i ž 4 ' EA Manji naa sa AAE TG ESSEN RO ij <33 .vješteni, prezreli i samu »Upravu stranke« te svoju akciju prije nego je iznesoše u Za- grebu nijesu u odboru niti riješili, Dapače ni najuplivniji članovi stranke o tome nijesu znali niti riječi! — I onda gospoda imaju smionosti da nam zamjeraju tome što pri- govorismo ne samo vrijednosti predloga već i kad bi dobar bio taktičnosti njegovih pre- dlagača! — Kad sve to imamo na pameti onda nam je posve lako odgovoriti na pitanje, što je na nami, što pak na g. Prodanu red. Nami je red da i dalje ostanemo na pravaškoj stazi, na kojoj smo i do sada bili, g. Pro- danu i družini pak, da se povrate gdje su i bili, s nama. Na to ih sili, uz nepobitne naše razloge koje dosle navedosmo onako u kratko, i taj što njihova akcija u ovo šest drugih mjeseca ne samo nije hrvatsko pita- nje ni za najsitniji korak pomogla, već da- pače je bila na očitu štetu hrvatskog naro- da. Nu o tome ćemo kasnije. — Učitelji, Starčevićanci ! Naši kolege sumišljenici u Banovini drže svoju glavnu godišnju skupštinu na 11 o. mj. u bijelom Zagrebu. Duša nas boli, kad pomislimo koliko smo mi za njima daleko zaostali. Dok su oni uz stališku organizaciju, proveli i političku, te imaju i svoj klub, kod nas je i stališka organizacija klimava. Oni stoje u prvim redovima narodnih boraca, čvrsta su i nepobjediva falanga. Mi učitelji starčevićanci u Dalmaciji morali bi stajati |. u uskoj svezi sa našom braćom u Hrvatskoj, jer smo sinovi istoga naroda, jer nam je isti cilj za koji radimo: sloboda i ujedinjenje rastrgane otačbine. Zato bi trebalo, da se bolje poznamo, da se zajednički okupljamo, da tako mašoj domovini više koristimo. Kad bi uz to i naši kolege istomišljenici iz Istre, te iz Herceg-Bosne u jedno kolo pristupili, kako bi to lijepo bilo. Ali, jer kratko vri- jeme, za ovu godinu je to nemoguće. Mi stoga želimo našim ikolegama u Banovini da njihova skupština uradi dobrim plodom, a do godine da se svi skupa nagjemo i! bijelom Zagrebu. Sretno dakle i do vigjenja! Do godine svi u Zagreb! Nekoliko učitelja starčevićanaca. »Risorgimentu“ i bratu mu u Adamu. Moj podlistak o nedostatnoj akciji tali- janske vlade za postradale od potresa u Messini silno je uzrujao la nobile disgiunta famiglia italiana Dalmacije. Na obranu ta- lijanske vlade ustadoše »Risorgimento« i »D&lmata«. Urednik mi je »Risorgimenta« odgovorio prostački, a papirnati urednik pa- pirnatog »Dalmate« s onom skladnosti i u- ljudnosti, te je harakteristika napuljske mu- larije i rimskih kočijaša. Na revanje se »Ri- sorgimenta« i »Dalmate« nijesam obazreo, jer vrijegjati protivnika ne znači još pobiti ga. Za mene je bilo dosta, da je »lilustra- zione ltaliana« baš ovih dana donijela čla- nak o Messini i ostalih gradova Sicilije o- štećenih od potresa, te priznala, da je pri- vatna akcija učinila više za postradale od potresa, nego država. Za mene bijaše dosta, da je »Giornale d'ltalia« u dugom i žesio- kom članku otkrio svu korupciju, koja je izbila na površinu prilikom akcije za na- stradale od potresa. To je bila potvrda mo- jih riječi i osuda toliko »Risorgimenta« ko- liko brata mu u Adamu »Dalmate«. Moj prikaz glasovite Bertolinijeve knjige Fra Mussulmani e Slavi izazvao je veliku uzrujanost u redovima della nobile disgiunta famiglia italiana Dalmacije. Golobradi neki dopisnik poslao je s toga na urednika skla- dnoga »Risorgimento« dopis protiv mene, u kojem je dopisu izrigao svu plemenitost svojeg talijanskog odgoja, svu skladnost svoje talijanske kulture. Na taj dopis neću se obazreti, jer — još jednom ponavljam — ako za talijance vrijegjati protivnika znači pobiti ga, za nas Hrvate takovo ponašanje zaslužuje sasvim drugo ime. Ali u tome do- pisu ima jedna rečenica, o kojoj zahtijevam tačno razjašnjenje. Pošto se na dopisnika ne mogu obratiti, jer se krije u tmini pse- udonima, poput onih mletačkih bandita ili milaneških bravi, koji su iz potaje ubijali svojega protivnika, obraćam se za razja- šnjenje na Dr. ltala Božića, odgovornog u- rednika skladnog »Risorgimento«. Po mo- jem mnenju mora svaki urednik jednog li- sta da nosi odgovornost za dopise, koje u istom listu izlaze, jer je inače neodgovorni odgovorni urednik; a ako je takav, onda zaslužuje da qa se baci u ropotarnicu. U spomenutom dopisu zelenoga dopi- snika »Risorgimenta« iz Dubrovnika ima rečenica, da mi je c. k. pokrajinsko školsko vijeće dalo materijalnih — dakle novčanih - za moje razne književne sastavke. nagrada Pozivljem dakle urednika »Risorgimenia«, | dogagja Dr. ltala Božića, da mi u dojdućem broju svojega lista javi, kojom prigodom, za koje sam sastavke primio novčanu nagradu od ce. k. pokrajinskog školskog vijeća, i u ko- jem iznosu. Ne učini li to Dr. Italo Božić, morat ću mu javno dobaciti, da je čovjek bez haraktera, bandit tugjeg poštenja, do- stojan da bude veliki meštar viteškog reda od otoka Ladroni. Prof. W. L. Na sastanak starč. srednj. gjaštva! 27. i 28. Kolovoza 1909. I kod nas prestaju banalnosti, jer nam tre- baju djela. | kod nas gjaštvo nije više tek parada sa cvijećem, »uzdanice«, »nade«, i t. d. — jer se ono probudilo. — Iz carstva sanja — na polje rada, borbe, preporoda ! Puni zanosa, ideala, voljni — snažni, pobjedonosni, energični sastaju se u našoj prijestolnici, u bijelom Zagrebu. Već je go- R. dinu dana, što su okušali svoje duševne sile u radu za preporod hrvatskog gjaka, u borbi za uzvišena narodna načela slobode i jedinstva ! Jedna generacija, koja odiše svježinom, mladošću, revoltom za prava po- tlačenih protiv tiranina; jedna generacija, od koje se nadamo, da će srušiti štrebere, in- diferente, kukavice. Qvakoj mladosti stajati uz bok dužnost je svakog poštenog Hrvata. Njihova pobjeda — je pobjeda naša i obratno. Porast nji- hove snage — je jačanje starčevićanstva. Za sobom ostaviti jake i neporušive bedeme, — nužda je naše borbe, naših uspjeha. Takovi bedemi — jest ta naša mladost. Mi smo lani kod njihova sastanka s veli- kom čežnjom iščekivali rezultate njihove borbe i kada smo uočili činjenicu, da je naša starč. omladinska organizacija najsoli- dnija, najača, bili smo zadovoljni. Od uspjeha k uspjehu, od ploda k plodu! — I eto u tom znaku pozivamo čitavo dal- matinsko gjaštvo, koje osjeća starčevićanski i koje se osjeća solidarnim sa tim gjačkim pokretom, da se digne i da osvjetla lice tradicijonalnoj kolijevci Hrvatstva. Okušajte, Vi mladi Dalmatinci, svoje sile u ovoj ve- likoj, uzvišenoj borbi hrvatskog gjaka. zdru- žite se s njime, podajte mu svoje ruke za zajednički rad, zajedničku borbu, zajedničku muku! Naša stranka, ako je naišla na ne- vjeru kod nekih starijih, mora da stvori kod mlagjih jaku i nepredobivu falangu osvje- štenih pristaša. Najveći hrvatski gjak Bach, dobio je u borbi za Hrvatsku, kuglu pod lijevu sisu — a Ti današnja, moderna hrvatska mladosti zar nećeš i u tim žrtvama za velike ideje poskočiti napred? Bez žrtava nema uspjeha, bez žrlava ne oslobagjaju se narodi! Bez žrtava nema slubodne Hrvatske! Napred, za uzorom Hrvatstva i energije, za najvećim hrvatskim študentom! Napred hrvatska mladosti, složno i jedinstveno, u Zagrebu te čekaju dani slavlja, dani borbe, dani preporoda! Napred, na sastanak, na jubilej jednogodišnjeg mladenačkog rada! U bijeli Zagreb! Zadarska policija tuče naše ljude ! Javljaju nam iz Zadra, 4. ov. mj.: Kad je prekjučer dne 2. o. mj. odilazio od Zadra porobrod sa učesnicima za euha- ristični kongres u Dubrovnik, dio talijanske zadarske jeunesse dorče u društvu sa ruljom upriliči navalu na parobrod, bacajuć krupno kamenje. Megju drugim bilo je blizu ulaza u poštu kakovih 4 ili 5 po gragjansku o- bučenih, neznamo da li seljaka da li radni- ka ili malih posjednika, te su megju sobom govorili o dogogjaju, čudeć se da samo za- to što ljudi na parobrodu pjevaju svoje pje- sme bivaju napadnuti kamenjem. Na to pristupi policijot, a neznamo koji broj nosi nego znamo da je to onaj, koji se cijeli dan tobože kao da je to potrebno, na dvokolici po gradu vozi, te se nakriči na najbližeg mu stojećeg od one četvorice i kaže mu »što imate Vi da to govorite, ako ne šutite, ja ću Vam odmah pokazati drugo mjesto«, te opetovavši manje više to isto u više na- čina, a ne dobiv od četvorice radnika ili seljaka koji su sasvim mirno stajali nika- kvog odgovora, najednom se strastno i fa- natično zaleti na jednog od njih, govoreć mu »a što ćeš ti tu provocirati, idi ća, dru- gačije te odvedem«, i baci se na njega te ga poče tuči šakama u prsa, a kad se se- ljak obrne da bježi udaraše ga idući za njim šakama po legjima sve do zelenog trga. Pi- tamo općinsku policiju, da li je dozvoljeno policijotu da tuče općinstvo? Gdje god ima evropejske civilizacije nije to dozvoljeno ; ako je pak uzroka da policajna straža od- vede koga, može to učiniti ali tuči ne smi- je; ali naravno da zadarska policija tako postupa samo sa našim ljudima. Vidi se koliko pouzdanja možemo imati u takovu policiju, osobito ako pomislimo što se tek megju zidinama policajskog zatvo- ra, kada eto policijot javno tuče naš narodi PRAVA CRVENA HRVATSKA Ne preostaje nego da se sami štitimo. Za navedeno imamo svjedoka ! Vijesti iz naroda. Iz Blata na Korčuli. (Dolje krinke!) Više sam se puta čudio, kad bi čitao u Vašem cijenjenom listu do- pise u pohvalu našeg načelnika i zastupnika g. J. Kunjašića. Dotični dopisnik učinio ga skoro čistim pravašem! Biti će se i sam gosp. načelnik u sebi čudio, kako mu je pošlo za rukom prevariti neke ljude. Ja sam vrlo dobro znao, kakvo je njegovo pravaš- tvo, ali sam tada mučao i čekao, dok se njegovo pravaštvo ne raskukulji. On se je izjavljivao pred pravašima pravašem, pred resolucijonašima resolucijonašem, a pred smodlakovcima tajno, da niko ne čuje — naprednim demokratom. Taj je čovjek znao tako udesiti svoje izjave, da je svakoga za- dovoljavao i većina mu je vjerovala. No: zaklela: se zemlja raju, da se svake tajne znaju! — Približavco se napredno-demo- kraiski sastanak u Dubrovniku, pa se je moralo za taj sastanak kupiti ljude i u Blatu. Pa ko je ie ljude kupio? Glavom sam naš ig. načelnik. To je sve moralo ići tajno, ali \je sve izašlo na javu. On je sam namjera- vao ići na sastanak, no pri kraju uvidi, da se je preveć zaletio, pa nije nigdje otišao. -— Eto vam tog čistog pravaša, komu je toliko vjerovao jedan pravaš. — Kao što je naš g. načelnik bio pritajani smodlakovac, tako vam je dobar broj naših »boljih«. Sve se kao potajno nešto kuha, da onda od je- dnom i Blato usreće pogubnom borbom, koja se vodi u susjednoj Velojluci na ne- sreću kukavnog naroda. No tim dovikuje- mo: Dolje, krinke vi himbeni prijatelji bi- jednog puka! Pokažite pravo svoje lice! Pokažite, koje ste dobro učinili ovom na- rodu! Znate li vi u čemu se sastoji pravi demokratizam? Zar mislite, da demokrati- zam sastoji u tomu, da vas dvojica, trojica upravlja s općinom, a da druge nigda ni- šta ne pitate; da s narodom koji vas je i- zabrao postupate osorno i prezirno? Zar mislite da se demokratizam sastoji u tom, da pročitate par novina na stalnom mjestu, da slijepo upijete sve ono što vam stalne novine drljaju i da tu odgajate narod sa svakim »lijepim i poučnim« razgovorima? Vi mislite da ste tada najveći demokrati, najveći Hrvati! — Bilo bi razumivo pisat o demokratizmu i o hrvatstvu takvih ljudi, ali možda će doći prigoda, da i o tome malo zagudimo. Da; treba skidati krinke tim tobožnjim demokratima! Žalosno je i- pak da ima kod nas i dobrijana, koji tim ljudima vjeruju. Najviše se pak čudimo g. župniku, koji lako vjeruje g. načelniku i družini, a ne može uviditi kakve potajne neprijatelje brani i podiže. Hoće li i dalje vjerovati? Dr. Arneri i Dr. Čingrija padoše u zagrljaj Smodlaki, pa zar se može ozbiljno vjerovati, da će g. Kunjašić njihov drug sam ostati kao politički divljak? »Blaženi« koji mogu vjerovati! Do vigjenja! — Hlaćanin. Iz Janjine. (Uregjenje crkve. Vrijedna domaća sila g. F. Ferenza). Zaslužni župnik Don lvo Kinkela shvaćajuć zamašitost umjetnosti po crkvu, nastojao je iz petnih žila, da janjin- ska župna crkva ne ostade kao kakova masa bez nakita, te da bude mjesto, koje će uz- dizati kršćanska čuvstva i podsjećati na mjesto, koje je Bogu posvećeno, — a to mu i us- pije, jer nagje odaziva zato kod janjinskih sinova. | evo uprav sada dovrši mlada sila gosp. Frano Ferenza iz Trpnja sa bojadisa- njem unutrašnjosti župne crkve u Janjini. Tu se ne smije tražiti kakovog genijalnog i u svemu izvornog rada, jer_je za to manjkalo i vremena i srestava, te smo se začudili uz kakovu je malu cijenu g. Ferenza izveo ona- ko lijepo djelo. Ali treba znati, da g. Fe- renza nema škole, osim što je nekoliko vre- mena radio kod C. Medovića, a to podaje jošte veću važnost djelu. Što se tiče deko- racija, u tom ga treba nadasve pohvaliti, jer je crkovno i nije šablansko, a osobito one povrh glavnog oltara. Apostoli su po stra- nama dosta dobri, i ako bi bila želja pisca, da su izvorni, jer g. Ferenza ima dara zato. Kad smo čuli, da mu je ovo prva njegova oveća radnja, još smo većom pažnjom raz- gledali, pak smo došli do uvjerenja, da je velika grehota, da g. Ferenza neuia škole, te požalili neke svećenike, koji daju kojim talijancima ili kojekakovim dekoratorima s kartama, da bojadišu crkve, jer većinom ne odgovara crkovnom duhu, a niti traje kao n. p. bojadis na caklima janjinske crkve. Naša je najveća pogre.ka, da zapostavljamo svoje vrijedne sinove, da radnje dajemo sla- bijim, tugjim silama, 1 u tome čast župni- ku, koji je dao domaćem sinu prigode, da pokaže, e može bolje i jeftinije da uradi nego li drugi. A g. Fereuzi nek bude na preporuku dekoracija janjinske crkve. Čujemo da će bojadisat i crkvu sv. Trojstva u Po- povojluci, što — mislimo, da će i tu-radnju izvesti na svačije zadovojstvo kao i u Janjini. (Blagoslov; barjaka sv. Ćirila i Meto- da. Uspjela radnja g.ce Suhor). Na 11 Ju- la Don Ivo Kinkela blagoslovi barjak sv. Ćirila i Metoda, koji uprav krasno izveze i izradi gca Suhor iz Dubrovnika. Čuli smo g.gjicu Suhor hvaliti radi drugih ljepih nje- zinih radnja, a sada se na svoje oči uvje- rismo, da i zaslužuje. Koliko je bolje, da se ovakove i slične stvari naručuju kod do- maćih sinova mješte da se kupuju kod tu- gjinaca za skupe novce, a ipak stvar ne od- govara svrsi, jer su slike prečesto ispod svake kritike i oprema slaba, a bez religioz- nog duha. Dakle pomagajmo našu čeljad, koja zato imaju smisla i dara! — On. Iz Maranovića na Mljetu. Neugodna vrućina zavladala i kod nas, da se ni stari ljudi takove ne spominju. Maslina počela opadati, a grožgje se poče- lo sušiti. — Ostalih godina kao i cijeloj u pokrajini škola se zatvarala početkom Augu- sta, ali ove godine i u tomu iznimka. Pi- tamo za to ugledno Kotarsko Školsko Vi- jeće, što ovo znači? Je li im poznato da naša djeca po ovoj vrućini moraju hoditi sat dalečine do škole i povratiti se kući preko podne? U slučaju nesreće ko će biti odgovoran za njihovo zdravlje ili život? — Čuli smo govoriti, da je Kot. Škol. Vijeće odlučilo, da se kod nas ove godine škola zatvori mjesec dana kašnje, radi toga, što se je učiteljica za ispita zadržala cijeli mje- sec dana. Zar naša djeca moraju svojim zdravljem platiti dopust učiteljice? Kot. Šk. Vijeće moglo je na drugi način urediti s učiteljicom, a ne na ovaj način izlagati po- gibelj i zdravlje nejake djece! Iz Kotora. (»Svoj k svome«). Nigdje t. zv. inteligen- cija ne zazire od gesla »svoj k svome« kao neki naši gospari, koji se Hrvatima nazi- vaju, a drže se one: svoj proti svome! Za dana. ćemo iznijeti samo jedan primjer, a to da je g. Dr. Verona uzeo za |podučava- nje svoga sina jednog gimnazijalca crno- gorca a imao da bira na pretek Hrvata, pa i siromašnih kojima bi i najmanja zaslužba dobro došla. Drugi put ćemo se pobliže o takovim slučajevima pozabaviti, jer je ža- losno da se ovi slavosrbi ne nauče štogod od svoje »braće Srba«, koji tako vijerno provode geslo: svoj k svome! (»Prodaja srpskog kruha!«) Najnoviji i- zum pretjeranog srbizima »pronagjen« je u »srpskom Bosforu«. Neki pećar Jovo Mr- šulja, štaponoša »općinske« (srpske) glazbe, na gradskom trgovištu, gdje isti ima pro- daju kruha, dao je izvjesiti oglas, koji po- činje: »Prodaja srpskog kruha«! Nijesmo bi- li sretni kušati taj »srpski specijalitet«, jer je nakon nekoliko dana sa strane redarstva ostranjena ona riječ »srpskog«, i tako će biti sada prodaja »običnog kruha«. (Dvije mjere). Kod opć. redarstvene vla- sti kO da opsteje dvije mjere: jednom se mjeri pravašima a drugom srbo-hrvatima, srbima, talijancima i crnogorcima. Bože sa- čuvaj, da bi koji starčevićanac makar ispod glasa zapjevao izvan gradskih zidina ili u kojem javnom lokalu i prije desete ure u večer, jer bi morao u zatvor, dočim drugi- ma bili došljaci ili bili vojnici slobodno je pjevati i galamiti i nakon ponoći, na što su i ovih dana neki gragjani upozorili na dvo- struku mjeru nadredara g. Reška i redara g. Lapića. Ne zamjeramo zabrani, kad bi ta bila za svakoga jednaka, niti redarima jer oni će po svoj prilici imati posebni befehl za nadziranje pravaša, ali bi upitali neku gospodu na Općini: Dokle ćemo tako ?! Iz Stona. (Zašto su došli na Smodlakinu skupšti; Pričaju nam: Pred skupštinu Mato Gjenero stavio ruke na posao. Predika amo, predika tamo, piše na sve strane kmetima; ko ode na skupštinu, da će se kmetstva otkupiti, a pop da će mu vratiti, što je kroz 24 godine primio. Tužni kmeti povjerovali. Pitaju go- spare: Jeli vam žao, što ćemo poći čuti Smodlaku? Gospari odgovaraju: Hajte; ali nije li grehota izgubiti nadnicu? Kmeti na to: »Ali mi ćemo tako postati slobodni«! I odoše, i povratiše se. Izmegju njih sami jedan slobodni radnik iz Stona. Razočarani su sada. Kmetstva ih Smodlaka nije oslo- bodio! Prevareni su jadni ljudi. Ko kaže pak, da je ovaj način borbe častan, da je sve ovo pošteno, nifti ni on politički po- šten. Mi bismo se sad okladili po hiljadu kruna — (hajde de Mato Gjenerale!) da ne bi došao ni peti dio, kadbi sad spljetski prorok sazvao drugu skupštinu! Domaće vijesti. Namjesnik dalmatinski g. Niko Nardelli otići će ovo dana na liječenje u Gastein, gdje će ostati oko mjesec dana. Zamijenit će ga u službi podnamjesnik g. Josip Tončić. God. V. Ispravak. Na noticu pod naslovom Sve uime ,,pravaštva““, koja je bila objelodanjena u br. 230 našeg lista, primamo iz Zadra ovaj ispravak: Nije istina da je u Hrvatskoj Pučkoj Šte- dionici namješten jedan zgoljni Srbin; nije istina, da je on protivnik svega što je hr- vatsko; nije istina, da je bilo više naših mladića koji su pravom imali biti na njegovo mjesto namješteni; nije istina, da je nama hrvatstvo samo na jeziku. Naprotiv je istina da naš gosp. činovnik i ako pravoslavne vjere, ljubi hrvatstvo, član je hrvatskih društava u Zadru a za suprugu imade oduševljenu starčevićanku. S poštovanjem Hrvatska Pučka Štedionica Registrovana Zadruga s ograničenim jamstvom u Zadru Dr. Ante Katalinić. Gjuro I. Marušić. Op. Ur.: Ima riječ g. dopisnik. 25-godišnjica pjesnikovanja. Poznati nježni lirski hrvatski pjesnik Ante Evetović, župnik u Harkanovcima kod Val- pova u Slavoniji, koji pjeva pod pseudo- nimom »Miroljub«, slavi ove godine 25-go- dišnjicu, otkako je kao rogjeni Bunjevac u zabavno poučno bunjevačkom »Nevenu« štampao svoju prvu pjesmu. Šibenskoj ,,Hrv. Riječi“ i-nje- zinom D.ru Mati Drinkoviću, ne odgovara- mo, jer smo već u dva navrata izjavili da se nećemo osvrćati dok me dokaže pod- metnute nam klevete i izmišljotine, pak jer još nije ama niti jedan dokaz iznio, s toga potvrgjuje da je ništa drugo nego lažac i klevetnik, a mi kao s takovim nemamo posla! Za c. k. državnu policiju u Zadru. »Smotra Dalmatinska« u broju od 4. ov. mj. donaša: »Kako doznajemo, Ministarstvo unutrnjih posala izjavilo je, da sa vladine strane nema načelnih prigovora prikazanju na ustavno pretresanje dalmatinskom Saboru zakonske osnove, kojom se za glavni grad Zadar i njegovu okolicu povjeravaju naročitom vla- dinom organu ovi posli mjesnog redarstva: briga za ličnu sigurnost i sigurnost vlasni- štva; briga za sigurnost i lakoću proineta na putevima; policija nad službenicima i radnicima; primjenjivanje pravilnika za slu- žinčad te policija nad javnom ćudorednošću«. Bilo bi u istinu i vrijeme, da se što brže u Zadru uvede državna policija, da jednom prestanu nečuveni škandali, koje redomice spiovagja onamošnja talijanaška rulja, pod zaštitom općinske policije. Eto je zadarska policija do tog stepena doprla, da je po- čela i tuči neše ljude, o čemu donašamo izvješće na drugom mjestu. Politički pregled. Što žele Česi? Beč, 6/8.: Prvak mlado- česke stranke Skarba očitovao se je tako da Česi žele preustrojstvo motiarkije na fe- deralističkomu temelju. Austro-Ugarski častnici kod kralja Ka- rola. Sinaja: Pod vodstvom generala ko- njaništva Gaudernacka bilo je u utorak ov- dje iedno odaslanstvo austro-ugarskih ča- snika, megju njima i pet generala. Nj. Vel. rumunjski kralj Karol primio je austro-ugar- ske časnike u posebnoj audijenciji, te ih poslije toga k sebi na objed pozvao. Izvoljski o političkom položaju. Cowes: Ruski ministar izvanjih posala Izvolskij iz- javio se je pred suradnikom »Dailly Tele- grapf« o posljetku prijateljstva megju obim vladarima i megju obim narodima i kako je to prijateljstvo čvrsta garancija evropejskoga i izvan evropejskoga mira. Perzija da je to- 9)|mu najbolji primjer. Rusija će sve svoje če- te iz Perzije s mjesta povući, čim tamo na- , stane mir, to jest čim pojedini organi javne uprave budu imenovani i čim svoje djelo- vanje započnu te kad će u Teheranu, Tibrisu i Caswinu biti na čelu uprave ljudi, koji će željeznom rukom nemirne elemente držati u redu. Sa vanrednim zadovoljstvom izjavio se je Izlovskij o svom govoru sa državnim taj- nikom izvanjskih posala sirom Edvardom Greyom. Izvoljski se zaufano nada, da će se riješiti i poteškoće radi otoka Krete na sveopće zadovoljstvo. Sastanak vladara. London, 5/8: Ruski se je car sastao sa engleškim kraljem na moru, te neće ni stupiti na engleško tlo. | jedni i drugi mornari srdačno se susreću i bratime. U ovu će subotu engleški kralj po- novno se sastati sa njemačkim carem, ali se još ne zna, na kojem mjestu. Vrijenje u Portugalu, Lisabon: U zemlji se opaža neka uzrujanost i gibanje proti kleru. Došlo je već i do demonstracija u ko- mori. Liberalci zahtjevaju, da se zaplijene crkvena dobra i da se smanji upliv svećensta. Pitanje Krita. Carigrad; U turskoj raste uzbugjenost radi Krita. Mladoturci su odredili |da pošalju nacionalnu ekspediciju u Tesalijs.