Bi. 226. U DUBROVNIKU, 19 Juna 1909. NM i četvrt godine polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto ' — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma | dopisi Uredništva. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku, Za oglase 20 para po retka a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo 1 ulušljivo & Dubrovaika. Agrarna banka i Šušteršićev predlog. Ministar Burian, gorljivi Magjar, ka- kav bijaše i Kallay, bezbroj je pogo- dnosti učinio magjarskoj sili; da samo spomenemo jednu, koja očitije govori nego sve riječi, a ta je da naša pokra- jina nema izravne sveze sa Monarhi- jom, kako bi Pešta isisala svu krv o- kupiranim a sad anektiranim pokraji- nama; on je okrunio to razorno za nas djelo agrarnom magjarskom bankom u Sarajevu, u srcu Bosne. Ta je banka pod imenom da će »otkupiti kmete« imala prijekim postupkom banke uni- štiti age i spahije, baciti na put kmete, domoći se silnoga posjeda, namjestiti svakojake elemente s koca i s konopca i napuniti u vrhe ćese špekulantima iz magjarske prijestolnice. Šumovlako, uz pristajanje Beča, koji se davno spo- kojno njiha u naručaju magjarskog im- perijalizma, banka bje priznata i redo- vito protokolirana. Kad su Slaveni za to saznali, hva- levrijedno — osim puzljivih Poljaka — svi su ustali ko jedan čovjek, da svo- jom osudom maknu sa stolice Buriana, i da zatraže kako bi obe vlade dogo- vorno sa saborom Herceg-Bosne uzele u svoje ruke otkupljivanje kmetova, postepeno i zakonito, tako da se niko ra žuljevima tužnijeh kmeta ne obo- gati, da se age novcem u ruci ne u- propaste i da u zemlji ostanu njezini stari stanovnici. Na to je hodio prešni Šušteršićev predlog, a da je posve pra- vedan i razložit vidi svak koji sudi po razboru a ne po strasti. Istina je, da je ministar-presjednik Bienerth neodo- brio postupanje Buriana, ali ipak nije mogao dokazati da je njegova vlada učinila sve a da osujeti škodnu usta- novu agrarne banke. Malo je puta na- petost u parlamentu bila tolika koliko pri raspravi o glasovanju toga predloga; od potpune propasti izbavila je mini- starstvo prvi put lukavost podpresje- dnika Pattaia, a drugi put njegov glas i glasovi istijeh ministara, jer je pre- šnost predloga bila otklonjena sa pet glasova većine. Ovom je prigodom pro- bio za prvi put led velezaslužni i zna- čajni Don Frano Bulić, koji se ustezao prisustvovati u parlamentu dok se ne riješi utok o njegovom imenovanju, ali kad je vidio vijerne drugove u ne- volji, pohvalno je i on priskočio im u pomoć. Uhvamo, da tijem stvar agrarne banke nije dospjela, nego da naši za- stupnici uz vrle svoje drugove Slavene neče položiti oružje, dok ne izvojšte da se otkup kmetova provede od vlade, a najviše uhvamo da će sabor Herceg- Bosne i vigjeni rodoljubi tijeh pokra- jina, koje god političke misli bili, dr- žati tvrdo svi za jedan štap, da se ma- gjarska ustanova — ta mora, koja hoće da priduši narodni osjećaj naše braće — ostrani: a kad i to ne bi bilo mo- guće, da će znati tako rodoljubno po- stupati, kako banka nebi mogla poslo- vati, a u pripravljenim praznijem će- sama magjarskijeh krvopija puhat u vjetar. Taj bi bio najprikladniji i naj- bolji odgovor magjarskoj drzovitosti. see Logičan zaključak. »Hrvatska Kruna« br. 61 od 29 svbi- nja donosi dvije karakteristične izjave. Ka- rakteristične, jer ili ona donosi, a opet jer ih baš sada donosi kad će — kako već u njoj čitasmo — sastati se izabrani pouzda- nici domaćih stranaka radi akcije pokrenute u Spljetu 3 pr. m. Vrijedno je to malko iz bližega ogledati. Prva izjava je u članku »Meoslavizam i austroslavizam«, a glasi: »Usporedimo li ovu izjavu (biva izjavu grofa Bobrinskova, kojom je navijestio da ruski narod neće ni- kada priznati aneksije) sa onom koju na drugom mjestu donosimo iz »Reichsposta« (t. j. da Srbija ne zapušta svojih aspiracija na Bosnu i Hercegovinu te ostale »srpske djelove Austro-Ugarske« (?), pak izjavu »srp- ske« stranke u Bosni, da se onamo n prozove srpskim, zaista moramo veoma dobro promozgati komu idemo na lijepak i kako najprije treba da budemo Hrvati, a tek onda zanešenjaci«. Čim smo ovu izjavu pročitali odlanulo nam je, jer nas napunja uvjerenjem da će uza sve šaranje i vrtoglavost današnjih naših političkih »pr- vaka« ipak istina i razbor pobijediti. Da,to bude što prije u interesu je hrvatskog na- šeg naroda, kome iskreno i odano hoćemo da poslužimo, pa to je i jedini razlog za- što na te izjave »Hrvatske Krune« hoćemo posebice da upozorimo sve Hrvate a pose- bice pravaše. Prije svega »Hrvatska Kruna« konstatuje očitu istinu ukrijepljenu izjavama, da ruski i srpski narod neće da pripozna aneksiju Bosne i Hercegovine; da Srbi gledaju i na ostale »srpske djelove« u monarhiji, biva hrvatske zemlje koje Srbi za sebe svojataju ; da napokom i »srbi« naši traže da se na- rod Bosne i Hercegovine prozove srpskim i jezik naš srpskim. Ako ovome, što nam »Kruna« donosi, pridodamo izjavu »srba« u Dalmaciji na usta Dr. Bakotića 0 »pot- punoj autonomiji B. i H., ako promotrimo veleizdajničku parnicu u Hrvatskoj, što nam na vidjelo iznosi, ako uvažimo rad i dje- lovanje »srba« naših u opće, onda dolazi- mo logičkim zaključkom, da su Srbi u Sr- biji i »srbi« u hrvatskim zemljama tanci ter jednaci: isto misle, isto rade, isto žele. A može li i biti drugčije? — Nč, ta da smo i mi Srbi i mi bismo bili takovi. Uvidjevši to »Hrvatska Kruna« nam kaže : »najprije treba da budemo Hrvati, a tek onda zanešenjaci«. Mislimo, da je dobro razumijemo, da ona time nama svima a posebice političkim kaporijonima hoće da, predočiv nam činjenice, dovikne: u pamet! — Nu da je bolje shvatimo potreba je da razbistrimo koga ona zove Hrvati, a koga »zanešenjaci«. Za prvi poziv da budemo Hrvati, lasno nam je, jer tu nam dolazi druga izjava »H. Krune« u članku »Magjar- ska kriza i Hrvatska«, gdje kaže: »U pr- vom redu u slozi svih Hrvata, koji stoje na programu državnoga prava nalazi se najjača naša zaštita«. Odatle logično sli- jedi, da nam priglavljuje da budemio Hrva- ti, da se držimo programa državnoga prava i da se složimo, — jer nam u tome naj- tvrgji oslon. Nikad bolje, nikad bistrije, a i po maš narod korisnije, nije mogla da reče. Mimogredice opažamo, da je gornjim izjavama junački po prstima ošinula i svoje Boje i njihov »rad« u Zagrebu i u A »zanešenjaci« ? — Koga tako krsti »Hr- vatska Kruna«? Ako se promotre gornje izjave njezine dostatno je da nam odmah bude jasno na koga misli, Nu pridodamo li k tome što logičnim zaključkom proističe iz cijelog sadržaja »Krune« spomenute go- ri, gdje se i one «lvije izjave nalaze, i sli- jepcima mora da bude jasno koji su to »zanešenjaci«. — To su oni koji neće da stoje na programu hrvatskoga državnoga prava, koji pogoduju tugjoj misli u našoj domovini, n. p. magiarskoj misli, talijan- skoj... posebice pak srpskoj, jer je baš o njima riječ. Te dakle, a i još neke što ne nabrojiamo samo da je kraće, »Hrvatska' Kruna« blagom riječi zove »zanešenjaci«. Mi bismo bili potpunim pravom nazvali ih najblaže: slavosrbima. =: Kada smo to na čisto izveli, neophodno je potrebito da prama tome malko pogle- damo oko sebe, da vidimo stranke i ljude u našoj domovini. O onima druge narod- nosti n. p. Nijemcima, Magjarima, Talijani- ma, Srbima ne ima ni govora, ostaju jedi- no stranke i vogje koje su hrvatske narod- nosti, koji se takovim i priznaju. Praina na- čelima dakle »Hrvatske Krune« bili bi »za- nešenjaci« (slavosrbi) da u kratko naznači- mo, sve stranke u koaliciji a i svi koji su u njoj i izvan stranaka, jer su na stanovi- štu nagodbe, te najgore nesreće naše koja nas izručuje na milost i nemilost Magjar- skog moloha; jer priznaju i srbe; a to su »pravaši« u koaliciji, naprednjaci, radićevci, zastupnici izvan stranaka i družina. Hrvat- ska stranka u Dalmaciji jer potpomaže ko- aliciju, priznaje srbe i eto po svojim kapo- njama priznaje i talijance. Posebna dubro- vačka organizacija h. s. jer isto takova a možda i gora radi naprednjaštva ... Stran- ke pak kako bi željela »Kruna« da »bude- mo Hrvati«, biva koje stoje na programu hrvatskoga državnoga prava, jesu u prvom redu Starčevićanci u svim hrvatskim zemlja- ma, pa »stranka prava« — do sada — u Dalmaciji, pa donekle pristaše Dr. Mile Starčevića. To je očito. U slozi pako nč zanešenjaka, već svih Hrvata koji stoje na državopravnom progra- mu u prvom je redu najjača naša žastita kao naroda. Pa kako su, pitamo, mogla gospoda pravaši iz Dalmacije koji to zna- du, koji to javno ispovijedaju i drugim pe- le, poduzeti akciju u Zagrebu i opet u Splje- tu, kad je-prva propala, uprav protivnu to- me? Kako da Prodan, Drinković i Dulibić opravdaju svoj korak kojeg su učinili u i- me najradikalnije stranke, u ime nas pra- vaša u Dalmaciji ? Zar i oni hoće megju »zanešenjake« ? Zar i oni hoće da izbiju narodu svome iz ruke »najjaču zaštitu« ? — Jesu li imenovana gospoda »weoma do- bro promozgali kome idemo na lijepak«, kako nas uči »Hrvatska Kruna«, njihovom pobudom mi »najradikalnija« stranka, »naj- jača zaštita« naroda, vrio dvojimo. Uvidili bi bili ono što smo mi Starčevićanci od- mah u početku navijestili da će »Hrvate« žedne preko vode prevesti »zanešenjaci«. A hrvatski narod ? Mjesto naprijed tim je unatraške udario, ako se za dobe ne pre- ne! — Prama izjavama »Hrvatske Krune« slijedi nedvojben logički zaključak: Najjaču zaštitu u prvom redu ima naš narod u slozi svih Hrvata, koji stoje ;na programu državnoga prava. Toga radi duž- nost je sveta svakoga Hrvata da o tome poradi; pa Prodan, Drinković i Dulibić mje- šte dosadanjeg lutanja mora da porade o slozi svih onih koji su na državopravnom piogramu, da se povrate gdje su i bili pa da se svi okupimo oko matice stranke u Zagrebu, kojoj je «temeljitelj: neumrli_Star- čević a današnji presjednik i vogja vele- vrijedni i značajni Dr. Josip Frank. — Ina- če oni će biti »zanešenjaci« (slavosrbi) gori od drugih, prama svjedočbi same »Hrvat- ske Krune«. (5/6) R. Dodatak : »Hrvatska Kruna« br. 63. koju smo jutros 6 o. m. primili, u vijesti: »Mi nijesmo vjerovali!« zadirnula se onako po svoju i u nas, pa nas zove nebi li i mi znali reći svoju o »pravom starčevićanskom poklonstveniju«, Za sada neka uzme do u- godnog znanja: Dakako, da bi znali; pa će nas »možda« i čuti, a kad nas čuje neće joj biti milo. Stara je riječ: ko ište, nagje, ali više puta i ono što mu nije po volji. Do vigjenja ! ulHrvatskoj Kruni“ na znanje. Slano, polovicom Lipnja. Čini nam se, ko da ga gledamo, kako od zadovoljstva tare rukama, diplomatskim smijehom na ustima čudi se sam svojoj mudrosti, pa izvan sebe okretnim perom predaje hartiji dozreli plod svojih moždana,' Divan plod! — Piskaralo »Hrvatske Krune«, koji se krije za legja uredništva, triumtira. Pod naslovom ,»Pavoj Crvenoj. Hrvatskoj« u raboš“, koji već sam po sebi otkriva na- dutost njegovu, hoće da kaže: eto ti, neka znaš s kim imaš posla! A uvažili se da je vijest otisnuta u rubrici »U Zadru«, gdje se donose važne stvari, odmah poslje uvodnog članka i to još na prvom mjestu — ito joi važnost u piskaralovoj glavi odskače za 100%. Ako je to pak član uredništva »Hr- vatske Krune« — tada se zaista može da š njime podiči, pala je u valjane ruke! Nu dosta je uvoda, pa ćemo na stvar. Dvoje je moguće: ili je ko »Hrvatsku Krunu« informiro ili je piskaralo isiso iz prsta. U prvom slučaju je prevarena te je informator njezin lažac, u drugom se pak slučaju ne čudimo, doživjeli smo i gorih. Od neko doba »pravaši« oko »glavnog gla- sila« izgubili su busolu, pa ševrdaju amo tamo kamo ih vjetar nagoni. Nu dopustimo za čas da je sve ono istina o srpskoj za- stavi u Slanome što »Kruna« tvrdi, pa opet gledajuć na čin morali bi se veseliti da je ma bilo iz kojeg razloga srpska zastava o- stranjena, jer je tim nestalo smutnje ju na- rodu, jer je time priznato da ne ima prava da se ona na našim općinama vije, da je protuzakonita na hrvatskom 'zemljištu. Zar i to nije već jedan korak napred? Uzmimo jedan primjer. Poznata trojica pravaša po- duzeli su poznatu akciju : Zagrebu pa u Spljetu. Stavimo, da je pravaši podupru iz uvjerenja, da je (resolucijonaši prihvate iz vlastite koristi, da je prime starčevićanci iz prijateljstva osobnog, da je »srbi« takogjer prime da naprave dobar gešeft . . . zar se »Hrvatska Kruna« i piskarali oko nje nebi tome veselili? O, udarili bi oni u talamba- se, kliktali bi ko izvan sebe, pa bi sve u šesnaest trubili o pobjedi naroda, o uvjere- njima, o zamašitosti poduzete akcije i o če- mu sve ne. Zar ne? A kad bismo mi na to kazali da to ne vrijedi jer nije iz uvje- renja, onda bi nas »Kruna« krstila ,smu- tljivcima«, »nemoralnima«, »opadačima tu- gjeg poštenja« i tome slično. Nu, gle ti pameti, »Kruna« sama sebi zaušnice dijeli. Neka njezin piskaralo zavi- ri u broj »Krune« iz prošle godine, u ko- jem za vrijeme izbora za pokrajinski sabor donosi vijesti o izborima biranih birača. Tu će uz brzojav da su u Slanome izabrani pravaški birači naći opasku uredništva. Ne- ka je pročita samo. Ali da, tad je »Hrvat- ska Kruna« bila nešto drugo nego je da- nas, tad joj je vjetar bio u krmu. Neka za- viri što je pisala . . . Nu što ćemo dalje? kad gospoda zaboravljaju što je bilo jučer, kako da se sjete što je bilo lani ili prekla- ni? Ne smeta, oni su pravaši iz uvjerenja, a što će ti danas jednu a sutra drugu pa uprav protivnu izvalit . . . to su sitnice! — A kad se uzme da sve ono što su nadrljali u spomenutoj vijesti, izuzev o natječaju za tajnika, neodgovara istini, kad to i doka» žemo »Hrvatskoj Kruni«, što će ona na to? Hoće li, što je pošteno, opozvati stvar i pra- ma istini prikazati? Poslje svega što vidje- smo vrlo dvojimo, jer je vijest svoju doni- jela ne iz kakova opravdana razloga, već da podkuri nekomu. Kad nemože da razlo- zima na razloge odgovara, onda za svoje »teliće« tu i tamo po koju slabo izmišlje- nu vijest donese, nadjene joj bučni naslov, a zasoli je izrazima iz svoje kuhinje. Sla- vosrpština se i kod nje uvukla! Na čast joj! — Ko pozna prilike koje su vladale u op- ćini Slanoga za izbora zadnjih za carevin- sko vijeće; ko zna kakova je nesnosna mr- žnja vladala megju amošnjim strankama : pravašima ili hrvatske stranke; kome je po- znato da je amo bilo žestokih sukoba uprav radi srpske zastave na općinskoj zgradi te je došlo i do gustih, a bilo bi i više puta da pravaši nijesu sav svoj upliv ulagali za mir; ko ljubi ovaj naš krasni predjel, a že- li ovome narođu dobro, taj se sigurno mo- ra da veseli tomu činu. Samo onaj koji ho- će smutnju. koji želi nesreću u narodu, ne odobrava ga. Pravašima, koji su se ojačali poslije zad- njih pokrajinskih izbora, došlo je dobro ra- scijep. Hrvatske stranke na sastanku u Splje-. tu, te su već tada nastojali da sa općine. zbace zakonitim putem srpsku zastavu. Do- šla za tim i napredna stranka, ta je uz pra-. vaše priljubila i one koji joj bijahu done- kle protivni i one koji; su bili po strani Što nijesu mogli prije, to su sada htjeli i izvesti biva odstraniti zastavu, a to ne iz prkosa ne iz straha me iz momenta, kako bi htjela »Hrvatska Kruma«, već iz uvjerenja da joj tu nije mjesto, Jedino, znajući . pra- vaši da će njihov. čin uznemiriti duhove, možda jače zavaditi odlomke megjusobno, da doprinesu sve kako bi nastao mir i po- vratila se ljubav megju .našim o, popustili su te ugovorili sa svojim politič- kim protivnicima koji su im, s pohvalom ističemo iz ljubavi za napretkom. općinara i za mirom, rado »otvorili vrata«, kako: se jedan izrazio. To je jedini razlog zašto je jednoglasno zastava odstranjena, a jedno- glasnost je bila zahtjev nas pravaša, da tim posvjedočimo svi da;mag je svima. u :op-; ćinskim stvarima pred očima jedino ne stra-' načke razmirice već korist i dobro: naroda Krasan primjer tom zgodom imamo u je- dnom uglednom srbinu, čašćenu od svako- ga ko ga pozna, koji je iz ljubavi za mi- rom i napretkom svih, zatajio i svoje uvje- renje pa glasovao za stvar. Tako stvari stoje, a ne kako .ih »Hrvat- ska Kruna« zamišlja u svojoj zasukanosti. Tome se veselila »Prava Crvena Hrvatska«, tome su se radovali svi pravi Hrvati, koji- ma je do poštenja i narođa, samo »Hrvat. ska Kruna« eto neće, dapače:se ruga oni, a koji su se veselili i vesele se,, Zaista ije to se tiče toga da je općina u Slanome. raspisala sada. natječaj za tajnika, koji. je vješt vogjenju poslova u » jeziku«, to eto iz »N, L.« vidimo. . Doduše kao. starčevićanci Hrvati. ne odobravamo, jer niti priznajemo niti ćemo priznati, u na- šoj domovini uredovnim jezikom drugoga izim hrvatskoga, to je barem jasno. Nu, da tomu ko drugi prigovara imao bi pravo, ali »Hrvatska Kruna« morala bi mučati. Ta za- govara poznati predlog u komu se prizna. ju srbi u našoj domovini, daje im se au; tonomija crkve i škole, ravnopravnost ćiri- lice, slobodna uporaba zastave... Nije li žalosno to! pa ona još prigovara! Ali da, ona hoće da zabada samo »Pravoj« i nama a drugo joj je deveta briga. Bolje da muči, kad pametnije ne zna:de govori — to joj poručuju Starčevićanci u općini Slaso. G. piscu članka ,,Sramota“ i »Hrvatskoj Kruni« br. 66 od 12. ov, mj: Nepoznata delijo, istu poruku koju: sam ja učinio g. D.r Matu Drinkoviću, upravljam i na tebe i pozivljem te, ako nijesi kukavice, da izneseš dokaze o onomu što si bezo. brazno o meni i o stranci kazao kad si re. kao: »...da bi me mogao smješati sa preč. Crnicom, g. dom ili :ć. k. kot. poglavarom u Dubrovniku«, mene to- božnjeg vlasnika »Prave Crvene Hrvatske«; a kad si još nadostavio: »Komodnije je, sna- mo, sakriti se za frazu »Velike Hrvatake«, i »mukotrpnog naroda«, pa koketirati s Rauchom i Tarabocchiom, flirtovati s Nar- dellom preko g. Crnice ili ljubakati sa Va- rešaninom i Haormanom, sve uz geslo : »Bog i Hrvati !“« Znam da ga veleć. Don Ivo Prodan po ničemu ne uljeziva, a uvjeren sam, da kad bi mu ovakove objede pod okom pale, on bi ih gnušanjem odrinuo i perfidnu pisani- ju rastrgao, zato, nepoznata delijo, u im- svoje i dubrovačkijeh Sterčevićanaca pozive ljem te: Doli krinku! Van sa dokazima! Ne učiniš li, ostaješ i za mene i za moje naše starčevićanske orgasisacije primio je u srijedu slijedeće ». »P. C. H.e SENSO sam za fakinski napadaj na Vašu osobe i U ==>? O Po pDpr=rgcrseEanO JO Lee pr. S sopoe_ kana >" om Ti Aa M. Ga ii RA RA ai e i E SA RE E