Br. 23I.

U DUBROVNIKU, 24 Jula 1909.

PRAMA CAIE

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po
za inozemstvo godišnje K. 9
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

i Četvrt godine  surazmjerno;

polugodište.

 

i
)
I

 

 

 

 

— Ko

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

 

 

 

Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma | dopisi Uredništevu, — Z

zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za 0glase:20 para: poretku i

a koji se više puta tiskaju po pogodbi;: — Rukopisi se ne vraćaju, : Listovi
nefrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku.

 

 

Dr. Josip Smodlaka.

Sutra će spljetski t. zv. demokrati pod
vodstvom Dr. J. Smodlake obdržavati u na-
šem gradu sastanak. Prigodom ovog sastan-
ka, sjetili smo se riječi jednog odličnog po-
litičara, Dinka Politea, koji je ostavio napi-
sano: »griješi proti karakteru i dosljednosti
onaj, koji svojim uvjerenjem trguje; onaj,
koji se iznevjeruje patriotičkom načelu, da
poprimi načelo otačbini i otačbeničkim i-
dealima štetno; onaj, koji političko svoje
djelovanje udešava ili prama vjetru, koji du-
va odozgo, ili prama onomu, koji vodi do
popularnosti i do ovacija; onaj, koji upo-
trebljuje politiku, da se šarlatanski popne i
glumeći dogje do položaja; omaj, koji po-
put Sardouva Rabagasa jezikom radi za na-
rod i slobodu, da okrene kabanicom tek što
mu pogje za rukom dočepati se višega do-
ticaja i više milosti; omaj, koji na jedan
način misli, a na drugi govori, na jedan
govori, a na drugi djeluje«.

U ovim riječima prelijepo je karakterizi-
ran politički rad Dr. J. Smodlake! Nije nam
nakana, ovom prigodom, iznositi i analizi-
rati politički rad Dr. J. Smodlake kao pra-
vaša, i kasnije kad je simpatizirao sa ustro-
jenjem jedne katoličke stranke u Dalmaciji,
pa i današnji njegov rad kao vogje t. zv.
demokratske stranke — to ćemo mi uraditi
u posebnoj brošuri, u kojoj će biti tačno
prikazan politički transformizam Dr. Smodia-
ke. Danas ćemo iznijeti pred javnost samo
neke političke ideje, koje je Dr. Smodlaka
otrag koju godinu branio i zastupao; ovo
tim ragje iznašamo, da gospoda demokrati
slušajući govor svoga vogje, sjete se i nje-
gove političke transtormacije.

Godine 1902. Dr. J. (Smodlaka kao na-
rodni zastupnik pravaške stranke na dalma-
tinskom saboru izrekao je dva lijepa govo-
ra, iz tih govora mi vadimo slijedeće stav-
ke: »Dalmacija bezdvojbeno pripada naro-
dnomu području hrvatskom, i za to je u
njoj opravdano samo ime hrvatsko. U cije-
loj Dalmaciji do Neretve — a to je 5/6
pokrajine — nije poznato drugo ime do hr-
vatskoga; ako li pako u južnim stranama
puk listom ne zove naš jezik imenom hr-
vatskim, već pretežno »naškim«, ipak stoji
nepobitna činjenica, da ime srpsko nije u-
vriježeno nigdje u narodu ove pokrajine :
ni u gornjim krajevima Dalmacije, gdje je
i kod pravoslavnog pučanstva (izuzevši po-
srbljenu inteligenciju) domaće ime samo
hrvatsko, niti na jugu, gdje i pravoslavni
puk zove jezik »naškim«, a ne »srpskim«.
Dalmacija je i po povjesti hrvatska, a ni-
kada, ni prelazno, nije bila u državnoj sve-
zi sa Srbijom. Stojeć ovako stvari, vlada je
dužna, da u Dalmaciji poštuje hrvatsko ime
te da mu i u školskim knjigama dade mje-
sta. Ako je vlada htjela ugoditi nekim —
po mom dubokom uvjerenju neopravdanim

PODLISTAK.

NAJNOVIJA KNJIGA O NAMA.
Prof. W. Ljubibratić.
Iv.

O sadašnjem se Trstu pisac ovako izra-
zuje: Porto magno d' Austria, da piu di
cinque secoli: nobile disgiunta famiglia i-
taliana, pressata da diecimila tedeschi e
da trentamila sloveni. (Str. 2.). U nekoliko
riječi dvije gorke lamentacije : Italiji nije još
uspjelo da od naše Monarhije otrgne Trst;
Nijemci i Sloveni tlače ne otkupljenu tali-
jansku familiju Trsta. Pak da se ne nasmi-
jemo, kad čitamo ovakove gluposti? Toliko
e g. Bertolini osvjedočen, da Hrvati gnjave
i tlače neotkupljenu talijansku familiju Istre
i Trsta, da, govoreći o Kopru, Piranu, Po-
reču, Rovinju, Pulji i Albaciji upotrebljava
gotovo iste riječi. Talijanski narod tu sta-
nuje, jadikuje pisac, ali ga gnjave Slovenci,
da je baš strahota ! Capo d' Istria — »Egida«
dei Romani, Pirano »leonessa« e Parenzo
e Rovigno e Pola, occidentali terre dell' I-
stria ventosa, ed Abbazia su! pili. profondo
čiglio orientale, hanno genti italiane; ma

[našom glavom. Sad,

 

— željama naše braće istočne crkve (onih
naime, koji se vole krstiti imenom srpskim,
premda to ime nije u nas nikada bilo do-
maće) mogla je to bar učiniti načinom, koji
nas ne bi vrijegjao!... Što se tiče pitanja
našega narodnoga imena, moram još jedno
istaknuti. Kad bi ime srpsko bilo domaće
u Dalmaciji, kao što nije u nijednom selu
dalmatinskom, kad bi se ono bilo već u-
vriježilo u nekim krajevima zemlje, recimo
u svim krajevima, koje zastupaju gospoda
od srpskog kluba, (što je još vrlo daleko),
opet bi bila nepravda i nesmisao brisati
narodno ime od 5/6 naroda za volju tako
neznatne manjine... Gospodin Dr. Kova-
čević, na potkrepu davno pobijenih teorija,
koje je došao da prekuhava u ovom sabo-
ru, hoće da dokaže, kako dubrovački pje-
snici nazivahu svoj jezik slovinskim, nika-
da hrvatskim, pa prema (tomu je htio da
nam spočitne, da mi falsifikujemo historiju,
kad kažemo da su oni bili Hrvati. Ako su
dubrovački pjesnici svoj jezik nazivali slo-
vinskim i sebe Slovincima. nije li poznato
gosp. D.ru Kovačeviću, da taj maziv nije
drugo, nego sinonim naziva ilirskog i hr-
vatskog. U nijednom riječniku, pisanom od
ljudi, koji su živjeli dugo i dugo vremena
prije, nego se raspirila kod nas ova nesmi-
ljena borba za ime, — u nijednom tako-
vom riječniku nije naći, da bi »slovinski«
značilo »srpski«, ili da bi »Slovinci« zna-
čilo »Srbi«, već je svuda naći, da se pod
imenom Srba označuju stanovnici Srbije.
Srbi su mnogo puta bili izazvani s hrvat-
ske strane, da iznesu cigli jedan primjer
da se kojigod književnik dubrovački iz sre-
dnjeg doba naše književnosti nazivao  Sr-
binom ili da je svoj jezik nazivao srpskim;
pa ipak ni taj cigli dokaz Srbi nijesu ni-
kada bili u stanju da iznesu, A kamo li
da otimljemo Srbima dubrovačke književni-
ke, i da tobož iskrivljujemo historiju, kad
ih nazivljemo Hrvatima i kao takovima se
ponosimo!« .. .

»Što se tiče priznavanja srpske narodno-
sti, moramo iskreno reći, da članove srp-
ske stranke u Dalmaciji mikada nijesmo i
nećemo priznavati kao poseban narod i si-
gurni smo, da ni oni sami ni itko razuman
ne može od nas toga ozbiljno zahtijevati.
Bez obzira na to, kako se tko voli zvati,
jasna je i neosporiva činjenica, da smo mi
svi u ovoj zemlji jedan narod, pa prema
tomu zahtjevanje da se jednom dijelu ovog
naroda prizna posebna narodnost mora ot-
pasti, kao neosnovano... Vi, koji živite u
Dalmaciji, a Srbima se nazivljete, ako vam
doista lebde vrhovni narodni ciljevi, morate
vašu aktuelnu politiku udesiti na podlozi
hrvatske državne misli, morate prigrliti hr-
vatsku državnu ideju... Ako se stavite na
ovo stanovište, prestat će vaše neosnovane
tužbe proti Hrvatima, kojim sada predba-
cujete da vam progone tobože srpsku na-

gli slavi le pressano, le invadono a poco

a poco! A diečimila a dodicimila, a quattro-
mila, a seimila, a quarantamila, a duemila
,... si contano gli abitanti di quelle cin-
que citta e del villaggio d' Abbazia: ma
molte e molte centurie sono croate: e l' af-

flusso cresce! Peccato! (Str. 11.-12.). Što je
peccato, pitamo mi? Da smo sa svom silom

pregnuli, da otmemo vječnoj propasti otu-
gjenu Istru? Da smo poduzeli, da jadnome
Hrvatu u Istri otvorimo nekoliko škola, kad
mu tugjinska samovolja krati odgoj u nje-
govom, u hrvatskom jeziku? Da smo odlu-
čili majci zemlji, Hrvatskoj, priključiti Istru,
njezino udo? Da smo se zakleli sa svim se
silama oprijeti iznarogjivanju hrvatske djece

u Istri? Zar nije to naša sveta dužnost? |

Zar nije smiješno, da ne rečemo bezočno,
kad g. Bertolini nariče, da Hrvati gnjave ne-
otkupljenu talijansku familiju Istre i Trsta?
Mi nijesmo nikada nikoga gnjavili, jer smo
odviše plemeniti; nijesmo nikoga gnjavili,
jer smo sve do nedavna bili tlačeni od tu-
gjinaca i nametnika. Kad smo se samo u-
sudili da jadikujemo, zviždao je bič nad
kad smo se napokon
na noge osovili i stali zahtijevati, da nam

rodnost, ime i t. d. — Prestat će neteme-
ljiti i nesmisleni zahtjevi, da se mjesto hr-
vatskoga imena u hrvatskoj zemlji upotre-
bljava ime srpsko-hrvatsko ili slične krpa-
rije, koje su prava besmislica«.

Evo kako je Dr. Smodlaka govorio i mi-
slio otrag samo koju godinu dana. A da-
nas? Ali ima i još nešto. Godine 1897. u
Spljetu se je obdržavala skupština stranke
prava. Na toj skupštini bile su glasovane
tri resolucije. U prvoj resoluciji kaže se i
ovo: »skupština stranke prava osugjuje sta-
novište domovinaša, koji priznaju osim hr-
vatske, i srpsku narodnost u hrvatskim ze-
mljama«. Ovu je rezoluciju iznio i obrazlo-
žio glavom Dr. Smodlaka. U trećoj resolu-
ciji kaže se: »Skupština stranke prava, dr-
žeći se svoga i narodnoga osvjedočenja i
opetovanih predsmrtnih preporuka neumr-
log D.ra A. Starčevića, hvali i odobrava nje-
govanje morala i vjerskih osjećaja, kao je-
dini ustuk proti rastućoj društvenoj razvrat-
nosti«. I ovu je resoluciju obrazložio Dr.
Smodlaka. A danas?

Ove tačke, iz prošlog političkog rada Dr.
Smodlake, iznijeli smo baš s toga, tla se
sutra gospoda demokrati sjete kako je nji-

hov vogja mislio i radio otrag samo malo |:

vremena. Usporegjujuć prijašnji rad D.ra
Smodlake sa sadanjim, svatko će doći do
uvjerenja, da Dr. Smodlaka nije drugo već
jedan politički transformista.

 

 

Euharistični kongres.

Lijepi i zanosni su ti euharistični kon-
gresi! Kada se sazivaju i obdržavaju koje-
kakvi kongresi bezvjerski, koji kipe mržnjom
na sve što je Bogu drago, koji hule i blate
sve što je ljudskomu srcu sveto i milo;
kako neće biti ugodan Bogu, koristan rodu
ljudskomu, utješan za dojedno kršćansko
srce, kongres: u kojem ćemo se klanjati i
moliti najzamjernijoj ljubavi, koju je nevolj-
no čovječanstvo doživjelo, u Presvetom ol-
tarskom Otajstvu. To najmilije Otajstvo svete
naše vjere neka nas oduševi, ojači i ople-
meni u našem svakdašnjem kršćanskom ži-
votu. Jer Presveto oltarsko Otajstvo nije
samo tajna svete naše vjere, nego je djelo
u životu, upravo izvor vjere, koji se izlijeva
u našem javnom životu. Ta je tajna i Otaj-
stvo kamen spotikanja za bezvjernike, i sve,
koji do žive vjere ništa ne drže.

Pa upravo stoga čim više bezvjerstvo o-
holo drži glavu, te nastoji bjesomučno za-
tomiti vjeru u neumrli život; treba da i mi
u kojih ima istinske prave i žive vjere, da
tu baš vjeru i javno iskažemo i da se za-
hvalni javno pokažemo, kako nas ništa o-
mesti neće u toj živoj vjeri u najveću ali
i najutješniju tajnu svete naše vjere u Pre-
sveto oltarsko Otajstvo, jer nam naš mili
Isus iz njega progovara: »Ne bojte se, ja
sam svladao svijet — i ja ću biti s vama ća
do konca svijeta«.

se dade ono, što nas po božjem i ljudskom
pravu ide; sad kad smo stali zahtijevati da
u našoj kući, u našoj zemlji budemo od
tugjinaca poštovani, sad mam  kojekakovi
talijanski dotepanci predbacuju da smo tla-
čitelji neotkupljene i plemenite talijanske
familije Istre i Trsta, a u Zagrebu ima ljudi,
koji takovim dotepancima pjevaju slavo-
spjeve, trubeći na sve četiri strane o njiho-
voj lojalnosti, nepristranosti i simpatiji pra-
ma hrvatskom narodu! Sramota! Žalosno!
Žalosno i sramota!

Kako g. Bertolini laže, i to baš hotimice
laže, dokazuju najbolje slijedeće stavke iz
njegove knjige. Govoreći o Zadru, veli iz-
megju ostaloga: Croato & #' arčivescovo di
Dalmazia, il quale ha sede a Zara; ne
s' insegna iialiano nelle scuole elementari.
(Volksehule). (Str. 54). A o Spljetu veli
izmegju ostaloga: Nelle sćuole elementari
s' insegna tedesco e slavo, ma non italiano.
(Str. 71.). Da li je nadbiskup Zadra Hrvat
ili ne, to je za nas.od nikakovog interesa.
Ovaj je tobože Hrvat, njegov predšastnik
je bio. Talijanac, a Talijanac će mu biti i
nasljednik: ovako će biti zadovoljan i g.
Bertolini i la nobile disgiunta famiglia ita-

 

Toj proslavi Euharistije, koju mi inače
slavimo na Tijelovo, i koju će ovom prili-
kom svečanije no ikad proslaviti. Takovu
proslavu inače katolički Dubrovnik nije do
sada doživio. Doći će i iz ostalih hrvatskih
i slovenskih krajeva ne samo vijernih odu-
ševljenih katolika i svećenika i svjetovnjaka,
nego će doći i crkvenih dostojanstvenika,
biskupa; po svoj prilici u tolikom broju,
kako ih Dubrovnik megju svojim mirima
nikada nije vidio. Doći će i jedan hrvatski
grko-katolički vladika. Jer vjera i pouzdanje
u Presveto oltarsko Otajstvo zajedničko je
i zapadnoj i istočnoj crkvi. I kako se toj
neizgovornoj ljubavi našega miloga Spasi-
telja u Presvetoj Euharistiji odazivljemo i
tako će nas i dragi Spasitelj na svakom na-
šem koraku, i u privatnom obiteljskom kao
što i narodnom javnom životu pohagjati i
blagosivljati. Kako ga častimo u Presvetoj
Euharistiji, tako će nas On svojim Blago-
slovom pohagjati!

Stoga se nadamo, da će ne samo katolici
grada Dubrovnika, nego i svi oni, koji na
lice padaju, koljeno sagiblju pred Presvetom
Euharistijom bilo u crkvi kod svete litur-
gije, bilo oni koji ne samo u crkvi, nego
pod vedrim nebom vjerskim svojim za-
uosom klanjaju se Presvetomu; nadamo se,
da će svaki od nas istinskih i pravih krš-
ćana, dati oduška svojoj sinovskoj ljubavi
prema Isusu u Presvetom oltarskom Otajstvu.

Jer što je Sin Božji na posljednjoj ve-
čeri izrekao i ustanovio, što su naučila u-
sta apoštolska, što je živjelo u katakombama,
što je oduševljavalo mučenike, ono što stoji
pisano u djelima i istočnih i zapadnih sv.
Otaca i Učitelja, i čemu se je klanjao krš-
ćanski svijet prije hiljadu i više godina do
dana današnjega, tomu ćemo se i mi, Na-
šemu Božanskomu Spasitelju u Presvetoj
Euharistiji, u Dubrovniku prigodom euha-
rističnoga kongresa klanjati.

*

+* a

»Naše Jedinstvo« u broju od 17. ov. mj.
pod naslovom »Euharistički sastanak i Srbi
u Dubrovniku« donaša članak od svog do-
pisnika iz Dubrovnika, iz kojeg odobrava-
njem prenašamo ovo redaka:

»Kako vam je poznato, imaćemo euhari-
stički sastanak. Imamo pak religiozno dru-
štvo »Bošković«, u kojemu je i nekolicina
uglednih Srba. Sada se pronio glas, da su
neki od ovih Srba dubrovačkih ušli i u od-
bor za euharistički sastanak, što je »Du-
brovnik« dva puta osudio, prvi put blaže,
a jučer člankom »U mraku«, bez ikakvih
obzira. Megju tim Srbima su i oni koji u
nas, u stranci, vode glavnu riječ, a »Dubro-
vnik« piše da će taj euharistički sastanak
»pod firmom vjere« imati drugi ciljeve, na-
perene protiv Srba u opće. I zato da je du-
brovački kler, lukavo, a da izbjegne svakoj
sumnji, primamio u odbor i ove Srbe, da
daje razumjeti, kako stvar nije politička ni

liana Dalmacije, Ali se g. Bertoliniju ni-
kako ne može oprostiti, što, patvoreći istinu,
jadikuje, da se u pučkim školama Zadra ne
uči talijanski, a u onima Spljeta, da se uči
hrvatski i njemački, a ne talijanski. Ovo je
zlobno izvrtanje činjenica, hotimična laž, na
kojoj će se smijati i /a nobile disgšunta fa-
miglia italiana Dalmacije, ako bude čitala
Bertolinijevu knjigu. Najprije u Zadru op-
stoji muška i ženska pučka škola s talijan-
skim nastavnim jezikom, dakle cijela se po-
uka dijeli u talijanskom jeziku, Na hrvat-
skoj pučkoj muškoj i ženskoj školi u Za-
dru talijanski je jezik .obvezani predmet,
isto kao i na pučkim muškim i ženskim
školama Spljeta i ostalih povećih mjesta u
Dalmaciji. Dapače, da se g. Bertolini umiri,
reći ćemo mu, da u Dalmaciji ima 80 —
slovom osamdeset — pučkih škola, na ko-
jima je talijanski jezik obvezani predmet.
Još nam je primijetiti, da se na pučkim ško-
lama Spljeta ne uči njemački, Čitajući ova-
kove gluposti g. Bertolinija, čovjek je pri-

nugjen da vjeruje, da je pisac crpio svoje

podatke iz govora talijanskih zastupika na
dalmatinskom saboru, koji uvijek plaču i
nariču radi zanemarivanja talijanskoga

 

eli

stranačka; da su ovi Srbi pitali savjeta u
ostalih: Srba hoće li u taj odbor, ali im
niko ne reče odlučno: ne, i na taj način da
će i Srbi dočekivati one »u kojima smo do
sada (misli na katoličke pope) gledali naj-
žešće protivnike srpstva, da će s onim kle-
rom, s popima, koji su vazda govorili, da
se sa slavosrbima ni u crkvu ne ide«,

»Dubrovnik« završuje da se ovome mora
stati ma kraj, da Srbi ne smiju biti za do-
ček mantija, i naposljetku tvrdi da su sve
ovo udesili ovako iz klera, da.megju Srbi-
ma bukne razdor.

Što mi znamo, i zašto su nas uvjerili, e-
uharistički sastanak je čisto vjerska stvar;
ali ako se preokrene u stranačku?. To je dru-
go pitanje. U tome slučaju . ugledni Srbi
dubrovački, na koje se cilja, znali bi svoju
dužnost !

 

Imunitet zast. Novosela.

Ako se igda podigla vesela i ushitna graja
u tužnijem prilikama naše mile Hrvatske,
ovijeh su dana slavosrpske novine udrile u
diple i talambase, poigravale od veselja; jer
se je magjarski sabor sakupio na vanrednu
sjednicu, na zahtijev hrvatsko-magjarskih
zastupnika. Došao »ban« u Brod i D.r No-
vosel, zastupnik, nastojao da .izvede smutnju
i izgrede pri njegovom dolasku. Zatečen pri
činu on bi uapšen, ispitan i osugjen. Pri-
znajemo i mi, da je tijem bio povrijegjen
imunitet, kog uživa D.r Novosel kao zastu-
pnik, i — odma istinski kažemo: — da to
dobro nije bilo. Ali kako je pokudno pona-
šanje vlasti; koja je oskvrnula zastupnički
imunitet; tako je takogjer i pokudno pona-
šanje hrvatsko-magjarskijeh zastupnika, koji
su toj povredi tražili lijeka kod Justha, pre-
sjednika magjarskog sabora. Velimo hrvat»
sko-magjarskih zastupnika, jer i ako su se
ta gospoda šepirili ponosnijem imenom de-
legata, svoju su čast i svoj položaj pod noge
stavili, kad su deklaracijom: priznali da su
sastavni dio »velike« Magjasske. Na golemu
našu žalost to su potvrdili i u ovom poslu
imuniteta D.ra Novosela; jer mješte ustati
svi kO jedan čovjek i tražili da se sakupi
hrvatski sabor, i da taj sabor — koji :je
jedini pozvan da sudi hrvatskim zastupnici-
ma — rekne svoju, oni su: se: izručili na:
milost i nemilost gordijeh Magjara, da oni
kao pravovaljani suci izreku svoj sud.

Tim je povrijegjeno sveto pravo našega
naroda, i vajni njegovi prestavnici i u tome
dosljedni kao u svemu, za ljubav masnijeh
jasala prepustiše da im Magjari sude, i uve-
doše jedan precedens, koji je jedna karika
više u onom singjiru, koji veže tužnu našu
Hrvatsku. Pak da su i u temu bili sretne
ruke, ali je njikov predlog bio odbačen a
poprimljen je predlog Magjara, da ministar-
presjednik Wekerle po svojoj uvigjavnosti
stvar uredi. Tijem su prijekim putem predani

s=—=m>z=>
zika na našim nižim i srednjim školama.
Ovakove lamentacije talijanskih zastupnika
imaju samo svrhu, da u susjednoj Italiji
drže živo i budno osvjedočehje, kao da bi
starija školska vlast bila protivna učenju ta-
lijanskoga jezika. Da je to tako, dokazuju
navedene stavke g. Bertolinija, koji, premda
je bio u Spljetu i u Zadru, nije se pobri-
nuo, da se osobno propita za naukovnu o-
snovu naših pučkih škola, već je uzeo za
nepobitnu istinu riječi talijanskih zastupnika
na dalmatinskom saboru. Neka mi bude me-

<$8
|
is
e

i
si
$

8

ž
š

našim srednjim školama kao
skog jezika, te mogu reći, da

i
tili