Br. 224.

U DUBROVNIKU, 5 Juna :1909.

 

PRAMA CRVEN

 

Cijena je listu sa donmašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po

i četvrt godine surazmjemo; za inozemstvo
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
polugodište.

  

 

 

 

godišnje K. 9 — Ko
je predbrojen | za došasto

 

 

Sretna Bosno!

Ima već nekoliko vremena, da su
novinari i političari svu svoju pažnju
svrnuli na doije anektirane pokrajine:
Bosnu i Hercegovinu, Njemačko, ma-
gjarsko, srpsko i hrvatsko novinstvo
raspravlja — naravno, svak sa svog
gledišta — o budućoj aministraciji
dvaju ovih pokrajina. Nijemci rado u
Bosni gledaju nekakav njemački most,
preko koga bi proširili svoj utjecaj na
Balkan; Magjari opet u nezasitnome
svome apetitu smatraju dvije ove po-
krajine kao svojim domenom, oda-
kle bi se imao potisnuti svaki drugi
pa i slavenski upliv, i nadomjestiti sa
magjarskim. Magjarima u ovome ide
na ruku i sama austrijska diplomacija,

* koja prema Bosni i Hercegovini nije

se nikada htjela postaviti na jedno pra-
vno stanovište. Austrija je u anektira-
nim pokrajinama vodila lošu politiku,
mješte postaviti na upravu onih ze-
malja ljude sposobne, koji bi znali ste-
ći i uživati narodno povjerenje — ona
je iz magjarske ropotarnice izvela ko-
jekakve Kalaye i Buriane, i predala im
u ruke bosansku upravu. A kakova je
to uprava bila? Kalay i Burian, ta dva
do skrajnosti fanatična Magjara, nasto-
jali su Bosnu i Hercegovinu pritegnu-
ti potpuno u: magjarsku sferu; a au-
strijska diplomacija sve je to mirnim
okom gledala, nije smatrala za shodno
niti se maknuti da upozori magjarske
državnike, da Bosna i Hercegovina ni-
jesu nikakove magjarske provincije. Na-
kon provedene aneksije bilo se je ba-
rem nadati, da će austrijska diploma-
cija biti okretnija i da će anektiranim
pokrajinama dati napokon onu slobo-
du, koja im punim pravom pripada.
Ali i ovdje se naše nade izjaloviše.
Ustav, koji se misli podijeliti Bosni i
Hercegovini takav je, da ne smije i ne
može da zadovolji bosansko-hercego-
vačko pučanstvo, koje, kao do sada
jednako i u buduće, biti će izloženo
veksaciji magjarskih državnika. Da je
baš to tako najbolje nas uvjerava kon-
cesija, koja je podijeljena privilegova-
noj magjarskoj agrarnoj banci za Bo-
snu i Hercegovinu. Pomoću ove ban-
ke magjarski će upliv u Bosni biti neo-
graničen. Da, kmeti će se osloboditi
od današnjih aga, koji su opet bili
sinovi našega naroda — ali će s toga
oni postati prosta raja magjarske ban-
ke, koja će ih do mile volje izrablji-
vati u političkom i socijalnom smislu
za svoje magjarske ciljeve, | na ovaj
način, malo po malo, Magjari će po-

ječima ministra-presjednika Bienertha,
oni su isti spoznali, da su popuštali
nijesu smjeli magjarskoj bahato-
sti i gramženju, tali nas iskustvo uči
da sva naprezanja s ove strane Laite
uvijek ostaju isprazna riječ, i
do gustijeh, uvijek pre-
volja. To smo vigjeli

bio bi dostatan da Burian odma ostu-
pi, ali jer Magjari hoće on još ostaje
na svome mjestu. A što da rečemo od
nekih drugih državnika? Oni spokoj-
no gledaju cijelu ovu igru magjarskih
državnika, oni se ćak trude da doka-
žu: kako Burian nije njih prevario, da
li oni Buriana. Veće ironije teško je
zamisliti! Nu jesu li gospoda u Beču
promislila i na narodni gnijev, koji mo-
ra proti njima da ustane kod bosansko-
hercegovačkog naroda? Nama se čini,
da se neka gospoda državnici preveć
igraju sa iskrom, koja u svakom mo-
mentu lako da i plane i prouzroči po-
žar. Hrvati u Bosni nijesu zadovoljni,
Srbi takogjer, a Muslimani i još ma-
nje. Na ovo treba da dobro računaju
gospoda u Beču i u Pešti. Istina je,
da je hrvatski narod u Bosni sa iskre-
nim zanosom pozdravio aneksiju, jer
u tome vidio prvi korak k ostvarenju
svoga cilja: pridruženju k Hrvat-
skoj — ali on nikada ne bi ni za
živu glavu pristao da bude raja ma-
gjarske ili njemačke špekulacije.

 

Sramota!

Težak doduše upotrebismo izraz, ali ipak
daleko zaostaje a da bude adekvatan nji-
hovom činu. Kažemo: jezičnom riješenju u
Dalmaciji. Sada je mislimo i političkim sli-
jepcima jasno kao dan kamo nas vodi ne-
sretna politika ševrdanja, smušeno vodstvo
srpsko-hrvatskih ili bolje srpskih iliti hrvat-
skih političkih prvaka. Od nesretne Riječke
resolucije pa sve do danas naš narod vode
od poraza do poraza, pa ne imaju niti naj-
sitnije sitnice da je iznesu, koja bi narodu
kao takovom od koristi bila. Mješte da to
uvide, oni od dana do dana sve niže pa-
daju, sve veće nesreće na nesreće naprćuju
narodu svome. Kome da ne udari krv u
lice od srama samo na pomisao, ko naš
hrvatski narod zastupa, ko u ime njegovo
govori, ko hoće da riješava narodna i po-
litička pitanja, ko mu se nameće kao pr-
vaci i vogje!.... Jedan Bijankini, jedan
Baljak, jedan Ivčević ... i družina ! Žalosno!
Ako je naš narod pao tako nisko da ne
ima boljih sinova od ovih i njima sličnih
— mora da kao narod i izgine. Bijasmo i
— nema nas više! —

Na sramotno riješenje jezičnog pitanja,
kojim je na najpodliji način izigran naš na-
rod od svojih prvaka, kojim je eto talijan-
cima narodnost u nas priznata, kojim je ta-
lijanski jezik proširen, kojim se njemačkom
jeziku otvorilo vrata, podigle su glas pro-
svjeda malne sve naše stranke. Sve domaće
novine, koja odriješitije koja slabije, pisahu
protiv toga, a »Hrvatska Kruna« posebice
navijestila je »neumoljivu borbu« za obranu
hrvatskog jezika. Jedini izuzetak čine neke
slične onoj trojici, koji su i onako riješili
pitanje. Nu ni to nije sve, jer osim pisme-
nih i brzojavnih prosvjeda, počeše i javne
skupštine da se sazivlju — samo što ih

i vlast zabranjuje.

Nu zar da na lome i ostane? Zar ćemo
riješit povoljno pitanje sa nekoliko pa i o-
štrijih novinarskih članaka? Sa nekoliko
prosvjeda ili skupština? Koja korist od svega
toga? Što ćemo postići od tako vogjene
borbe? — Nije kud, rodoljub koji hoće da
radi za narod, ne vikom već djelom, mora
da povuče i posljedice od toga i da ih u
djelo provede. Mora da svim mogućim po-
štenim srestvima uništi to riješenje i pre-
udesit ga tako kako će odgovarati i časti i
pravici našega hrvatskog naroda; mora da

lonemogući tim vajnim »prvacima« da nebi

opet počinili ono što su i sada ili tome sli-
čno dapače i još gore. U tom samo pravcu

|povededa borba imati će uspjeha, u ovom

pitanju, a i u buđuće, jer će poučiti trgovce

 

 

 

 

 

narođnih prava na posljedice koje čekaju

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 19 PAKA.

Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

svakoga koji bruči svoj narod. — Ali kod
nas kao da se na to i ne misli. Mi ćemo
se zadovoljiti sa nekoliko članaka, sa ne-
koliko prosvjeda... i onda ćemo se još u-
mišljat o veličini uspjeha, sanjat o pobjedi.
Poslije toga ostaviti ćemo pitanje po strani,
kao ono pitanje jezika na željeznicama u
Banovini, i vikat ćemo sutra: Živio! onome
kome danas kličemo: propni! Dosta je samo
da možemo kazati da smo se borili, ko je
pobijedio to je deveta nama! To je na ža-
lost posljedica bez načelnih borba, borba
bez cilja, posljedica dječije politike, a ne
ona zrelih rodoljuba!

Pa da su ti »prvaci« imali toliko ljubavi
u srcu za narod, pa mu izvojštili uredova-
nje u hrvatskom jeziku! Ali da, oni su uz
talijanski uvukli i njemački, a vlastiti jezik
nagrdili bezsmislicom i pogrdom: »hrvatski
ili srpski«. Nu i to nije nego mnuždna po-
sljedica vrtoglave politike, koju vode naši
ljudi, a koju eto prihvaćaju i neki pravaši
pod vodstvom »trojice vogja« sa svojom
najnovijom metamorfozom. Veliku i očitu
istinu navijestio nam je Prodan: »Odakle
u Hrvatskoj nesreća nagodbe, vjetar opor-
tunizma, odakle šaranje i lutanje? Od na-
opako uzgojenih i naopačnije radećih vla-
stitih sinova. Digni ta zla iz Hrvatske i ona
je spašena«. (Prodan: Uspomene III. str. 98.).
Jest, ili su naopako uzgojeni ili opako rade
ili i jedno i drugo!

Sramota srbeža nije ništa manja. Izdao
narod talijanima, magjarima, nijemcima ili
srbima, sve jedno si ga izdao. Uradio ma
kako, uvijek je na štetu i sramotu hrvatskog
so. Što su Bijankini, Baljak i Ivčević
učinili narodu u pogleđu talijanaca, ne čine
li i drugi neki u pogledu Srba? Nije li isto
tako sramota kad naprednjačka dječurlija
dreči: zvao se Hrvat ili Srb sve jedno je?
nije li sramota kad jedan presjednik »Hr-
vatske stranke« Mihaljević zove naš narod:
»narod hrvatski iliti srpski«? Nije li sra-
motnije i od toga u samoj adresi na kralja
nazvati naš hrvatski narod »srpsko-hrvatski
narod«? — A gle ti samih »srba« na djelu,
kad na usta jednog svog prvaka hoće »a-
utonomiju Bosne«! Oni pak u Bosni i Her-
cegovini zahtijevaju da se prizna u toj hr-
vatskoj pokrajini ništa manje nego: »Narod
u Bosni i Hercegovini ima se zakonski zvati
srpskim narodom, a njegov jezik srpskim
jezikom«!

Ta sramota postaje tim veća, što naše
stranke i listovi ne samo ne ustaju protiv
toga kao i protiv jezičnog riješenja u Dal-
maciji, nego dapače opravdavaju i brane
stvar. Još tu sramotu i ponosom ističu, mje-
šte da se sakriju pod zemlju duboko, du-
boko. Pa opet ti isti hoće da govore u ime
hrvatskog naroda i da ga vode, kao da ni-
jesu i oni izdajnici i gori od onih koji su
ga za pliticu leće prodali. — I te kao i one
prve treba otjerati s političkog polja, uni-
štiti im moć ili dajbudi oslabit ih tako da
ih učinimo neškodljivim. Inače: kao narod
bijasmo i — nije nas više!

A što eto vidimo? Udaramo na prve, po-
sljednje opravdavamo i zaštićujemo! Da-
pače eto naših bivših vogja, najuglednijih
članova stranke prava u Dalmaciji, koji hoće
da nam nametnu i tu nesreću na naš na-
rod, pa takove izdajnike naroda i potpo-
mažu i misle da dobro čine, Sramota, sto
puta sratnota, da smo na to spali! — Stranka
prava da na to pristane?, stranka prava,
koja svoju nauku crpa iz »programa sadr-
žana u spisima blagopokojnoga Dr. Ante

| Starčevića, a osobito u njegovim . govorima

i adresama«?, stranka prava...? Svega se
vidi, ali pravaši na to neće pristati jer niti
smiju niti mogu, ako hoće da kao takovi
i ostanu. Kako je to nemoguće, očito je

|svakome pa i djetetu pravašu, a to priznaje

i »glavno glasilo stranke prava u Dalmaciji«,
pa je dosta n. p. zaviriti u »Hrvatsku Krunu«
od 25. o. m. da se osvjedočiš da ipak uza
sve lijepe fraze ipak neda se bez srama i
stida zabašuriti svoje uvjerenje, pristati na
izdajstvo mukotrpnog hrvatskog naroda, ko-
jemu su sve svoje posvetili.

 

zahvale i priopćena plaća se

 

Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma | dopisi Uredništvu. — Za

30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retka

a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

Starčevićanci su od god. 1895., da ne go-
vorimo o drugom, već u Dalmaciji mnogo
popustili za ljubav neke nenaravne »sloge«
nekih »kooperacija«, nekih umišljenih kori-
sti! Popustili su napokon za ljubav neko-
liko »pravaša« iz Šibenika i zapustili i svoju
vlastitu stranku i prozvali se samo »stranka
prava« po onome što bijaše prije 1895., to-
bože jer program od 1894. ne bijaše dosta
radikalan. Sada se sve opet ostavilo i ti
»pravaši« traže da sada i to sve još poga-
zimo i priznamo da stranke, protiv kojih se
do sada na smrt i život borismo, imaju
pravo; da priznamo bezsmislicu i sramotu
srpskoga ili hrvatskoga jezika i naroda u
hrvatskim zemljama! — Neće se ni na tome
zaustaviti, poći će oni i dalje, a pravaši
moraju da klipšu za njima, jer inače jao
svima!

Ako ti »ljudi« izdaju nas sramotno jedni
talijanima drugi srbima, danas kad su nad-
gledani od »stranke prava«, kad bi radi svo-
ga položaja morali biti malko barem umje-
reniji u nezasitnoj mržnji na sve što je hr-
vatsko, što ti neće poduzeti na zator našeg
naroda pod zaštitom »stranke prava«? —
Nu o tome ćemo primjerima osvijetliti dru-
gom zgodo1a, da se vidi što su neki kadri
pod plaštem rodoljublja, osvježiti ćemo ne-
ke prljavštine bivših a i danas tobožnjih
vogja; to zahtijeva narodna nesreća koja nam
prijeti. Megjutim ponavljamo već upravljen
apel na Starčevićance: svi u kolo oko ma-
tice u Zagrebu, neustrašivo svi u borbu i
pobjeda je naša! Bog i Hrvati!

(30/5. R.

Op. Ur.: Prepuštamo g. suradniku, jer nam se ton
malo odveć oštar pričinja.

Srbijanski ,političari“.

Pišu nam iz Beograda:

Nadao sam se, da će te opaziti jednu
doista smiješnu ali i žalosnu svjedodžbu sr-
bijanskih »političara« — ako pratite »Slo-
venski Jug«, ali kad nijeste opazili evo mene
da Vam spomenem: Mjesni list »Slovenski
Jug« donašao je redovito preko cijele četvrte
stranice popis »svih jugoslavenskih novina«,
a unaslovljeno je: čitajte jugoslovenske no-
vine«! U tom popisu nalazio se je i Vaš
cijenj. list »Prava Crvena Hrvatska«, ali ne-
tom ste počeli donašati one skroz objektivne
članke, prave slike o nevolji i gladu u Sr-
biji, o propadanju srbijanskog težaka, o sr-

bijanskoj mahnitosti, o čestim lupeštinama:

i pronevjerenjima počinjenim sa strane naše
raskalašene galunaške »inteligencije«, kao i
članke sa Cetinja o knjazu Nikiti i o nje-
govoj »ustavnoj« vladavini — koji su se
članci megju ozbiljnijim u Beogradu čitali
osobitom pozornošću i odobravanjem, s toga
je sa strane črčkarala oko »Slovenskog Ju-
ga« na Vaš cijenj. list izdata — anatema,
i iz popisa »jugoslovenskih novina« odmah
je nestalo Vašeg cijenj. lista, a to jer ste
»povredili« njihovo »slavensko ćustvo« !! Ali
naj zanimivije je, da se u tom popisu i na-
dalje koči — izim drugih slavenofobskih
novina — i ime zadarskog hrvatožderskog
lista »// Dalmata«, jer slavenofobski »Dal-
mata« nije (!!) povredio njihovo »svesla-
vensko ćustvo«! Dobro je uz to spomenuti
da se u popisu nalazi i organ dalm. vlade
»Smotra Dalmatinska«! Eto, kakovi su sr-
bijanski »ozbiljni« političari, koji moraju
kod svakog pravog Slavena vlastitim svojim
djelima nad sebi istim izazvati sažaljenje, i
ništa drugo nego sažaljenje. Što su pak Vaš
zaslužni list isključili iz njihovog popisa, to
Vam samo služi na čast i diku — što će
Vam i svaki drugi pošteni Srbijanac prizna-
ti — jer znate li, koji ljudi sačinjavaju taj
»Slovenski Jug«? To su sve sami pakljenici,
ljudi raspušteni i raskalašeni, revolucijonar-
ci, kadri, na. svako nedjelo; ovi su ljudi i
prošle sedmice obdržali tajni sastanak, o
čemu se po Beogradu još i danas svega

nagoviješta, ali je jedan od istih njihovih

pred više njih u jednoj gostioni priznao, da
su ma tom tajnom sastanku odlučili još i
»četvoricu smaknuti«, jer ova četvorica za
sigurno ometaju sprovagjanju njihovih pr-

 

UT NONIKRTIe

ljavština. O tom tajnom sastanku i juče mi
je jedna vrlo povjerljiva osoba mnogo šta
ispričala, ali to za sada prepuštam, jer me
crvenilo stida obuhvaća i na samu pomisao,
da u ovoj našoj nevoljnoj zemlji sličnih
ljudi imamo ..... -

Ima pak ovdje nekih novih sasma žalosnih
pojava — nerijetkih pak kod,nas u Srbiji
— a ovo je dana izbilo na javu i nešta
dosle u Beogradu nečuvena, što ću Vam —
netom prikupim još, neke podatke — u pose-
bnim člancima orisati, a uvjeren sam đa će
te mi kao pošteni i nepristrani ustupiti prosto-
ra u Vašem štov. listu, na čemu Vam unaprvo
zahvaljujem, jer i ako nijesam pristaša Vaše
cijenj. stranke, ali uvijek častim i poštujem
svakoga onoga, koji se pošteno i iskreno
za svoj narod bori. .

Op. Ur.: Stupce Vam vrlo rado otvaramo,
a što se tiče »Slovenskog Juga« a.
mo, da ga od nazad više mjeseca ste prima-
mo, jer prigodom aneksije Herceg:Bosne
bio mu je zabranjen ulaz u  Austro-Ugar-
sku monarhiju kao i mnogim drugim  sr-
bijanskim listovima. Zaslužuje pak istaknuti,
da je »Slovenski Jug« prigodom aneksije
udarao u najviše talambase, dapače prvu
stranicu donio debelim crvenim okvirom —
znak prolijevanja krvi — gdje je sve i sva-
koga pozivao na rat proti Austrije, i za
prošlih dogogjaja u Srbiji oni oko »Slov.
Juga« vodili su glavnu riječ, i u svemu u
Beogradu prednjačili! | takovi »političari«
i »pošteni ljudi« imali su voditi rat i »srp-
sku« Herceg-Bosnu — spasiti! Jadna i ku-
kavna Srbijo !

Politički pregled.

Kraljeva izjava. Polag informacije »Bu-
dapesti Hirlapa« izjavio je kralj ministru-
presjedniku dr.u Wekerle-u svoju konačnu
odluku u dva pravca: 1.: Vladar izjavljuje,
da on ne _može pristati na ustrojenje samo-
stalne ugarske. banke i 2.: da ne mode pri-
znati ministarstvo od same nezavisne stranke.

Zajednički, pregovori izmegju kršćan-
skih socijala i Poljaka. Početkom prošle
sedmice započeli su, zajednički pregovori za
riješenje izmegju kršćanskih socijala i Po-
ljaka. Iz poljačkih političkih krugova glasa
se, da se je tom prigodom radilo samo o
tome, da se obje stranke pogode što će sa

 

| proračunom u zastupničkoj kući i kako. bi

se proračun riješio do 1. srpnja o. g. Tom
prigodom se je naravno najviše pretresalo
pitanje većine za proračun. Obje će stranke
nastojati, da se proračunske debate ne o-
tegnu preko 1. srpnja.

Poljaci i slavenski kongres. Petrcgrad:
Poljski delegati na slavenskoj konferenciji
izjavljuju, da ne stoje posvema vijesti - pe-
trogradske brzojavne agencije. Glede anek-
sije poprimljene su ove dvije rezolucije: 1.
Politička strana aneksije ne spada pod kom-
peteuciju kongresa, te austrijski Slaveni mo-
raju nastojati, da po mogućnosti podupiru
zahtjeve pučanstva u Bosni; Il. Poljsko-ru-
ski spor u nutarnjosti Rusije mora se rije-
šavati na priocipu jednakopravnosti u svim
granama, pa i školskom, jezičnom i naro-
dnom razvoju.

Kriza u Ugarskoj. Beč, 2/6.: Dolazak
ugarskih ministara nešto se je zategnuo, jer
je Košut tobože još uvijek bolestan. Sva je
prilika, da se: kriza ne će riješiti prije jese-
ni. — Budimpešta 2/6.: Khuen Hederwary
dementira vijest, da je odabran za kakovu
posebnu političku misiju.

Izagnan zastupnik. Černovice, 2/6.: Ru-
munjski zastupnik Jorga, poznati protivnik
Austrije, izagnan je iz Bukovine.

Austrija | talijanska izložba g. 1901.
»Giornale d' Italia« javlja, da će
vlada sudjelovati jubilarnoj izložbi g. 1911.,
pošto joj.je talijanska vlada formalno obe-
ćala, da se za izložbe neće izvesti nikako-
va manifestacija, koja bi mogla u Austriji
izazvati nezadovoljstvo. Isti list predbacuje
talijanskoj vladi, što je program cerimonija
podvrgnut na pregledanje vladi u i
zaključuje, da ovo znači padati na koljena
i to ili nesvijesno ili možda svojevoljno.

NOINE ES