nRT se ENN —)2 i MAE SR SA SSL GV Br. 236. rodu sutrašnja svečanost. Dan svetkovine osvane lepršanjem naših milih narodnih za- stava. U 6 sati počele se redati sv. Mise, a u 9'/a svečana, koju otpjeva veleč, o, Leon Josip Medić, uz podvorbu ovdješnjeg na- šeg milog i revnog župnika veleč. Don Pera Obuljena i njegovog kapelana veleč Don Vicka Bosnića, a pratili su lijepo svojim pjevanjem, uz armonijum, mjesni pjevači. Poslije evangjelja stupi pred pobožni narod učeni franjevac veleč. o. Pravdoje Sabatini- Subotić, koji izreče lijepi učeni govor u slavu Marijinu, na potpuno zadovoljstvo slu- šateljstva, kojega pozorno slušahu. Poslije sv. Mise bi ophod oko crkve sa presv. Sve- totajstvom, uz sudjelovanje mnogobrojnog pobožnog naroda. Pred večer naša mlagja- rija zabavljala se je do mile volje, uz ra- svjetu, pucanjem i puštanjem umjetnih va- tara, i tako se razigjosmo svojim kućama veseli i zadovoljni. — Prisutnik svečanosti. Iz Stona. (Grobište u Trpnju i Stonu). Putujući po Pelješcu u poučne svrhe, dogjoh u varoš Trpanj, te mi padnu na um one riječi pje- snikove: »MNarod, koji mrtve štuje, lijepu si budućnost snuje«; odlučih najprije da sa svojim pratiocem pohodim trpanjsko grobi- šte. Ostadoh zadivljen, kad hodeći uregje- nim putem, koji vodi put grobišta, te se s jedne i druge strane podižu ponosno čem- presići sve do groblja. Kad stupih na vrata grobišta imadok što da vidim i divim se lijepim spomenicima i uzornom redu gro- bova, a posred groblja lijepu crkvicu sv. Križa. Rekoh odmah svomu pratiocu: Vi Trpanjci baš imate se dičiti, a osobito vaša Općina, koja se živo zauzela da tako lijepo uredi groblje. Divih se veoma, kada sam stao da motrim krasni spomenik pok. Tereze Ferri rogi. Iveta, kog je lijepo ura- dio naš hrvatski umjetnik Rendić. Nakon malo vremena pogjoh da obagjem i grad Ston, cijeneći da ću se i ovdje diviti barem sličnom onom u Trpnju, ako ne ljepšem gro- bištu. Ali se teško razočarah; kada me vo- dijaše moj pratioc put stonskog grobišta, gdje nema nit uregjenog puta, da čovjek treba da pazi, da ne padne. Da što ima biti, kada mrtvaca na pokop nose ...! Kada stu- pih u grobište, imadoh što da se začudih: neuregjeno groblje, nesemetrični zidovi oko njega, trava velika po njemu uzrasla i drače, zemlja ne poravnana! Vidi se kapela obi- telji Milovčić i još tri četiri lijepa spome- nika, i to vam je sve! Začugjeno zapitah svog pratioca: Jeli vam ovo groblje grad- sko? Da — odgovori mi on. — A ko u- pravlja šnjime? Općina — odvrati mi. — Rekoh mu: ovakim grobljem vaša gg. na općini ne mogu se ni malo dičiti, nit po- kazuju čustva spram svojih mrtvih. Nek idu u trpanjsko grobište, pak će se zastiditi, kada vidu ono lijepo uregjeno groblje. Ra- stadoh se razočaran, videći taku nemarnost. — Putnik. Iz Kotora. (Naši »vogje« prama našim radnicima) Izgledat će nevjerojatno i ako je na žalost istinito, da sva mjesna resolucijonaška »in- teligencija«, njene »vogje« sa na čelu uzni- čkim meštrom Matom nastoje kako će šte- tovati našem kotorskom radništvu, te svu radnju ne samo što davaju tugjincima, nego nam još u Kotor tugjince dozivlju, da im radnje obavljaju. Da ne idemo u daleko do- sta je spomenuti, da je i prošlih dana naša »vrla« i »zauzetna« Općina pozvala jednog talijanca, rodom iz ltalije a nastanjena u Dubrovniku, i povjerila mu nekoliko radnje, Po tome bi izgledalo, k0 da u Kotoru nema naših radnika drvodjelaca i drugih, i ako ih ima i te kako vrijednih, čestitih majstora. Napokon je Općina morala kao za rečenu radnju tako za sve ostale raspisati natječaj, jer ne samo što bi tim korektno postupala, nego i koristila koliko samoj sebi toliko i istim našim radnicima, koji bi radnju bolje i jeftinije izvršili, a u toliko nam se ne bi tugjinci u našoj kući širili! Tako isto po- stupa i jedan, kojemu je uvijek — ali samo na jeziku — ljubav prama Kotorskim ra- dnicima, i koji uvijek mir »zagovara« a sam nemir prouzrokuje. Ali naravno oni će se sjećati našeg radništva jedino kada su pred vratima izbori !... (Jedan upit). Na čelu mjesne zanatlijske ispitne komisije je kao presjednik neki cr- nogorac Bogdan Kalugjerović, pa pitamo stariju vlast, kako to mjesto može pokrivati jedan crnogorac? — Skup Kotorana. iz Blata na Korčuli. (Malo razjašnjenja). Zadnji dopis štam- listu od 7 tek. mj. rek' | posala Aehrenthal ima dokumenata, da se 3 koji su mogli tu izjavu potpisati. Poslije doznadoh da tu izjavu potpisaše samo pe- torica; a i od tih pet ne znam, da li su svi mogli biti u savjesti osvjedočeni, je su li potpisali istinitu izjavu. Pitam samo: či- me ste mogli dokazati neistinitost mojeg dopisa ? Ovdje ne vrijede nikakve izjave, već jedino dokazi, a te Vam je nemoguće naći, ako želite istinu govo:iti. No ostavimo izjavu, koja nije postigla nigdje -— a osobito kod nas — nikakvog uspjeha. Pregjimo ragje na jedan zanimiviji dogogiaj. Na 17 tek. mj. bila je sjednica općinskog vijeća — po treći put sazvana. Na toj sjednici prije dnevnog reda ustane g. župnik te stade napadati anonimnog pis- ca dopisa »dolje krinke«, a braniti g. na- čelnika. Tu on stao govoriti da je dotični dopisnik lažljiv, te da on ne vjeruje, da je ijedan Blaćanin mogao pisati proti sada- šnjem načel., koji se toliko zauzimlje i ne- umorno radi za dobro Blata. Ako pak ima koji Blać., koji može pisati proti g. načel., to neka izagje sa potpunim imenom, a da se ne krije pod imenom Blaćanin. Na svr- šetku pozove prisutne vijećnike da izrazu svoje neodobrenje prama takome pisanju, te neka ustanu na noge. Od 12 ili 13 pri- sutnih ustadoše svi osim dvojice. — Žao mi+je g. župniče, da ste Vi ustali, te izrekli one riječi. Vi želite da iznesem svoje ime. Što Vam je to potreba? Ako sam štogod lažna rekao mogoste dokazati protivno i onda me tek nazvati lažcem. Da se pa potpišem, sasuli bi na mene neki svu mr- žnju, pa kazao i najistinitiju stvar. U osta- lom dopisi se skoro uvijek šalju anonimn >. Vi biste morali znati, da se uvijek traži što se piše, a ne tko piše. — Istina peče doi- sta, ali je ne valja sakrivati. Ne; ja nijesam kadar pisati lažne dopise, kao neki natrag malo godina lažne izvještaje proti nekim osobama ....No g. župn. bolje je da dalje ne izazivate, jer ipak i mene boli, kad mi se reče, da sam lažac. — Kazali ste da svaki pravi Blać. priznaje i hvali rad g. načel. Želio bi pak znati g. žup., koji su to Blaćani; ili bolje, koliko ih imade. Želio bi Vas takogjer pitati zašto se svakim danom od njega mnogi odalečuju ? Demokratizam je protivan apsolutizmu, pa je smiješno vidjeti ljude, koji ispovijedaju demokratizam, da su na djelu posve drukčiji. — Vi kažete, da je današnji g. načel. učinio i čini toliko dobra za mjesto. Ja bi Vas pak pitao, koje je on dobro učinio za ovaj puk, koji ga je izabrao. Izvolite pitati blatske težake, — Neke su se n. pr. ugledne osobe, koje poz- navaju dobro Blato i koje se kadkad svra- ćaju amo, izrazile, da ne nalaze nikakvog napretka u mjesiu, već skoro opažaju nazadak. Toga ne bi mislim moralo biti, tim više što općinski troškovi svakim danom ogromno rastu. Grijehota što se loše financijalno sta- nje ove općine ne popravlja, a oko toga rek' bi, da se najmanje nastoji. Na posljed- ku bi Vas zamolio g. župniče da ne vje- rujete osobito dan danas osobama, koje se pričinjaju da su prijatelji, a kad tamo iza legja nastoje svim silama — kao napredni demokrati — da unište ugled svećeniškog staleža u puku i da mu polako čupaju iz srca vjeru i još ovo malo morala. Kad neki ljudi potpuno krinke skinu, kajat ćete se, što slijepo vjerovaste u prijateljstva takvih osoba; pa ćete se lako uvjeriti, da Vam je pisac ovih redaka veći prijatelj, nego li da- našnji, koje Vi toliko slavite i obožavate, — Čudnovato izgleda pisanje starog dopisnika »Prave«. Neću ni njega zaboraviti u bu- duće. Želim da se sjeti dana 20/VI tek. god. Ovo napisah da stvar malo razjasnim, i- nače nijesam ni počeo. — Blaćanin. Politički pregled. Položaj u Austriji. Još nekoliko dana i otpočeti će opet u Beču borba parlamenta- raca. Koncem ovog mjeseca započinje toli važna borba oko sudbine car, vijeća, Po- najprije će ministarski komite, postavljen za česko-njemački sporazum, svoje pregovore nastaviti. — Istodobno se trsi pročelnik polj- skog kluba prof. Glombinski da ublaži op- strukcijonističke struje, te će ovih dana ima- ti konferencu sa nar. zast. Štapinskim i vo- ma slavenske jednote Vdozalom i Dr. steršićem. Početkom septembra obdrža- vati će se već najavljene konference za spo- razum, Dogje li izmegju česke i njemačke | strane do sporazuma, to bi se česki sabor mogao otvoriti već dne 13. septembra. — Ministar poljodjelstva dr. Braf otpočeo je danom 24/8. pregovore sa vodećim českim političarima, upravo radi sposobnosti rada českog sabora. Aehrenthalovi dokumenti o Česima. Prag: Na vijest, što ju je »Ćeskoe Slovo« da naime ministar vanjskih prigodom srpske krize u Pragu sprema. MK i ha o dokumentima | je la |agitirao u višim krugovima, list klerikalnog PRAVA CRVENA HRVATSKA zastupnika Mislivca »Novi Viek« dodaje sa- da: »Vijest je u glavnome istinita. Aehren- thal je o tim dokumentima pripovijedao pročelniku poljskog kluba d.ru Glombinsko- mu i pokazao mu ih. Dr. Glombinski, dr- žeći da riječi Aehrenthala nijesu diskretne, priopćio ih je nekim českim zastupnicima. U zadnjoj sjednici Slavenske Jednote izne- šena je ista stvar i zaključeno, da česki mi- nistar Začek posreduje kod ministra vanj- skih posala, a do potrebe i da zatraži pri- vatnu audijenciju. To je dr. Začek i učinio. Car Nikolaj dolazi u Austriju? »Echo de Paris« javlja, da će car Nikola na pitu u Italiju posjetiti kralja Franju Josipa. Njemački sovijali protiv proslave 1. svibnja. U programu, što ga objelodanjuje »Vorw&rts« za narodnu opću skupštinu so- cijalno-demokratske stranke u Njemačkoj, imade i točka, kojom se traži, da se pro- slava 1. svibnja napusti. Crnogorski zajam. Pišu iz Beča, da je onamo prispio Crnogorski brigadir Janko Vukotić. On je prispio u Beč posve inco- gnito. Njegovo sce putovanje dovodi u sve- zu sa novim crnogorskim zajmom. Upućeni krugovi tvrde, da će Vukotićeva misija u- spjeti u Beču. Srpsko oružje u Solunu. Solun: Ova- mo je stigao iz Marseilla brod »Bagdad«, natovaren sa oružjem i municijom, koju je Srbija kupila u Francuskoj. Oko 400 vagona bit će potrebno, da se preveze sve oružje i sva municija, koja je stigla za Srbiju, i kako turske željeznice oskudijevaju u vago- nima, to će za laj transport trebati više vre- mena. Talijanska spomen-ploča kao prosvjed proti ruskom caru. Rim: Vodstvo talijan- ske socijalističke stranke, kad je uvidilo, da ne može provesti generalni štrajk onog da- na, kad car Nikolaj dogje u Italiju, hoće da na drugi lakši način dade oduška svojim protucarskim čuvstvima. Odlučilo je na dan careva dolaska postaviti u dvorani Pučkog Doma u Rimu ploču u spomen ruskih mu- čenika, »poginulih u borbi proti tiraniji za san slobode, kulture i pravde«. Otpočeto je megju pristašama sabiranje doprinosa za tu ploču. Bugarsko-turski spor. Radi bugarsko- turskoga pograničnoga spora otposlana je odmah bugarska komisija, da ispita, što je na stvari. Mjerodavni vojnički krugovi uvje- ravaju, da u tom slučaju nema ni s jedne strane provokacija, pak će očito dogogjaj proći bez ikakovih posljedica. Grčka i Rumunjska. Inicijativom novoga ruskoga poslanika u Carigradu, Čarikova, započeli su pregovori glede uspostave di- plomatskih odnošaja izmegju Grčke i Ru- munjske, koji su prekinuti već od više go- dina. Dobro informirani krugovi tvrde, da će se pregovori povoljno svršiti. Kretsko pitanje. Carigrad: Na notu, što su velevlasti upravile Porti, nastade miro- vanje i mirno shvaćanje u krcetskom pitanju. Veliki vezir izjavio je, da se zadovoljuje odgovorom Grčke, nu zahtijeva, neka bi velevlasti iznijele prijedloge glede autono- mije Krete. Arbanaška skupština, Solun: Javljaju amo, da su Arbanasi obdržavali u Verišo- vici skupštinu, na kojoj da su prosvjedo- vali, što se kršćani uvagjaju u tursku voj- sku. Nadalje se javlja, da je Džavid paša krenuo proti Arbanasima sa 2 bataljuna i da je kod Rahove bio žestok sukob. Na drugom mjestu da su Arbanasi pucali na tursku patrolu. Krvoproliće u Albaniji. Megju Arnauti- ma je zavladalo veliko ogorčenje protiv Gr- ka, jer su ovi prije tri dana ubili nekoliko Arnauta, Pošto Arnauti traže krvnu osvetu, nastali su česti krvavi sukobi. Razbojstva u Macedoniji. Solun: Po či- tavoj se Macedoniji množaju slučajevi raz- bojstva i ubojstva. U Vodeni je bila ovih dana pučka skupština, na kojoj je vrlo o- štro kritikovana nemoć vlade protiv ovih zulumčara. Sporazum izmegju Kine | Japana, Ri- ješen je spor izmegju Kine i Japana glede željeznice Antung-Mukden. Kina se obve- zala pomagati Japanu kod izgradnje te že- ljeznice, Domaće vijesti. Kad baš želi — ovo nasl »Hr- vatska Kruna« u svojoj slavosrpštini od neko doba na sramotu svoju zagazila je du- boko. Ne ima mal ne broja, a da po svoju ne zagrize u Starčevićance. I najmanje sitni» ce iznosi na veliko zvono, pa bi se reklo da joj je to najmiliji a i najpreči posao. Sa- idealom Milinovci; gladi »srbe« i | naprednjake; zaboravila je na jezično pita- nje, a najdraža joj kost, ko i ostalim slavo- srbima — D.r Frank. Samo nek se čuva, da i ono malo krnjataka ne polomi! — U broju od 14. o. m, donosi doslovce: »D.r Josip Frank god. 1887 o Srbima. Srpska radikalno-rauchovska »Zastava« u Novom- sadu donosi: Godine 1887 je D.r Frank u svom listu »Agramer Presse« ovako pisao protiv hrvatskih listova, koji su poricali Srbe u Trojednici: »Priznajte u Hrvatskoj i Dal- maciji Srbom što je srpsko, pa je mir i slo- gatu. Vi ste taj uslov dužni ispuniti, inače ako ovako i nadalje potraje vi ćete razora- vajući srpstvo razoriti samu Hrvatsku«. — Mi ovome komentar ne dodajemo, već bi ga željeli bar u dvije riječi imati od »Hrv. Prava« ili... »Prave Crvene Hrvstske«“. Ne znamo hoće li joj »Hrvatsko Pravo« želji udovoljiti, ali, kad baš tako vruće želi, evo nas s naše strane poslužene. Predposta- vljamo prije svega da je navod istinit, jer kod slavosrba je već u krvi da donose ili posve izmišljene navode, a onda na tome grade svoje kule i — varaju svoje čitatelje. Ako postoji u islinu taj navod, onda mu je komenta» : 1.) da je D.r Frank otrag ništa manje ne- go 22 (slovom: dvadeset i dvije) godine, dakle mal ne u početku svoga rada, tako mislio; 2.) da se je kroz dugo vrijeme od 22 go- dine uvjerio o neosnovanosti toga načela, te prigrlio ono koje se temelji na isključivo hrvatskom stanovištu ; 3.) da je od t. z. Srbo-Hrvata postao samo Hrvatom, a da ga je na to prisililo dugo is- kustvo i zrelije razmišljanje muževne dobe, videći danomice da Srbi rade samo na za- tor hrvatske sviji sti; 4.) uvidiv ne samo neosnovanost već uprav očitu smrt hrvatskog naroda ostavio je taj put i prigrlio svim žarom intransigentno hr- vatsko stanovište u svim narodnim pitanjima; 9.) time je kao Hrvat postupao pošteno, pa se sa stramputice povratio na pravi put, od zla povratio se dobru, što mu služi na čast, a ne na prijekor kako bi tobože »Hr- vatska Kruna« to htjela u svojoj zaslijeplje- nosti. Da bude komentar potpun, povucimo u ovome jednu paralelu megju D.r Frankom i g. urednikom »Hrvatske Krune«, koji hoće |da to iznese i želi od nas komentar. 1.) D.r Frank je to godine (promislite sa- mo!) 1887 tvrdio, a g. Prodan, što je te iste godine naučao ? A i kasnije u sličnim pitanjima? — 2.) D.r Frank bio je otrag 22 godine on- dje, gdje se g. Prodan eto tek sada — pos- lje 30 godina rada — nalazi. 3.) Tim je g. Prodan, koji je do jučer zastupao intransigentno hrvatsko stanovište, tek sada ove godine uvidio da je bio na krivom putu (?) pa osudivši sam svoj cijeli dosadašnji rad, stupa ponosno na ono sta- novište koje je D.r Frank nazad 22 godine zastupao, a kasnije kao neosnovano ostavio. 4.) Zar nije lijepo! D.r Frank mlagji ne- što kaže, g. Prodan mlagji to pobija i naj- življe osugjuje kao štetno sve do početka ove godine; D.r Frank stariji ostavlja kao nevaljalo svoje stanovište iz mlagjih dana (a tomu je mnogo doprinio uprav g. Pro- dan!) a g. Prodan u zrelijoj dobi eto prigr- ljuje to načelo i opet prigovara Franku za što ga i on opet ne prisvoji. Prije ga na- padao radi toga što se drži, sad ga napada za što se ne drži. Življela dosljednost! 5.) I to sve onaj g. Prodan, koji je samo tek nehotice kroz cijeli dosadašnji rad gdje i gdje pisao Srbi, već uvijek »Srbi« ili »t. z. srbi«, jer ih u hrvatskim zemljama nije priznavao kao Srbe, pa je to i broširama dokazivao! — A sada, pitamo »Hrvatsku Krunu«, je li za- dovoljna našim komentarom ? Ako nije, neka samo migne i mi ćemo je poslužiti još tač- nijim, da joj bude jasnije, Ako danas ni- jesmo, to je s toga što znamo da je ono a i drugo samo dječije zabadanje pa imamo obzira. To nam potvrgjuje, jer u svojoj djetinskoj nestašnosti, oni nam upravljaju i drugu no- ticu pod naslovom »Na adresu Prave Crvene Hrvatske«. Donosi što piše »Hrvatstvo«. A kad bi djeca oko »Hrvatske Krune« uza svu nestašnost zeru poštenija bila, bili bi nagla- sili barem što je »Hrvatsko Pravo« na adresu »Hrvatstva« i odgovorilo! Da, ali to im ne ide u račun, ni njima ni onima koji su rek bi brnjicu »Hrv. Kruni« metli pa mora da i ono i urednik plešu kako oni hoće. Prosit, Zar ne, vrlo pametna djeca okružili su »glavno glasilo«? Danas smo pružili jedan dokaz, a ustreba li mi ćemo i udariti po prstima — da se barem na prvi malj pre- poznadu ! — ; Pie. OC. Ivan Roko, učitelj, vjenčao se u Stonu dne 26. ov, mj. za učiteljicu g.jicu Vjekoslavu Radulić. Čestitamo! nOavre“ 1 o. k. činovnici. Radi pogrdnih poklika proti Hrvatima u Zadru tuženi su: c. k. savjetnik Stipan Danaro sa God. V. ženom i kćerkom; c. k. savjetnik Piasevoli; c. k. savjetnik Nachich sa kćerkom Mari- jom; Dr. pl. Benvenuti i brat mu Gjino; Miro Fasan, c. k. šumski činovnik; Costie- ra, €. k. činovnik, su tri kćeri, od tih g.jice Ema i Marija, oficiantkinje na pošti; Calte- bich, c. k. činovnik na računarstvu, sa ženom. Ovo je najbolji dokaz, da su kamen smu- tnje u Zadru €. k. činovnici. Gospoda za- stupnici imali bi, mješte kritikovat i dijelit razloge — zauzet se da svi ti c. k. činov- nici budi razmješteni po pokrajini, i tako ne samo što se ovakovih nereda u Zadru ne bi dogagjalo, nego bi još upoznali ka- kove su te cavre! A neki zastupnik mješte toga na svaku njihovu molou zauzimlje se, da pojedini talijanaši činovnici ne budu pre- mješteni »radi rodbine« i »financijalnih pri- lika«! Iz Banovine. Onomadne u Osijeku nekakovi mladići Magjari uvrijedili su na- rodni ponos u miloj narudnoj našoj zasta- vi. — Ovijeh dana bila je u Senju velikim slavljem posveta barjaka Hrvatskog Obrtnog Radničkog Društva »Uskok«. Neka mile na- še braće! Postostručili se! — »Pokret« o- pet bunca o »plodovima Raucho-Frankova- čke politike«. Dobro mu odgovara »Hrvat- sko Pravo«, da izmegju politike D.ra Eran- ka i bar. Raucha postoji ogromna razlika, postoji u svemu osim u jednomu: u suz- bijanju srbizma — nepremostivi jaz. Dr. Frank kao presjednik starčevićeve čiste stran- ke prava, »vodi borbu uz oživotvorenje pro- grama god. 1894., ban Rauch pako drži, da bez učvršćivanja nagodbenoga odnošaja ne može opstojati Hrvatska«, A ipgk svi listovi, kao pomamni buncaju o »savezu Rauch-Frank«! — Tužnomu našem sumi- šljeniku Milanu Šariću u Metku, komu »Sr- bi« upališe imanje, sućutno naše žalovanje ! Radi dogogjaja u Zadru poslate su dvije prestavke min. unutrašnjih posala i Zem. Odboru protiv zadarskih izgreda, da zajamče svakome mir i slobodu; potpisali su ih u ime Sinja (Dr. Masovčić je iz Si- nja) i krajine gotovo svi Sinjani, svi seoski glavari, općinski vijećnici, nar. zastupnici bez razlike stranaka. Skinuta srbijanska zastava. Ovih dana, kad je u Tešnju bio poglavica Ni. Pr. Marijan pl. Varešanin, bile su u on- dješnjem kotaru izvješene razne zastave, a megju njima i srbijanska. Napredne je mu- slimane to ogorčilo, pa su na kompeten- tnom mjestu pitali, čemu tolike razne za- stave. Dobiše odgovor, da su izvješene za- stave sviju zemalja, kojima Njegovo Veli- čanstvo upravlja. Opravdano upitaše — po- kazujuć na srbijansku zastavu: »A zar je ovo zastava zemlje, kojom upravlja Njego- vo Veličanstvo ?« Pošto dakako nijesu mo- gli u tome dobiti razjašnjenja, zahtijevali su energično, da se zastava skine, što sei učinilo. — Živjeli svijesni napredni musli- mani ! Zagovaratelj ,,slobode““, tlači — slobodu! Taj je glavom Dr. Smo- dlaka, vogja »naprednjaka« u Dalmaciji ! Mi smo u više navrata osvrnuli se na pi- saniju njegovih dvaju listova u Spljetu, te dokazima pobijali i u redu ga perušali, a «veliki« Smodlaka jer na iznešene činjenice nije imao što da odgovara, obustavio nam je zamjenu sa njegovim listovima, da tako ne možemo pobijati njegovu pisaniju i u pra- voj ga slici prikaživati. Eto kakav je to »slobodnjak«, koji se boji slobodne štam- pe, boji se istine i svijetla, i ako mi sa naj ljućim protivnicima imamo zamjenu, iz kolegijalnosti. Nije nam za to ni najmanje stalo, nego glavno nam je da ovim odgo- vorimo na razne upite: »zašto i nadalje o- nako stvarno ne pobijamo njegovu pisaniju, nego prelazimo mukom ?« Ne pobijamo, jer ne znamo što u zadnje vrijeme piše ! U ime srpsko-hrvatske ,,slo- ge“, Kako javljaju iz Mitrovice, dne 18 o, mj. prigodom slave imendana našeg kralja, bila je na »Hrvatskoj Štedionici« izvješena hrvatska zastava, na koju nakon malo časa iza kako ju izvješiše navališe tamošnji »Srbi« te ju svu izmrljaše i razderaše. Mitrovački »Hrvatski Branik« od 18. o. mj. na to zgodno opaža slijedeće: »Na hr- vatskom teritoriju, pak mrziti znak ove dr- žave, to je najskrajnija prostota i bezobraz- luk. Bili se takova što moglo u Srbiji do- goditi? Bili oni tu trpili ? Veli se, da ban Rauch »progoni Srbe«, eto Vam dokaza ! Veli se iz Zagreba, da je »iskrena sloga« izmegju Srba i Hrvata, eto Vam, kako Srbi ljube hrvatski znak! Dogjite ovamo, gospodo. B8 će te se osvjedočiti o svemu! — r- vatska, majko mila, što si dočekala? A tvoji sinci, gdje su? U zagrijaju nih, koji tvoj sveti znak mrze i gtob ti kopaju« Svršetak amnestije. Dnevom 30. Novembra 1909 prestaje carska amnestija, koju je Njeg. Veličanstvo naš kralj ođlu- kom 26. Novembra 1908 udijelio, Ovo na znanje osobito našoj braći u dalekom svijetu M