_U DUBROVNIKU, 26 Juna 1909.

PRA ti

 

1 četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo

 

polugodište.

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto

Gođ:V::

 

 

 

godišnje K. 9 — Ko

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

zahvale i priopćena plaća se

 

 

Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma | dopisi Uredništva. — Ze

a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rakopisi se ne vraćaju.
nefrankitani ne primaju se. — Plativo 1 utužljivo u Dubrovskka.

   
 

30 para po petit retka. Za oglase 30 para po setha

 

 

 

Triještinerija!

Ovih su se dana obavili u Trstu op-
ćinski, dotično saborski izbori. Hrvati
i Slovenci kompaktno su stupili u iz-
bornu borbu, da pred cijelim svijetom
utvrde, da Trst nije nikakav talijanski
grad, jer Slavenstvo poput bujice svag-
dano u njem napreduje i za kratko vri-
jeme ono će u kut potisnuti deka-
dente talijanske kulture.

Prigodom ovih izbora i signori
triestini najbolje su afirmirali svoju
kulturu. Najtrivijalnije uvrijede, što ih
iskvarena duša može izbaciti, sasula je
tršćanska mafija na udružene Hrvate i
Slovence. A zašto? Samo za to, jer
se ovi usudiše u izborima pokazati i
omjeriti sa talijanskom iredentom.

Talijansko novinstvo s bombastičnim
frazama pozivaše tršćansku mafiju da

energično ustane na obranu tobožnjeg |

talijanstva grada Trsta. Pa da nije-
su smiješni! Netko je napisao: nigdje
se ne glumi više nego u Trstu.

I signori triestini! to je neka
pojava, kojoj se ozbiljan čovjek dru-
goga naroda vrlo teško svikne. Mladi
i stari bez razlike imaju u sebi nešto
i odurna i smiješna. Njihova važnost,
u koju su uobraženi, njihova trgovačka
znamenitost — il negoziante di
Trieste misli da je prvi na svijetu;
njihovo javno djelovanje, demonstra-
cije, provokacije i sve ono što podu-
zimlju skupno i individualno, ima ta-
ko izraziti tip triještinerije i bere-
kinstva, da su zbilja vrlo zanimivi.
Jadnici! Napadaji, uvrijede i buratinski
govori dei signori irredenti Hr-
vate i Slovence neće ni malo razljutiti.
Pošto su Hrvati i Slovenci jedan na-
rod — Primorje je hrvatska zemlja !
Mogu se oni nadimati koliko hoće —
svud na okolo navaljuje jak, svjež i
nepokvaren hrvatski elemenat, koji će
bujicom narodne svijesti poplaviti i Trst
i Poreč i Goricu, jer potlačeni kmet
osjeća, da je došlo i njegovo doba.

Akcija talijanske vlade za nastradale
od potresa u Messini.

Kadno je »Prava Crvena Hrvatska« pre-
nijela iz jednog francuskog lista članak je-
dnog francuskog liječnika o nesretnom sta-
nju stanovnika u Messini i o nedostatnoj
akciji talijanske vlade, te upitala, što se je
uradilo od ono stotina milijona sakupljenih
po cijelom svijetu za postradale od potresa,
papirnati je »Dalmata« skočio kao ranjena
zvijer na naš list, oborio se na popove, kao
da bi bili oni iz same mržnje prama tali-
janskom narodu izmislili onu tobože lažnu
vijest. I ne zadovoljan uvredama, kojima se
nabacao na reverendi oko »Prave Crvene
Hrvatske«, još i onda kada je urednik na-
šega lista potpisom svojim potkrijepio izja-
vu, da popovi ne ulaze za ništa u cijelu
stvar, već da je on prenio članak iz jednog
uvaženog lista, nastavio je papirnati »Dal-
mata« kroz nekoliko brojeva vrijegjati de-
sno i lijevo, tvrdeći, da je sve to prosta laž
i izmišljotina skriba oko »Prave Crvene Hr-
vatske«. Sudeći po ovome, papirnati urednik
papirnatijeg »Dalmate« misli, da se neke
činjenice mogu pobiti uvredama i osvada-
ma. Nego se u tome prevario, jer se time
postizava baš protivno. 1 baš uvrede i o-
svade papirnatog nas »Dalmate« sile da iz
uvažene i poznate tali revije Natura
od Arte (broj 12., od 15. Maja 1909., stra-
na 862.863) iznesemo ulomak članka Nella
cita della Morte. — Come risorse Messina
dopo ii terremoto del 1783. od GQ. A. Ce-

 

Ispred njegove hrvatske duše isčeznuti
će gnjila latinska dekadenca.
Neka deklamuju gospoda Triestini:
hrvatski živalj raskopao je kompaktnost
Trsta već odavna: hrvatski težak, ra-
dnik, posjednik, trgovac, činovnik, sve-
ćenik, advokat, liječnik, učitelj osvaja
Trst, kao što će osvojiti Primorje, a
talijanska iznemogla prepotenca samo
uskoruje ovaj dan. Ko se boji jednog
slavenskog zastupnika u Trstu, taj je
zbilja u desperatnom stanju. Naprijed
Hrvati i Slovenci i budućnost je naša!
Tršćanski zadnji izbori nijesu drugo
nego stenjanje tršćanske mafije na u-
moru. Nebojte je se! Ona je čest one
rase, kojoj budućnost ne namijeni vi-
še nikakve uloge u povijesti svijeta.

Nego ovi su izbori pokazali takogjer
koliko bi bilo štetno kada bi se tali-
janska universa dozvolila u onome is-
kvarenome gradu. Mi se talijanske uni-
verse u Trstu ne bojimo, jer sjegurni
da bi smo mi protjerali mafiju i kroz
kratko vrijeme ona bi prešla u slaven-
ske ruke; ali se ne smije universa do-
zvoliti u Trstu, jer bi talijanska iskva-
rena družba iskvarila mladost. Mi se
nadamo da slavenski zastupnici na ca-
revinskom vijeću neće nikada udovo-
ljiti željama talijanske iredente. U Tr-
stu ragje nek se gradi jedna prostrana
tamnica, kamo bi se smjestila tršćanska
mafija. Stoprv kasnije kad slavenski
duh potpuno pročisti iskvareni tršćan-
ski ambijenat, moći će biti govora o
tršćanskoj universi.

Grad mafije i berekinstva ne može
da bude grad odgoja !

 

Konkretna pitanja.

 

jemo kod nazorah ša

dok njih bolje ili čvršće nečujemo».
Stekliš u raspravi:

«Bi li k slavstvu ili ka Hrvatstvu».

I ako je naše stanovište, kojemu je o0s-
nova na pravaškom programu, već dovoljno

sareo. Ovaj put papirnati »Dalmata« ne će
reći, da je članak napisan od kojeg egzal-
tiranog popa, neprijatelja talijanskog naro-
da, u kakovom antitalijanskom listu. G. A.
Cesareo daleko je veći Talijanac od svih
nazovi Talijanaca oko papirnatog »Dalma-
te«, a revija Natura ed Arte, koju već od
osamnaest godina izdaje kuća Dr. Fr. Val-
lardi u Milanu, zaslužuje veće uvaženje ne-
go »Dalmata« i ostali mu talijanski drugo-
vi u pokrajini.

U spomenutom članku. G. A. Gesareo go-
vori o razlici u mjerama poduzetim za po-
dignuće Messine nakon potresa od godine
1783. i onog od godine 1908. U tom po-
gledu piše izmegju ostaloga: ».... U sje-
dnici je od 7. Aprila časni Bertolini, mini-
star javnih posala, priznao pred zastupni-
čkom: kućom, da je već potrošio ono 30
milijona lira glasovanih za porušene gra-

sEeRERE; 88_
š širi
Hi
MH: ez:
35 Bari
RI

 

poznato iz niza članaka koje smo do sada
objelodanili u ovom listu, počam od Br.
211 pa unapred, o poznatom predlogu g.
Prodana i družine, ipak se nagje po gdje-
koji koji neće da razumije. Nu mi ne ćemo
trošiti sapun i vodu da kome glavu pere-
mo! Kad ne mogu oprovrći naše razloge,

onda se ti ljudi hvataju poznate slavosrpske |

metode, koja uvijek i jedino računa na za-
boravnost. Računaju oni: čovjek pročita ne-
što, odobrava ili pokudi, deset dana kasnije
niko o tome ni riječi. Slavosrb tada napiše
nekoliko tirada, poliže, zasoli kojom frazom
i — misli, da je na konju. Ali ta im me-
toda kod pametnih i poštenih, a posebice
pravaša, ne upaljuje; pa da im baš i to
sredstvo izbijemo iz ruka, evo nas da ih baš
poslužimo onim što sami traže. Danas ćemo
pako samo nekoliko riječi kao uvod da pri-
kažemo u pravoj slici jednog novog. sla-

vosrba koji se javlja, pa izazivlje. Naviješteni |

članak u Br. 65 donijela je »Hrvatska Kruna«
u Br. 66, kojim hoće da odgovori ne nama
već ovom glasilu, a megjutim sve nama.
Barem da je dosljedna u tome, ali, kad si ti
vidio kod slavosrba dosljednosti! ti se isklju-
čuju! Pružiti ćemo im dakle nekoliko kon-
kretnijih pitanja, a ako »Krunu« jače zasvrbi,
neka se počeše pa neka krivi sebe što pri-
pušta da neki piskarali drljaju po njoj i o
onome o čemu se razumiju ko neki stvor
u kantar. Jer pako obrana istine i pravice
— kako nas uči »Obračun« — ne treba
pirna ruha već su dostatna i obična srestva
da postigne svoju svrhu, mi ćemo jednosta-
vno ali jasno i bistro razložiti našu stvar,
držeći se uvijek pravaškog programa i ista-
knuta načela postavljena za motto ovih čla-
naka kao i do sada u svemu. Pravaši neka
sude.

Prije svega, glč kako su neka gospoda
osjetljiva, ali samo kad se to tiče njihove
kože, dok su inače vrlo slabo! Sada bijesne,
jer smo, videći na što je pravaštvo nekih
spalo, malo jače zadrli. Da svisnu! A zar,
gospodo, samo vas boli? A kad smo mi
tri puta javno molili g. Prodana da se ostavi
uvreda i pogrda koje je uprav sipao osobno
na nas, gdje ste tad piskarali bili? Pa ipak

aše na- | ni prije ni nikad mi nijesmo tako se zabo-
osta. | tavili da smo g. Prodanu kazali: »plitak«,
dotle | slakouman«, »nemoralan«, »bandit tugjega

poštenja«, »infaman« i slično kako on nama;
nijesmo premetali »koju je on službu ob-
našao u prošlosti« kako on nama. Napokon
je morao da ipak prizna da smo mi »dosta
objektivni« i da smo »najmanje zaslužili«

pusti Messinu i pogje prosjačiti za svoj ži-
vot u koje drugo mjesto: ne razumiješe
novi gospodari, da rubs nije nikada sasvim
porušen, dah još opstoji civitas. | baš da
se postigne ta plemenita svrha, sada se o-
tezalo više od dva mjeseca, da se pošalju
daske za daščare: onda su se naprotiv, u
manje : nego mjesec dana svi gragjani, a
bilo ih je gotovo 50.000, našli pod krovom.
Onda je vlada mogla na svaki način da u-
potrijebi sile preostalih, nije bila prisiljena
da pošalje mnoštvo činovnika izvana, mo-
gla je dati posla nekoliko tisućama bezpo-
slenih, nije potratila velikih svota u potpore.

Danas je, naprotiv, cijela hrpa činovnika |

poplavila grad; vlada, prinugjena da im dade
konak i hranu, morala je unajmiti nekoliko
parobroda, za svakoga je od kojih plaćala
dotičnim društvima dnevice
od 4000 do 6000 lira, što je činilo za tri
mjeseca nekoliko milijona. Osim toga su
odaslani činovnici imali pravo na isplatu

[putnih troškova i na dnevnicu od 12 do 20

lira za svaki dan; ako se to uzme u račun
za nekoliko tisuća činovnika, čini opet za

tri mjeseca nepotrebni trošak od nekoliko |koje
(drugih milijona. Onda je bio imenovan ci-

vilni namjesnik, koji se je, nelom je došao
u grad, namjestio u prostu daščaru posred
ruševina, te je htio imati oko sebe odbor
od najvigjenijih gragjana, da ga pomagaju;
moderni je namjesnik, osrednji genero i tupi
iministrator, ostao u sjegurnosti, ščućuren

,|na-jednoj ratnoj lagji, htio je da sam sve

čini, premda nije poznavao mi mjesto, mi

 

da nas se vrijegja. To je sve zaboravilo novo
slavosrpče »Hrv. Krune«. U svojoj glavi zove
naprosto »grubijanštinom« što smo, iz ogor-
čenja prama povredama nanesenim hrvat-
skom narodu, sramotu sramotom nazvali. A
što su onda gori navedene uvrede ? Pleme-
nitost srca, zar ne? —

Ali da, piskaralo nam poručuje da će »biti
bolji i od nas i od preč. vlasnika Pr. Crv.
Hrvatske«. — Možda — kad postane pa-
metnijim. Nu sada dok se služi uprav istom
metodom koju hoće da tobože napada, pa
još u pojačanoj dozi, kad miješa tu i druge

odlične osobe koje ga u stvar ne ulaze — (zi

nikada. A gle kako je taj čovo pametan, on
nas i opravdava jer tvrdi da nas je ignori-
ranje bolilo, pa da smo ih grubijanštinom
htjeli taknuti. Dopustimo i to, i ako ne od.
govara niti najmanje istini, ali tim smo ba-
rem imali kakav takav razlog. Nu tim još
jače tuče po g. Prodanu, kojemu se nametnuo
braniteljem, koji ni toga razloga nije imao,
a ipak nas je vrijegjao. Kad pak tu spomi-
njei »preč. vlasnika« (cilja na preč. Liepo-
pilia) uza svu urednikovu opasku na naš
članak, onda ga gledamo u pravom slavosrp-
skom svijetlu gdje hoće samo nekome nešto
da podvali.

O piskaralo, pravo ti je ime: slavosrbi
Zar su ti vrane mozak popile, pa ne znaš
ni što misliš a kamo li što pišeš! Pročitaj
sve naše članke od prvoga do zadnjega, u
svakome ćeš naći na pretek dokaza jasno
izraženih o obziru kojeg imamo prama g.
Prodanu; o poštovanju njegove osobe, koju
ti blatiš ludo zamišljenom obranom; o pono-
su kojega ćutimo na pomisao da se možemo
i mi ubrojiti u njegove učenike. | danas kad
neodobravamo njegovu »taktiku«, i danas
više ga častimo, nego njegovi »prijatelji«
koji će ga u kratkom roku ostaviti po sla-
vosrpsku na cijedilu. Nu prije valja da unište
njegov rad, da mu stegnu moć — a tad
ćeš se i ti možda naći u njihovu kolu. Mi
nikada, jer ne računamo sa zaboravnosti,
već da iskreno i pošteno kažemo svoje na-
zore koje mislimo da su bolji za naš narod.
Uzalud ti muka, mi ne imamo ništa osobno
protiv g. Prodana, pa obziri ne mogu da
nam zapriječe i zatvore usta kad se radi o
narodu.

Ali to piskaralu nije dosta, on nam kliče
da je lako »frazirati i deklamirati o muko-
trpnom narodu, ali je malo teže raditi«. Neka
nam navede i samo jedan čin na potvrdu
toga da smo se odalečili od onoga što nas
je do sada učio g. Prodan kroz 30 godina

gragjane, i potrošio je svoje vrijeme, dava-
jući dokaza površnosti, neodlučnosti, ne-
opreznosti, strašne i mrske pedanterije, Nije
imao smjelosti da na sebe preuzme odgo-
vomnost za izdate naredbe, gušio je svaki
pokušaj podhvata kod podčinjenih mu ča-
snika, po tri je i četiri puta na dan mije-
njao svoje maredbe, silom je tjerao preži-
vljele nesretnike, a puštao da po porušenom
gradu lutaju, kao brze sjene, mjesni plije-
nitelji i diletanti u plačkanju, kojih je bilo
izmegju vojnika i izmegju karabinijera. Onda
se je raspremanje ulice činilo po jednoj pra-
vednoj i razboritoj osnovi; danas, pošto je
svakome vlasniku bilo naregjeno da sam
kopa u svojoj kući, oduzela se mogućnost
da spasi jedan dio svojeg pokućstva sva-
kome, koji nije u stanju da plaća od 30 do
40 lira ma dan cijeloj četi radnika, koji će
za njega raditi; puštilo se da propade po

 

svoga rada, u koliko nam je bio pristupačan,
da vidimo. Ali toga neće naći. Ako je kod
nas »fraziranje« oriđa je to žalostmo+jer $i

to zmačilo da je cijeli trideset godišnji md

g. Prodana ništa drugo nego »
deklamiranje« a da je tek sada počeo »rt-
diti«. Sramota i pomislit! I ti hoću

nečem pišu, da druge uče pristojnosti, đa
drugim sole pamet! Vidi se svega ne svi-

straha baca srpsku zastavu, pa je još zove:
»Vaša (t. j. naša) slanska općina«! Na to
je već »Hrvatska Kruna« dobila odgovor,
mi samo konstatujemo žalostnu
što je spalo »glavno glasilo«
ruga pravašima što su porađili
srpska zastava sa hrvatske općine.
se palo! Nu pitamo toga deliju, kaki
do toga da nama u zaslugu
čine jedne općine gdje mi
načelnik ni vijećnik, dapače
Što bi kazao taj mudrac kad
poslužili njegovom metodom
n. p. g. Prodanu ili kome dru
cio svoj vijek u Zadru, što je talijanski
zik uredovni u općini ili što toliko: tisuća
Hrvata nijesu niti zastupani ili šta elična?
— Šta bi kazao? — | onda ti galame, ako
ih ko za uši potegne! —

Kad je izvalio toliko. besmislica onda iz-
daje sam sebi svjedočbu, u kojoj, pomislite
samo, kaže da ih zovemo izdajicama za to
što su »slobodoumni ljudi« što »tugje poštu-
ju«, što »neprestaju dičiti se svojim«, što
»neće saveza sa c. k. vladome,
podcrtano još ističu, što su »pošteni
Krasna svjedočba! Sada barem znamo gdje
ćemo potražit te ljude, na uredništvu »Ht-

Ni E zo8
kejithinii

H

Zbilja tako je! Svoje »slobodoumlje«, svo-
je.... potvrdili su isti čas u svome članku
pet samih crta niže. Nerado se osvrćemo
to jer se tiče naše osobne stvari, nu
ljeni moramo da osvjetlimo i to. Kad nes
je taj novi delija tako nagnjavio na računa
svojih gospodara i onih koji im alijepo vje-
ruju, onda završuje izjavom, da će dragovolj-
no »P. Crv. Hrvatskoj« odgovarati, mu da
ne rado »sa svakim (podcrtano) polemizira«,
biva: »svaki« zove nas, a nama neće odgo-
varati. — Hvala, mi nijesmo ni. tražili,
tražimo. Odgovarati će oni narodu, Mi jedino

9. Maja godine 1787., četiri godine ma-
kon one strahovite nesreće, dogje u Messinu

š

:
ž
H
Hi

vlja marljivi putnik — i ovi
libe i šatori i stanovi djelovali