Br. 224. U DUBROVNIKU, 5 Juna :1909. PRAMA CRVEN Cijena je listu sa donmašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjemo; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da polugodište. godišnje K. 9 — Ko je predbrojen | za došasto Sretna Bosno! Ima već nekoliko vremena, da su novinari i političari svu svoju pažnju svrnuli na doije anektirane pokrajine: Bosnu i Hercegovinu, Njemačko, ma- gjarsko, srpsko i hrvatsko novinstvo raspravlja — naravno, svak sa svog gledišta — o budućoj aministraciji dvaju ovih pokrajina. Nijemci rado u Bosni gledaju nekakav njemački most, preko koga bi proširili svoj utjecaj na Balkan; Magjari opet u nezasitnome svome apetitu smatraju dvije ove po- krajine kao svojim domenom, oda- kle bi se imao potisnuti svaki drugi pa i slavenski upliv, i nadomjestiti sa magjarskim. Magjarima u ovome ide na ruku i sama austrijska diplomacija, * koja prema Bosni i Hercegovini nije se nikada htjela postaviti na jedno pra- vno stanovište. Austrija je u anektira- nim pokrajinama vodila lošu politiku, mješte postaviti na upravu onih ze- malja ljude sposobne, koji bi znali ste- ći i uživati narodno povjerenje — ona je iz magjarske ropotarnice izvela ko- jekakve Kalaye i Buriane, i predala im u ruke bosansku upravu. A kakova je to uprava bila? Kalay i Burian, ta dva do skrajnosti fanatična Magjara, nasto- jali su Bosnu i Hercegovinu pritegnu- ti potpuno u: magjarsku sferu; a au- strijska diplomacija sve je to mirnim okom gledala, nije smatrala za shodno niti se maknuti da upozori magjarske državnike, da Bosna i Hercegovina ni- jesu nikakove magjarske provincije. Na- kon provedene aneksije bilo se je ba- rem nadati, da će austrijska diploma- cija biti okretnija i da će anektiranim pokrajinama dati napokon onu slobo- du, koja im punim pravom pripada. Ali i ovdje se naše nade izjaloviše. Ustav, koji se misli podijeliti Bosni i Hercegovini takav je, da ne smije i ne može da zadovolji bosansko-hercego- vačko pučanstvo, koje, kao do sada jednako i u buduće, biti će izloženo veksaciji magjarskih državnika. Da je baš to tako najbolje nas uvjerava kon- cesija, koja je podijeljena privilegova- noj magjarskoj agrarnoj banci za Bo- snu i Hercegovinu. Pomoću ove ban- ke magjarski će upliv u Bosni biti neo- graničen. Da, kmeti će se osloboditi od današnjih aga, koji su opet bili sinovi našega naroda — ali će s toga oni postati prosta raja magjarske ban- ke, koja će ih do mile volje izrablji- vati u političkom i socijalnom smislu za svoje magjarske ciljeve, | na ovaj način, malo po malo, Magjari će po- ječima ministra-presjednika Bienertha, oni su isti spoznali, da su popuštali nijesu smjeli magjarskoj bahato- sti i gramženju, tali nas iskustvo uči da sva naprezanja s ove strane Laite uvijek ostaju isprazna riječ, i do gustijeh, uvijek pre- volja. To smo vigjeli bio bi dostatan da Burian odma ostu- pi, ali jer Magjari hoće on još ostaje na svome mjestu. A što da rečemo od nekih drugih državnika? Oni spokoj- no gledaju cijelu ovu igru magjarskih državnika, oni se ćak trude da doka- žu: kako Burian nije njih prevario, da li oni Buriana. Veće ironije teško je zamisliti! Nu jesu li gospoda u Beču promislila i na narodni gnijev, koji mo- ra proti njima da ustane kod bosansko- hercegovačkog naroda? Nama se čini, da se neka gospoda državnici preveć igraju sa iskrom, koja u svakom mo- mentu lako da i plane i prouzroči po- žar. Hrvati u Bosni nijesu zadovoljni, Srbi takogjer, a Muslimani i još ma- nje. Na ovo treba da dobro računaju gospoda u Beču i u Pešti. Istina je, da je hrvatski narod u Bosni sa iskre- nim zanosom pozdravio aneksiju, jer u tome vidio prvi korak k ostvarenju svoga cilja: pridruženju k Hrvat- skoj — ali on nikada ne bi ni za živu glavu pristao da bude raja ma- gjarske ili njemačke špekulacije. Sramota! Težak doduše upotrebismo izraz, ali ipak daleko zaostaje a da bude adekvatan nji- hovom činu. Kažemo: jezičnom riješenju u Dalmaciji. Sada je mislimo i političkim sli- jepcima jasno kao dan kamo nas vodi ne- sretna politika ševrdanja, smušeno vodstvo srpsko-hrvatskih ili bolje srpskih iliti hrvat- skih političkih prvaka. Od nesretne Riječke resolucije pa sve do danas naš narod vode od poraza do poraza, pa ne imaju niti naj- sitnije sitnice da je iznesu, koja bi narodu kao takovom od koristi bila. Mješte da to uvide, oni od dana do dana sve niže pa- daju, sve veće nesreće na nesreće naprćuju narodu svome. Kome da ne udari krv u lice od srama samo na pomisao, ko naš hrvatski narod zastupa, ko u ime njegovo govori, ko hoće da riješava narodna i po- litička pitanja, ko mu se nameće kao pr- vaci i vogje!.... Jedan Bijankini, jedan Baljak, jedan Ivčević ... i družina ! Žalosno! Ako je naš narod pao tako nisko da ne ima boljih sinova od ovih i njima sličnih — mora da kao narod i izgine. Bijasmo i — nema nas više! — Na sramotno riješenje jezičnog pitanja, kojim je na najpodliji način izigran naš na- rod od svojih prvaka, kojim je eto talijan- cima narodnost u nas priznata, kojim je ta- lijanski jezik proširen, kojim se njemačkom jeziku otvorilo vrata, podigle su glas pro- svjeda malne sve naše stranke. Sve domaće novine, koja odriješitije koja slabije, pisahu protiv toga, a »Hrvatska Kruna« posebice navijestila je »neumoljivu borbu« za obranu hrvatskog jezika. Jedini izuzetak čine neke slične onoj trojici, koji su i onako riješili pitanje. Nu ni to nije sve, jer osim pisme- nih i brzojavnih prosvjeda, počeše i javne skupštine da se sazivlju — samo što ih i vlast zabranjuje. Nu zar da na lome i ostane? Zar ćemo riješit povoljno pitanje sa nekoliko pa i o- štrijih novinarskih članaka? Sa nekoliko prosvjeda ili skupština? Koja korist od svega toga? Što ćemo postići od tako vogjene borbe? — Nije kud, rodoljub koji hoće da radi za narod, ne vikom već djelom, mora da povuče i posljedice od toga i da ih u djelo provede. Mora da svim mogućim po- štenim srestvima uništi to riješenje i pre- udesit ga tako kako će odgovarati i časti i pravici našega hrvatskog naroda; mora da lonemogući tim vajnim »prvacima« da nebi opet počinili ono što su i sada ili tome sli- čno dapače i još gore. U tom samo pravcu |povededa borba imati će uspjeha, u ovom pitanju, a i u buđuće, jer će poučiti trgovce narođnih prava na posljedice koje čekaju IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 19 PAKA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. svakoga koji bruči svoj narod. — Ali kod nas kao da se na to i ne misli. Mi ćemo se zadovoljiti sa nekoliko članaka, sa ne- koliko prosvjeda... i onda ćemo se još u- mišljat o veličini uspjeha, sanjat o pobjedi. Poslije toga ostaviti ćemo pitanje po strani, kao ono pitanje jezika na željeznicama u Banovini, i vikat ćemo sutra: Živio! onome kome danas kličemo: propni! Dosta je samo da možemo kazati da smo se borili, ko je pobijedio to je deveta nama! To je na ža- lost posljedica bez načelnih borba, borba bez cilja, posljedica dječije politike, a ne ona zrelih rodoljuba! Pa da su ti »prvaci« imali toliko ljubavi u srcu za narod, pa mu izvojštili uredova- nje u hrvatskom jeziku! Ali da, oni su uz talijanski uvukli i njemački, a vlastiti jezik nagrdili bezsmislicom i pogrdom: »hrvatski ili srpski«. Nu i to nije nego mnuždna po- sljedica vrtoglave politike, koju vode naši ljudi, a koju eto prihvaćaju i neki pravaši pod vodstvom »trojice vogja« sa svojom najnovijom metamorfozom. Veliku i očitu istinu navijestio nam je Prodan: »Odakle u Hrvatskoj nesreća nagodbe, vjetar opor- tunizma, odakle šaranje i lutanje? Od na- opako uzgojenih i naopačnije radećih vla- stitih sinova. Digni ta zla iz Hrvatske i ona je spašena«. (Prodan: Uspomene III. str. 98.). Jest, ili su naopako uzgojeni ili opako rade ili i jedno i drugo! Sramota srbeža nije ništa manja. Izdao narod talijanima, magjarima, nijemcima ili srbima, sve jedno si ga izdao. Uradio ma kako, uvijek je na štetu i sramotu hrvatskog so. Što su Bijankini, Baljak i Ivčević učinili narodu u pogleđu talijanaca, ne čine li i drugi neki u pogledu Srba? Nije li isto tako sramota kad naprednjačka dječurlija dreči: zvao se Hrvat ili Srb sve jedno je? nije li sramota kad jedan presjednik »Hr- vatske stranke« Mihaljević zove naš narod: »narod hrvatski iliti srpski«? Nije li sra- motnije i od toga u samoj adresi na kralja nazvati naš hrvatski narod »srpsko-hrvatski narod«? — A gle ti samih »srba« na djelu, kad na usta jednog svog prvaka hoće »a- utonomiju Bosne«! Oni pak u Bosni i Her- cegovini zahtijevaju da se prizna u toj hr- vatskoj pokrajini ništa manje nego: »Narod u Bosni i Hercegovini ima se zakonski zvati srpskim narodom, a njegov jezik srpskim jezikom«! Ta sramota postaje tim veća, što naše stranke i listovi ne samo ne ustaju protiv toga kao i protiv jezičnog riješenja u Dal- maciji, nego dapače opravdavaju i brane stvar. Još tu sramotu i ponosom ističu, mje- šte da se sakriju pod zemlju duboko, du- boko. Pa opet ti isti hoće da govore u ime hrvatskog naroda i da ga vode, kao da ni- jesu i oni izdajnici i gori od onih koji su ga za pliticu leće prodali. — I te kao i one prve treba otjerati s političkog polja, uni- štiti im moć ili dajbudi oslabit ih tako da ih učinimo neškodljivim. Inače: kao narod bijasmo i — nije nas više! A što eto vidimo? Udaramo na prve, po- sljednje opravdavamo i zaštićujemo! Da- pače eto naših bivših vogja, najuglednijih članova stranke prava u Dalmaciji, koji hoće da nam nametnu i tu nesreću na naš na- rod, pa takove izdajnike naroda i potpo- mažu i misle da dobro čine, Sramota, sto puta sratnota, da smo na to spali! — Stranka prava da na to pristane?, stranka prava, koja svoju nauku crpa iz »programa sadr- žana u spisima blagopokojnoga Dr. Ante | Starčevića, a osobito u njegovim . govorima i adresama«?, stranka prava...? Svega se vidi, ali pravaši na to neće pristati jer niti smiju niti mogu, ako hoće da kao takovi i ostanu. Kako je to nemoguće, očito je |svakome pa i djetetu pravašu, a to priznaje i »glavno glasilo stranke prava u Dalmaciji«, pa je dosta n. p. zaviriti u »Hrvatsku Krunu« od 25. o. m. da se osvjedočiš da ipak uza sve lijepe fraze ipak neda se bez srama i stida zabašuriti svoje uvjerenje, pristati na izdajstvo mukotrpnog hrvatskog naroda, ko- jemu su sve svoje posvetili. zahvale i priopćena plaća se Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma | dopisi Uredništvu. — Za 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retka a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Starčevićanci su od god. 1895., da ne go- vorimo o drugom, već u Dalmaciji mnogo popustili za ljubav neke nenaravne »sloge« nekih »kooperacija«, nekih umišljenih kori- sti! Popustili su napokon za ljubav neko- liko »pravaša« iz Šibenika i zapustili i svoju vlastitu stranku i prozvali se samo »stranka prava« po onome što bijaše prije 1895., to- bože jer program od 1894. ne bijaše dosta radikalan. Sada se sve opet ostavilo i ti »pravaši« traže da sada i to sve još poga- zimo i priznamo da stranke, protiv kojih se do sada na smrt i život borismo, imaju pravo; da priznamo bezsmislicu i sramotu srpskoga ili hrvatskoga jezika i naroda u hrvatskim zemljama! — Neće se ni na tome zaustaviti, poći će oni i dalje, a pravaši moraju da klipšu za njima, jer inače jao svima! Ako ti »ljudi« izdaju nas sramotno jedni talijanima drugi srbima, danas kad su nad- gledani od »stranke prava«, kad bi radi svo- ga položaja morali biti malko barem umje- reniji u nezasitnoj mržnji na sve što je hr- vatsko, što ti neće poduzeti na zator našeg naroda pod zaštitom »stranke prava«? — Nu o tome ćemo primjerima osvijetliti dru- gom zgodo1a, da se vidi što su neki kadri pod plaštem rodoljublja, osvježiti ćemo ne- ke prljavštine bivših a i danas tobožnjih vogja; to zahtijeva narodna nesreća koja nam prijeti. Megjutim ponavljamo već upravljen apel na Starčevićance: svi u kolo oko ma- tice u Zagrebu, neustrašivo svi u borbu i pobjeda je naša! Bog i Hrvati! (30/5. R. Op. Ur.: Prepuštamo g. suradniku, jer nam se ton malo odveć oštar pričinja. Srbijanski ,političari“. Pišu nam iz Beograda: Nadao sam se, da će te opaziti jednu doista smiješnu ali i žalosnu svjedodžbu sr- bijanskih »političara« — ako pratite »Slo- venski Jug«, ali kad nijeste opazili evo mene da Vam spomenem: Mjesni list »Slovenski Jug« donašao je redovito preko cijele četvrte stranice popis »svih jugoslavenskih novina«, a unaslovljeno je: čitajte jugoslovenske no- vine«! U tom popisu nalazio se je i Vaš cijenj. list »Prava Crvena Hrvatska«, ali ne- tom ste počeli donašati one skroz objektivne članke, prave slike o nevolji i gladu u Sr- biji, o propadanju srbijanskog težaka, o sr- bijanskoj mahnitosti, o čestim lupeštinama: i pronevjerenjima počinjenim sa strane naše raskalašene galunaške »inteligencije«, kao i članke sa Cetinja o knjazu Nikiti i o nje- govoj »ustavnoj« vladavini — koji su se članci megju ozbiljnijim u Beogradu čitali osobitom pozornošću i odobravanjem, s toga je sa strane črčkarala oko »Slovenskog Ju- ga« na Vaš cijenj. list izdata — anatema, i iz popisa »jugoslovenskih novina« odmah je nestalo Vašeg cijenj. lista, a to jer ste »povredili« njihovo »slavensko ćustvo« !! Ali naj zanimivije je, da se u tom popisu i na- dalje koči — izim drugih slavenofobskih novina — i ime zadarskog hrvatožderskog lista »// Dalmata«, jer slavenofobski »Dal- mata« nije (!!) povredio njihovo »svesla- vensko ćustvo«! Dobro je uz to spomenuti da se u popisu nalazi i organ dalm. vlade »Smotra Dalmatinska«! Eto, kakovi su sr- bijanski »ozbiljni« političari, koji moraju kod svakog pravog Slavena vlastitim svojim djelima nad sebi istim izazvati sažaljenje, i ništa drugo nego sažaljenje. Što su pak Vaš zaslužni list isključili iz njihovog popisa, to Vam samo služi na čast i diku — što će Vam i svaki drugi pošteni Srbijanac prizna- ti — jer znate li, koji ljudi sačinjavaju taj »Slovenski Jug«? To su sve sami pakljenici, ljudi raspušteni i raskalašeni, revolucijonar- ci, kadri, na. svako nedjelo; ovi su ljudi i prošle sedmice obdržali tajni sastanak, o čemu se po Beogradu još i danas svega nagoviješta, ali je jedan od istih njihovih pred više njih u jednoj gostioni priznao, da su ma tom tajnom sastanku odlučili još i »četvoricu smaknuti«, jer ova četvorica za sigurno ometaju sprovagjanju njihovih pr- UT NONIKRTIe ljavština. O tom tajnom sastanku i juče mi je jedna vrlo povjerljiva osoba mnogo šta ispričala, ali to za sada prepuštam, jer me crvenilo stida obuhvaća i na samu pomisao, da u ovoj našoj nevoljnoj zemlji sličnih ljudi imamo ..... - Ima pak ovdje nekih novih sasma žalosnih pojava — nerijetkih pak kod,nas u Srbiji — a ovo je dana izbilo na javu i nešta dosle u Beogradu nečuvena, što ću Vam — netom prikupim još, neke podatke — u pose- bnim člancima orisati, a uvjeren sam đa će te mi kao pošteni i nepristrani ustupiti prosto- ra u Vašem štov. listu, na čemu Vam unaprvo zahvaljujem, jer i ako nijesam pristaša Vaše cijenj. stranke, ali uvijek častim i poštujem svakoga onoga, koji se pošteno i iskreno za svoj narod bori. . Op. Ur.: Stupce Vam vrlo rado otvaramo, a što se tiče »Slovenskog Juga« a. mo, da ga od nazad više mjeseca ste prima- mo, jer prigodom aneksije Herceg:Bosne bio mu je zabranjen ulaz u Austro-Ugar- sku monarhiju kao i mnogim drugim sr- bijanskim listovima. Zaslužuje pak istaknuti, da je »Slovenski Jug« prigodom aneksije udarao u najviše talambase, dapače prvu stranicu donio debelim crvenim okvirom — znak prolijevanja krvi — gdje je sve i sva- koga pozivao na rat proti Austrije, i za prošlih dogogjaja u Srbiji oni oko »Slov. Juga« vodili su glavnu riječ, i u svemu u Beogradu prednjačili! | takovi »političari« i »pošteni ljudi« imali su voditi rat i »srp- sku« Herceg-Bosnu — spasiti! Jadna i ku- kavna Srbijo ! Politički pregled. Kraljeva izjava. Polag informacije »Bu- dapesti Hirlapa« izjavio je kralj ministru- presjedniku dr.u Wekerle-u svoju konačnu odluku u dva pravca: 1.: Vladar izjavljuje, da on ne _može pristati na ustrojenje samo- stalne ugarske. banke i 2.: da ne mode pri- znati ministarstvo od same nezavisne stranke. Zajednički, pregovori izmegju kršćan- skih socijala i Poljaka. Početkom prošle sedmice započeli su, zajednički pregovori za riješenje izmegju kršćanskih socijala i Po- ljaka. Iz poljačkih političkih krugova glasa se, da se je tom prigodom radilo samo o tome, da se obje stranke pogode što će sa | proračunom u zastupničkoj kući i kako. bi se proračun riješio do 1. srpnja o. g. Tom prigodom se je naravno najviše pretresalo pitanje većine za proračun. Obje će stranke nastojati, da se proračunske debate ne o- tegnu preko 1. srpnja. Poljaci i slavenski kongres. Petrcgrad: Poljski delegati na slavenskoj konferenciji izjavljuju, da ne stoje posvema vijesti - pe- trogradske brzojavne agencije. Glede anek- sije poprimljene su ove dvije rezolucije: 1. Politička strana aneksije ne spada pod kom- peteuciju kongresa, te austrijski Slaveni mo- raju nastojati, da po mogućnosti podupiru zahtjeve pučanstva u Bosni; Il. Poljsko-ru- ski spor u nutarnjosti Rusije mora se rije- šavati na priocipu jednakopravnosti u svim granama, pa i školskom, jezičnom i naro- dnom razvoju. Kriza u Ugarskoj. Beč, 2/6.: Dolazak ugarskih ministara nešto se je zategnuo, jer je Košut tobože još uvijek bolestan. Sva je prilika, da se: kriza ne će riješiti prije jese- ni. — Budimpešta 2/6.: Khuen Hederwary dementira vijest, da je odabran za kakovu posebnu političku misiju. Izagnan zastupnik. Černovice, 2/6.: Ru- munjski zastupnik Jorga, poznati protivnik Austrije, izagnan je iz Bukovine. Austrija | talijanska izložba g. 1901. »Giornale d' Italia« javlja, da će vlada sudjelovati jubilarnoj izložbi g. 1911., pošto joj.je talijanska vlada formalno obe- ćala, da se za izložbe neće izvesti nikako- va manifestacija, koja bi mogla u Austriji izazvati nezadovoljstvo. Isti list predbacuje talijanskoj vladi, što je program cerimonija podvrgnut na pregledanje vladi u i zaključuje, da ovo znači padati na koljena i to ili nesvijesno ili možda svojevoljno. NOINE ES