Br. 234. U DUBROVNIKU, 14 Avgusta 1909. PRVA CRVENA MR i četvrt godine surazmjerno; za ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se d polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po inozemstvo godišnje K. 9 — Ko a je predbrojen | za došasto IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 10 PićA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. God. V. IMAM Pretplata i oglasi šalju se zahvale i priopćena plaća se a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi neirankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — Za- 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku Mutni Balkan. Balkan će još za dugo vremena da- vati brige evropskoj diplomaciji, koja misli da se balkansko pitanje može ri- ješiti kojekakvim notama evropskih dr- žavnih kancelarija. Diplomatske note mogu biti uspješno sredstvo da pri- vidno sačuvaju evropski mir, ali ko- načno narodna volja i razvijena naro- dna svijest, ne obziruć se na »preve- liki« sentimentalizam evropskih silnika mora da slavi pobjedu. Evropske ve- levlasti u više prigoda smatrale su sla- venske balkanske narode inferiornom rasom, koja mora da služi egoističnim ciljevima njihovih nezasitnih želudaca; ali mislimo, da u zadnje ovo vrijeme morale su se uvjeriti, da balkanski na- rodi nijesu voljni žrtvovati svoje na- rodne interese za nikakovu cijenu špe- kulacijama evropskih velesila. Bosan- sko je pitanje riješeno i evropske ve- levlasti su se nadale, da će sada mir- no počivati i da im Balkan više neće zadavati nikakove brige. Ali nenadano eto razočanja. Malena Grčka, domovi- na starih helena, zemlja Sofokla i Ho- mera, natopljena krvlju svojih muče- nika za slobodu i narodnu ideju, diže se, da u ime te iste narodne, ideje traži svoja stara. prava;tfa pitanje u najshodniji momenat nije ri- ješilo ? Kriva je Engleška, koja već o- davna pod vodom radi, kako bi po- put Cipra i Malte i Kretu u svoj po- sjed dobila. Kreta u engleškim ruka- ma bila bi velika pogibelj za velevla- sti na sredozemnom moru, dok Kreta u grčkim rukama mogla bi lako da paralizira strategijsku vrijednost ataka Malte. Mi smo više nego uvjereni, da Kreta za Tursku ne vrijedi a ma baš ništa, i kada ne bi bila Engleška, ko- (ja potiče Tursku na otpor proti Grčke, \da bi danas Kreta bila sajedinjena sa \materom zemljom. Mi ne vjerujemo da će zbog Krete 'doći do rata izmegju Grčke i Turske, a kada bi se takova što dogodilo, to \bi bila najveća sramota za Evropu dva- \ desetog vijeka. Evropa mora da riješi 'kretsko pitanje, mora da ga riješi spo- \razumno sa Turskom u smislu pravi- čnosti i nacijonalnog pitanja. Mladc- turci, koji su se u najkritičnijim mo- \mentima za svoju domovinu pokazali '\ ozbiljnim i sposobnim političarima, mi- \slimo da će uvidjeti da je i u njiho- vom interesu da se već jednom riješi kretsko pitanje, jer bi Turska u Grčkoj mogla naći vijerna i iskrena savezni- vka, i.u, tom slučaju oni bi bili potpu- stini gospodarisegejskog mora. U :pro- svoje kosti, krv svoje krvi. Liberalna tiynom slučaju kretsko pitanje zadava- evropska diplomacija, koja se prosla- ti će brige ne samo evropskoj diplo- vila time, jer zapostavljala interese ma- | maciji, ali će ono najviše od omete lenih naroda svome egoizmu, jer se piti samoj Turskoj, jer jedan kretski vladala u svakoj prigodi po Bizmar-| ustanak mogao bi lako uzdrmati da- kovoj: sila tlači pravdu, rek bi, našnji turski režim i za Mladoturke u- kao da se zgraža, gdje malena Grčka roditi nedoglednim posljedicama. ln- ustaje da u ime nacijonalnog principa teresi Evrope, Turske i Balkana traže traži sajedinjenje Krete k materi ze- da se jednom riješi kretsko pitanje. mlji. Kretsko pitanje postalo je ozbilj- no pitanje za evropsku diplomaciju, a/ ipak to je pitanje moralo biti već .. Zadarska fukara! davna riješeno. Ovo pitanje nije izbi-| Ne bi smo znali kojim imenom da okr- o sada ra pomši, ima_već po a a ts ši at jedan decenij da je ono na tapetu &- 87. Hrvate, pilo šaš bilo s drugijeh vropske politike. Evropa je pogriješila, strana, da iskale podle svoje strasti, do- što ono pitanje nije riješila otrag de- stojne zvijeri, ili, kako oni kažu, da »o- set godina. Ko je kriv, da se kretsko brane talijanstvo Zadra«. Nazvali smo ih | Hrvatskoj, a vlada ue bi imala više prilike \da amo tamo vrluda, već bi nam morala PODLISTAK. NAJNOVIJA KNJIGA O NAMA. Prof. W. Ljubibratić. Nego talijanci Monarhije s pitanjem tali- VII. janskog sveučilišta spajaju osobite političke Naša mladež radi ovakovih prilika mora svrhe, što najbolje izbija iz riječi g. Berto- da pohagja njemačka sveučilišta Monarhije, linija. Pisac naime iznaša kao uzrok, što mora da dovrši svoje nauke u jeziku, koji austrijska vlada neće da pristane na osni- je sve drugo nego lak, mek i ugodan; pak vanje talijanskog sveučilišta u Trstu, boja- | pravu igje. \dati ono, što nam i po božjem i ljudskom kao da to nije dosta, njemački joj kultur- irageri u lice dobacuju, da nema na njiho- vim sveučilištima nikakvih prava, jer je trpe kao gost. Kada pak naši mladići počinju reagirati na ovakove uvrede, onda kultur- trageri insceniraju svakojake demoustracije, za koje čine odgovornim nenjemačke gjake, a sveučilišne vlasti davaju pravo svojim bur- ševima, te najsvečanije otstranjuju nenje- mačke gjake. Toga ne bi bilo, kad bi naši gjaci mogli pohagjati koje talijansko sve- učilište — budući im otešćano učenje na jedinoj hrvatskoj universitati u Monarhiji. Svim je našim gjacima talijanski jezik do- bro poznat, jer ga uče gotovo deset godina, a i u privatnom i javnom životu imaju pri- gode da ga čuju i govore. Osim toga lakše bi se slagali stalijancima, jer su uvijek s njima u dodiru. Uzevši sve ovo u obzir, mi Hr- vati ne bismo imali ništa protiv osnivanja jednog talijanskog sveučilišta u Monarhiji. Sdruge bi strane to otvorilo oči i našim zastupnicima, koji bi onda intenzivno tra- žili od vlade priznanje nauka obavljenih u zan, da Trst ne postane rasadnikom talijan- štine. Zatim nadodaje, da vlada baš :'70ra stvoriti od Trsta rasadnik talijanštine, jer je to u njezinom interesu, jer je samo to može obraniti od pogibelji, koja joj prijeti od Hr- vata: Fondera alfine I universita Italiana? & da crederio, se si deve credere alla pa- rola data. La fondera a Trieste? cio do- vrebbe assolutamente essere, e se non fosse, un nuovo errore verrebbe commesso. Si dice a Vienna che si ha paura di creare un se questo, che si deve cercare ! Occore appunto, nei riguardi dell' interesse comune, di cre- are un ardente focolare contro gli slavi: e preme per cio di stabilirlo proprio la dove le brage possano restare pii facilmente ac- cese. (Str. 209.). Ove su riječi dosta jasne, ne trebaju tumača. Gosp. je Bertolini u svo- joj mržnji protiv slavenstva u opće, a pro- tiv Hrvata napose, pošao tako daleko, da je zaboravio na svaki obzir, te je jednosta- vno otkrio skroviti plan austrijskih talijanaca i njihovu zakulisnu igru. Sveučilište u Trstu menzalo d' italianita, Ma se & appunto fukarom, jer dobar dio tijeh nevoljnika i- madu akademsku naobrazbu, kako se vi- gjelo na divljačkom napadaju na dobrog i čestitog D.ra Masovčića; ali ta naobrazba, kad je nadojena hijenskim jalom, postaje ogavna i sramotna kako od najgore fu- kare. T. zv. talijanci skupo bi mogli platiti ne- prestana svoja razbojništva; ali jer se u po- krajini ponašaju mirno i uljudno, niko u njih ne dira i oni živu bezbrižno, a za stalno osugjuju ponašanje zadarske fukare. Već je mjera prevršila, te dobro opaža »Nar. L.« kad veli: »Ali jedno očekujemo, a to je da se Dalmacija oglasi ustavnim putem, preko svojih zastupnika, preko svo- jih općinskih zastupstva. Treba ma nadle- žnom mjestu podići odlučan glas, da zadar- ske sramote moraju već svršiti — jednom za uvijek!« Pravedno je, da pokrajina dostojanstveno i skladno preko glavnijeh faktora, t. j. preko općina, zastupnika i kroz javnu štampu u- stane kO jedan čovjek i zatraži od svijeh onijeh, koji imadu vlast u rukama, da se u Zadru poprime takove mjere, koje će za- štititi ogromni dio pučanstva od napadaja zadarske mafije, i koje će raspuštiti ono leglo, koje neprestano, bezobzirno vrijegja najsvetija naša ćuvstva. Mi s naše strane svom se dušom pridružujemo ogorčenju i prosvjedu pokrajinske i hrvatske štampe, o- sugjujemo razbojništvo provedeno na D.ru Masovčiću, sramotne napadaje na Hrvate kongresiste, koji na svome parobrodu, kog su unajmili za svoje novce, dakle u svojoj kući, .bili su posve gospodari pjevati rodo- ljubne svoje pjesme, a da se niko nije smio naći uvrijegjen, ako nije mahnitac, koji ne priznaje osobnu slobodu i svetinju kućnog praga. Osugjujemo dopokon zudirkivanje, grgjenje onijeh, koji se ponose da ih je Hrvatica rodila: osugjujemo dopokon bru- talne napadaje na tolike osobe, čestite i posve mirne, kao Angjelinović itd. Ištemo, da visoka vlada uzme jedinu u- spješnu mjeru: raspusta zadarske općine, da obezbijedi slobodno, nepatvoreno glaso- vanje, pa nek se vidi da li je Zadar tali- janski ili hrvatski grad! Ištemo, da Zemalj- ski Odbor i Sabor sele iz Zadra, iz toga legla zvjeradi, i da pregju gdje će moći mirno i poštovano vršiti visoku svoju za- daću! Ištemo, da jednom prestanu sablazni, koje bi mogle lako dovestit do velikijeh ja- da i nevolja, jer Hrvat koliko je miroljubiv i ustrpljiv, ali zna usplanuti na taj način, da bi se čulo na daleko! nije dakle nego izlika za političku kampa- nju talijanaca proti Hrvatima. Ove riječi g. Bertolinija nije nijedan talijanski list niti u pokrajini niti izvan pokrajine pobio, po čemu se mora zaključiti, da talijanci u Monarhiji potpuno usvajaju ovaj nazor, da se s njime potpuno slažu. Stojeći stvari ovako, niko neće smjeti koriti naše zastupnike u Beču, što se opiru osnivanju talijanskog sveučili- šta u Trstu; niko im neće moći predbaciti, da rade iz mržnje prama talijanskom ele- mentu, pošto njihov rad nije u ovom pita- nju ništa drugo nego mnuždna obrana op- stanka našega naroda. Iz sveučilišta bi se talijanskog u Trstu raširila po cijeloj našoj pokrajini cijela četa mladih ljudi opojenih mržnjom prama našemu narodu, te — ako su danas ovoliko bahati i bezočni — upo- trijebili bi svako sredstvo, da na naš narod iskale svoju mržnju, svoju žuč, sjegurni, da ih u tom plemenitom rađu ne bi prije- čila nikakova sila, nikakova vlast. Nego, g. Bertolini ne može da niječe, da je do sada bilo u Trstu strahovitih ireden- tističnih, antiaustrijskih demonstracija — o čemu ćemo govoriti na drugom mjestu — te priznaje, che da questo lato fu dato briga all" Austria, e le furono cagionati inutil- mente imbarazzi. (Str. 209.). Ali nadodaje, da izmegju talijanaca u Monarhiji ima do- sta, koji žale ovakove demonstracije, te će nastojati da zapriječe slične iskaze mržnje protiv austrijske vlade, A ovim će umjere- nim talijancima Austrija odvratiti milo za Kulturi talijanskoj i onijem koji ljube taj jezik, te ga hoće njegovati, niko se ne pri- ječi, zemlja ravnodušno gleda Božiće, Gi- ljanoviće i tisuću drugijeh po rodu Hrvata a po osjećaju Talijanaca, a da im ne reče ni: tamo se; ali kad baš ti, koji osim što su odrodi htjeli bi i druge odcijepiti od materinskoga mlijeka, od rodoljubnoga čuv- stva, ogromna. većina svojim radom ih o- sugjuje, ali kad pregju na djela divljaka, lako da nagju onijeh, koji će im sasuti zube u grlo kad hoće da se ponašaju kao di- vljaci i fukara! Zemlji se hoće mira i rada, zato svi faktori imađu ukloniti sve one, koji stoje na putu napretku i dobrobiti naše ze- mlje! Dvanaesta je ura kucnula; već je pe: deset godina da pokrajina podnaša nasilje šačice odroda i talijanaša, sad je doba da ili pozvane vlasti učine kraj tolikomu ne- redu: ili pokrajina u ogromnoj skupštini — koja bi se imala sakupiti — zatraži zako- niti lijek nevolji, koja ju od po vijeka tišti! Gospodo pozvanici, po svome položaju ruke na posao! Vijesti iz naroda. Iz Kotora. (Jubilej Bokeljske Mornarice). Ove go- dine starodrevna naša Bokeljska Mornarica slavi veoma rijetki upravo znameniti jubilej, naime hiljadu i sto godina svog opstanka. Njezin opstanak potiče od godine 809, kad bjehu prenešene u Kotor moći Sv. Tripuna, mučenika Ill. vijeka po Isusu, rodom iz Kam- psade u maloj Aziji Bokeljska Mornarica od tad pa do dana današnjeg, punih jeda- naest vijekova, bila je prirediteljica i nje- govateljica najveće i najljepše svečanosti u ske zidine i ova brda mogla progovoriti, \kako bi nas začarala veličanstvenim slikama \ nekadašnje moći i veličine prošlog sjaja i | prošle slave iz cijelog blagostanja i gospod- \stva! Svega toga živa je još jedina 'slika: naša Bokeljska Mornarica, koja je upravo \ zadnji ostatak nekadašnje naše slavne pro- šlosti, u koju je svaki Kotoranin i svaki Bo- kelj, koji cijeni predaje svojih pragjedova, duboko zaljubljen i na što gleda ponosom i patriotičkim oduševljenjem. Fides et honor — Vjera i poštenje — bila je svegjer ono geslo, koje je blistalo pred očima naše Mor- uarice kroz jedanaest vijekova njenog op- stanka, kojem geslu ima zahvaliti, što je vaz- da uživala neograničeno pouzdanje svojih domorodaca i pokrovitelja Bokeljske Mor- drago, dando a Trieste lo studio, che Tri- este da tanto tempo aspetta. (Str. 210.). I ove su riječi veoma značajne. Gosp. Ber- tolini upozoruje austrijsku vladu, da bi u Trstu mogla doživjeti još strahovitijih is- kaza i demonstracija, kad nebi udovoljila zahtijevu talijanaca u Monarhiji, da od Trsta učini rasadnik talijaoštine. Dok za neku go- spodu ovakovo pisanje može biti lojalno i nepristrano, za nas je to gadna presija, koja se čini na austrijsku vladu, da pogazi, uni- šti hrvatski elemenat, onaj elemenat, koji je uvijek, pak i u najtežim pogibeljima bra- nio dinastiju i prestolje. Kako danas stvari stoje, lako je da austrijska vlada učini po želji talijanaca tako jasno izraženoj od g. Bertolinija; ali bi onda morala povući i po- sljedice za svoje postupanje prama slaven- skom, dotično hrvatskom elementu u Mo- narhiji. A u tom bismo slučaju bili veoma znatiželjni vigjeti, kako bi se prama vladi držali Talijanci, ti tobožnji branitelji monar- histične ideje, spasitelji austrijskog prestolja. Sada ćemo preći na drugo poglavlje, koje se osobito nas tiče: La lega nazionale Trieste. Koja je svrha ovome drnštvu, to je svima poznato, te s toga ne treba gubiti ri- ječi u tom pogledu. Kako žilavo, ustrajno, postojano Lega radi, to osjećamo najbolje mi u Dalmaciji, gdje /egine škole niču kao gljive poslije kiše; gdje moramo konstati- rati, kako prihodi njezini ogromno rastu; gdje moramo priznati, da jedan ples, jedna zabava za Legu daje više čistog prihoda nego Boki: našeg Tripundana. Kad bi ove grad- narice. Taj će svoj znameniti jubilej prosla- viti dne 18. i 19. Septembra o g. Suvišno bi bilo isticati važnost ove znamenite pro- slave. Izabran je posebni odbor, koji će se pobrinuti da ova proslava ispane što veli- čanstvenije prama našim okolnostima, da je i tim posvjedoči da je ova od jedanaest vi- jekova patriotska ustanova naših pragjedova i danas njihovim potomcima najsvetiji a- manet. Iz ČiHpa. (Školskim vlastima da se maknu). Ima tome nekoliko godina, da je pokrajinska školska Vlast odobrila, da se mjesna škola podigne na dvorazrednu, ali do danas još je stvar na istome, a regbi da će proteći još nekoliko godina dok se naše pravedne že- lje ispune. Istina, pisalo se, vodili pregovori, ali bez uspjeha. Ima dosta krivnje i na našoj strani, ali vlasti ne smiju uzimati svakoga u obzir, jer tada se ne bi nikad šta po- stiglo. Uza svu marljivost učiteljevu, on ne može odoliti su preko 130 djece, kojima treba da bude okrunjeno ponašanje, jer mala je korist od onoga što se uče po 3 sata najviše na dan. Zapreka da se podigne ško- la na dvorazrednu nema, jedino ta blažena cijena radi školske zgrade. Eto i dosadanji vlasnik bi kuću preuredio, a kad-on ne bi htio ima kod crkve sada tri nove kuće pra- zne, gdje bi se mogla smjestiti škola. Sa- mo da se hoće, da odlučujući faktori malo življe pregnu i mi bi mogli nastajnom škol- \skom godinom imati drugi razred. Ako sa |dosadanjim vlasnikom nije se razriješila po- godba, mogao bi bar za slijedeću godinu jedan razred ostati gdje i sada, a drugi u jednoj od onih kuća kod Crkve, gdje bi u- čiteljica mogla i stan za sebe unajmiti, dok se za drugu godinu ova stvar konačno ne uredi. Mi stavljamo na srce školskim Viasti- | ma ovu stvar, jer nam je neophodno potrebna, \jer znamo da bez prosvjete ostajemo u tini- ni, pa se pouzdano nadamo da naš glas ne i\će ostati glas vapijućeg u pustinji. — Ne- koliko roditelja. Iz Veloluke. (Pogubni rad i ciljevi natražnjačkih »na- \prednjaka«). Već je godina da kod nas opstoji nekakva demokratska »Štionica«. Red \je da se o njoj što progovori, iza kako su \oni zamukli sa njihovim izmišljotinama u \»Pučkoj Slobodi« i »Slobodi«. Na pojedine pak dopise nijesmo se htjeli obazirati, jer na onakove poznate infamije ne zaslužuju odgovora. »Štionica« opstoji ima jednu go- |dinu. Pitamo mi te demokratske »dobroči- sve naše zabave skupa uzete, Ovakova ži- lavost Talijanaca služi im na čast, i mi — koji po staroj našoj navadi puno govorimo, ali veoma, veoma malo radimo — mi bi- smo se morali ugledati u Talijance, pak naše narodne ustanove ne bi onako kuka- vno životarile. | baš s toga ne bismo imali što da rečemo protiv Lege, jer je naša i ni- čija krivnja, što onako sjajno uspjeva. O tome bismo mogli navesti cijeli niz činje- nica, ali da ne osramotimo naše sumišlje- nike prelazimo preko toga. Ipak nešto mo- ramo reći, da ilustriramo razliku u držanju i vladanju izmegju nas i Talijanaca. Ako mi priredimo kakovu zabavu u narodne svrhe, nećemo vigjeti nijednoga Talijanca, jer se svaki od njih čuva da doprinese svoj obol u tugje stranačke svrhe. Mi naprotiv toga ne činimo. Nema /egine zabave, nema legina plesa, a da ga ne pohodi nekoliko Hrvata, za koje princip i načelo zaostaju iza pomi- sli o zabavi jednog ili više sati. Pak, ako se ko usudi da tim ljudima opazi, da ni- jesu morali toga činiti, izmotavaju se sva- di|kojako, govoreći, da muzika, đa ples, da zabava ma koje vrsti bila nema političke boje. Načelno je to tako, ali nije u kon- kretnom slučaju; te je zaista žalosno vi- gjeti lakoumnost nekih, koji na sva uste viču, da su Hrvati, a činom pokazuju pro- tivno. — A sad pregjimo na stvar. Gosp. Bertolini riše u velikim potezima povjest razvitka Lega nazionale, koja je godine 1891. bila osnovana u Trstu, pošto je vlada ras.