»v ' da hrvatstvo izruče na milost i nemi- + dobra napokon učinili Srbi? Solidar- :Aho danas 53 optužena Srba sjede na čara. * A Rusija! uskliknuće valjda politi- Br.' 225. U DUBROVNIKU, 12 Jurta 1909. PM CU NATKA Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjemo; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto polugodište. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma \ dopisi Uredništvu. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. Hrvati i slavenska de. Ako je iko megju hrvatskim po- solidarnost. |litičarima rusofil, to je sjegurno gosp. g Stjepan Radić, pa ipak i on se je o Rusiji potpuno razočarao nakon zadnjeg svog putovanja u Petrograd. Izvan pra- voslavlja Rusiji je skučen orizonat, Pra- voslavlje je početak i svrha ruske po- litike. Što bi Rusija sa hrvatskim na- rodom, koji je u većini katoličke vje- re — to nas uče Poljaci, koji se u Var- šavi, u srcu Poljačke, ne smiju služiti svojim materinskim jezikom, i Rusini u Podolju, koji će jadni do malo is- čeznuti. Ovo su fakti, a sve ostalo ni- jesu nego prazne riječi, koje ekstazira- ju narod, da se baca na visoke pla- nove, mješte da radi i u svojim sila- ma traži narodne snage. Dakle mi smo protivnici slavenske uzajamnosti?! Ne, ni najmanje. Izme- gju nas Hrvata i ostalih Slavena op- stoje dva velika naravna veza: brat- stvo i zajednički nam neprijatelj. Prvi je krvi i srca, drugi bi mogao biti ve- zom zajedničkog interesa. Prvi je nma- ravan jer smo jednog hreka, jer smo braća, sinovi jedne majke; drugi je stvoren silom dogogjaja po našim pro- tivnicima Nijemcima i Magjarima, i mo- k Bez slavenske solidarnosti hrvatstvu nera spasa! Ovo je poklik, koji se danas ori u gotovo svimgresolucijona- škim novinama. Je li ovo načelo o- pravdano? . Otvorimo historiju: mi smo bili podigli ilirsku ideju, za koju smo bili spravni žrtvovati i hrvatsko ime, samo da bude slavenske sloge. Kad ta ideja nije uspjela, a Hrvati se s njom bili preveć zaletili, morali smo se vra- ćati na staro narodno stanovište. Izgu- bili smo dvadeset godina čisto hrvat- ske politike. Drugijeh dvadeset izgu- bili smo idejom jugoslavenstva i srpsko- htvatskog narodnjaštva, koja bijahu u- zrokom mnogim štetnim koracima. Na- ši stariji sve to pokušaše i nigdje ne nagjoše odaziva nego naprotiv zaprijeka kod svih onih Slavena, koji su u o- vakoj zamisli bili u prvom redu zain- teresovani. Ako iko može reći, da je bio zastavnikom slavenske ideje, to mogu najprije Hrvati, koji su za nju dosta žrtvovali. Ali neka gospoda Hr- vati hoće da se povratimo na ' staru, hoće da najbolje naše sile trošimo na korist drugijeh. Zar bi se ozbiljan hr-|cao bi nas okupiti zajedno. Ako su vatski političar na laku ruku za volju nam sublizu Miek bodi se složno, nekakve slavenske solidarnosti dao od| kad smo braća postupajmo bratski. Ali drugoga požderati? Narod hrvatski ako smo mi braća nijesu nam kese se- svoga se hrvatstva ne smije, više da|stre, Od nas se može zahtijevati, da odriče. Rezolucijonaške i naprednjačke proti bratu ne radimo, da se na nje- novine apodiktično tvrde, da narod naš ooyy štetu ne združujemo sa zajedni- bez slavenske solidarnosti neće nikada (čkim neprijateljem, koji nas obojicu ništa postići. To znači ubijali u naro-| mrzi, jer smo slavenske obitelji. To mi du vjeru u samoga sebe. Kad je naš|Hrvati nijemo nikada ni učinili. Mi narod imao ikakve potpore od ostalih smo uvijek spravni zagovarati interese Slavena? Ako danas jedan dio Če-|čepa, Poljaka, Slovaka, Rusina pa i ha s nama simpatiše, to je, jer smo im| Rusa i svih tih naših rogjaka, koji ni- do sad bili više puta, a biće mo im iljesu protiv nas. Ali mi se radi brata u buduće od velike koristi, ali u SvO-|ne smijemo odreći našega narodnoga je doba ovi isti Česi bijahu spravni, imena, našega prava, naše hrvatske zastave, naših svetih hrvatskih ideala, lost Magjara, svojih onda željenih sa-|o2 piti naših interesa. Hrvatski bien veznika. Danas su slavenofili, jer tako linteresi najpreči, a slavenske ćemo po- stiču korisnih suborioca. Kad su Po-| qupirati sve dok se oni ne budu kri- ljaci što za nas uradili? Nikada ništa, zaj; s nrvatskim. Na ovaj način jedino nego su dapače radi svog narodnog|mi shvaćamo slavensku uzajamnost, egoizma više krivi jadnom stanju| vakova solidarnost ne može nas pri- koliko našem toliko svijeh ostalijeh|qiziti granicama abdikacije. Slavena u:Monarhiji. Kakva su nam| Aj neka gospoda od rezolucijonaša slavensku solidarnost shvaćaju sasvim nost Hrvata sa Srbima postigla je to, što je hrvatsko, to je hrvatsko i srpsko — a što je srpsko, to je samo srpsko. Ovakovu solidarnost mi preziremo, az " SRI. PAST od sebe odbijamo, jer nam ne impo- ne sjede jer su branili prava hrvatsko-| nju ni beogradski dinari ni ruski rublji! će najsvetije hrvatske ideale. A Srbi? Hrvatskoj slijedeće : »Pojmivo su Hrvati bili neraspoloženi čari oko. »Pokreta«, »Novoga Lista« i prema raznim austrijskim vladama, pošto SER i što prije a. o su a godine 1848. za svoje zasluge za di- redani na milost i nemilost Magja- fanatizma i vjerske pristrano-| ima. - kojim obiluje. Ama sko: štujemo On (Lueger) i njegova stranka, stoje be- a zuvjetno na strani Hrvata, pa su bezuvjetno i za sjedinjenje Hrvatske i Slavonije, sa Bosnom, Hercegovinom i Dalmacijom. Tria- lizam ne znači riješenje hrvatskoga proble- ma, već značajnu etapu u riješenju sveu kupnog austrijskog pitanja, i to u sjedinje- nju narodnosti s jedne i učvršćenju držav- nas učinila; Hr- \dilo, mi bi smo samo izmijenuli gaz- Magjarska se obijest mora skratiti već ob- zirom na misiju monarkije na Balkanu. Ma- jari se neka na svom teritoriju potpuno slobodno kreću, ali to pravo pristoji i Sla- venima, Nijemcima i Rumunjima. Današnji je položaj u Ugarskoj i Hrvat- skoj neodrživ. Na žalost je obzirom na du- alizam časovito pomaganje nemagjarskih narodnosti, osobito Hrvata, nemoguće. Osim toga se dogagja uslijed narodnih nužda često u bečkom parlamentu, da čas Česi, čas opet Nijemci lete za Magjarima. Češko-njemačko pitanje je vrlo teško pita- nje, koje se dade samo na temelju narodne autonomije riješiti. Osim toga je držanje jednog dijela čeških političara za vrijeme srpsko-austrijskog spora bilo vrlo žalosno, kao i sada za slavenske konferencije u Pe- trogradu. Ovakovi dogogjaji naravno ne po- goduju narodnostnom miru, koji bi već si- gurno bio nastupio megju austrijskim na- rodnostima, da protiv toga ne radi veliki dio austrijskih političara i to dapače često do ludila«. Dr. Lueger je završio da »valja oštro ustajati protiv magjarskog šovinizma, i da će kod toga njegove simpatije bit vazda na strani Hrvata«. (Ovo donaša i »Obzor« u broju od 6.|! ov. mj.). Beč, 4/VI. 1909. Na 18 Svibnja Dr. Šusteršić i Vuković podnijeli su prešni predlog, u kojem u bi- tnosti pozivlju vladu, da svakako stane na put kamatničkim namjerama magjarske a- grarne banke u Bosni. Iz razloga još dobro nepoznatih vlada je želila, da se ne dogje odmah do rasprave, pak je u tu svrhu dobrih petnaest dana dala Duhovskih praznika, i to u sporazumu uglavljeno je bilo, da spomenuti prešni predlog dogje na raspravu u prvoj sjednici po Duhovima, da ta sjednica ima biti na 2. Lipnja, da pro: računski odbor za vrijeme praznika ima svaki dan osim svetačnih držat sjednicu. Ovom zaključku nije svestrano odgovoreno, jer odbor nije imao sjednice ni u petak ni u subotu prije Duhova, a sjednica kuće dr- žana je dan poslije nego li bi utanačeno. Ele, iz svega bilo je lako shvatiti, da se nešto u vladinoj kotluši kuva. Na 3. Lipnja započela je rasprava o Šu- šteršićevom predlogu, a svi su nagagjali, da će ta rasprava svršiti isti dan ili najkasnije u petak na 4 istog mjeseca. Nego vlada i njezine skutonoše Nijemci i Poljaci predvi- gjeli su, da bi pri glasovanju mogli doći u nepriliku i složiše se, da se glasovanje od- godi za utornik 8 tek. i sjednica zatvori pod izlikom. Po dogovoru na 6 sati valja, da se drži sjednica proračunskog odbora. Proti tomu tražilo se je mnijenje kuće i pri poimeničnom glasovanju vladinovci ostali su u manjini. Sjednica je nastavljena. Go- vori Dr. Laginja, ali na kratko, pak pred- * (laže, da se rasprava zatvori. Zastupnik Wolf predlaže glasovanje po imenu. Kad je za- stupnik Kotlars zovnuo ime Bernt, za nj se je netko drugi ozvao, a kad je to perovo- gja Kotlars opazio, jer je znao, da je Bernt otišao još o podne na neki sastanak u Če- sku, Nijemci ukebsni pri prevari podigoše urnebesnu viku proti Kotlaršu, što ih sum- njiči. U ovaj čas reklo bi se bio, da se na- hodiš u »Theutoburškoj šumi«. Nego vika činjenicu ne može pobiti, i točno bi usta- novljeno, da su Nijemci i pri prvom glaso- vanju po imenu za odsutne drugove glaso- vali. To nevaljalo postupanje Nijemaca bečka žumalistika hoće sada da opravda time, što se je bajegi ugovorilo, da sjednica kuće ima trajat samo do 6 sati po podne, a od šest, da radi proračunski odbor. To uprav ne stoji uglavljeno izmegju stranaka, to je sato izmotavanje, da se varavo ponašanje pri glasovanju zabašuri, o čemu u nikakvom - |bečkom listu nema ni riječi kugjenja, osim u socijalističkom »Arbeiter-Zeitungu«, koji jedini vazda donosi neprestano vijesti o ra- du u zastupničkoj kući, Uslijed zaglušne vike i drevljenja Nijemaca, presjednik mo- rao je zatvorit sjednicu. U prvi utornik doći će predlog na glasovanje i sve stranke pozva- le su svoje članove na okup. Hoće li vlada skalupit za se većinu ? Možda. Nego to ju ipak ne može ni vodom ni liksijom oprati, da nije bila na visini svoje dužnosti pri pitanju agrarne Banke za Bosnu ! G. D'. Matu Drinkoviću Šibenik. Ako ste Vi napisali uvodni članak u br. 345 »Hrvatske Riječi« od 2.-ov. mj., a bez dvojbe jeste, eto Vam odgovora: Već sam Vam prije dokazao, da ste ne- pravedno i nerazložito ustali na mene, i na ugledne moje drugove dubrovačke pravaše, a ipak Vas to osvijestilo nije, nećete nika- ko da se progjete ćorava posla, te me si- lite da Vas još jednom javno zamuknem. Prvi sam Vas put štedio, kako staroga dru- ga i prijatelja, kako onoga kog sam i ja glasom postavio na časno mjesto podpre- sjednika bivše naše stranke ; ovi put nemo- gu i neću, jer mi je do obraza, i jer svi obziri imadu stanovite granice, nadasve neću kad onako bestijalno napadate mene i čestite moje drugove. Ako malo odviše opaprim, krivite sebe i bezobrazni način Vašega pisanja i razlaganja; poslužit ću se kangjijom, kad očito vidim da razlozi i blage riječi ne vrijede. Ovo su Vaše riječi: »... Jer što to znači kad sluge Crnice, Kršnjavoga, Horvata i Franka hoće da go- vore u ime hrvatstva i starčevićanstva ? Što znači kad sluge Raucha, Luegera, Aehren- thala ustaju na obranu hrvatstva i pravaštva? Što kad podlaci, tugjinski služnici legija i garancija sumnjiče stranku prava u Dalma- ciji sa izdajstva?« ».... Ljudi koji su se bez stida dali u službu naših narodnih ugnjetavača, koji se ponose da služe orugjem plaćenika, koji ima- du obraza da sve to čine pod firmom ime- na, koje je Hrvatima sveto, ljudi koji služe svakoj tugjinskoj vladi i svakom vlastodrž- cu, koji im dijeli. zob, ti ljudi nas ne mogu vrijegjati, i bit će nam zadaća, kao i do sada, da ih držimo daleko od stranke prava«. A koliko riječi toliko bestidnijeh objeda, potvora, izmišljotina. Pitam Vas: jeli od čovjeka navaljivati na mene i stranku, jer je ugledni otačbenik i poštenjak R. napisao i svojom šifrom pot- pisao članak, gdje i Vas očepio ? Da ste čovjek bili bi ste š njime obračunali, toli više jer on nije kader da se krije, i bez dvojbe će Vas poslužiti po sedam zakona svojim potpisom. G. pisac biti će gdjekad malo žestok, te i mi ne budemo uvijek š njime do kraja saglasni; ali piše po osvje- dočenju, bez ikakvijeh našijeh naputaka, kako sam može svjedočiti, a to najbolje dokazuje da mi poštujemo svačije mnijenje, kad mu ne kratimo da piše sve ono, što cijeni da je bolje i korisnije za naš narod. Ja i pravaši dubrovački, g. doktore, niti znamo niti poznamo Raucha, Luegera i Ae- hrenthala, te više puta smo u našem listu govorili prama zaslugama. Jesmo čedni su- borci Dra. Franka, Dra. Horvata i Kršnja- voga, i tim se dičimo. G. kanonikom Crni- com nemamo nikakvoga dogovora. ni od- nošaja u stranačkim pitanjima, a ja kao o- soba temeljim, da sam dva puta bio protu- kandidat u poštenoj otvorenoj borbi; a pri zadnjim izborima ja sam i moja stranka izjavili preč. Crnici, da u slučaju užjeg iz- bora ne bi smo za nj glasovali. | ako mi nije milo, to iznašam javno i potvrgjujem svojim potpisom, kad mi je do istine. Doktore ! Mi ne služimo kakvoj vladi ni vlastodržcima, a naj bolji dokaz Vam je, da otkad postoji »Prava Crvena Hrvatska« svake je godine završila sa manjkom, kog smo mi rodoljubi isplatili, kako svjedoče mjenice u Štedionici. Znajte i to, da niti sam igda vodio niti vodim administraciju lista; vodi je osoba, čigovom se poštenju svak mora ti. Da smo i mi himbe- ocmjivati i t. d.; ali dočim mi nikoga ne pitamo otkle mu novci za izdržanje lista, prezirom odbijamo tugje sumnjičenje na nas. Očito Vam kažem u lice, doktore : to je sramotno, to je ogavno od čovjeka, koji naglašuje poštenje i razmeće se rodoljub- ljem ! Zato ja Vas javno pozivljem: kažite slo- bodno što god znate, iznesite sve, ali do- kazima a ne zlobnijem izmišljotinama i rje- četinama. Do obraza je meni i stranci, da to dokažete, a ako to ne učinite, onda ste prosti lažac, klevetnik, bezobrazni napadač tugjeg poštenja, gori od ikakvoga Trodlera | Prisilili ste me, da izagjem iz reserve — eto ste služeni! = Ante kan. Liepopili. G. Dru, Mati Drinkoviću š Pridružujemo se gornjoj izjavi našeg ob- ljubljenog presjednika mjesne organizacije naše stranke, te u ime svih istomišljenika zahtijevamo, da ili dokažete ili povučete podle klevete nanešene koli našemu presjedniku toli cijeloj stranci. Ne učinite li to što prije, ostajete i za nas prosti lažac i klevetnik. Upravni Odbor »Slarčevićeve Stranke Pra- va« u Dubrovniku: Antun Miletić — Josip Juvančić — Petar I. Orepić — N. Mulanović — Vlaho Pa- ta — B. Rašica — V. Rakigjija — N. Caput — V. Regjo — Mato Brbora — Mato Guska — K. Krile — Ante Kri- žman — V. Fortunić — V. Stjepčević. Potišteni Slovaci od Magjara. Župnik Florijan Tomanek došao je u svo- ju župu Žumberak, odakle ga je bio biskup Parvy protjerao. Pošto nije Tomanek imao šta jesti, to je on morao zamoliti od selja- ka, da ga prehrane, dok on pribavi sresta- va. O tome netom je dočuo biskup Parvy, odmah ga je tužio oblasti. Tu su došli i žandari, da Tomaneka odvedu u zatvor, ali su ga seljaci sakrili i pobjegao je u Beč, odakle polazi u Rim, da po drugi put ka- že kongregaciji svoje neprilike. Seljaci su podnijeli Parvy-u račun, što su Tomaneka hranili, kojega je on morao nakon otezanja ipak platiti. Politički pregled. Komunike austrijske vlade o Bosni | Hercegovini. Bečka vlada objavila je ovaj komunike: Tijekom parlamentamih govora o bosanskoj agrarnoj banci sa raznih je strana izrečena želja, da se stvarima Bo- sne i Hercegovine posveti i nadalje brižlji- va pažnja, te da se i nadalje vodi briga, kako će u smislu zakona od 22. Februara 1880 austrijska vlada uplivisati na bosanske prilike. | ministar-presjednik barun Bienerth nadovezujući na izjavu kr. ugarskog mini- stra presjednika u svom govoru u aneksi- jonom odboru dne 12. svibnja upozorio je na to, da »ako mi svoje interese u Bosni i Hercegovini doista želimo štititi, to se mo- ramo u buduće ustrajno i neprestano bri- nuti za prilike u onim zemljama. Barun Bienerth već je prije nekoliko sedmica u- pravio notu svim resortnim šefovima, u ko- joj je preporučio, da se svima stvarima, što no se odnose na Bosnu i Hercegovinu o- sobita pažnja posveti, te moli, da ga se o svima odlukama što se bilo kako mu dra- go na ove zemlje odnosi pravodobno oba- vijesti. Izim toga odredio je ministar pre- sjednik, da sve stvari Bosne i Hercegovine ima u buduće pozorno pratiti i u evidenci- ji voditi državopravni departement u pre- sjedništvu ministarstva. Bojazan Srbije. Biogradske novine jav- ljajući o sastanku cara Vilima sa carem Ni- kolom, boje se, da bi ovo nepovoljnim plo- dom po Srbiju moglo ispasti, Slaveni se ne mogu osloniti na Rusiju, i kod toga sastan- ka sigurno će pobjedu odnijeti Nijemci na sigu ni, kako Vi, mogli bi smo i mi izmišljati, račun srpstva! Svakako je ovaj sastanak. vrlo