Br. 23I. U DUBROVNIKU, 24 Jula 1909. PRAMA CAIE Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po za inozemstvo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto i Četvrt godine surazmjerno; polugodište. i ) I — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma | dopisi Uredništevu, — Z zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za 0glase:20 para: poretku i a koji se više puta tiskaju po pogodbi;: — Rukopisi se ne vraćaju, : Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. Dr. Josip Smodlaka. Sutra će spljetski t. zv. demokrati pod vodstvom Dr. J. Smodlake obdržavati u na- šem gradu sastanak. Prigodom ovog sastan- ka, sjetili smo se riječi jednog odličnog po- litičara, Dinka Politea, koji je ostavio napi- sano: »griješi proti karakteru i dosljednosti onaj, koji svojim uvjerenjem trguje; onaj, koji se iznevjeruje patriotičkom načelu, da poprimi načelo otačbini i otačbeničkim i- dealima štetno; onaj, koji političko svoje djelovanje udešava ili prama vjetru, koji du- va odozgo, ili prama onomu, koji vodi do popularnosti i do ovacija; onaj, koji upo- trebljuje politiku, da se šarlatanski popne i glumeći dogje do položaja; omaj, koji po- put Sardouva Rabagasa jezikom radi za na- rod i slobodu, da okrene kabanicom tek što mu pogje za rukom dočepati se višega do- ticaja i više milosti; omaj, koji na jedan način misli, a na drugi govori, na jedan govori, a na drugi djeluje«. U ovim riječima prelijepo je karakterizi- ran politički rad Dr. J. Smodlake! Nije nam nakana, ovom prigodom, iznositi i analizi- rati politički rad Dr. J. Smodlake kao pra- vaša, i kasnije kad je simpatizirao sa ustro- jenjem jedne katoličke stranke u Dalmaciji, pa i današnji njegov rad kao vogje t. zv. demokratske stranke — to ćemo mi uraditi u posebnoj brošuri, u kojoj će biti tačno prikazan politički transformizam Dr. Smodia- ke. Danas ćemo iznijeti pred javnost samo neke političke ideje, koje je Dr. Smodlaka otrag koju godinu branio i zastupao; ovo tim ragje iznašamo, da gospoda demokrati slušajući govor svoga vogje, sjete se i nje- gove političke transtormacije. Godine 1902. Dr. J. (Smodlaka kao na- rodni zastupnik pravaške stranke na dalma- tinskom saboru izrekao je dva lijepa govo- ra, iz tih govora mi vadimo slijedeće stav- ke: »Dalmacija bezdvojbeno pripada naro- dnomu području hrvatskom, i za to je u njoj opravdano samo ime hrvatsko. U cije- loj Dalmaciji do Neretve — a to je 5/6 pokrajine — nije poznato drugo ime do hr- vatskoga; ako li pako u južnim stranama puk listom ne zove naš jezik imenom hr- vatskim, već pretežno »naškim«, ipak stoji nepobitna činjenica, da ime srpsko nije u- vriježeno nigdje u narodu ove pokrajine : ni u gornjim krajevima Dalmacije, gdje je i kod pravoslavnog pučanstva (izuzevši po- srbljenu inteligenciju) domaće ime samo hrvatsko, niti na jugu, gdje i pravoslavni puk zove jezik »naškim«, a ne »srpskim«. Dalmacija je i po povjesti hrvatska, a ni- kada, ni prelazno, nije bila u državnoj sve- zi sa Srbijom. Stojeć ovako stvari, vlada je dužna, da u Dalmaciji poštuje hrvatsko ime te da mu i u školskim knjigama dade mje- sta. Ako je vlada htjela ugoditi nekim — po mom dubokom uvjerenju neopravdanim PODLISTAK. NAJNOVIJA KNJIGA O NAMA. Prof. W. Ljubibratić. Iv. O sadašnjem se Trstu pisac ovako izra- zuje: Porto magno d' Austria, da piu di cinque secoli: nobile disgiunta famiglia i- taliana, pressata da diecimila tedeschi e da trentamila sloveni. (Str. 2.). U nekoliko riječi dvije gorke lamentacije : Italiji nije još uspjelo da od naše Monarhije otrgne Trst; Nijemci i Sloveni tlače ne otkupljenu tali- jansku familiju Trsta. Pak da se ne nasmi- jemo, kad čitamo ovakove gluposti? Toliko e g. Bertolini osvjedočen, da Hrvati gnjave i tlače neotkupljenu talijansku familiju Istre i Trsta, da, govoreći o Kopru, Piranu, Po- reču, Rovinju, Pulji i Albaciji upotrebljava gotovo iste riječi. Talijanski narod tu sta- nuje, jadikuje pisac, ali ga gnjave Slovenci, da je baš strahota ! Capo d' Istria — »Egida« dei Romani, Pirano »leonessa« e Parenzo e Rovigno e Pola, occidentali terre dell' I- stria ventosa, ed Abbazia su! pili. profondo čiglio orientale, hanno genti italiane; ma [našom glavom. Sad, — željama naše braće istočne crkve (onih naime, koji se vole krstiti imenom srpskim, premda to ime nije u nas nikada bilo do- maće) mogla je to bar učiniti načinom, koji nas ne bi vrijegjao!... Što se tiče pitanja našega narodnoga imena, moram još jedno istaknuti. Kad bi ime srpsko bilo domaće u Dalmaciji, kao što nije u nijednom selu dalmatinskom, kad bi se ono bilo već u- vriježilo u nekim krajevima zemlje, recimo u svim krajevima, koje zastupaju gospoda od srpskog kluba, (što je još vrlo daleko), opet bi bila nepravda i nesmisao brisati narodno ime od 5/6 naroda za volju tako neznatne manjine... Gospodin Dr. Kova- čević, na potkrepu davno pobijenih teorija, koje je došao da prekuhava u ovom sabo- ru, hoće da dokaže, kako dubrovački pje- snici nazivahu svoj jezik slovinskim, nika- da hrvatskim, pa prema (tomu je htio da nam spočitne, da mi falsifikujemo historiju, kad kažemo da su oni bili Hrvati. Ako su dubrovački pjesnici svoj jezik nazivali slo- vinskim i sebe Slovincima. nije li poznato gosp. D.ru Kovačeviću, da taj maziv nije drugo, nego sinonim naziva ilirskog i hr- vatskog. U nijednom riječniku, pisanom od ljudi, koji su živjeli dugo i dugo vremena prije, nego se raspirila kod nas ova nesmi- ljena borba za ime, — u nijednom tako- vom riječniku nije naći, da bi »slovinski« značilo »srpski«, ili da bi »Slovinci« zna- čilo »Srbi«, već je svuda naći, da se pod imenom Srba označuju stanovnici Srbije. Srbi su mnogo puta bili izazvani s hrvat- ske strane, da iznesu cigli jedan primjer da se kojigod književnik dubrovački iz sre- dnjeg doba naše književnosti nazivao Sr- binom ili da je svoj jezik nazivao srpskim; pa ipak ni taj cigli dokaz Srbi nijesu ni- kada bili u stanju da iznesu, A kamo li da otimljemo Srbima dubrovačke književni- ke, i da tobož iskrivljujemo historiju, kad ih nazivljemo Hrvatima i kao takovima se ponosimo!« .. . »Što se tiče priznavanja srpske narodno- sti, moramo iskreno reći, da članove srp- ske stranke u Dalmaciji mikada nijesmo i nećemo priznavati kao poseban narod i si- gurni smo, da ni oni sami ni itko razuman ne može od nas toga ozbiljno zahtijevati. Bez obzira na to, kako se tko voli zvati, jasna je i neosporiva činjenica, da smo mi svi u ovoj zemlji jedan narod, pa prema tomu zahtjevanje da se jednom dijelu ovog naroda prizna posebna narodnost mora ot- pasti, kao neosnovano... Vi, koji živite u Dalmaciji, a Srbima se nazivljete, ako vam doista lebde vrhovni narodni ciljevi, morate vašu aktuelnu politiku udesiti na podlozi hrvatske državne misli, morate prigrliti hr- vatsku državnu ideju... Ako se stavite na ovo stanovište, prestat će vaše neosnovane tužbe proti Hrvatima, kojim sada predba- cujete da vam progone tobože srpsku na- gli slavi le pressano, le invadono a poco a poco! A diečimila a dodicimila, a quattro- mila, a seimila, a quarantamila, a duemila ,... si contano gli abitanti di quelle cin- que citta e del villaggio d' Abbazia: ma molte e molte centurie sono croate: e l' af- flusso cresce! Peccato! (Str. 11.-12.). Što je peccato, pitamo mi? Da smo sa svom silom pregnuli, da otmemo vječnoj propasti otu- gjenu Istru? Da smo poduzeli, da jadnome Hrvatu u Istri otvorimo nekoliko škola, kad mu tugjinska samovolja krati odgoj u nje- govom, u hrvatskom jeziku? Da smo odlu- čili majci zemlji, Hrvatskoj, priključiti Istru, njezino udo? Da smo se zakleli sa svim se silama oprijeti iznarogjivanju hrvatske djece u Istri? Zar nije to naša sveta dužnost? | Zar nije smiješno, da ne rečemo bezočno, kad g. Bertolini nariče, da Hrvati gnjave ne- otkupljenu talijansku familiju Istre i Trsta? Mi nijesmo nikada nikoga gnjavili, jer smo odviše plemeniti; nijesmo nikoga gnjavili, jer smo sve do nedavna bili tlačeni od tu- gjinaca i nametnika. Kad smo se samo u- sudili da jadikujemo, zviždao je bič nad kad smo se napokon na noge osovili i stali zahtijevati, da nam rodnost, ime i t. d. — Prestat će neteme- ljiti i nesmisleni zahtjevi, da se mjesto hr- vatskoga imena u hrvatskoj zemlji upotre- bljava ime srpsko-hrvatsko ili slične krpa- rije, koje su prava besmislica«. Evo kako je Dr. Smodlaka govorio i mi- slio otrag samo koju godinu dana. A da- nas? Ali ima i još nešto. Godine 1897. u Spljetu se je obdržavala skupština stranke prava. Na toj skupštini bile su glasovane tri resolucije. U prvoj resoluciji kaže se i ovo: »skupština stranke prava osugjuje sta- novište domovinaša, koji priznaju osim hr- vatske, i srpsku narodnost u hrvatskim ze- mljama«. Ovu je rezoluciju iznio i obrazlo- žio glavom Dr. Smodlaka. U trećoj resolu- ciji kaže se: »Skupština stranke prava, dr- žeći se svoga i narodnoga osvjedočenja i opetovanih predsmrtnih preporuka neumr- log D.ra A. Starčevića, hvali i odobrava nje- govanje morala i vjerskih osjećaja, kao je- dini ustuk proti rastućoj društvenoj razvrat- nosti«. I ovu je resoluciju obrazložio Dr. Smodlaka. A danas? Ove tačke, iz prošlog političkog rada Dr. Smodlake, iznijeli smo baš s toga, tla se sutra gospoda demokrati sjete kako je nji- hov vogja mislio i radio otrag samo malo |: vremena. Usporegjujuć prijašnji rad D.ra Smodlake sa sadanjim, svatko će doći do uvjerenja, da Dr. Smodlaka nije drugo već jedan politički transformista. Euharistični kongres. Lijepi i zanosni su ti euharistični kon- gresi! Kada se sazivaju i obdržavaju koje- kakvi kongresi bezvjerski, koji kipe mržnjom na sve što je Bogu drago, koji hule i blate sve što je ljudskomu srcu sveto i milo; kako neće biti ugodan Bogu, koristan rodu ljudskomu, utješan za dojedno kršćansko srce, kongres: u kojem ćemo se klanjati i moliti najzamjernijoj ljubavi, koju je nevolj- no čovječanstvo doživjelo, u Presvetom ol- tarskom Otajstvu. To najmilije Otajstvo svete naše vjere neka nas oduševi, ojači i ople- meni u našem svakdašnjem kršćanskom ži- votu. Jer Presveto oltarsko Otajstvo nije samo tajna svete naše vjere, nego je djelo u životu, upravo izvor vjere, koji se izlijeva u našem javnom životu. Ta je tajna i Otaj- stvo kamen spotikanja za bezvjernike, i sve, koji do žive vjere ništa ne drže. Pa upravo stoga čim više bezvjerstvo o- holo drži glavu, te nastoji bjesomučno za- tomiti vjeru u neumrli život; treba da i mi u kojih ima istinske prave i žive vjere, da tu baš vjeru i javno iskažemo i da se za- hvalni javno pokažemo, kako nas ništa o- mesti neće u toj živoj vjeri u najveću ali i najutješniju tajnu svete naše vjere u Pre- sveto oltarsko Otajstvo, jer nam naš mili Isus iz njega progovara: »Ne bojte se, ja sam svladao svijet — i ja ću biti s vama ća do konca svijeta«. se dade ono, što nas po božjem i ljudskom pravu ide; sad kad smo stali zahtijevati da u našoj kući, u našoj zemlji budemo od tugjinaca poštovani, sad mam kojekakovi talijanski dotepanci predbacuju da smo tla- čitelji neotkupljene i plemenite talijanske familije Istre i Trsta, a u Zagrebu ima ljudi, koji takovim dotepancima pjevaju slavo- spjeve, trubeći na sve četiri strane o njiho- voj lojalnosti, nepristranosti i simpatiji pra- ma hrvatskom narodu! Sramota! Žalosno! Žalosno i sramota! Kako g. Bertolini laže, i to baš hotimice laže, dokazuju najbolje slijedeće stavke iz njegove knjige. Govoreći o Zadru, veli iz- megju ostaloga: Croato & #' arčivescovo di Dalmazia, il quale ha sede a Zara; ne s' insegna iialiano nelle scuole elementari. (Volksehule). (Str. 54). A o Spljetu veli izmegju ostaloga: Nelle sćuole elementari s' insegna tedesco e slavo, ma non italiano. (Str. 71.). Da li je nadbiskup Zadra Hrvat ili ne, to je za nas.od nikakovog interesa. Ovaj je tobože Hrvat, njegov predšastnik je bio. Talijanac, a Talijanac će mu biti i nasljednik: ovako će biti zadovoljan i g. Bertolini i la nobile disgiunta famiglia ita- Toj proslavi Euharistije, koju mi inače slavimo na Tijelovo, i koju će ovom prili- kom svečanije no ikad proslaviti. Takovu proslavu inače katolički Dubrovnik nije do sada doživio. Doći će i iz ostalih hrvatskih i slovenskih krajeva ne samo vijernih odu- ševljenih katolika i svećenika i svjetovnjaka, nego će doći i crkvenih dostojanstvenika, biskupa; po svoj prilici u tolikom broju, kako ih Dubrovnik megju svojim mirima nikada nije vidio. Doći će i jedan hrvatski grko-katolički vladika. Jer vjera i pouzdanje u Presveto oltarsko Otajstvo zajedničko je i zapadnoj i istočnoj crkvi. I kako se toj neizgovornoj ljubavi našega miloga Spasi- telja u Presvetoj Euharistiji odazivljemo i tako će nas i dragi Spasitelj na svakom na- šem koraku, i u privatnom obiteljskom kao što i narodnom javnom životu pohagjati i blagosivljati. Kako ga častimo u Presvetoj Euharistiji, tako će nas On svojim Blago- slovom pohagjati! Stoga se nadamo, da će ne samo katolici grada Dubrovnika, nego i svi oni, koji na lice padaju, koljeno sagiblju pred Presvetom Euharistijom bilo u crkvi kod svete litur- gije, bilo oni koji ne samo u crkvi, nego pod vedrim nebom vjerskim svojim za- uosom klanjaju se Presvetomu; nadamo se, da će svaki od nas istinskih i pravih krš- ćana, dati oduška svojoj sinovskoj ljubavi prema Isusu u Presvetom oltarskom Otajstvu. Jer što je Sin Božji na posljednjoj ve- čeri izrekao i ustanovio, što su naučila u- sta apoštolska, što je živjelo u katakombama, što je oduševljavalo mučenike, ono što stoji pisano u djelima i istočnih i zapadnih sv. Otaca i Učitelja, i čemu se je klanjao krš- ćanski svijet prije hiljadu i više godina do dana današnjega, tomu ćemo se i mi, Na- šemu Božanskomu Spasitelju u Presvetoj Euharistiji, u Dubrovniku prigodom euha- rističnoga kongresa klanjati. * +* a »Naše Jedinstvo« u broju od 17. ov. mj. pod naslovom »Euharistički sastanak i Srbi u Dubrovniku« donaša članak od svog do- pisnika iz Dubrovnika, iz kojeg odobrava- njem prenašamo ovo redaka: »Kako vam je poznato, imaćemo euhari- stički sastanak. Imamo pak religiozno dru- štvo »Bošković«, u kojemu je i nekolicina uglednih Srba. Sada se pronio glas, da su neki od ovih Srba dubrovačkih ušli i u od- bor za euharistički sastanak, što je »Du- brovnik« dva puta osudio, prvi put blaže, a jučer člankom »U mraku«, bez ikakvih obzira. Megju tim Srbima su i oni koji u nas, u stranci, vode glavnu riječ, a »Dubro- vnik« piše da će taj euharistički sastanak »pod firmom vjere« imati drugi ciljeve, na- perene protiv Srba u opće. I zato da je du- brovački kler, lukavo, a da izbjegne svakoj sumnji, primamio u odbor i ove Srbe, da daje razumjeti, kako stvar nije politička ni liana Dalmacije, Ali se g. Bertoliniju ni- kako ne može oprostiti, što, patvoreći istinu, jadikuje, da se u pučkim školama Zadra ne uči talijanski, a u onima Spljeta, da se uči hrvatski i njemački, a ne talijanski. Ovo je zlobno izvrtanje činjenica, hotimična laž, na kojoj će se smijati i /a nobile disgšunta fa- miglia italiana Dalmacije, ako bude čitala Bertolinijevu knjigu. Najprije u Zadru op- stoji muška i ženska pučka škola s talijan- skim nastavnim jezikom, dakle cijela se po- uka dijeli u talijanskom jeziku, Na hrvat- skoj pučkoj muškoj i ženskoj školi u Za- dru talijanski je jezik .obvezani predmet, isto kao i na pučkim muškim i ženskim školama Spljeta i ostalih povećih mjesta u Dalmaciji. Dapače, da se g. Bertolini umiri, reći ćemo mu, da u Dalmaciji ima 80 — slovom osamdeset — pučkih škola, na ko- jima je talijanski jezik obvezani predmet. Još nam je primijetiti, da se na pučkim ško- lama Spljeta ne uči njemački, Čitajući ova- kove gluposti g. Bertolinija, čovjek je pri- nugjen da vjeruje, da je pisac crpio svoje podatke iz govora talijanskih zastupika na dalmatinskom saboru, koji uvijek plaču i nariču radi zanemarivanja talijanskoga eli stranačka; da su ovi Srbi pitali savjeta u ostalih: Srba hoće li u taj odbor, ali im niko ne reče odlučno: ne, i na taj način da će i Srbi dočekivati one »u kojima smo do sada (misli na katoličke pope) gledali naj- žešće protivnike srpstva, da će s onim kle- rom, s popima, koji su vazda govorili, da se sa slavosrbima ni u crkvu ne ide«, »Dubrovnik« završuje da se ovome mora stati ma kraj, da Srbi ne smiju biti za do- ček mantija, i naposljetku tvrdi da su sve ovo udesili ovako iz klera, da.megju Srbi- ma bukne razdor. Što mi znamo, i zašto su nas uvjerili, e- uharistički sastanak je čisto vjerska stvar; ali ako se preokrene u stranačku?. To je dru- go pitanje. U tome slučaju . ugledni Srbi dubrovački, na koje se cilja, znali bi svoju dužnost ! Imunitet zast. Novosela. Ako se igda podigla vesela i ushitna graja u tužnijem prilikama naše mile Hrvatske, ovijeh su dana slavosrpske novine udrile u diple i talambase, poigravale od veselja; jer se je magjarski sabor sakupio na vanrednu sjednicu, na zahtijev hrvatsko-magjarskih zastupnika. Došao »ban« u Brod i D.r No- vosel, zastupnik, nastojao da .izvede smutnju i izgrede pri njegovom dolasku. Zatečen pri činu on bi uapšen, ispitan i osugjen. Pri- znajemo i mi, da je tijem bio povrijegjen imunitet, kog uživa D.r Novosel kao zastu- pnik, i — odma istinski kažemo: — da to dobro nije bilo. Ali kako je pokudno pona- šanje vlasti; koja je oskvrnula zastupnički imunitet; tako je takogjer i pokudno pona- šanje hrvatsko-magjarskijeh zastupnika, koji su toj povredi tražili lijeka kod Justha, pre- sjednika magjarskog sabora. Velimo hrvat» sko-magjarskih zastupnika, jer i ako su se ta gospoda šepirili ponosnijem imenom de- legata, svoju su čast i svoj položaj pod noge stavili, kad su deklaracijom: priznali da su sastavni dio »velike« Magjasske. Na golemu našu žalost to su potvrdili i u ovom poslu imuniteta D.ra Novosela; jer mješte ustati svi kO jedan čovjek i tražili da se sakupi hrvatski sabor, i da taj sabor — koji :je jedini pozvan da sudi hrvatskim zastupnici- ma — rekne svoju, oni su: se: izručili na: milost i nemilost gordijeh Magjara, da oni kao pravovaljani suci izreku svoj sud. Tim je povrijegjeno sveto pravo našega naroda, i vajni njegovi prestavnici i u tome dosljedni kao u svemu, za ljubav masnijeh jasala prepustiše da im Magjari sude, i uve- doše jedan precedens, koji je jedna karika više u onom singjiru, koji veže tužnu našu Hrvatsku. Pak da su i u temu bili sretne ruke, ali je njikov predlog bio odbačen a poprimljen je predlog Magjara, da ministar- presjednik Wekerle po svojoj uvigjavnosti stvar uredi. Tijem su prijekim putem predani s=—=m>z=> zika na našim nižim i srednjim školama. Ovakove lamentacije talijanskih zastupnika imaju samo svrhu, da u susjednoj Italiji drže živo i budno osvjedočehje, kao da bi starija školska vlast bila protivna učenju ta- lijanskoga jezika. Da je to tako, dokazuju navedene stavke g. Bertolinija, koji, premda je bio u Spljetu i u Zadru, nije se pobri- nuo, da se osobno propita za naukovnu o- snovu naših pučkih škola, već je uzeo za nepobitnu istinu riječi talijanskih zastupnika na dalmatinskom saboru. Neka mi bude me- <$8 | is e i si $ 8 ž š našim srednjim školama kao skog jezika, te mogu reći, da i tili