, te smo užalud isčekivali da se ili srpske stranke s ove ili s one stra- ne Velebita o istomu izjave, ili barem glavni njihovi ljudi. Nakon skupštine u Spljetu dne 3. ov. mj., nakon reso- lucije, koja je osobito težila na to, da Srbe navede na skupnu akciju, što znamo, u mjesnom »Dubrovniku« br. 33 odazvao se je prvi glas sa srpske strane, i to izjava Dra. Luja Bakotića iz Šibenika. Malko ćemo se pozabaviti tom izjavom, koja — iskreno da re- čemo — potvrdila je posve što smo mi davno mislili i kaživali o Srbima kao političarima, te nas nije ni najma- nje razočarala; kako će pak uplivisati na druge hrvatske stranke, skora će budućnost — uhvamo — dokazati. Odmah s prve kažemo, da je g. Dr. Bakotić iskreno naznačio svoje stano- vište; u tome mu slobodno prigovora nema. On n. pr. ne temelji, ali se i- pak boji, da izjava hrvatskih stranaka u Spljetu mogla bi biti ».. . neiskrena koprena, pod kojom se krije žaoka ne- povjerenja, i namjere griješnog nad- mudrivanja«; on — i ako to nije isti- nito — veli, da su Srbi »manjina, koju se vrlo rado bagateliše a i sistematski zapostavlja«; on iskreno ispovijeda, da je uloga srpstvu »budno čuvanje svete vatre srpskih osjećaja na ovim golim i potrebnim obalama jadranskoga mo- ra«; ispovijeda još da »Srbi na Primo- rju jesu živi dio svekolikog srpstva, koje jednom te istom dušom diše, te ne mogu na laku ruku i bez razmi- šljanja da se riješe na bezuslovno pri- manje te ponude, pa i došla nam ona od najbliže braće naše«. Očito je dakle, da on otklanja koo- peraciju s nama Hrvatima, za jedinstvo i slobodu naše domovine, s glavnoga razloga jer — kako sam veli — radi Bosne i Hercegovine i radi njezine IZ STONSKOG PRIMORJA. Razgovor Rade i Mata. Rade: Više je i vrijeme da te vidim; ima vlaška godina, da te nema ni na tir od puške! Mato: E, moj dragi, čovjek u poslu, pa nema kada ni prijatelja pohoditi. Rade: Znam ja, da si ti u poslu, a osobi- to otkada se je dovukao amo megju nas onaj Smrdlaka, Smordlaka, Smudlaka, ka- ko li ti ga ono zovu, ne znam ni sam. Mato: PEčEo00 KRENE Rie: 50: 080 vogja naše »pučke napredne stranke«. To ti je dotur Jozo Smodlaka, avokat u Spljetu. Rade: Što ćeš, brate, kako čujem tako i govorim. U nas ti ga neko zove ovako, neko onako, ala mu je i to ime nekako čudnovato ! Mato: Pa i ti si naprednjak, čovječe, kad su svi u našem Primorju, zašto ne bi i ti bio? Rade: Hm.. našem Primorju ..? ja naprednjak. Bože ti prosvijetli pamet! Mato: Ma što mi kažeš, ili si i ti popov- ska prirepina >? Rade: A svakako nijesam kao ti Smodlakina ! Mato: Ja nijesam a. prirepina, nego pri- staša napredne misl : Valaj, ti si va omj iz Trnovice, ko- govori o svemu i svačemu, a razumije da prostiš, malo više nego neko u kantar. On ti uvijek hvali svoga Joza i viče »živjeli naprednjaci«. To ti je prava Smodiakina prirepina, jer ga slijepo sli- s=čel sudbine »nejednako kucaju srca srpska i hrvatska«. Bosna i Hercegovina dakle, kad bi se iskolilo što govori gosp. Dr. Bako- tić, bila bi ona jabuka, koja bi i još više razdvojila i tako nesložne »Srbe« i Hrvate, jer sam spominje da je po- sve uvjeren, e bi Hrvati željeli da Srbi »u tomu kolu igraju po taktu njiho- ve muzike«. Po njegovom mnijenju »Srbi« i Muslimani, koji uza nje pri- staju i koji sačinjavaju ogromni po- stotak od 80% u Herceg-Bosni, imali bi zatražiti apsolutnu slobodu, da živu o sebi sa autonomnom vladom, a jer ostali »Srbi« u Hrvatskoj i Dalmaciji rati, ostvariti, jer zaključuje Dr. Bako- tić: »tim bismo učinili uslugu zemlji, kojoj je u toliko navrataka učinjeno krivo, tim bismo nanijeli koristi samim sebi, to bi bilo jamstvo da hrvatski prvaci misle i osjećaju bratski«. Mi smo posve protivnoga mnijenja, i velimo: da kad bi mi pristali na u- vjet D.ra Bakotića, puštali bi smo da Herceg-Bosna ostane još na dugo u iskušanju ; jer izolirana i pritegnuta sad od Magjarske sad od :Njemačke, uži- vale bi one »blagodati«, kcje mi uži- vamo u pedeset godina ustavnoga ži- vota, da nas jedni ili drugi izrabljuju u svoje svrhe kako bolje mogu i zna- du: velimo da ne bi samim sebi ko- ristili, jer bi pokrajina i još jače bila pritisnuta od pograničnijeh carina dok je doba sebično, da svak što više može k sebi gunjac priteže: velimo da tim hrvatski prvaci ne bi jamčili e osjećaju bratski, jer bi ti pogazili glavni uslov svome bitisanju kao Hrvati, a dopu- štali bi da skupina »Srba« Herceg- Bosne bude ona privlačiva točka, ko- joj bi se vremenom morale hotimice ili preko volje pridružiti najprije Dal- macija a pak ista banovina. Zna sam Dr. Bakotić naricati, da od godine 1878 jedi, on mu je evangjelje. A tamo se raz- bacate, da ste ljudi slobodni, doista lije- pe li te vaše slobode! Mato: Eto, predikaš kao pop, sigurno će ti biti to koji od njih napunio glavu; žao mi je, što tako slijepo vjeruješ popovima. Rađe: Ne sigurno kao ti Matijaši, pa lijepa je i ta, kad se što pametno govori, vi odma: to je popovsko maslo; eto vidi se koliko ste napredni. Vama su popovi cr- ni pred očima kao ona njihova mantilja, pa su vam oni svemu krivi. Ja bi se sra- mio tako navaljivati na jedan stalež — ovo ne govorim, da ih branim, nego go- vorim istinu —; zašto ne napadate tako na avokate, na suce, na druge činovnike kao na popove, sigurno vama tu nije do popova nego do nešta drugoga.... pa tako, da zamažete oči bijednomu seljaku, udri po popovima, jer se ne usugjujete očito govoriti proti onome, što oni za- stupaju. Mato: Ti hoćeš reći, da je naša stranka proti vjeri ? Rade: To znadu i vrabci! Mato: U našem p u nema toga, sva- Rade: Ne znam ja, što je u vašem progra- mu, ja vas sudim po djelima. Pogledaj one naše naprednjake, ti hvala Bogu, nego djela, moj dragi. Zaludu će lonac rado na to pristaju, imale bi hrvatske [stranke tu težnju poduprijeti, zagova- »trgovina ne ide više preko Grahova i Knina na Šibenik, ni preko Lijevna na Spljet, ni preko Trebinja na Du- brovnik«. To je sve istina, kako je i istina i ono što kaže da »gvozdeni putevi ili imaju strategički karakter i prema tome se ne slažu uvijek sa po- trebama racionalnog prometa i trgovi- ne, ili su uragjeni tako, da se kroz njih sva vrela blagostanja, koja izviru iz tih dviju pokrajina, navrću na ko- rist centralnih pokrajina monarhije, a odvraćaju od Dalmacije«; ali pitamo: ne bi li Sarajevo u tom slučaju zami- jenulo Beč ili Peštu ? Kako se vidi, prvi odaziv sa srpske strane za nas Hrvate posve je pora- zan: ide za tim da posve pokopa gla- vnu našu želju: sjedinjenje sa Hrvat- skom; ide za tim da mi i dalje ste- njemo pod Bečom dok Hrvatska izdiše pod Peštom; ide za tim da utvrdi srp- stvo u Herceg-Bosni, koje bi pak u budućim zapletajima lako moglo oži- votvoriti neprikrivene želje »Srba«, a na uštrb nas jadnijeh Hrvata. Drago nam je, da i ova izjava po- tvrgjuje što smo mi u trideset godina borbe uvijek priglavljivali, radi čega voljeli smo pregorjeti i vlastitu stranku i ostati o sebi; radi čega smo se za- mjerili i istijem Dubrovačkijem Hrvati- ma druge stranke, koji iskićeni masli- nom i paomom dali su se u dogovore sa »Srbima«. Bude li i srpska stranka zauzela isto stanovište Dra. Bakotića, uvjereni smo da će pobuditi negodo- vanje svih Hrvata, i tako dospjet će prije časnije i korisnije mnoge naše razmirice, koje nas dijele, i uspješnije dovestit će onu slogu. koju su nastojali dostići neki Hrvati preko srpskih ruku. Spasavajmo, što se još dade spasiti | ili Pravoslavni Hrvati na okup ! VIč. Ivanko Vlašićak, koji sam temelji da je »čitao srpske knjige i listove«, u želji da govorit, da nije crn — kad svak vidi, da je crn. Mato: Ma što ćeš ti gledat pojedine ljude, nijesu svi (takovi, ako i ima pojedinih, ali stranka nije proti vjeri. Rade: A, tu sam te ulovio; vi možete iz- mišljati i vikati: popovi su taki i taki, a o samim sebi kažete sve moguće hvale; o kako vi su dva lakta mjerite! Ja opet ne kažem, da su sve vaše pristaše proti vjeri, ali stablo se pozna po plodu, a čo- vjek po djelima. Mato: Nije baš lijepo, jer ima i dobrih po- pova, pa navaljivati na sve, ne ide, ali što ću ja učinit, ja im to ne begenam. Rade: Pa što vi hoćete s vašom strankom postići? Došao sam i ja iz kuriozitati, kad se ono bili sakupili u Čepikućima, i čuo sam vašega proroka, koga ste ono bili ispeli na studen kamen, — al je, ne- ki su govorili, srce vruće. Mato: Baš mi je drago, da si tamo bio, pa jesi li čuo kako nam je lijepo govo- rio, nije li sve onako ? Rade : Čuo sam i ja i ti, pa što je govo- rio ?1 Hvalio sebe i ie u Spljetu i o- kolo njega; tukao po popovima i gospa- rima, i to ti je u kratko cijelo njegovo prdoklačenje. Mato: Pa zar nije imao pravo ? Rade: Čuj me; Mato. prvo: Ko se sam hvali r'gjavo se hrani; drugo: Odje koga srbi tu se i češe, a lijepo ovdje stoji o- na: Hajka na — tobožnjeg — vuka, a lisica kokoši krade. Ti si toliko, mislim, pametan da sve razumiješ. nagje istinu, koji sa žalbom pripovijeda da je nosio u Beogradu »narinutu mu srpsku zastavu«, došao je do zaključka, da je srp- stvo poput More pritisnulo naše narodno biće, te nam ne da disati, da je doprlo do- tle, da »per absurdum mi svi Hrvati prigr- limo srpsko ime, oni će se za inad pro- zvati Hrvatima«; da je dopokon »srpstvo previsoko osovilo svoju glavu, a u nekim krajevima pritisnulo Hrvate o zid«. Tomu, kako velč. kaže, najviše je doprinio nerad kod nas Hrvata i lakoumnost, kojom su dobrijani Hrvati hodili na lijepak onijem, koji su se služili vjerom, uredbom, novcem i novinama, da od Hrvata, jer su slučajno grčko-istočnoga vjeroispovijedanja, stvore novopečene Srbe svi i svuda. Svoju odu- gačku poslanicu vič. je upravio i naš list, a kojom namjerom ne možemo razabrati, jer smo mi od davnijeh davnina došli vla- stitim iskustvom i nemilom borbom, koju podnašamo, do zaglavka i do zaključka, kojemu je stoprv sad vič. dospio. Nema broja a da nijesmo upozorivali našu publi- ku, što žele t. zv. Srbi, kud ciljaju, i sve one lukave načine, koje upotrebljuju e da jedan dan mi legnemo kao osvjedočeni Hr- vati a probudimo se kao novoskovani Srbi. VIč. donaša i ono što bi se imalo ura- diti, da se spasi što se dade spasiti, i mi osobitu pažnju osvrćemo na lijek i melem, kog nam iznaša, da se od srpske zaraze o- slobodimo. Taj bi lijek sastojao: prvo: od pučkoga lista u hrvatskom duhu, koji bi bio namijenjen pravoslavnijem te stanuju u našijem zemljama. Bojimo se, da li bi list imao uspjeha, a nalazimo da bi bilo ple- menito srestvo da opravdana ideja, kao što je hrvatska misao, proširi se u narodu, koji je inovjeran a ipak govori istijem jezikom i ima jednake običaje, prednosti i mane, koje i mi imamo. Drugo: da bi pravaški blok morao odre- diti nekoliko sigurnih kotara, gdje bi bili izabrani pravoslavni Hrvati, koji se diče da su Hrvati, ne srame se viteškoga svoga i- mena, te bi rado poradili na dobro skupne domovine mile Hrvatske. Tu je zadaću vič. namijenio bloku hrvatskomu, a cijenimo, da je tijem promašio plemenitu svoju svr- hu, koju zagovara. Otkad pratimo javno političko komešanje, vrludanje, uskoštvo iz jedne stranke u drugu i onamo i ovamo, možemo po istini kazati da je jedina i sa- ma stranka D.ra Ante Starčevića, uvijek po- stojano do skrajnih granica zagovarala je- Mato: Hm, kako ti to govoriš ! Rade: Ja govorim dobro. Udri na popove, | jer su popovi proti nama, kad njih istje- ramo, onda je za nas lako, ovako umuju i rade vaše vogje; pa tobože da vas oslo- bode od popova hvataju vas u svoju mrežu. | Mato: Popovi su proti nama, jer smo mi proti redovini. Rade: A vi ste proti popovima, jer su oni za redovinu ? | Mato: Uprav tako. Mi hoćemo, da se na-, rod oslobodi toga tereta, pa s toga po-| povi viču na nas. | Rade: Polako ćemo, prijatelju; redovina / kakova je sada, to je ugovor izmegju vlade i puka; puk je dragovoljno pristao, vlada je pristala i stvar je gotova. Zakon je po srijedi, njega valja vršiti. Mi ga i mamo s vladom, a ne s popom, a tako ga ni pop neima s nama, nego ima pra- vo na ono, što smo mi s vladom ugo- vorili. Dakle vidiš, da su popovi proti vama radi drugoga, a ne poradi redovi- ne, kako predika vaš dotur! Pa ako bi seoski popovi i bili proti redovine, ali zašto su gradski, koji ne primaju redovi- ne. Imate li kojega popa, a da je vaš pri- staša? Eto, kako sam čuo u svim stran- kama ima popova, ali u vašoj jok ni je- dnoga, pa zar nije i to dokaz, da je ta stranka proti vjeri? Mato: Ja ne znam, ali oni govoru, da ni- jesu proti vjeri. Rade: Hm, dragoviću moj, rep izdaje lisi- cu. Povratimo se opet na tu redovinu : vi bi htjeli nju na silu ukinuti, a ne znaš dinstvo i rad svijeh Hrvata bez i najmanje prituhe slavosrpske zaraze. To spoznaje i ispovijeda i isti vič., kad sa teškom žao- bom u duši spominje, kako su ljuto. zaši- jali Tuškan, Harambašić a i isti Prodan; pak kako da izliječe drugoga ti Hrvati, koji stradaju od iste nemoći? Proširimo u na- rod Starčevićevu ideju, pobijajmo u svijem javnijem pojavama slavosrpštinu, a nadasve maknimo s javnoga poprišta one, koji po glasu, po uplivu i po časti, kad se dadu zavezanijeh očiju u ruke neprijatelja hrvat- stva, najviše škode svetoj našoj stvari; a takovi su nadasve Hrvati od koalicije, Mi- lina stranka, a takova bi postala i Proda- nova ako se što prije ne osvijesti, što ipak uhvamo da će se dogoditi. Treće: da se osnuje društvo za školova- nje pravoslavne djece, čigovi se roditelji o- sjećaju Hrvatima. Ovaj predlog je posve u- mjestan, i po prilici imao bi više ' uspjeha nego sva ostala predložena srestva. Kad bi podmladak hrvatski ćuvstvovao, lasno bi bilo urediti i utemeljiti i stranku pravosla- vnijeh Hrvata, i svoju banku i t. d. Svakako smo harni velečasnomu, što je jasno i očito upro prstom na ljutu ranu, koja nas toči; kako smo se mi osvrnuli na njegove članke, tako bi se imali osvrnuti i svi drugi hrvatski listovi, e da bi opći je- dnodušni gromoviti vapaj: spasavajmo, što se još dade spasiti, otrijeznio one vajne Hrvate, koji mješte utrnuti vatru, kojom im dom plamsa, podjaruju vatru sve to više, da dočekaju željeni dan, kad će se kazati: Bila je Hrvatska i bitisala, a danas je više nema ! Veleizdajnički proces. Je li potreba da kažemo što je i ko je »Obzor« i koji su ljudi oko njega? Kad smo naglasili samo, da su u srpsko-hrvatskoj koaliciji, da su ukikani nagodbenjaci, a sr- bofili do po za uši — rekli smo i previše, jer je i djeci dobro poznata obzoraština. Pa ipak je »Obzor« uza sve to, u momentu pa i časovita osviješćenja, pa i nehotice, izlanuo nešta pametnijega. O Uskrsu iznio je predlog o fuziji hrvatskih stranaka bez »Srba«. Od njega se tome niko nije nadao. A gle, dok »Obzor« tako, naša trojica pra- vaša, dapače vogje pravaša Prodan, Drin- ković i Dulibić hoće da kušaju što su već drugi kušali, tvrde da će uspjet što je eto i »Obzor« priznao da ne ide. I to sve na da sila izazivlje silu, pa jaoh ti ga sla- bijemu ! Mato: Kako na silu? mi ne činimo ništa na silu. Rade: Ne činite, ali biste htjeli. Je li go- vorio vaš vogja, kad vi svi budete složni i niko ne davao redovinu, da ćete onda pobijedit ? Mato: Jest, uprav je tako govorio. Rade: Dobro, kad se dovle slažemo. Sad te pitam: je li to sila? Zar je to način, da se nešto zakonito postigne? | još je kazao: uskratite li vi redovinu, doći će rubač, porobit će vas, ali rubačinu, kad ste vi svi složni, neće imat ko kupit i onda vi ste dobili. Mato: E, pa nije li to dobro, da mi dogje- mo do svoga prava? Rade: Ma, molim te, koje je to vaše pravo. Otkle je izašlo to vaše pravo? bit će si- gurno iz glave vašeg /odvokata, silnog Joza. Jesu li naši stari tako s vladom u- govorili i takav je sad zakon, on se ne smije na silu kršiti, Ako nam je krivo, ako nam je teško plaćat tu redovinu, eto nam zakonitog puta, pa tražimo, da nam se oblakša, ali silom, moj brate, na stranu. Pa koja ti je ono lijepa: porobljeno neće imat ko kupit. Nije li to smiješno, ali ajde de, i pametni reču koju tudu. Mato: | meni se čini, da bi se našlo ku- paca i više nego misliš. Rade: Pa eto kako bi to lijepo bilo; to nije način, ne, moj Mato! Mato: Imaš borami pravo, i ja sam od tvoje, jer znam što je zakon. (Svršiće se).