Br. 233. U DUBROVNIKU, 7 Avgusta 1909. PRAVA CRVENA tt Cijena je listu sa donašanjem u kaću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da polugodište. godišnje K. 9 — Ko je predbrojen | za došasto Euharistični kongres. Kroničarska je naša dužnost, da se, osvrnemo sa par riječi na kongres, koji. je bio obdržavan u našem gradu na 3,| 4 i 5 ovog mjeseca, koji je ispao ve- ličanstveno i slavno, kako se nijesu nadali ni glavni pokretači. A da nije prava oluja sa obilatim daždom baš u dan, kad se imala izvišiti najsvečanija manifestacija vjere, zapriječila hiljada- | ma našeg bogoljubnog puka da pri- stupi, bez dvojbe bi svečanost bila i- spala tako, da Dubrovnik niti bi je. bio igda vidio u najvišoj svojoj slavi, a trudno da je vidi i unaprijed. Ipak. tolika je bila vreva naroda, toliki skup. 1 IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI #ROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata | oglasi šalju se zahvale i priopćena plaća se svoga stanovišta svoje ponašanje radi publike, toli više jer sakupljenom kon- gresu otposlaše svoje čestitke i po- zdrave sv. Otac Papa, naš milostivi Ćesar i Kralj i mnogi drugi veliki u- glednici. Mladež izgledno sabrana do- hrlila je do nas; pravica i razbor i pra- va sloboda zahtijevala je da ih se ne- smetano pušta izraziti svoja ćuvstva, bilo vjerska bilo domorodna, ali i to je smetalo nekijem koji se diče ime- nom »slobodnjaka«, i oni su se u o- voj zgodi podnijeli i u Spljetu i u Za- dru na taj način, koji nije pristojan za čovjeka, koji zna što je uljudba, što je uglagjenost. Kako 'uvijek naš mili Dubrovnik i u ovoj zgodi dokazao je, ne bi nedužna krv prolila, oboriše se na njega te ga sa kamenjem — bez da je mo- gao pomoći dobiti, jer policajci to mirno gledahu — po glavi počeše tući. Čujem da državno odvjetništvo tu stvar istražuje i da će krivnja najviše pasti na njekog, radi izgreda već više puta kažnje- nog pravnika u cvikeru B........ (Pri zaključku doznajem, da su dvojica izletnika ranjena, od kojih jedan teže u glavu) e. . Konkretna pitanja. VI. »Ne pišemo za ugodit čitateljem, nego pišemo da ljude koji mogu i hoće zlo ostaviti i na dobro pri- stati, od vnoga na ovo krenemo«, A. Starčević: Pismo magi. str. VII. Danas nam je riješiti IV. pitanje, pa će- mo uprijeti prstom na nekoliko činjenica, klera. i dostojanstvenika, takova re5vje-|as je na vrhuncu fine uglagjenosti i|koje će najočitije potvrditi naše uvjerenje, ta, da je i ovom zgodom Dubrovnik dokazao, da je koliko slavan toliko | tvrd i nepomičan u svojoj vjeri. Da- leko smo od toga, da rečemo e je. bilo čudo, ipak kad je svak cijenio da. prave uljudbe. Slava Dubrovniku, koji je prodičio sebe i ovom zgodom! — Donašamo izvješće o zadarskim iz- gredima: Pišu nam iz Zadra, 2. ov. mj.: a prama tome i odgovor na zadato pitanje. Ujedno biti će jasno u kakovoj je mjeri sla- vosrpština zarazila »Hrvatsku Krunu« ovo posljednje vrijeme. — U našem članku »Još o Prodanovu predlogu« u Br. 213 kazasmo: »lli će razlozi Prodanovi prisiliti Starčevi- ični | te $ stpogode M teokoriti ophod, jučer oko 3/s sata poslije podne, dok|ćance na prihvat predloga ili će razlozi po- neće se moći obdržati, nebo se razga- \nije žive duše na novoj obali bilo, zaustavi|tonjih prisiliti prvoga da odstupi od svoga li, tišina zraka kao u najbolje doba pramaljeća, te se ophod izvršio u pot- punom redu po programu, uz hiljade se parobrod niel Ernč«, ugarsko-hrvatskog društva »Da-| predloga — to je prva mogućnost. Druga krcat izletnika za euharistični|;je: poslije svega da Prodan ostane ko kongres u Dubrovniku. Izletnici su se naj- ga, Starčevićanci opet d svo- kod svoga razloga i svijeća, koje su plamćele, bez daha | pristojnije ponašali; provocirali nijesu ako |raskrste se. Posljednja mogućnost bila bi vjetra. Preko sedam stotina pribrane | pljana i junačkijeh iz Korčule, sa otoka i iz ostalijeh na- šijeh općina, velika sila zastava i bar- su na hrvatskom Jadranu svi iz jednog gla- | qbitačna i po jedne i po druge, a pogotovo | i Ati s. sa zaorili »Ljepa naša Domovina«. To je|po hrvatski narod; pa to ne smije da do- mladeži, preko hiljade čestitijeh Žu-| dostatno bilo da se poznata zadarska rulja| pusti pošten patriota«. U savezu sa tim od- Konavljana, stotine | probudi, te na čelu joj »skladni akademičari« | mah izrazismo i naše mnijenje da će, u ko- Administraciji. Pisma \ dopisi Uredništvu. — Za- 30 pata po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. 3 va, već hoće samo da podkure Starčevićan- cima samo iz inada, jer nijesu prihvatili nji- hov predlog i poklonili glavu njihovoj mu- drosti, te samoubojstvo počinili na sebi i svojoj stranci! | O ovome smo već u našim člancima go- vorili, i na to upozorili g. Prodana, urednika »Hrvatske Krune«, pa ćemo danas samo dva*) primjera donijeti, u kojima po slavo- srpsku hoće da nama i Starčevićancima pod- \ kure. U Br. 79 piše »Hrv. Kruna« doslovno: | »Skupština varaždinske županije — za Rau- | cha. Predlog zast. Cerovca i drugova u skup- ištini koji je hodio za tim, da skupština \zaključi, da smatra nezakonitim zasjeda- \nje županijskih skupština dok se protu- \ustavno ne sazivlje državni sabor odbijen je \većinom glasova. Proti su glasovali činov- \mici i pristaše frakcije Dr. Franka a za \koalicijonaši i Starčevićanci. Ovo podupira- nje Rauchova režima ne služi na čast sta- rodrevnoj varaždinskoj županiji. Nade je megjutim da će narod svojim »ocima« dati u prvim izborima dostojnu lekciju«. Ko pro- čita ovako izvješće vjeruje i skida kapu po- štenju gospode oko tog lista. Nu, ko zna — a to su gospoda oko »Hrv. Krune« mo- rala znati — da su se Starčevićanci u žu- | paniji ojačali i organizovali; ko zna da je | predlog Cerovca išao samo za tim da osujeti | skupštinu i da ne prodru starčevićanski pred- (oi o veleizdajničkom procesu, ćirilici i dru- gi; ko zna da je Cerovac ako je htjeo is- *) Jer su »trojica« neće biti na odmet i treći primjer. U Br. 85. »Hrv. Kruna« do- nosi pod naslovom: »Interesantna nepouz- danica« nepouzdanicu zast. Novoselu iz Be- ravca, kojoj se ruga, pa kaže da su je ne- sa žepima punim kamenja dohrli na novu jiko poznamo te ljude, pobijediti prva mo-gojiko izbornika upravili jer ... Tu navagja obalu te bez ikakve insultacije sa strane iz- | gućnost, nu — prevari smo se na žalost. Su- i U . - š letnika, vaki d če oba- : E : gar i jaka, bratovštine u svojim svečanim ha. etnika, ove sa svakim pogrdama poče oba-|deći po činjenicama, koje su izbile na po \ ljinama, stotine i stotine dječice u bi- jelu, osim velikog broja pohodnika iz qa e cavre«, »quel cavron« itd., te razjare- | po \na jošter više što se ovi u znak prosvjeda | nost, ito uprav do \na iste smijaše, poče na ove bacati krupne | predloga svakako nč, što ćemo i dokazati. svijeh krajeva naše domovine, petnae- storica mitronosnijeh opata, protono- tara i biskupa, sve je to bio najbolji znak, najbolji dokaz kako naš narod sipati, omičući im rogove, pljuvajući na iste i dovikujući im : »cavre«, »cavroni«, »var- \vršinu u ova četiri puna mjeseca, reklo bi (se da gospoda oko »Hrvatske Krune« hoće d svaku cijenu da izvedu drugu moguć- skrajnosti. Zašto ? Radi kamenje, a policija je to mirno gledala, na- | Radi istine? — nikako. Radi pravice? — mjesto da ih rasprši i uapsi. Čudo i upravo čudo da nijednoga nije| protumači. Inače je nemoguće protumačiti | Cori završne ni to. Jedino slavosrpština može da nam stvar \jedan razlog, pa završuje: »Interesantno zar \me?! Lijepi načelni opozicionalci!«. Pregle- dali smo nepouzdanicu i našli, da ima ne nekoliko podpisa već ravno pedeset; da \»Hrv. Kruna« navela samo jedan razlog kao | uzrok nepouzdanice, a da ih je pet uprav \ brojevima označenih; da je navela samo \onoga koji radi o mjestnim stvarima, a to samo za to jer se radi tu o zahvali vladi za nagradu od 9000 Kr. za školu.... a sve o samo da može Starčevićancima upravit riječi. Jelte, vrlo pošteno iz- je i časti Onoga, ji je | : a sar poštuje časti O oga koji mu daje pogodilo, akoprem je na provi stajalo oko | razne napadaje »Krune« na vodstvo Starče- vješćivanje!? — Da, jer se tiče Starčevićanaca, 200 izletnika. Ali da nije bilo zastora za|vićanaca (»pristaše frakcije Dr. Franka« — stalno bi danas, dok ove retke pišem, ku-|kako ih ona zove, dok Starčevićancima na- svako dobro. Ne vodi nas politička mržnja; mi nećemo da prigovaramo kao politički protivnici, ali opće, jednodušno nego- dovanje svega nepristranoga pučanstva, iz srca otimlje nam pravedni ukor, jer | poštovana naša Općina nije prisuštvo- vala veličanstvenom ophodu i nije da-| la izvjesiti obljubljeni stijeg na Orlan-| du, niti domaći barjak na glavnom pro- zoru Općine. Uvjereni smo, da će bit bio koji razlog, koji je izazvao takovu nesuglasicu, a cijenimo da bi bilo veo- ma zgodno i dobro, da opravda sa PODLISTAK. NAJNOVIJA KNJIGA O NAMA. Prot. W. Ljubibratić. VI. Sicuri dell' appoggio del governo d' oggi, — nastavlja g. Bertolini, zabrinut za opsta- nak austrijske Monarhije — gli slavi osano ogni giorno di piit: ed & appunto con gli italiani che cozzano piit volentieri e piii arditamente, glacche capiscono, che appunto in codesta cerchia potrebbe organizzarsi va- lidamente la difesa contro il panslavismo invadente. (Str. 71.-72.). Stara bajka o pan- slavizmu straši g. Bertolinija kao one stra- hovite priče i pričice, te naše bake za zim- skih večeri pri ognjištu pripovijedaju svojoj unučadi. I «ao što djeca, od strahovitih tih priča, ne mogu da spavaju, isto tako g. Bertolini prčda pred utvarom panslavizma. Mli, da je g. Bertolini malo iskreniji i po- šteniji, morao bi priznati, da se mi borimo protiv Talijanaca, ne jer se bojimo, da bi nam mogli poremetiti naše panslavistične tsnove — pošto je to samo bajka — nego jer nas bezočnost one šake nazovi Talija- naca sili, da im se odužimo za sve ono, kala i u crno zavijena bila koja majka. zivlje u zadnje doba pristaše Dr. M. Star- Ako se ikomu ima zahvaliti da se ne-|čevića!) u Zagrebu, u pitanjima koji se ni sreća nije zbila, to se otvoreno može uči- |iz daleka ne dotiču akcije; upozorivanje niti vašem sugragjaninu g. Kristijanu Vlai-| tobožnje pogreške pojedinaca a pripisivat ki, c. k. rudarskom činovniku, koji se je|ih stranci, a to samo nama Frankovcima, tu nenadno desio i jednom plaćeniku, koji|a ne drugima; osobne uvrede nama i osta- e je sa kamenjem ma izletnike bacao, na|lim Starčevićancima, koje su neosnovane i talijanskom jeziku doviknuo: »za Boga, ubit | nikako se opravdati ne mogu; isticanje dru- ćete koga !« što je dostatno bilo, da bom-!gih pravaških trakcija na koje su do sada bardiranje na parobrod napuste, a to baš u času kad se je parobrod odmicao na odla- zak, ter na ovog siromaška ni kriva ni du- žna, koji tu za suprotstaviti im se nije bio došao, već mu jedino na duši bilo da se vrlo malo obzira imali radi nepravaškog vla- danja; sve to se neda drugčije protumačiti nego da gospoda zaražena slavosrpskom | zarazom ne misle na poštenje i pravicu te nali srpskog naroda« a odmah za tim u jednoj vijesti hvali ko- rektno ponašanje srpskog zastupnika kojemu je zabranjena javna skupština, u kojoj bi seo račun i koji radi toga upravio brzojav j. V.,u kojemu u ime »odanog hrvatsko, moli saziv sabora »koji bi imao da povrati Hrvatskoj i narodu (kojemu ?) žugjeni ustavni život«. Korektno | je dakle spomenuo! A zar je i mogao drug- čije ? Zar je uz srpski i hrvatski narod, mo- gao da reče i »u Srpskoj.Hrvatskoj« ili »Srbiji i Hrvatskoj« i tome »Kruna« kaže da se ne smije mimcići! I najsitnija, pa i pri- vidna mrvica »Srba« veliča se, a Starčevi- ćancima se i najočitije izjave zabašuruju. — Nijesmo se prevarili kad smo rekli već u početku naših članaka, da će »Hrvatska Kru- na« u slavosrpštini nadmašit i spljetskog \ma pravaška načela, koja kažu da su njiho- slavosrba. Prosit g. Prodane! — išto je naš narod od njih pretrpio. Za dobe|kući od našega kruha živu? Ako im je te- Lapenne, Bajamontija i družine, kad je mi-|ško, ako im je neugodno, neka pokupe svoju lostiva vlada milostivom rukom njegovala | prtljagu, neka se nasele na obalu lijepoga talijanstvo u Dalmaciji, morali smo trpjeti Arna, a g. će im Bertolini tamo za cijelo i najteže nepravice i mučati, jer inače pa-| pribaviti sve ono, što im je potrebito i za dahu batine kao tuča na naša legja. Kad|ovaj i za onaj svijet. smo se pak, ojačani dugim patnjama, 080-| Ljuti se g. Bertolini, da su sve dalmatin- vili junački na noge, da branimo sveta prava | ske općine osim zadarske u rukama Hrvata; našega naroda, tada se je umjetno podi- gnuta zgrada talijanstva srušila, te nazovi Talijanci moradoše požnjeti ono, što bijahu posijali. Borbe još nije nestalo izmegju o- bijuh elemenata, a neće niti tako lako ne- stati, jer tobožnji Talijanci, gojeni i njego- vani od milostive vlade, ne mogu da za- borave na nekadašnji svoj privilegirani po- ložaj, što su dugovali jedino milostivoj ruci još milostivije vlade, kao što joj danas du- guju sve one povlastice, sva ona prava, te uživaju. | baš stoga još uvijek vrijegjaju najsvetija čuvstva Hrvata. Dosta je samo pomisliti na napadaje, koje zadarska tali- janska ulica pred očima premilostive vlade sistematično izvagja protiv Hrvata, da ti krv uzavre, da ti duša plane. Zar bi g. Bertolini htio da mirno gledamo bahato ponašanje nekoličine nazovi Talijanaca, koji u našoj ljuti se, da je neznatna manjina zastupnika u dalmatinskom saboru talijanska; ljuti se, da u parlamentu u Beču nema niti jednoga talijanskog zastupnika iz Dalmacije; ljuti se napokon, da svećenstvo, uz preneznatne iz- nimke, hrvatski osjeća, te ironično nadodaje: le quali i reggitori d' Austria fanno pas- sare gli slavi: purchć non ne passino troppi, e troppo in fretta! (Str. 76.-77.). Gosp. se Bertolini ljuti; nas naprotiv svi pojavi na- punjuju neopisivim veseljem. Jedino se lju- timo, što se premilostiva vlada upliće u naše posle na korist Talijanaca, a na našu štetu. Da je vlada prama nama nepristrana i pra- vedna, već od mnogo bi se godina vijala hrvatska trobojnica na zgradi zadarske op- ćine, a Zadrom, tom kulom tal'janstva u Dalmaciji, orila bi se hrvatska davorija: Li- Il clero — si sa — & una delle crune per \jepa naša domovina! to smo do sada naveli iz Bertolinijeve knjige jasno nam dokazuje, da ne možemo nikako biti zadovoljni sa sadržajem iste. Stare lamentacije, stare uvrede, stare osvade se i laži opetuju, tako;da bismo mogli reći, da je g. Bertolini upotrebio priliku svojeg putovanja kroz naše krajeve, eda svojim su- narodnjacima u Italiji dokaže, kako su tu- žbe dalmatinskih talijanaca potpuno oprav- dane, Ova je knjiga na neki način reklama za Dalmatinske talijance protiv Hrvata. Nego, naviknuti na ovakove pojave, rado ćemo g. Bertoliniju sve oprostiti, jer njegove riječi — kako smo dokazali — nijesu istinite, te ćemo s velikim florentinskim pjesnikom reći: Se non che coscienza mi assicura, La buona compagnia che 1 uom francheggia Sotto | osbergo del sentirsi pura. Ali su tri poglavlja u Bertolinijevoj knjizi, na koja ćemo se nešto opširnije osvrnuti, a to su: Il pericolo slavo; La lega nazio- nale di Trieste i L' universita italiana. Pozabavimo se najprije pitanjem talijan- skog sveučilišta u Trstu. Što talijanci u Mo- narhiji zahtijevaju od vlade jedno talijansko sveučilište, to im niko iole pametan neće kreno postupati i dosljedno morao je ta predlog iznijeti u predzadnjoj skupštini a ne onu propustit a tek sada to iznijeti; ko zna, da taj predlog nije iznešen prije jer su resolucijonaši imali u skupštini takovu ve- ćinu, a da sada ne imaju; ko je vidio lije- pe i patriotične predloge starčevićanaca — taj se gadi na ovakovo izvješćivanje, a uje- , dno se čudi na što je spalo »glavno glasi- lo«. To je hotimično varanje naroda, prekri- veno frazom o podupiranju Raucha, a hoće se dobra doza bezobraznosti pozivati narod da kod izbora glasuje za rezolucijonaše ! Nu drugi primjer je mnogo bolji. Ko ne zna što su nam predbacili u Br. 64. 0 srp- skoj zastavi u Slanome, samo da nam pod- kure. Šest brojeva kasnije ponoviše nam drugim riječima isto. Buncali su o uvjerenju i strahu ... i ako stvar ni danas ne znadu. A u Br. 82? — Tu doslovno kažu: »Ra- dovali smo se kad bi megju njima našli koju bijelu vranu koja se iskreno ili s dru- gih kakovih razloga nama priključila«. Gle ti njih ! Oni se raduju kad ih ko pomaže | bilo iskreno bilo iz drugih: razloga samo da izagje na njihovu, a nama zamjeraju kad radimo| isto, samo za narod a ne za sebe ko i oni. Za jaču potvrđu svojih riječi nekoliko redaka niže jasno govore: »Lugjak je ko se u politici ne zna okoristiti dobrom voljom drugoga«! A nama i Starčevićancima u Sla- nome zamjerili su to. Dakle: su lugjaci? nč, nijesu nego slavosrbi, koji danas jednu sutra drugu pišu, a ne znadu ni što ni ka- ko. I to sve rade pod imenom urednika -g. Prodana ? — Sramota, sto puta sramota — kažemo im u lice — služiti se imenom tu- gjim i tako blatiti ono ime koje je svakome Hrvatu bilo sveto! Najgori dušmani svome uredniku uprav su suradnici »Hrvatske Kru- ne« svojim slavosrpstvom! — Ostavimo nabrajanjem primjera, pa ista- knimo u savezu sa pitanjem još nešto. Pri- godom rasprave o akciji g. Prodana i dru- gova »Hrv. Kruna« u više slučajeva iznosi te uprav podmeće neke stvari ili prigovara nešto, što je ili krivo ili je bilo prije po- duzete akcije, dok je »stranka prava u D.« bila jedinstvena. Čemu to? Gdje su bili »radikali« prije? Kako je mogao presjed- nik to dopuštat? — Te stvari ne ulaze u pitanje, pa ih je bila dužnost riješiti u sa- moj stranci. Pa i isto pitanje o koraku »tro- jice« moglo se, dapače moralo, riješiti u stranci, Ali da, kad smo već u početku na- glasili potrebu skupštine, koja bi riješila stvar, gospoda su nam svojim grobnim mu- kom jasno kazala: ovako hoću, ovako mora da bude! — Jok, gospodo, to je slavosrp- \ština, tako ne radi pošten član stranke. | pravaši su ljudi, i prije je megju pojedin- cima bilo različitih mnijenja, dapače i pre- piraka, pa ih je skupština ili najmanje od- bor stranke riješavao. Nu ne samo da su oni mimoišli skupštinu već su, u koliko smo upisati u grijeh. Svaki narod ima pravo, da mu mlagji naraštaj dobije odgoj u materin- skom svojem jeziku, da ne bude prisiljen potucati se od jednog mjesta do drugog, živjeti o tugjoj milosti. Osim toga odgoj u tugjem jeziku najprikladnije je sredstvo za iznarogjivanje mladeži. Napokon i ma- terinski jezik trpi, kad mladež mora da do- vrši svoje nauke u jeziku, što je onako za nevolju naučila. S ovih uzroka mi bismo s najvećom radosti pozdravili osnovanje je- dnog talijanskog sveučilišta u Monarhiji. To bi i za nas Hrvate bilo od koristi. Naša: premilostiva vlada neće nikako da nam pri- znade nauke učinjene u Zagrebu; pravi u tom pogledu našim mladićima svakojakih neprilika, dapače im nameće još i novih ispita. Zastupnici pak naši nemaju toliko snage da premilostivoj vladi jasno pokažu, kako se to držanje kosi s najelementarnijim zakonima pravičnosti. Zato premilostiva vlada obećaje na desno i na lijevo, držeći koj stolici ministarstvenoj : con 1' attender corto Ti tara trionfar nell' alto seggio. (Slijedi)