nRT se ENN —)2 i MAE SR SA SSL GV

 

Br. 236.

rodu sutrašnja svečanost. Dan svetkovine
osvane lepršanjem naših milih narodnih za-
stava. U 6 sati počele se redati sv. Mise,
a u 9'/a svečana, koju otpjeva veleč, o, Leon
Josip Medić, uz podvorbu ovdješnjeg na-
šeg milog i revnog župnika veleč. Don Pera
Obuljena i njegovog kapelana veleč Don
Vicka Bosnića, a pratili su lijepo svojim
pjevanjem, uz armonijum, mjesni pjevači.
Poslije evangjelja stupi pred pobožni narod
učeni franjevac veleč. o. Pravdoje Sabatini-
Subotić, koji izreče lijepi učeni govor u
slavu Marijinu, na potpuno zadovoljstvo slu-
šateljstva, kojega pozorno slušahu. Poslije
sv. Mise bi ophod oko crkve sa presv. Sve-
totajstvom, uz sudjelovanje mnogobrojnog
pobožnog naroda. Pred večer naša mlagja-
rija zabavljala se je do mile volje, uz ra-
svjetu, pucanjem i puštanjem umjetnih va-
tara, i tako se razigjosmo svojim kućama
veseli i zadovoljni. — Prisutnik svečanosti.

Iz Stona.

(Grobište u Trpnju i Stonu). Putujući po
Pelješcu u poučne svrhe, dogjoh u varoš
Trpanj, te mi padnu na um one riječi pje-
snikove: »MNarod, koji mrtve štuje, lijepu
si budućnost snuje«; odlučih najprije da sa
svojim pratiocem pohodim trpanjsko grobi-
šte. Ostadoh zadivljen, kad hodeći uregje-
nim putem, koji vodi put grobišta, te se
s jedne i druge strane podižu ponosno čem-
presići sve do groblja. Kad stupih na vrata
grobišta imadok što da vidim i divim se
lijepim spomenicima i uzornom redu gro-
bova, a posred groblja lijepu crkvicu sv.
Križa. Rekoh odmah svomu pratiocu: Vi
Trpanjci baš imate se dičiti, a osobito vaša
Općina, koja se živo zauzela da tako
lijepo uredi groblje. Divih se veoma, kada
sam stao da motrim krasni spomenik pok.
Tereze Ferri rogi. Iveta, kog je lijepo ura-
dio naš hrvatski umjetnik Rendić. Nakon
malo vremena pogjoh da obagjem i grad
Ston, cijeneći da ću se i ovdje diviti barem
sličnom onom u Trpnju, ako ne ljepšem gro-
bištu. Ali se teško razočarah; kada me vo-
dijaše moj pratioc put stonskog grobišta,
gdje nema nit uregjenog puta, da čovjek
treba da pazi, da ne padne. Da što ima biti,
kada mrtvaca na pokop nose ...! Kada stu-
pih u grobište, imadoh što da se začudih:
neuregjeno groblje, nesemetrični zidovi oko
njega, trava velika po njemu uzrasla i drače,
zemlja ne poravnana! Vidi se kapela obi-
telji Milovčić i još tri četiri lijepa spome-
nika, i to vam je sve! Začugjeno zapitah
svog pratioca: Jeli vam ovo groblje grad-
sko? Da — odgovori mi on. — A ko u-
pravlja šnjime? Općina — odvrati mi. —
Rekoh mu: ovakim grobljem vaša gg. na
općini ne mogu se ni malo dičiti, nit po-
kazuju čustva spram svojih mrtvih. Nek idu
u trpanjsko grobište, pak će se zastiditi,
kada vidu ono lijepo uregjeno groblje. Ra-
stadoh se razočaran, videći taku nemarnost.
— Putnik.

Iz Kotora.

(Naši »vogje« prama našim radnicima)
Izgledat će nevjerojatno i ako je na žalost
istinito, da sva mjesna resolucijonaška »in-
teligencija«, njene »vogje« sa na čelu uzni-
čkim meštrom Matom nastoje kako će šte-
tovati našem kotorskom radništvu, te svu
radnju ne samo što davaju tugjincima, nego
nam još u Kotor tugjince dozivlju, da im
radnje obavljaju. Da ne idemo u daleko do-
sta je spomenuti, da je i prošlih dana naša
»vrla« i »zauzetna« Općina pozvala jednog
talijanca, rodom iz ltalije a nastanjena u
Dubrovniku, i povjerila mu nekoliko radnje,
Po tome bi izgledalo, k0 da u Kotoru nema
naših radnika drvodjelaca i drugih, i ako
ih ima i te kako vrijednih, čestitih majstora.
Napokon je Općina morala kao za rečenu
radnju tako za sve ostale raspisati natječaj,

jer ne samo što bi tim korektno postupala,

nego i koristila koliko samoj sebi toliko i
istim našim radnicima, koji bi radnju bolje
i jeftinije izvršili, a u toliko nam se ne bi
tugjinci u našoj kući širili! Tako isto po-
stupa i jedan, kojemu je uvijek — ali samo
na jeziku — ljubav prama Kotorskim ra-
dnicima, i koji uvijek mir »zagovara« a sam
nemir prouzrokuje. Ali naravno oni će se
sjećati našeg radništva jedino kada su pred
vratima izbori !...

(Jedan upit). Na čelu mjesne zanatlijske
ispitne komisije je kao presjednik neki cr-
nogorac Bogdan Kalugjerović, pa pitamo
stariju vlast, kako to mjesto može pokrivati
jedan crnogorac? — Skup Kotorana.

iz Blata na Korčuli.

(Malo razjašnjenja). Zadnji dopis štam-

listu od 7 tek. mj. rek'

| posala Aehrenthal ima dokumenata, da se

 

3 koji su mogli tu izjavu potpisati. Poslije
doznadoh da tu izjavu potpisaše samo pe-
torica; a i od tih pet ne znam, da li su
svi mogli biti u savjesti osvjedočeni, je su
li potpisali istinitu izjavu. Pitam samo: či-
me ste mogli dokazati neistinitost mojeg
dopisa ? Ovdje ne vrijede nikakve izjave,
već jedino dokazi, a te Vam je nemoguće
naći, ako želite istinu govo:iti.

No ostavimo izjavu, koja nije postigla
nigdje -— a osobito kod nas — nikakvog
uspjeha. Pregjimo ragje na jedan zanimiviji
dogogiaj. Na 17 tek. mj. bila je sjednica
općinskog vijeća — po treći put sazvana.
Na toj sjednici prije dnevnog reda ustane
g. župnik te stade napadati anonimnog pis-
ca dopisa »dolje krinke«, a braniti g. na-
čelnika. Tu on stao govoriti da je dotični
dopisnik lažljiv, te da on ne vjeruje, da je
ijedan Blaćanin mogao pisati proti sada-
šnjem načel., koji se toliko zauzimlje i ne-
umorno radi za dobro Blata. Ako pak ima
koji Blać., koji može pisati proti g. načel.,
to neka izagje sa potpunim imenom, a da
se ne krije pod imenom Blaćanin. Na svr-
šetku pozove prisutne vijećnike da izrazu
svoje neodobrenje prama takome pisanju,
te neka ustanu na noge. Od 12 ili 13 pri-
sutnih ustadoše svi osim dvojice. — Žao
mi+je g. župniče, da ste Vi ustali, te izrekli
one riječi. Vi želite da iznesem svoje ime.
Što Vam je to potreba? Ako sam štogod
lažna rekao mogoste dokazati protivno i
onda me tek nazvati lažcem. Da se pa
potpišem, sasuli bi na mene neki svu mr-
žnju, pa kazao i najistinitiju stvar. U osta-
lom dopisi se skoro uvijek šalju anonimn >.
Vi biste morali znati, da se uvijek traži što
se piše, a ne tko piše. — Istina peče doi-
sta, ali je ne valja sakrivati. Ne; ja nijesam
kadar pisati lažne dopise, kao neki natrag
malo godina lažne izvještaje proti nekim
osobama ....No g. župn. bolje je da dalje
ne izazivate, jer ipak i mene boli, kad mi
se reče, da sam lažac. — Kazali ste da
svaki pravi Blać. priznaje i hvali rad g.
načel. Želio bi pak znati g. žup., koji su
to Blaćani; ili bolje, koliko ih imade. Želio bi
Vas takogjer pitati zašto se svakim danom od
njega mnogi odalečuju ? Demokratizam je
protivan apsolutizmu, pa je smiješno vidjeti
ljude, koji ispovijedaju demokratizam, da
su na djelu posve drukčiji. — Vi kažete,
da je današnji g. načel. učinio i čini toliko
dobra za mjesto. Ja bi Vas pak pitao, koje
je on dobro učinio za ovaj puk, koji ga je
izabrao. Izvolite pitati blatske težake, —
Neke su se n. pr. ugledne osobe, koje poz-
navaju dobro Blato i koje se kadkad svra-
ćaju amo, izrazile, da ne nalaze nikakvog
napretka u mjesiu, već skoro opažaju nazadak.
Toga ne bi mislim moralo biti, tim više što
općinski troškovi svakim danom ogromno
rastu. Grijehota što se loše financijalno sta-
nje ove općine ne popravlja, a oko toga
rek' bi, da se najmanje nastoji. Na posljed-
ku bi Vas zamolio g. župniče da ne vje-
rujete osobito dan danas osobama, koje se
pričinjaju da su prijatelji, a kad tamo iza
legja nastoje svim silama — kao napredni
demokrati — da unište ugled svećeniškog
staleža u puku i da mu polako čupaju iz
srca vjeru i još ovo malo morala. Kad neki
ljudi potpuno krinke skinu, kajat ćete se,
što slijepo vjerovaste u prijateljstva takvih
osoba; pa ćete se lako uvjeriti, da Vam je
pisac ovih redaka veći prijatelj, nego li da-
našnji, koje Vi toliko slavite i obožavate, —
Čudnovato izgleda pisanje starog dopisnika
»Prave«. Neću ni njega zaboraviti u bu-
duće. Želim da se sjeti dana 20/VI tek. god.

Ovo napisah da stvar malo razjasnim, i-

nače nijesam ni počeo. — Blaćanin.

Politički pregled.

Položaj u Austriji. Još nekoliko dana i
otpočeti će opet u Beču borba parlamenta-
raca. Koncem ovog mjeseca započinje toli
važna borba oko sudbine car, vijeća, Po-
najprije će ministarski komite, postavljen za
česko-njemački sporazum, svoje pregovore
nastaviti. — Istodobno se trsi pročelnik polj-
skog kluba prof. Glombinski da ublaži op-
strukcijonističke struje, te će ovih dana ima-
ti konferencu sa nar. zast. Štapinskim i vo-

ma slavenske jednote Vdozalom i Dr.

steršićem. Početkom septembra obdrža-
vati će se već najavljene konference za spo-
razum, Dogje li izmegju česke i njemačke |
strane do sporazuma, to bi se česki sabor
mogao otvoriti već dne 13. septembra. —
Ministar poljodjelstva dr. Braf otpočeo je
danom 24/8. pregovore sa vodećim českim

političarima, upravo radi sposobnosti rada
českog sabora.

Aehrenthalovi dokumenti o Česima.
Prag: Na vijest, što ju je »Ćeskoe Slovo«
da naime ministar vanjskih

 

prigodom srpske krize u Pragu sprema.
MK i ha o dokumentima |

 

je
la

|agitirao u višim krugovima, list klerikalnog

PRAVA CRVENA HRVATSKA

zastupnika Mislivca »Novi Viek« dodaje sa-
da: »Vijest je u glavnome istinita. Aehren-
thal je o tim dokumentima pripovijedao
pročelniku poljskog kluba d.ru Glombinsko-
mu i pokazao mu ih. Dr. Glombinski, dr-
žeći da riječi Aehrenthala nijesu diskretne,
priopćio ih je nekim českim zastupnicima.
U zadnjoj sjednici Slavenske Jednote izne-
šena je ista stvar i zaključeno, da česki mi-
nistar Začek posreduje kod ministra vanj-
skih posala, a do potrebe i da zatraži pri-
vatnu audijenciju. To je dr. Začek i učinio.

Car Nikolaj dolazi u Austriju? »Echo
de Paris« javlja, da će car Nikola na pitu
u Italiju posjetiti kralja Franju Josipa.

Njemački sovijali protiv proslave 1.
svibnja. U programu, što ga objelodanjuje
»Vorw&rts« za narodnu opću skupštinu so-
cijalno-demokratske stranke u Njemačkoj,
imade i točka, kojom se traži, da se pro-
slava 1. svibnja napusti.

Crnogorski zajam. Pišu iz Beča, da je
onamo prispio Crnogorski brigadir Janko
Vukotić. On je prispio u Beč posve inco-
gnito. Njegovo sce putovanje dovodi u sve-
zu sa novim crnogorskim zajmom. Upućeni
krugovi tvrde, da će Vukotićeva misija u-
spjeti u Beču.

Srpsko oružje u Solunu. Solun: Ova-
mo je stigao iz Marseilla brod »Bagdad«,
natovaren sa oružjem i municijom, koju je
Srbija kupila u Francuskoj. Oko 400 vagona
bit će potrebno, da se preveze sve oružje
i sva municija, koja je stigla za Srbiju, i
kako turske željeznice oskudijevaju u vago-
nima, to će za laj transport trebati više vre-
mena.

Talijanska spomen-ploča kao prosvjed
proti ruskom caru. Rim: Vodstvo talijan-
ske socijalističke stranke, kad je uvidilo, da
ne može provesti generalni štrajk onog da-
na, kad car Nikolaj dogje u Italiju, hoće da
na drugi lakši način dade oduška svojim
protucarskim čuvstvima. Odlučilo je na dan
careva dolaska postaviti u dvorani Pučkog
Doma u Rimu ploču u spomen ruskih mu-
čenika, »poginulih u borbi proti tiraniji za
san slobode, kulture i pravde«. Otpočeto je

 

megju pristašama sabiranje doprinosa za tu
ploču.

Bugarsko-turski spor. Radi bugarsko-
turskoga pograničnoga spora otposlana je
odmah bugarska komisija, da ispita, što je
na stvari. Mjerodavni vojnički krugovi uvje-
ravaju, da u tom slučaju nema ni s jedne
strane provokacija, pak će očito dogogjaj
proći bez ikakovih posljedica.

Grčka i Rumunjska. Inicijativom novoga
ruskoga poslanika u Carigradu, Čarikova,
započeli su pregovori glede uspostave di-
plomatskih odnošaja izmegju Grčke i Ru-
munjske, koji su prekinuti već od više go-
dina. Dobro informirani krugovi tvrde, da
će se pregovori povoljno svršiti.

Kretsko pitanje. Carigrad: Na notu, što
su velevlasti upravile Porti, nastade miro-
vanje i mirno shvaćanje u krcetskom pitanju.
Veliki vezir izjavio je, da se zadovoljuje
odgovorom Grčke, nu zahtijeva, neka bi
velevlasti iznijele prijedloge glede autono-
mije Krete.

Arbanaška skupština, Solun: Javljaju
amo, da su Arbanasi obdržavali u Verišo-
vici skupštinu, na kojoj da su prosvjedo-
vali, što se kršćani uvagjaju u tursku voj-
sku. Nadalje se javlja, da je Džavid paša
krenuo proti Arbanasima sa 2 bataljuna i
da je kod Rahove bio žestok sukob. Na
drugom mjestu da su Arbanasi pucali na
tursku patrolu.

Krvoproliće u Albaniji. Megju Arnauti-
ma je zavladalo veliko ogorčenje protiv Gr-
ka, jer su ovi prije tri dana ubili nekoliko
Arnauta, Pošto Arnauti traže krvnu osvetu,
nastali su česti krvavi sukobi.

Razbojstva u Macedoniji. Solun: Po či-
tavoj se Macedoniji množaju slučajevi raz-
bojstva i ubojstva. U Vodeni je bila ovih
dana pučka skupština, na kojoj je vrlo o-
štro kritikovana nemoć vlade protiv ovih
zulumčara.

Sporazum izmegju Kine | Japana, Ri-
ješen je spor izmegju Kine i Japana glede
željeznice Antung-Mukden. Kina se obve-
zala pomagati Japanu kod izgradnje te že-
ljeznice,

Domaće vijesti.

Kad baš želi — ovo nasl »Hr-
vatska Kruna« u svojoj slavosrpštini od neko
doba na sramotu svoju zagazila je  du-
boko. Ne ima mal ne broja, a da po svoju
ne zagrize u Starčevićance. I najmanje sitni»
ce iznosi na veliko zvono, pa bi se reklo
da joj je to najmiliji a i najpreči posao. Sa-
idealom Milinovci; gladi »srbe« i |

 

naprednjake; zaboravila je na jezično pita-

nje, a najdraža joj kost, ko i ostalim slavo-
srbima — D.r Frank. Samo nek se čuva,
da i ono malo krnjataka ne polomi! — U
broju od 14. o. m, donosi doslovce: »D.r
Josip Frank god. 1887 o Srbima. Srpska
radikalno-rauchovska »Zastava« u Novom-
sadu donosi: Godine 1887 je D.r Frank u
svom listu »Agramer Presse« ovako pisao
protiv hrvatskih listova, koji su poricali Srbe
u Trojednici: »Priznajte u Hrvatskoj i Dal-
maciji Srbom što je srpsko, pa je mir i slo-
gatu. Vi ste taj uslov dužni ispuniti, inače
ako ovako i nadalje potraje vi ćete razora-
vajući srpstvo razoriti samu Hrvatsku«. —
Mi ovome komentar ne dodajemo, već bi
ga željeli bar u dvije riječi imati od »Hrv.
Prava« ili... »Prave Crvene Hrvstske«“.

Ne znamo hoće li joj »Hrvatsko Pravo«
želji udovoljiti, ali, kad baš tako vruće želi,
evo nas s naše strane poslužene. Predposta-
vljamo prije svega da je navod istinit, jer
kod slavosrba je već u krvi da donose ili
posve izmišljene navode, a onda na tome
grade svoje kule i — varaju svoje čitatelje.
Ako postoji u islinu taj navod, onda mu je
komenta» :

1.) da je D.r Frank otrag ništa manje ne-
go 22 (slovom: dvadeset i dvije) godine,
dakle mal ne u početku svoga rada, tako
mislio;

2.) da se je kroz dugo vrijeme od 22 go-
dine uvjerio o neosnovanosti toga načela,
te prigrlio ono koje se temelji na isključivo
hrvatskom stanovištu ;

3.) da je od t. z. Srbo-Hrvata postao samo
Hrvatom, a da ga je na to prisililo dugo is-
kustvo i zrelije razmišljanje muževne dobe,
videći danomice da Srbi rade samo na za-
tor hrvatske sviji sti;

4.) uvidiv ne samo neosnovanost već uprav
očitu smrt hrvatskog naroda ostavio je taj
put i prigrlio svim žarom intransigentno hr-
vatsko stanovište u svim narodnim pitanjima;

9.) time je kao Hrvat postupao pošteno,
pa se sa stramputice povratio na pravi put,
od zla povratio se dobru, što mu služi na
čast, a ne na prijekor kako bi tobože »Hr-
vatska Kruna« to htjela u svojoj zaslijeplje-
nosti.

Da bude komentar potpun, povucimo u
ovome jednu paralelu megju D.r Frankom i
g. urednikom »Hrvatske Krune«, koji hoće

|da to iznese i želi od nas komentar.

1.) D.r Frank je to godine (promislite sa-
mo!) 1887 tvrdio, a g. Prodan, što je te
iste godine naučao ? A i kasnije u sličnim
pitanjima? —

2.) D.r Frank bio je otrag 22 godine on-
dje, gdje se g. Prodan eto tek sada — pos-
lje 30 godina rada — nalazi.

3.) Tim je g. Prodan, koji je do jučer
zastupao intransigentno hrvatsko stanovište,
tek sada ove godine uvidio da je bio na
krivom putu (?) pa osudivši sam svoj cijeli
dosadašnji rad, stupa ponosno na ono sta-
novište koje je D.r Frank nazad 22 godine
zastupao, a kasnije kao neosnovano ostavio.

4.) Zar nije lijepo! D.r Frank mlagji ne-
što kaže, g. Prodan mlagji to pobija i naj-
življe osugjuje kao štetno sve do početka
ove godine; D.r Frank stariji ostavlja kao
nevaljalo svoje stanovište iz mlagjih dana
(a tomu je mnogo doprinio uprav g. Pro-
dan!) a g. Prodan u zrelijoj dobi eto prigr-
ljuje to načelo i opet prigovara Franku za
što ga i on opet ne prisvoji. Prije ga na-
padao radi toga što se drži, sad ga napada
za što se ne drži. Življela dosljednost!

5.) I to sve onaj g. Prodan, koji je samo
tek nehotice kroz cijeli dosadašnji rad gdje
i gdje pisao Srbi, već uvijek »Srbi« ili »t.
z. srbi«, jer ih u hrvatskim zemljama nije
priznavao kao Srbe, pa je to i broširama
dokazivao! —

A sada, pitamo »Hrvatsku Krunu«, je li za-
dovoljna našim komentarom ? Ako nije, neka
samo migne i mi ćemo je poslužiti još tač-
nijim, da joj bude jasnije, Ako danas ni-
jesmo, to je s toga što znamo da je ono a
i drugo samo dječije zabadanje pa imamo
obzira.

To nam potvrgjuje, jer u svojoj djetinskoj
nestašnosti, oni nam upravljaju i drugu no-
ticu pod naslovom »Na adresu Prave Crvene
Hrvatske«. Donosi što piše »Hrvatstvo«. A
kad bi djeca oko »Hrvatske Krune« uza svu
nestašnost zeru poštenija bila, bili bi nagla-
sili barem što je »Hrvatsko Pravo« na adresu
»Hrvatstva« i odgovorilo! Da, ali to im ne
ide u račun, ni njima ni onima koji su rek
bi brnjicu »Hrv. Kruni« metli pa mora da
i ono i urednik plešu kako oni hoće. Prosit,

Zar ne, vrlo pametna djeca okružili su
»glavno glasilo«? Danas smo pružili jedan
dokaz, a ustreba li mi ćemo i udariti po
prstima — da se barem na prvi malj pre-
poznadu ! — ;

Pie. OC. Ivan Roko, učitelj, vjenčao se
u Stonu dne 26. ov, mj. za učiteljicu g.jicu
Vjekoslavu Radulić. Čestitamo!

nOavre“ 1 o. k. činovnici. Radi
pogrdnih poklika proti Hrvatima u Zadru

 

tuženi su: c. k. savjetnik Stipan Danaro sa

God. V.

ženom i kćerkom; c. k. savjetnik Piasevoli;
c. k. savjetnik Nachich sa kćerkom Mari-
jom; Dr. pl. Benvenuti i brat mu Gjino;
Miro Fasan, c. k. šumski činovnik; Costie-
ra, €. k. činovnik, su tri kćeri, od tih g.jice
Ema i Marija, oficiantkinje na pošti; Calte-
bich, c. k. činovnik na računarstvu, sa ženom.

Ovo je najbolji dokaz, da su kamen smu-
tnje u Zadru €. k. činovnici. Gospoda za-
stupnici imali bi, mješte kritikovat i dijelit
razloge — zauzet se da svi ti c. k. činov-
nici budi razmješteni po pokrajini, i tako
ne samo što se ovakovih nereda u Zadru
ne bi dogagjalo, nego bi još upoznali ka-
kove su te cavre! A neki zastupnik mješte
toga na svaku njihovu molou zauzimlje se,
da pojedini talijanaši činovnici ne budu pre-
mješteni »radi rodbine« i »financijalnih pri-
lika«!

Iz Banovine. Onomadne u Osijeku
nekakovi mladići Magjari uvrijedili su na-
rodni ponos u miloj narudnoj našoj zasta-
vi. — Ovijeh dana bila je u Senju velikim
slavljem posveta barjaka Hrvatskog Obrtnog
Radničkog Društva »Uskok«. Neka mile na-
še braće! Postostručili se! —  »Pokret« o-
pet bunca o »plodovima Raucho-Frankova-
čke politike«. Dobro mu odgovara »Hrvat-
sko Pravo«, da izmegju politike D.ra Eran-
ka i bar. Raucha postoji ogromna razlika,
postoji u svemu osim u jednomu: u suz-
bijanju srbizma — nepremostivi jaz. Dr.
Frank kao presjednik starčevićeve čiste stran-
ke prava, »vodi borbu uz oživotvorenje pro-
grama god. 1894., ban Rauch pako drži,
da bez učvršćivanja nagodbenoga odnošaja
ne može opstojati Hrvatska«, A ipgk svi
listovi, kao pomamni buncaju o »savezu
Rauch-Frank«! — Tužnomu našem sumi-
šljeniku Milanu Šariću u Metku, komu »Sr-
bi« upališe imanje, sućutno naše žalovanje !

Radi dogogjaja u Zadru poslate
su dvije prestavke min. unutrašnjih posala
i Zem. Odboru protiv zadarskih izgreda, da
zajamče svakome mir i slobodu; potpisali
su ih u ime Sinja (Dr. Masovčić je iz Si-
nja) i krajine gotovo svi Sinjani, svi seoski
glavari, općinski vijećnici, nar. zastupnici
bez razlike stranaka.

Skinuta srbijanska zastava.
Ovih dana, kad je u Tešnju bio poglavica
Ni. Pr. Marijan pl. Varešanin, bile su u on-
dješnjem kotaru izvješene razne zastave, a
megju njima i srbijanska. Napredne je mu-
slimane to ogorčilo, pa su na kompeten-
tnom mjestu pitali, čemu tolike razne za-
stave. Dobiše odgovor, da su izvješene za-
stave sviju zemalja, kojima Njegovo Veli-
čanstvo upravlja. Opravdano upitaše — po-
kazujuć na srbijansku zastavu: »A zar je
ovo zastava zemlje, kojom upravlja Njego-
vo Veličanstvo ?« Pošto dakako nijesu mo-
gli u tome dobiti razjašnjenja, zahtijevali
su energično, da se zastava skine, što sei
učinilo. — Živjeli svijesni napredni musli-
mani !

Zagovaratelj ,,slobode““, tlači
— slobodu! Taj je glavom Dr. Smo-
dlaka, vogja »naprednjaka« u Dalmaciji !
Mi smo u više navrata osvrnuli se na pi-
saniju njegovih dvaju listova u Spljetu, te
dokazima pobijali i u redu ga perušali, a
«veliki« Smodlaka jer na iznešene činjenice
nije imao što da odgovara, obustavio nam je
zamjenu sa njegovim listovima, da tako ne
možemo pobijati njegovu pisaniju i u pra-
voj ga slici prikaživati. Eto kakav je to
»slobodnjak«, koji se boji slobodne štam-
pe, boji se istine i svijetla, i ako mi sa
naj ljućim protivnicima imamo zamjenu, iz
kolegijalnosti. Nije nam za to ni najmanje
stalo, nego glavno nam je da ovim odgo-
vorimo na razne upite: »zašto i nadalje o-
nako stvarno ne pobijamo njegovu pisaniju,
nego prelazimo mukom ?« Ne pobijamo, jer
ne znamo što u zadnje vrijeme piše !

U ime srpsko-hrvatske ,,slo-
ge“, Kako javljaju iz Mitrovice, dne 18
o, mj. prigodom slave imendana našeg kralja,
bila je na »Hrvatskoj Štedionici« izvješena
hrvatska zastava, na koju nakon malo časa
iza kako ju izvješiše navališe tamošnji »Srbi«
te ju svu izmrljaše i razderaše.

Mitrovački »Hrvatski Branik« od 18. o.
mj. na to zgodno opaža slijedeće: »Na hr-
vatskom teritoriju, pak mrziti znak ove dr-
žave, to je najskrajnija prostota i bezobraz-
luk. Bili se takova što moglo u Srbiji do-
goditi? Bili oni tu trpili ? Veli se, da ban
Rauch »progoni Srbe«, eto Vam dokaza ! Veli
se iz Zagreba, da je »iskrena sloga« izmegju
Srba i Hrvata, eto Vam, kako Srbi ljube
hrvatski znak! Dogjite ovamo, gospodo. B8
će te se osvjedočiti o svemu! — r-
vatska, majko mila, što si dočekala? A tvoji
sinci, gdje su? U zagrijaju nih, koji tvoj
sveti znak mrze i gtob ti kopaju«

Svršetak amnestije. Dnevom 30.
Novembra 1909 prestaje carska amnestija,
koju je Njeg. Veličanstvo naš kralj ođlu-
kom 26. Novembra 1908 udijelio, Ovo na
znanje osobito našoj braći u dalekom svijetu

M