Br: 230. p I i U DUBROVNIKU, 17 Jula 1909. | Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na pd \ četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. istifi koliko dana «Pokret» je donio neka- vinu, da odatle kojekakvi političari mo- | Mistifikatori! kav govor tobože izrečen od Nadbi- | gu izvesti kapital za svoj račun, ne skupa Bauera, na blagdan Duhova, | samo da nije pristojno ozbiljna i kul- prigodom zbora moravskih katolika u|turna čovjeka, Olomucu. U tome govoru nabačene srestvo samo neodgojenih ljudi. Ovih su svakojake uvrijede i potvore na ka-|dana n. pr. mi smo čitali u nekim do- tolički kler. «Pučka Sloboda» u Splje- maćim novinama jednu perfidnu i ten-; tu, list za «interese odvjetničke kance-| dencijoznu vijest protiv društva »Bo- | larije Dr. Smodlake», razumije se, taj šković« i »Hrvatske Štedione« u Du- je govor kao autentičan pretiskala i brovniku. Ovu su vijest neke novine pružila u ruke neukim seljacima, da |preštampale :iz jednog njemačkog lista, kod ovih razdraži veću mržnju prama(|a dotični njemački list bio je nasama- svome kleru. Katoličko svećenstvo od- | ren od jednog bezdušnog individua iz mah je posumnjalo u autentičnost to-| Dubrovnika, koji se poslužio sa laž- ga govora, a naši naprdnjaci ili|ljivim potpisom. .Mjesni srpski list, pokreteni oko «Pokreta» videći, da|posluživši se onim falsifikatom, na ne će se njihova mistifikacija raskrinkati, | vele ozbiljan način, napao je spome- požuriše se, da jave da su oni onaj|nute dvije mjesne ustanove, kao i na govor potpuno izmislili da nasamare | budući euharistični kongres, koji će se «turtimaše»! Divna li odgoja, fine lilu Dubrovniku obdržavati. Na neumje- kulture kod golobradih megalo-|sne ispade »Dubrovnika«, čiji je ure- mana, kako ih je jednom Tresić-Pa-|dnik inače inteligentan čovjek, te je zvao prostituiranom generaci- vičić lijepo karakterizirao! Može li se| mogao mistifikaciju odmah shvatiti kao jom. Dechanelov izraz dao bi se pre-|šta nemoralnijeg u našoj žurnalistici|i tendenciju one notice, — nećemo se lijepo namijeniti i na neke hrvatske! od ovoga i zamisliti? Dakle, po po- osvrtati jer mu je bilo skladno u pro- novinare, osobito one oko zagrebačkog kretaškom moralu političkih kretina o-|šlom broju. ovoga :lista odgovoreno. «Pokreta», a lijepo bi pristajao i onim|ko «Pokreta», dozvoljeno je zavarati Nas više interesira razjasniti sa koje je njegovim dopisnicima iz Dubrovnika, |svoga protivnika, pripisati jednoj oso-|strane dotična notica iz Dubrovnika u koji kad i kad napune njegove stupce. bi riječi i čitav jedan neistiniti govor? |strani list otposlata. Ko je pročitao Da, prostituirana generacija, jer(l takovi ljudi kažu da su kulturni, da|onu noticu odmah je mogao razabrati mistifikacija u nijednome slučaju nije|su napredni. Takovim ljudima pristoji i tendenciju. Tendencija je bila pota- dozvoljena, a najmanje kod ozbiljne|samo jedan izraz; političke hulje! knuti Srbe kalolike u Dubrovniku pro- žurnalistike ; samo političke hulje i pro- | Takove će mistifikacije znati opravda- |tiv dubrovačkog svećenstva i spaliti pali političari mogu da se mistifikaci-|ti jedan Lorković i Smodlaka, ali lju-|borbu izmegju pravaške i srpske stranke jom služe u nemoralne svoje političke di koji i malo drže do svoje ozbilj-|u našem gradu. Odatle se lako raza- ili socijalne svrhe. Otrag nekoliko go- nosti, do svoga ponosa, do svoga od- bire, da ona notica nije bila turena sa dina, dok se je na poštenju bazirala |goja —- to će nazvati političkom hun- srpske strane u njemački list, kako bi politička karijera i novinarsko pero;|cutarijom. Služiti se ovakovim sre-|nas htjeli uvjeriti neki Hrvati, koji otrag nekoliko godina, dok su vrsne stvima, znači prostituirati žurnalistiku. |se kupe oko stranke »Crvene Hrvat- sile i pošteni političari sviju stra- interesira nas, da li će Dr. Smo-|ske«. Naprotiv mi smo više nego o- naka predvodili narod u borbu za dlaka u »Pučkoj Slobodi« neukim svo- svjedočeni, da je ona notica bila pro- svoja prava, mistifikacija se smatrala|jim seljacima javiti mistifikaciju. Ali|furtimašena u njemački list od strane nemoralnim i nedozvoljenim srestvom |kao što ima novinara mistifikatora, tako | kakovog dubrovačkog Hrvata. Kojoj u političkoj borbi. Ali kada Strosma- \ima i nekih novinarskih dopisnika, koji hrvatskoj dubrovačkoj stranci dotični Ko pomnjivo prati neku hrvatsku žurnalistiku, lako da opazi jednu ža- losi i nemoralnu pojavu, koja je sa jednim dijelom hrvatske žurnalistike za- vladala. Zadaća i dužnost poštene žur- nalistike sastoji u objektivnom izvje- šćivanju bilo političke situacije, bilo svih drugih dogogjaja, koji su usko skop- čani sa našim javnim životom. Ali, na žalost, neki novinari bacivši pod noge novinarski moral i svaku ozbiljnost, u svojoj strasti i u pomanjkanju odgoja, laćaju se najstamotnijih i najnemoral- nijih srestava protiv svojih političkih protivnika. Francuski novinar Drumont jednom je prigodom oštro žigosao je- * dnog novinara, jer ovaj naslojao raznim mistifikacijama zavarati javno mnijenje u Francuskoj, a Dechanel takove je političare u francuskom parlamentu na- IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. da li to je nemoralno | padaju našoj stranci, da nijesmo pre- zahvale i priopćena plaća se a koji se više puta U | tiskaju po pogodbi. nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. \ o Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma \ dopisi Uredništvu. — z 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi . vim srestvima služi za učvrstiti svoj po- ložaj. Sada razumijemo prigovore nei kih dubrovačkih Hrvata, koji ne. pri-, \Zagreba i snik »Obzora« i biti ćemu naše Knjige na raspoloženje, te će se uvjeriti da li je našem listu potrebno uzdržavanje iz kurije dubrovačke; Na:po- već radikalni prama Srbima' u Dubro- litičke ispade u onome članku ne o- vniku! Poveri diavoli!... Oni i ra dikalizam! Ipak se nije tome čuditi, jer živemo u vijeku konvencijonalnih laži, rekao bi Max Nordau; a jedna stranka u Dubrovniku, kao da: hoće na kon- vencijonalnim lažima da učvrsti svoje pozicije. Takovim ljudima imi ,ne zavi- dimo na momentalnom uspjehu, ali bar da su toliko. uglagjeni :i/ kulturni, te ne mistificiraju javno mnenje sa ko- jekakvim dopisima u »Obzoru«, kao što je onaj datiran iz Dubrovnika u br. 189. zagrebačkog »Obzora«. Od- govarati na onaj kretinski članak, koji je ispao iz pera kakvog političkog me- galomana, bilo bi gotovo ispod dosto- janstva. Ako dotični dopisnik iz Du- brovnika ima i malo poštenja, pozi- vljemo ga da izagje sa svojim potpi- | som i da dokaže svoje tvrdnje: da je! naš list uzdržavan iz Zagreba i kurije Dubrovačke. Ne dokaže li, dotični megaloman 'svoje tvrdnje neka prisvoji sebi naslov hulje i nitkova, jer samo jedan nitkov može se gna- kovim mistifikacijama služiti da zavara javno mnijenje. Nadvor dakle sa do- kazima! Naš list ne treba uzdržavanja ni iz Zagreba ni od dubrovačke ku- rije. Naš list uzdržavaju pravaši sa svo- jom predbrojbom. Naš list ima preko hiljadu pretplatnika, a za uredništvo ne troši više od 100 kruna mjesečno, jer naši ljudi iz patrijotizma rade za pra- vašku stvar — oni nijesu mercenari kao kojekakvi suradnici mekih drugih novina. Dok naš list sa hiljadu: pret- platnika može: da se uzdrži, bolje bi uradio dubrovački dopisnik »Obzora« da nam malo razjasni, kako se uzdr- svićemo se, jer su tako glupi, te se čudimo da »Obzor«; koji lioće da slovi kao ozbiljan list, mogao je onakove kretinske dedukcije tiskati. Opetujemo što smo u početku '"ka- zali, da jedan dio hrvatske žurnalisti- ke bazirao je svoj opstanak na 'misti- fikacijama, kojima nastoji opsjenuti ja- vno mišljenje; ali neka dotične novi- ne upamte, da je mistitikacija poslje- dica njihove političke degeneracije. Žur- nalistika, koja se služi mistitikacijama, nije žurnalistika, već prostitucija žur- nalistike! Konkretna pitanja. IV. »Istina je već prokrčila put na sve stra- ne, pa ulje moguće sakrit sunce šakom«. Prodan: »Naš program«. Usp. 1. Ovako nas je učio g. Prodan god. 1895 u svojim »Uspomenama«, iznoseći program »Kat. Dalm«, A danas? — Danas uprav uz svoje drugove hoće da sunce šakom prikri- je! Godine 1902 pred otvorom sabora u Zadru, ondašnji »pravaši« zastupnici Trum- bić idr. ugovorili su za zastupnicima »čiste stranke prava« Prodanom, Bakotom i. Dr. Majstrovićem za složan rad jedan klub, Tom prigodom izjavili su g. Prodan i dr., da je to njihov čin poduzet na svoju ruku, da ga tu ne ulazi presjedništvo stranke i da je taj čin »bez ikakove obveze naše (č. s. pr.) stran- ke«. Kolike li razlike! Radi složnog rada u saboru, sa pravašima dojučerašnjim dru- govima, uz ogradu »da se nebi što kosilo sa njihovim dužnostima prama vlastitoj stranci«, potrebite bijahu takove izjave. A danas? — Danas kad se ne radi samo o pravašima već »Srbima« naprednjacima i ostalim svim mogućim strankama sve do socijalista, da- nas može i smije da radi u stranci i u ime jere, Pavlinoviće, Klaiće i druge zami- mistifikator pripada? .., mislimo, da je svakome razumnome čovjeku jasno; a zadnja »Crvena Hrvatska« u onome nas mišljenju potpuno učvršćuje. Je- dnoj stranci u Dubrovniku mora da su pozicije jako klimave, kada se ovako. jeniše Supili, Lorkovići, Smodlake i drugi; mistifikacija, rek bi, da je po- stala najmilije srestvo jednog dijela hr- vatske žurnalistike. Možda pretjerava- mo? Evo nekoliko dokaza: Otrag ne- kao iz zabave, uzeli su posao za glavu, da nasamare kakovom tendencijoznom viješću kakovu novinu bilo koje stranke — i ovi nijesu drugo nego prosti mi- stifikatori, Dechanel-ova prostituira- na generacija. Prevariti kakovu no- nje svojevoljno bez ikakova ovlaštenja što hoće, jedan tek od jučer podpresjednik, je- dan tek od jučer član uz odobravanje g. Prodana presjednika stranke. Dapače se na- pada najbezobraznije na svakoga ko se usudi i pisnuti protiv toga. Daleko se došlo; da, žaje jedan drugi hrvatski list u Du- brovniku, koji nema više od 400 pred-| brojnik4, a istodobno veliku svotu troši za svoje uredništvo! Neka se potrudi do našeg uredništva dubrovački dopi- PODLISTAK. NAJNOVIJA KNJIGA O NAMA. ' Prof. W. Ljubibratić. u. Megju dalmatinskim otocima spominje gosp. pisac i Vis, te veli: E laggiit, come uno spettro, Lissa; ma una lampada vi sta sempre accesa vicino, ed & queila della tomba di Dante. (Str. 80.) Mi moramo pri- znati našu ignoranciju, ali nam nije nipošto pozuvato, da blizu Visa gori svjetiljka sa Dan- teova groba. Doduše znamo, da je Dante pokopan u Raveni, i da su tako zvane ne otkupljene pokrajine prošle godine poslale svjetiljku za njegov grob. Ako je gosp. pi- sac na to mislio, onda moramo reći, da je u svojoj metaforičnoj formi natkrilio i naj- veće Mariniste. Ako pak Bertolini nije na to mislio, onda nam ne ostaje drugo nego da zaključimo, da je kakav pomorski svjetionik u njegovoj glavi uzeo formu svjetiljke sa Danteova groba. Pošto mi nijesmo u stanju da razriješimo ovaj gordijanski čvor, mo- limo g. pisca, da nam čim prije pošalje tu- mač ovih sibilinskih riječi. Na istoj stranici (80.) nalazimo i slije- deću stavku: Da un altro lato — una mac- chia sanguigna, un ricordo di corsari: nido di corsari fu Almissa — alle foci della Ce- tina, U piii grande fiume della Dalmazia, natto nelle Alpi Dinariche. Dovle nam je \sve jasno i bistro. Ali sada | isprepleteno proročanstvo, koje mi nikako \stva. Ali je ovo tako nejasno, da u neja- dolazi nekakvo|ska igra — koje su se igrale u Spljetu u večer sv. Jeronima. Koliko je nama poznato, Doduše su proročan-|alka se trči samo u Sinju, i to na 18. a- stva nejasna, jer inače ne bi bila proročan- | ugusta, na rogjendan našega Viteškoga Ce- sara i Kralja, i to u spomen oslobogjenja snoći natkriljuje sve što je stara Pitija sa|Sinja od turske opsade. Mi smo doduše u- svojega tronoga u Delfima prorokovala. (čili u Spljetu cijelih osam godina, ali ta- Evo: £ piit in fondo, molto pii in fondo,|kovih igara na dan sv. Jeronima nijesmo la Porta d' Oro. Un giorno vi entrera un|nikada vidjeli. Moguće je samo dvoje: ili altro Cesare: il Genio d Italia. Ovo su li-\je g. pisac onoga dana popio malo više jepe riječi, birane fraze, ali il senso lor m' 0 kaštelanskog vina, pak je u njegovoj glavi duro, a mislim da je duro svakome, koji |bila prava alka, ili_je općina sinjska, da ima malo soli u glavi. Mi cijenimo, da niti | počasti g. Bertolinija, pošto je doznala za g. pisac nije razumio, što je napisao, već njegov dolazak u Spljet, poslala alkare, da da je onako bacio te riječi na papir, tim |se pred njime produciraju. Nego, smatra- više da je papir daleko strpljiviji nego g. |jući drugi slučaj gotovo nemogućim, cije- piscu tako simpatični dugouši sivonja. Sva- |nimo da prva hipoteza odgovara više istini. kako, kad bi g. Bertolini blagoizvolio po- Svakako bi dobro bilo, da nam g. pisac slati kakovo razjašnjenje ovih riječi, bilo bi pošalje u ovom poslu potanja razjašnjenja, nam veoma milo. jer ćemo se inače ovdje u Dalmaciji dugo Gosp. je pisac, sudeći po njegovim rije- | gonjati, dok nagjemo pravi smisao ove stavke. čima, stigao u Spljet 30. septeinbra, na dan| Završit ćemo ovaj izbor sa dvije opaske sv. Jeronima, pokrovitelja Dalmacije. Spljet, | o Dubrovniku. Govoreći o strancima, koji kao i sva Dalmacija, slavi na osobiti način|sa svih strana hrle u Dubrovnik, g. pisac svojega pokrovitelja. Megjutim, što je pisac veli, da je njihov broj toliki, da non & guasi, ne možemo shvatiti. u Spljetu vidio, to je opet novo otkriće, po|bisogno dar ricetto nelle caserme: ce ne redu četvrto, te bi zaista zaslužio i s ovoga stete fin che se ne čapiva: un bugigattolo, uzroka jedan spomenik. Gosp. Bertolini na- | un glaciglio .... — Di tutlo si contenta- ime piše: Luminarie e fuochi, mortaretti e|vano pur di restare. Premđa smo u Du- no la fine del gran giorno. brovniku već od nekoliko godina, ipak nam glostre segnava (Str. 71). Što su luminarie, fuochi, morta- | nije poznato, da je ikada bila tolika navala Istranaca, da su im se morale prepustiti za retti, to nam je jasno. Ali nipošto ne razu- mijemo, što su to glostre — obdulja, alkar- Istanovanje vojničke kasarne. Dapače niti označio kuđa menit, sladak glas, pjevaju. Uno spirito grande di dolcezza emana da quell' incesso, da quei modi. Mi avvicino .... Ma non c era dubbio, sono italiani. E la gente che reggera dopo il meriggio slavo. (Str. 123). Učitelj sam, pak u ovom pitanju ne mogu i ne smijem, da rečem svoje mnenje, ali sve mi se čini, da g. pisac gleda kroz o- sobite naočale, uslijed česa mu se pričinja, da je cmo bijelo, i obratno. Da se neće tako lako ispuniti vruća želja g. pisca, da g. pisca, ili je on uzeo rog za svijeću. Pi- | zavlada u našim krajevima /a gente italiana, sac je došao u Dubrovnik, kad je vanjsko (to. je sasvim jasno, jer il meriggio slavo lice grada bilo doista neobično radi silne|neće tako brzo nastupiti. A kad bi uslijed navale čeljadi. Ali to ne bijahu stranci, već | evolucije dogagjaja morao jednom nastupiti, vojnici, pozvani pod oružie, jer se bojalo, |biti će već nestalo iz Dalmacije i posljednji da će doći do rata izmegju naše Monarhije ostatci tako zvanih talijanaca. i Srbije. Da su vojnici stanovali po kasar-| Rekli smo već na početku, da se cijelom nama i spavali na slamnicama, to je sasvim | knjigom poput neprikinute niti povlači strah naravno. Moguće je dakle, da je g. pisac|i bojazan pred Slavenima u opće, & pred sve one vojnike, koji još ne bijahu, obukli | Hrvatima napose. Ta se bojazan pretvara u vojničko odijelo, uzeo za strance, što je| mržnju, osvade, denuncije svake vrsti. O svakako silna i neoprostiva pogreška. Ili se |tome bi mogli wavesti cijeli niz primjera, je g. pisac dao nasamariti, te uzeo za istinu | ali ćemo se ograničiti samo na najglavnije ono, što mi onako u običnom govoru na- pojave, da kasnije upitamo tecenzente +0Ob- zivljemo bumba. zora« i »Sivremenika«, da li je takovo Kao što će spomenuta priča o silnoj na- pisanje nepristrano i simpatično za Hrvate. vali stranaca u Dubrovniku začuđiti dubro- To bi doduše moglo i biti, jer je sve pita- vačke hotelijere i stanodavaoce, tako će i|mje ukusa, a mi ne znamo, k je dkus slijeđeće riječi začuditi našu mladež. Bilo|kod mekih osoba tamo u Zagrebu. je u večer, pripovijeda g. Bertolini, četa se i gsnje). učenika kretala — žalosno je, da nam nije ili kamo — korak im je ple- onda, kad se otkrio spomenik Gundulića, nije bilo toliko gosti, da:su morali spavati | po vojničkim kasarnama. Gosp. pisac veli non & guasi, što znači, tu skoro, dakle u ovo posljednje vrijeme. Kada je to bilo, mi zaista ne znamo. Svakako cijenimo, kad bi broj stranaca bio i tri puta veći, da im voj: nička vlast ne bi prepustila kasarne, jer su za vojnike, a ne za strance. Za ove su ili hoteli, ili privatni stanovi. Megjutim i ovdje je dvoje moguće; ili je kogod nasamario