| notion tmini Sadu Br. 234. nitelje«, koliko su oni koristili »Štionicom« velelučkom težaku? Koliko su težaka »usre- ćili«? Koliko su neukih težaka »naučili pi- sanju«? Koliko su težaka : »izbavili«, ili im demokratske perjanice »snizili« kamate, a- koprem ima mnogo bijednih težaka u njih zaduženih, ali oni gule, uzimlju im visoke kamate! Njihov rad i njihove petljanije ni- jesu gospoda opisali, krili su, jer ih je sram svojih djela, nego udri na ljude koji ne pušu u njihov rog, pa udri i udri, kud pu- klo. Pisali su, ili bolje sipali klevete i laži proti općine i svećenstva, poticali puk na mržnju proti svojih mješćana, nekoje sa sli- jepim obećanjima i zaveli (na žalost), na- rinuli mu teški porez, da plaća privatnog liječnika koji u buduće misli i nada se za- sjesti opet na mjesto općinskog liječnika, ali vrijeme će dokazati, da se Lučani ne dadu za nos od dotepuha Bendona i druga mu voditi! Sada gospodo dokažite, što ste uradili! Jednom riječju — ništa! Već ste posijali kukolj u našoj dosađanjoj mirnoj Velojluci. Pitatće kogod: ma ko su ti gro- bari Velelučke ljubavi i mira? To su vam doseljenici koji dogjoše trbuhom za kruhom, ti doseljenici koji se obogatiše žuljevima Velolučkog jadnog ribara i težaka — ti tu- gjini i dotepuzi, to su ti čitaoče grobari velelučkog mira. A sada hoću da gospodare, da se sile, da dogju na upravu. Ali nećedu, tvrda im vjera! lloću još da otmu bijednom težaku one najdragocjenije amanete, što su im njihovi oci u srcu usadili — ljubav i vjeru. — Za danas dosta a drugi ćemo put na dalje o prilikama ekonomskim, škol- skim i drugim. S vremenom ćemo sve izni- jeti! — Skup Velolučana. Iz Škaljara kod Kotora. (Svečanost Gospe od Snijega). Kao sva- ke godine tako je i ove bila proslavljena BI. Gospa od Snijega na svečani način. U predvečer su se palili ognjevi i mužari da se je kroz sve kotorske brdine razlijegalo. Na samu svečanost crkva i društvo bili su iskićeni hrvatskim trobojnicama, a po podne nas je došla razveseliti naša mila pravaška glazba iz Kotora. To našemu dumu M. Vu- škoviću prevejanom Srbinu i braći /Petrovi- ćima nije bilo milo, pa kad im nije uspjelo pozvati srpsko-crnogorsku muziku iz Kotora, pobjegoše od jeda u grad. Poručujemo im da se ne igraju inada! Iza kako je glazba veselim koračnicama pozdravila crkvu, gla- vara i društvo, otsvirala je pred crkvom li- jepi program, a mi se veselili i pjevali vi- deći braću pravaše iz Kotora u našoj sre- dini. Iza svršena programa pozdravi mje- sto, a nas se 50-60 mlagjarije uputismo sa našom glazbom u grad pjevajući hrvatske pjesme. Srpsko-crnogorska muzika bila je za inad izvjesila program da će svirati u »Dojmi«, ali joj je politička vlast zabranila bojeći se nemira, Kotorski su se grčko-isto- čnjaci grizli kaše nas masa Škaljara stu- pila u grad pjevajući, predvogjeni prava- škom glazbom. To im je bilo vrlo neugo- dno gledati ! Hvala braći pravašima iz Ko- tora na njihovoj susretljivosti ! Živjeli ! (Dvije kotorskoj Općini). Molimo slavnu Općinu, da naredi opć. liječniku Dr. Ve- roni, da malo revnije vrši dužnosti općin- skog liječnika, jer je zato plaćen, a ne da mi siromasi gubimo vrijeme čekajući dok on svrši po gradu svoje privatne poslove ! — Škaljari. Iz Kotora. (Širenje srpstva na »Višoj djevojačkoj pustila društvo Pro Patria. Navagja zatim broj članova i prihode legine u neotkuplje- nim talijanskim pokrajinama Monarhije, te ističe što je Lega za talijansku ideju učinila u tim pokrajinama. Zatim nastavlja: Ma quanto maggiore I effetto raggiunto dalla Lega Nazionale nell' esercizio del suo apo- stolato prezioso di coltura e di čivilta, se i reggitori di Vienna patrocinassero — in- vece di ostacolare! Vienna dovrebbe alfine comprendere — ficcando bene il viso entro U avvenire (nemmeno tanto lontano!) — come la fortuna dell' elemento latino d' Au- stria-Ungheria sia per essere tutt' altro che inutile ai fini della fortuna stessa degli Asburgo-Lorena. (Str. 203.-204.). | ovdje je g. Bertolini dosta jasan. Nije mu dosta, što austrijska vlada trpi /egu, već bi htjeo, da vlada ex offo naloži svim svojim činovni- cima, od najvećih pak do najnižih, da se upišu kao redoviti članovi u /egu nazionale. Dapače, mislimo, da g. Bertolini ne bi ni tako bio zadovoljan, već bi još zahtijevao, da svaki ministar-predsjednik Austrije bude i veliki meštar talijanskog političkog dru- štva Lega nazionale, A zašto sve to? Jer — odgovara g. Bertolini u gore navedenim ri- ječima — sudbina je dinastije spojena sa sudbinom latina u Monarhiji! Pak da se ne nasmijemo, kad g. Bertolini ovakovih glu- posti baca na papir. A u Zagrebu se našlo školi«). Trebalo bi da nadležni posvete malo više pažnje na ovu našu jedinu ustanovu u Boki, koja našim djevojčicama dava neku višu naobrazbu i otvara im šire vidike u trgovini i industriji. Za danas nećemo u tančine, već ćemo samo iznijeti žaobe naših djevojčica, te su bile zgagjene na pristra- nost i isticanje srpstva sa strane nekog Sr- bijanca D. M., knjigovogje »Srp.-štedione« i predavača knjigovodstva na rečenoj školi. Taj Šumadinac ne pozna već samo »...srp- ske zadaće u srpskom jeziku«, »... kako bi se srpski reklo«, » ... naša srpska šte- diona« itd., pak je osim toga još i silno pristran. Njemu je slična neka g.gjica G. M., absolventa neke cetinjske škole, koja ovgje predava francuski. | ona ne pozna već samo srpski i srpski! — Za danas o- voliko. Kao roditelji svoje povrijegjene dje- ce protestiramo proti bezobraznom vrijegja- nju djevojačkog čuvstva sa strane došljaka i molimo slavnu upravu, da tome stane na put! (Imenovanje). Vrli i čestiti g. Ante Sablić, sudbeni pristav, bio je imenovan kotarskim sucem u Budvi. Naša srdačna čestitanja ! (Tlačenje našeg jezika na poreznom nad- zorništvu). Mnogi se tuže, da se na našem poreznom nadzorništvu na brutalni način postupa sa hrvatskim strankama i da se na osobit način prezire jezik ove zemlje. Za danas samo ovoliko, pozivljući g. Hočevara da ovamošnjoj gospodi naredi, da poštuju i izvršuju jezične naredbe, da jeziku ove zemlje, koja ih podnosi, daju ono mje- sto, koje ga po pravici ide, inače ćemo o- krenuti u druge žice! Iz Metkovića. (Pašaluk financijskog povjerenika Ha- gendorfera). U br. 230 naše neustrašive »Prave Crvene Hrvatske« netko je iz naše okolice dotaknuo se »gospara« Ferdinanda Hagendorfera, ć. k. financijskog povjereni- ka, pa jer se je samo dotaknuo a ovaj se još ne obuzdao, stoga smo prisiljeni počet nastavljati, jer ovaj i nadalje goni na svo- ju. A zadarski pak libel »Dalmata« mnogo bi pametnije bio uradio, da je mučao, jer je pohitio da brani nešto, što se obraniti neda, i ako je to za stalno po njegovom nadahnuću. Ali da on nije talijanaš i pouz- danik rečenog libela, znao bi »Dalmata« iznašati mu djela i pozivati Ravnateljstvo Financija u Zadru, da ga makne, jer da se dalje trpjeti nemože, i u istinu se i nemo- že trpjeti, što smo uvjereni da će priznati i svaki nepristrani autonomaš, naravno koji nije zagrižljiv i ne pati hrvatožderstvom, kao što i mi priznajemo, jer nam nije ni do strančarstva ni do nikakovih osobnosti, nego nam je do pravice, zakona, umjere- nosti i mira. Njemu ko da je glavna zada- ća, da prati korake svakog službovnika pa i izvan službe, te i najmanju malenkost do- javljuje višoj vlasti, a ne dopušta da mu niko reče ni — tamo se! Osobito se zna hititi sličnim i čestim tužbama njegovom mjesnom starješini. Taj je Hagendorier ci- jelom ovom mjestu dobro poznat, osobito s toga što mrzi ne samo činovnike Hrvate nego i sve što je hrvatsko, te mu neopisi- vo kopa oči hrvatski jezik, jezik ove zem- lje — kako pravo reče prvi g. dopisnik — koja ga hrani i trpi! U »Dalmati« je bilo pisanije i protiv mjesnog carinarskog ure- da, radi uredovnog hrvatskog jezika, a ko je taj dopisnik »Dalm.« lako je shvatiti! Njegovu fanatičnost nije moguće dalje tr- pjeti! Pak izgleda ko da je on i kakav de- tektiv, jer osim ostalog i prošlo je vrijeme potvorio jednog činovnika da je za slobo- dno vrijeme tobože bio u Mostaru bez do- pusta, akoprem zakon za pojedine činovni- ke ne zabranjuje. Mi se samo čudimo kako rečeni čovjek može pokrivati takovo mjesto, jer je bez ikakove naobrazbe. Ali kako se on zna služiti izmišljotinama samo da na- škodi pojedinim našim Hrvatima činovnici- ma, ali ne zna da se on sam vlada po za- konu, te mu neće biti milo da ga se upo- zori, da financijski stražari nijesu njegove sluge, jer je eto već dva puta bio otišao na ribanje van okružja, povedovši sa so- bom 3 do 4 financijska stražara, da mu vo- ze lagju, istežu mreže i »parangale«, što traje svaki put 2 do 3 dana. Zar on dakle cijeni da je kakav paša, te da mu je i to slobodno!? Tim ljudima pripada dnevna pristojbina od K 2:80, pa hoće li im to on dati iz svog džepa?!! Hoće li da ga poslu- žimo svjedocima i sa imenima dotičnih stra- žara? A on još, kako nam kažu, traži po- višenje podregjenog osoblja, pa eto za što mu trebuju | Ne doskoči li mu se s mjesta, iznijeti ćemo dokaze i njegovog brutalnog postupanja sa financ. organima itd. Poziv- ljemo ć. k. Financijsko Ravnateljstvo da po- duzme shodne korake, te da nas riješi to- ga čovjeka, da ne budemo prisiljeni dalje slijediti, jer mnogo toga imamo na rabošu. Ne tražimo ništa drugo nego da se zakon vrši, da pravica vlada, jer nas duševnost sili da podignemo glas u obranu financ, PRAVA CRVENA HRVATSKA stražara, koji protiv svoje volje moraju da mu od sluga čine! U ustavnoj smo državi, pa smo uvjereni da će Financijsko Ravna- teljstvo znati doskočiti i uspostaviti red, jer je njegova samovolja svakome dozlogrdila! Iz Korčule. (Radi kronake). Lanjske je godine naš načelnik prešao iz hrvatske stranke u sa- mostalnu organizaciju. Ove godine pako za demokratski sastanak u Dubrovniku on i njegov novi prijatelj I. F. Lupis kupili i- zletnike za tamo; ugovarali za parobrod; otputovali »Evom«; išli u povorci za tabe- lunom »Otok Korčula«, a kažu da su bili i okićeni kokardama. Oni, koje su sobom poveli sad se ističu demokratizmom, a iz cijelog djelovanja pro- izlazi, da su i ova dvojica sada demokrati. Nego na povratku se naš načelnik valjda sjetio, da se je zaletio, pa u općinskom vi- jeću potaknut od koga, iz.avljuje, da on ni- je pristaša demokratske stranke, jer kad bi bio, da bi se zahvalio načelništva. To je bilo na 11 sati u jutro, a poslije podne na sjednici gdje se je konstituirao odbor za priček izletnika Enharističnog sa- stanka izjavljuje ponovno, da se on u od- bor prima kao načelnik, ali kao Arneri ne, jer da se to kosi njegovim osobnim načelima. , . Iz Blata. (Izjava). \z Blata Korčulanskog primili smo izjavu vrlo uglednih i od nas veo- ma čašćenih osoba, u kojoj pravaši iz Blata hvaleći uspjehe postignute od načelnika g. Kunjašića i njegovo korektno ponašanje, žale da je naš list nehoteć nasio što je u- vrstio dopis iz Blata pod naslovom: »Dolje krinke« u br. 233. od 7. ov. mj. Koliko god poštovali osobe potpisatelja, izjavu ne do- našamo, jer g. Kunjašić ili njegovi prijate- lji lako mogu naći list za svoje izjave, a izjava nije opovrgla nikakvu činjenicu u dopisu naznačenu, te bi uprav onaj koji ljubi istinu morao dokazati, da je g. Ku- njašić uvijek dosljedan u svome javnomu poslovanju, te onda mi ne bismo imali ni- šta protivno, da takav objektivni i posve temeljiti odgovor uvrstimo. Gradska kronika. Pozor izletnici u Sarajevo! Putne su karte skoro rasprodane, s toga ko želi prisustvovati izletu neka se požuri i uzme kartu dok ih ima. Osobito upozo- rujemo na ovo članove »Zadruge« i »Gun- dulića«, da nebi kašnje bilo tužakanja. Kod nas je običaj, da se sve čeka do zadnjeg časa, a tad obično više nije moguće udo- voljiti pojedincu, pa eto neprilika za obje strane. S toga ponavljamo: uzimljite karte, dok ih ima! One pako, te su djelomično uplalili, molimo, da preuzmu cijelu kartu do 22 ov. mj., inače izgubiti će do sad u- plaćeni iznos. — Prijave s dvora uzimlju se u obzir ako se novac pošalje unaprijed na članove odbora gg. Iva Stjepovića, fo- tografa, ili M. Beasića, kojima se treba o- bratiti i za svako drugo razjašnjenje. Ko bi od pristaša iz okolice želio da mu se otpremi putna karta, neka priloži uz 10 K još 35 para za poštarinu. Bog i Hrvati! — Dubrovnik, 14/8. 1909. — Odbor. Mjesni listovi i euharistični kongres. »Dubrovnik« je uzeo stvar u šalu, i sa dvije tri neslane bio je gotov. »Crvena se je Hrvatska« nešto odulje po- zabavila i njezinu izvješću nebi bilo prigo- vora, da ju strast, što li, nije zavela. U kratko ćemo to i dokazati. Što je bilo po- trebito spomenuti nevoljnu brošuru »Evviva la morte«, kad je sama uprava tiskare u svoje doba u većini to požalila? Što je tre- bovalo naglasivati da je Dr. Mandolfo (koji nije ovdje ni bio) izvjesio trobojnice i ra- svijetlio, kad on to vazda čini, kad su naši javni ophodi? Taj primjer poštovanja reli- gijoznih čuvstava ogromne većine gragjan- stva njemu je na diku, kao i drugim Izra- elićanima, koji su veoma skladni i čestiti? Zašto kazati, da je gragjanstvo pokazalo, da zna razlikovati tendenciju pravaša od ophoda sa presvetim Sakramentom, kad sama kaže, da je samo pet ili šest pravaša izvje- silo zastave, dok su se ostali uzdržali od toga? Nije li odbor samo to molio, da se izvjese jedino sagovi, a ostavio svakomu potpuno na volju, što se zastava tiče? To je najbolji dokaz, da je stranka kao takova, bila i ostala posve pasivna, a baš da ne- bude prigovora. Naša stranka nije pričekala mladež, koja je malne sva starčevićanska; nije prisustvovala njihovom komersu; u nje- zino ime, što znamo, nije niko govorio; svoju glazbu nije poslala, a vigjeniji u njoj navlaš su stajali sa strane, da se izbjegne svakom farizejskom prigovoru. Zašto kazati, da se gragjanstvo držalo reservirano i hla- dno, kad je ogromna većina naših dubrov- čana prisustvovala konferencijama a nada- sve veličanstvenom ophodu? Ako su pak | anarhiste neka gg. Slovenci naglasili organizaciju a ne spomenuli Srbe, može li im se zamje- riti, kad su govorili o organizaciji u kato- ličkom duhu? Zar i Srbima katolicima nema mjesta tu? Nije li na kongresu govorio od Srba katolika prof. Vid Vuletić-Vukasović? Nije li Presvijetli Nadbiskup Menini govo- rio i talijanski? Biće mladež u svojim mapitnicama i na- zdravljala svojoj tužnoj domovini, ali pitamo, je li im iko smio ili mogao stavljati u tomu zapreka ? Mi smo razložito zamjerili Općinskoj U- pravi, što nije prisustvovala ophodu, a to smo joj i prije prigovarali, kad nije sudje- lovala ophodu na 6. Aprila, spomen-danu velike trčšnje (Vigji »P. C. H.« 13. Aprila 1907. br. 101.) te smo ju pozvali u ime pu- blike, da razjasni takovo ponašanje: to je ona učinila, ali kako? Obavijestili smo se i kazali su nam, da nije istinito, da se je g. Načelnik presvijetlome Biskupu i preč. Pišti izrazio, da Općina me može sudjelo- vati kongresu, jer kako čuje, da bi tu po srijedi bila politika, nego je dapače rekao, da će biti pri ruci, samio da moli, da mu se ma riječ priopće sve eventualne želje. Osobiti je pak bio iskaz poštovanja prama Općini u tome što su g. Biskup i njegov Vikar osobno u osobi načelnika pozvali Općinu, što nijesu učinili s nikakvom dru- gom Viasti, a to u svojstvu crkovnih pogla- vica, a g. Biskup suviše kao pročelnik svega kongresa, kojeg je on otvorio i zatvorio, potpisao sve spise, brzojave, naredbe, i t. d. Primjeri g. Prodana i D.ra Smodlake po- sve hramlju dok stoji fakt, da je glavom g. Načelnik njih prvi pozdravio, dočim bi u ovom slučaju bio to učinio na zamolbu g. Biskupa. Pak da je sve i politika bila po srijedi, što nije, zar skladnost nije zahtje- vala da poduzme jednake mjere? Nije li baš isti dan na euharističnom internacionalnom kongresu u Kolnu g. Načelnik prvi pozdra- vio, dapače i dočekao kongresiste? Nama bi veoma zaista bilo drago, da je istinito, što je napisao dopisnik »Nar. L.« iz Du- brovnika u br. 63, gdje kaže: »Grad Du- brovnik na poziv grackog Nečelnika g. Pera Čingrije, okitio se u Utorak sav zastavama«, a ovako ue ostaje nam drugo nego da po- hvalimo javnu osudu suglasnu našoj u iz- vješću »N. L.« br. 64. Na druga se nakla- panja ne osvrćemo, jer su, da se blago iz- razimo, smijesna. Za mas je dostatan sud izrečen u ovoj prigodi od nepristranog i poštenog gragjanstva, od inostranaca, a još više od sjajno uspjelog kongresa. Ovim za- vršujemo, jer se u polemike nečemo upu- štati, pa govorili stanoviti listovi što hoće. Na znanje! Donaša se na javno zna- nje, da u smislu čl. IV do XI Zakona 25 Oktobra 1896 D. Z. L. Br. 220 vrhu izrav- nih ličnih poreza, ć. k. Ministarstvo finan- cija otpisom 20 Jula t. g. Br. 53068 našlo je da ustanovi za godinu 1909 15% otpu- sta za zemljarinu, a za kučarinu isključiv porez od 5% na zgrade privremenim pro- sto od poreza, otpust od 12'/2%, uzdrža- vajuć u isto doba smanjenje ukupne svote te za opći porez tečevine već obavljeno u prošlim godinama, i da ustanovi 10% u ime poreza za poduzeće podvrženo javnom davanju računa, predvigjena od $ 100 st. 1 i & gori spomenutog zakona. — Ć. K. Kotarsko Poglavarstvo. Porezni odio. — Dubrovnik, 9 Augusta 1909. — Bina. Dvije mjere! Pod »priopćenim« u današnjem broju iznaša se, kako su ništa manje nego dva redara s Pila kroz sav grad čvrsto vodila jednog mladića ko kakovog razbojnika, a to »grdno zločinstvo« sastojalo biu tome, što je kučkoderu primjetio neke riječi, kada je ovaj hodio da stavi lac jednom psu, kako sam svojim potpisom i svjedoci- ma dokažuje. Tim »prevelikim zločinstvom« ne zaslužuje baviti se, nego ćemo jedino spomenuti da se je do takovog stepena pri- stranosti doprlo, da se i nevine pse dijeli u »gospare« i »siromahe«: prve se, i ako su bez nagubice niti o lancu vogjeni ipak ne smije hvatati, a druge slobodno mrcva- riti, o čemu evo dokaza: U Gružu je kuč- koder opazio jednog psa bez nagubice, i pra- vom ga uhvatio u lac, na što dotrči nadre- dar Falkoni nalogom da ga odmah pušti, jer da je taj kučak Lloydovog agenta gospara Golla, i naravno da ga je nevoljni kučkoder po zapovijedi nadredara Falkoni odmah mo- rao puštiti! O ovoj pristranosti imamo svje- doka. Neka se pak na ovo što iznesosmo gospodstvo gospara Golla ni malo ne ljuti, jer u nijednoj stvari nećemo da znamo ni za pristranost ni za protekcije, a nadredaru Falkoni neka kogod protumači redarstveni pravilnik i neka mu utuvi u glavu, da mora prama svakome jednako postupati, kao pra- ma siromasima tako i prama gosparima. Sva- kome ista mjera! do' Na posljetku nam je primjetiti, da za slične malenkosti nebi trebovalo da redari vuku gragjane preko cijelog grada, ko kakove , jer ih se može pozvati da idu sa- mi, ili legitimirati te sjutri dan u Općinu God. V. pozvati, jer kada bi se na takav način u ve- ćim gradovima postupalo prama gragjanima za najmanju malenkost, tada bi se svakog dana vidjele — povorke uapšenika! Ovo u najboljoj namjeri, jer nije nikome ugodno gledati slične prizore, a stranci to gledajući mogu pomisliti da se ovdje dogagjaju-strašna razbojstva ! Za,,Gundulićevu“' glazbu. Gosp. Dr. Marko Palunko iz Spljeta položio je u fond »Gundulićeve« glazbe K. 2. Uprava najsrdačnije zahvaljuje. Da se nasmiješi Neka tvrtka Petri Freud u Leipzigu jednoj osobi u Dubrovni- ku ovako je štampala na omotima adresu: »Herrn......... in Ragusa, ltalien«. Na- ravno da je ta naručba proputovala Italiju, a zatim u Dubrovnik stigla. Hoće švabe, ho- će, koji svakome lekcije dijele ! Svečanost Gospe Velike u Ro. žatu. Sutra (Nedjelja) glazba Hrv. Pjev. Društva »Gundulić« ide u Rožat na 1 sat po podne, pozvata od onamošnjih rodolju- ba da im svečanost uzveliča. Družbi. Gosp. J. Milošević u New-Yor- |ku darovao je suvišak_od poslate nam svote za predbrojbu za Družbu sv. Ćirila i Meto- |da, naime K 3:25, na čemu srdačno blago- | darimo. | Upravu bivše činovničke kon. sumne zadruge opet pitaju siromašni članovi, kad će se odazvati pravednoj molbi, te razdijeliti uloženi novac? Što oklijevaju? Zar misle da je svakome do obijesti ? Dubrovčani ! Starodrevna crkvica du- brovačkog Obranitelja, sagragjena još u srednjem vijeku na najljepšem položaju ubave Gorice, dika nam je i ponos, jer je vidljiv dokaz tvrde vjere naših praotaca i njihove sinovske ljubavi prama sv. Vlahu. Putovali su oni u daleki svijet; ali gdjegod su se nalazili, nijesu nikada zaboravljali ni svoj dom ni sv. Vlaha. A kad su se sretni vraćali kući, da mirno uživaju plod svojih truda, zanosno su još iz daleka pozdravljali mili sve- čev hram, kako nam to lijepo uz mnoge druge pjesnike i pisce napominje i naš Medo Pucić u svojoj »Cvijeti« : Još kapetan drugu riječ reče, A barjaka v'jenac raznobojni Okitio ponosnu >»Slovinku«, Te s topova oganj, dim i buka Pazglašuje slavu svetog Vlaha. Vremena su se promijenula. Sada se više ne razliježu topovi s brodova na pozdrav sv. Vla- hu: stari je zanos znatno popustio. Nu ipak vjera i štovanje svetog Obranitelja nije još iščezlo iz srca Dubrovčana. Dokazom je godišnja svečana proslava svečeve uspomene i brižno zauzimanje oko uzdržavanja svečeve crkvice .ma Gorici, koja izložena raznim nepogodama više je puta darež- ljivošću gragjanstva bila popravljena. Danas je pak opet u takovu stanju, da ako se što prije radikalno ne popravi, ozbiljna je pogibao, da će se srušiti. Dubrovčani ! Hoćemo li mi prekrštenih ruka gledati propadanje ove svetinje, za koju su se vrli naši pragjedovi svojski brinuli, da je uzdrže kao znak dubrovačke vjere u moćnoga svoga O- branitelja ? Hoćemo li je zapustiti, te hladnokr- vno šetati po njezinim ruševinama ? Ne, to nije moguće ni pomisliti. Dubrovčanin, pa bio ne znam kako hladan, kad ima da iskaže svoju ljubav sv. Vlahu, uvijek je bio živa vatra. Potpisani odbor, više nego uvjeren o plemeni- tim čuvstvima svojih sugragjana, obraća im se ma gdjegod se oni nalazili, bratskim pozivom, da bi pritekli u pomoć što obilatijim doprinosi- ma, e da se tako ova svetinja sačuva od pro- pasti. Trošak je obračunan oko 5000 kruna, koju će svotu naše gragjanstvo rado žrtvovati za o- vako uzvišenu svrhu. Dubrovčani ! Izgled nam je dao naš odlični sugragjanin, Nj. Preuzvišenost gosp. Namjesnik Niko Nardelli, koji kad je čuo za prijeku po- trebu popravka ove crkvice, velikodušno je obe- ćao u tu svrhu 200 kruna i toplo preporučio, da se sve učini na njezino sačuvanje. Slijedimo ga i mi, te po svojim silama doprinesimo svoj obol. Milodari se šalju na Upravu crkvice sv. Vlaha na Gorici, pošta Gruž, a p. n. će imena gg. doprinosnika uz oznake dotičnih doprinosa biti oglašena u mjesnim listovima. Sugragjani ! Dokažimo i ovom prigodom, da smo dostojni sinovi svojih praotaca, te počastimo sv. Vlaha, koji će moćnim zagovorom i unaprijed kao i do sada čuvati i zakriljivati svoje mile EE milodara or za sakupljan u svrhi ka a . Vlaha na Gorici: rita Amerling vitez Inje, presjednik. Banaz Božo, Birimiša Dr. Bazilij, de Biz- zarro-Banaz Evelina, Bona markiz Luko, na pi. a, Bosizio < Ane, Caboga oim Jele, Deanović Nike, Givanovich ladalena, Guska Mato, Hozman Kate, Job Ermenegild, Kosović Perica, Krile Kristo, Lopišić Nikica, Miletić Antun, Mo. kovac stahinic n, Pe Jelica, Pitarević Marica, Podić Ivanka, , Rafo, Scrivanich Antun, Svilokos Dr. Vi , Vuji- Antun, Zlovečera 4 svojski pregnuo da pohvalnu nami-