Br. 237. U DUBROVNIKU, 4. Septembra 1909. PM ( Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na i četvrt godine sutazmjerno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Zadarsko pitanje. Pokrajinski naši listovi prilično mno- go su napisali zbog zadnjih napadaja fukare zadarske, a ta fukara nosila je rukavice i bila u pribranom staležu proti Hrvatima mirnijem i dostojnijem svakoga poštovanja. Što znamo iznijeli su se svi ovi predlozi; 1) predlog »Na- šega Jedinstva«, da činovnici zadrani a ljuti talijanci budu rasijani po ure- dima u pokrajini, tako da se razvrže ljuto leglo prkosica proti našemu na- rodu; — 2) predlog »Nar. Lista«, da: se u Zadru utemelje ove prometne tvrt- ke: a) trgovca sa gotovim muškim o- dijelima, b) takogjer sa ženskim odi- jelima i trgovinom pomodne robe, c) trgovina gotovih cipela, d) trgovina sa raznim pomodnim predmetima, e) tr- govina muških šešira i ženskih kitni- čarka, f) trgovina galanterija i stakla- rija, g) kemijska praonica i glačaonica rublja, a da se stvori odbor, koji bi bio pri ruci tijem novijem tvrtkama. Na taj predlog osvrnula se je »Crv. Hrvatska«, i učinila je nekoliko pri- mjetaba, koje su posve razložite i na svome mjestu, te smo i mi mnijenja, da bi trebovalo više nego sa odborima raditi s organizacijom Hrvata, lozinkom Svoj k svomu! | predlog »Našega Jedinstva« pohvaljiv je i zgodan, ali nije u našoj vlasti da ga izvedemo, a trudno smnogo razloga da bi vlada sama po sebi provela selidbu činov- nika, koji se ističu mržnjom na Hrvate. O tome ovaj predlog dobar je teore- tično, ali se praktično ne da izvestit, dočim predlog »Nar. Lista« uz primje- tbe »Crv. Hrv.« mogao bi silno upli- visati, da se razgali kužni zadarski zrak. »Narodni je List« donio i još jedan predlog, a taj bi bio da bi se čino- vnici imenjivali prama broju pučanstva, što bi po statistici iznašalo tri čino- vnika na svaku stotinu činovnika. Ali je ovaj predlog neuporabljiv, isto kao i onaj »Našeg Jedinstva«, jer koliko god ustali zastupnici i autonomne vla- sti, nemoguće je da bi vlada sebi za- vezala ruke i primila takav uvjet u imenovanju raznih činovnika. Panuo je i predlog i što vele listovi sa strane visoke vlade, da bi mješte općinske policije uvela se u Zadru državna po- licija. Neki su listovi, što je i pohvalno, PODLISTAK. General De Sonis. Krasno povjesničko djelo, napisano po lsusovcu Miroslavu Va- nino. Zagreb. Tisak i naklada Hrv. Kat. Ti- skovnog Društva. 400 stranica. General De Sonis jest Bajardo novijeh doba, veliki ju- nak, znameniti general, uzor otac, strogi ali pravedni starješina, prijatan i ugledan u društvu a istodobno skroman i tih kao pro- sti kalugjer; zmaj na maču a tiho i smi- jeno janje u svojoj ćelici ili pri oltaru, po- komik dapače svet u svome životu. Nje- govu vanrednu vrlinu naznačuju ljute bor- be i kreševi u Algeriji u Italiji, u obrani svoje mile zemlje Francuske, za koju bi bio dao ne jedan nego tisuću života. Kad bi uzjahao vilovitoga konja, s kojega ne bi sa- šao cijele dane ispred svojih četa, bio je junak nad junacima, a netom bi sašao s ko- nja, kad bi vidio namirenu svu družinu i svakoga i pojedinoga vojnika, onda bi kao skromna dumnica pristupio tužnijem ranje- nicima, da ih sokoli, da nadgleda kako bi bili dobro njegovani, i da mnogomu i mno- gomu uz pomoć tjelesnu pruži nadasve ne- liši God. V. NENA MANAS godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. nefrankirani Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma | dopisi Uredništvu. — Za- zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit tetku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi e primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. prigovorili toj namjeri, jer žele da op- ćinska autonomija pak bila i Zadra, koliko god strastvena i partajična, o- stane u potpunoj kreposti; ali dobro odvraća »Nar. List«, da nije treba mje- riti srestva kad se radi obezbijediti o- sobnu slobodu i život mirnijeh gra- gjana, i da se brutalno nasilje izvedeno na tužnoga Masovčića i Angjelinovića neda suzbiti drugim srestvom nego tim, da su čuvari reda i poretka prama svakomu jednaci. Kazalo se je, da bi bilo zgodno raspustiti zadarsku općinu, ali i tomu odgovara »Nar. List«, da ne bi bilo uputno, jer bi isti elementi u kratko doba opet zasjeli na općinu. Svakako kako stvari stoje, bilo bi do- bro podkresati općini zadarskoj oštre čampe, a to bi se postiglo kad bi se uvela državna policija. | mi smo ista- kli bili jedan predlog, a taj je da iz Zadra sele Zem. Odbor i Sabor; i ako priznajemo da bi tim pripustili Zadar svome udesu, i da bi se možda izgu- bilo sve ono, što se krvavom mukom do danas steklo u osviješćenju i po- narogjenju Zadra, ipak po svoj prilici bilo bi najuspješnije srestvo da se pri- sili visoka vlada, kako bi trsila se malo bolje, da zadovolji Hrvate, koji su ne- prestano izloženi uličarskim nasrtajima zadarskih talijanaša. Kako smo razložili, neki su predlozi veoma zgodni i umjesni, ali sve nas je strah da baš kad su se iznijeli mnogi predlozi od svega toga ne bude ništa, jer tako nam je u ćudi da se izvrće- mo, pak sve ostane na onome ko što je i prije bilo. Zato veoma je za pre- poručiti, da oni koji su pozvani i koji mogu uplivisati na sudbinu naše po- krajine, muževno i žilavo uzmu kao temelj one predloge, koji su najuspje- šniji i najkorisniji, i da iste provedu žurno i žilavo, jer je do obraza cijeloj pokrajini, da jednom za uvijeke odbaci jogunstvo Zadra i one klike, koja ne- prestano od po vijeka svake godine uznemiruje i zlostavlja mirne Hrvate, koji se ponose tim imenom i nedadu se zavesti od strasti zanešenjaka. Po- stali bi smo posve smiješni i zaslužili bi smo dalnas narod kamenuje kad ne bi smo barem nešto učinili, da se pri- like zadarske poboljše na taj način, kako bi svaki Hrvat nesmetano mogao se procjenjive utjehe svete crkve. U' svojoj slu- žbi svakomu je bio pri ruci, i mnogi, koji danas u Francuskoj zapremaju u vojništvu prva mjesta, njemu su harni, jer mladijem bio im je otac, prijatelj i odvjetnik. Za sebe pak nije tražio časti, ne odlikovanja, ne mo- ćna zagovaranja, nego posve nesebičan, ži- vio je siromaški do svoje smrti, Mnogo je puta bio u ljutoj nevolji, u oskudici, i sama mu je Providnost jedanput na vanredni na- čin došla u pomoć: imao je mnogobrojnu obitelj, milu djecu, koju je vanredno ljubio, i koju je izdržavao na školama; češće je morao seliti u velike dalečine; ali ipak i od svoga siromaštva rado bi dijelio ubozima i pripomagao svete i korisne ustanove. Rodio se je godine 1825.; kao mladi oficir ponaj- više je službovao u Algeru, gdje je najte- gotnija služba, jer su tamo pustinje i divlji narodi, koji naliječu ko gusari i haramije, i jaoh ti se onomu koji ne stoji dobro na oprezu. Vanredno se odlikovao god. 1859. kod Solferina; 1860. u Maroku; 1866. u Mellili; 1869. u Ain-Mathi; 1870. u Brou; iste godine kod Loigny, gdje je izdržao svu silu Njemačkijeh četa, izgubio nogu, ostao ponositi svojim porijeklom, svojim u- vjerenjem. Mi smo našu rekli, neka svak učini svoju i u brzo će za nas nestati zadarsko pitanje: .e_ 4. Ćirilica. I ako je stanovište naše stranke u pita- nju ćirilice vrlo dobro poznato svakome iz pisanja glavnog glasila naše stranke »Hr- vatskoga Prava« u više navrataka, ipak je potrebno da se osvrnemo i na drugu tačku poznatog predloga Prodana i družine, koja glasi: »Ravnopravnost ćirilice sa latinicom«, a to tim više jer je »Hrvatska Kruna« Br. 40 u odgovoru nama upravljenu kazala : »proti njoj (ćirilici) niko više ništa«. Da vi- dimo, kako tu stojimo. Čim je Prodan i drugovi iznio poznati predlog, Starčevićanci su iznijeli muževno kako dolikuje Hrvatima svoje prigovore, megju ostalim i protiv uvedenja ravnoprav- nosti ćirilice sa latinicom. Prodan je na to odgovorio u uvodnom članku (>Hrv. Kru- na« Br. 24 od 27 Veljače). Nu šta on tamo kaže ? Mješte da se osvrne na prigovore i oprovrgne ih, on se primio lakšeg posla; on naime stao da nam dokazuje da je ći- rilica i srpsko i hrvatsko pismo dapače da je više hrvatsko nego srpsko, kao da to nijesmo i bez toga i sami znali. Na tome dalje gradi obranu svoje ll. koncesije, pa zaključuje po prilici: ćirilica je dakle hrvat- sko pismo, Hrvati su ga upotrebljavali to- liko vijekova, načelno se nikako ne smije jednoj slavenskoj pače specifično takogjer hrvatskoj azbukvi zatvarat vrata na doma- ćem ognjištu ... dakle, ravnopravnost ćiri- lice sa latinicom i od časti i koristi po nas Hrvate! Da to svoje umovanje jače potvrdi nadodaje, da je ćirilica i zakonom priznata. Predpostaviv premise vrlo dobro zaklju- čuje te u tome kao stvari dobro kaže. Je- dino dvije se stvari moraju opaziti. Prije svega 1.) ovdje se ne radi o pitanju je li ćirilica hrvatsko pismo ili nije, nego je li politički mudro je li koristno po hrvatski narod uzakoniti kako danas stvari stoje rav- nopravnost ćirilice sa latinicom; zatim 2.) vrlo je slabo načelo braniti svoj grijeh tu- gjim grijehom; u našem slučaju navagjati činjenicu da je ćirilica i, onako zakonom obezbijegjena. Ta i Nagodba je zakon, pa čemu ne povući posljedice ? Vrlo je opasno načelo, a očito je svakome, a da bi trebalo potanje progovoriti. Mi ćemo se pozabaviti prvom opaskom. Da je dakle ćirilica hrvatsko pismo to znamo, da je treba štovati kao svoju vla- stitu starinu i to znamo, ali to možemo protegnuti i dalje n. p. na bosančicu, a po gotovo na glagolicu, pa čemu ta gospoda nijesu protegli svoj prediog recimo barem na glagolicu ? Bili bi barem logični sa hr- vatskog stanovišta. Ali, čujemo prigovor, cijelu noć u snijegu, i jedva se nakon duge bolesti oporavio. I ako je bio izraziti pro- tivnik republikanske vlade; i ako je bio gor- ljivi pristaša Enrika V. Chamborda; i ako je bio katolik s pete do glave, ipak repu- blikanska francuska vlada ne samo da ga nije svrgla nego ga je uzvisila do časti ge- nerala divizijonera, i obdarila ga sa mnogo počasti i odličja. Jedino kad nije dopustio kao vrhovni zapovjednik da redovita vojska pod njegovom upravom goni mirne redo- vnike i skromne dumne, dadoše mu na njegov zahtjev mirovinu, u kojoj je malo proživio. Ko želi da se okrijepi bogoduhim štivom i da vidi kako uz britki mač može se naći nježno srce; kako i u našemu vijeku nala- ze se junački nasljednici velikih križarskih junaka, poput Sibinjanina Janka i Skender- bega bana, neka uzme ovu divnu knjigu, gdje će vigjeti kako uz Boga i za Boga naći je i kod vojnika junaka, koji su spravni na sve žrtve kao za vjeru svoju tako za do- movinu svoju, jer im daje odvažnu jakost Onaj, koji je predobio smrt i uskrsnuo od mrtvijeh. Nasladit će se nadasve videći kako je junak-general prije groznijeh bitaka pri- i O? glagolica se sačuvala samo u ite. ćiri- lica se usavršila pa se upotrebljuje ne samo u crkvi nego služi kao narodno pismo ne- kih slavenskih naroda! Jest, tako je. A to nam je uprav i ključ koji nam kaže, da Prodan i drugovi nijesu tu tačku u predlog umetli o ćirilici kao hrvatskom pismu, nego radi toga što ćirilicu upotrebljavaju neki slavenski narodi. U našem slučaju Srbi. Prama tome, nije smjelo braniti ravnoprav- nost ćirilice kao hrvatskog pisma, kako su to učinili Prodan i drugovi, treba da brane tu ravnopravnost u koliko je ćirilica pismo kojim se Srbi služe i koliko je kao takova našemu hrvatskom narodu na uhar. O tome pako do danas gospoda nijesu proslovila potanje ni slova, a to su morali, ako iskre- no misle svome narodu razjasniti. Kad smo tako u pravu kolotečinu sveli to pitanje, onda tek nastaje potreba da o- gledamo je li nužna ravnopravnost. — Star- čevićanci navedoše protiv te tačke poznatog predloga u više puta po prilici slijedeće razloge: 1.) U opće cijeli svijet izuzev ne- ke slavenske narode ima latinicu, a i oni koji je ne imaju ili potpuno ne imaju n. p. Nijemci, nastoje da je uvedu; 2.) dvostruko pismo je ogromnom zaprekom u nauku te je neopravdana sa gledišta pedagogije i di- daktike pa oteščava napredak posebice djeci našega naroda; 3.) ćirilica ne ima u sebi praktične vrijednosti; 4.) u opće je nepo- trebna sa svakog gledišta; 5.) uveđenjem ćirilice mješte na bolje kako svi narodi teže mi bismo išli natrag; 6.) uzakonjenje rav- nopravnosti ne treba nama da nas poduči štovati »starine« svoje, znamo i bez toga. Prama tome naš narod nebi uvedenjem ći- rilice ništa koristio, dapače bi štetovao. Prije nego druge razloge naše navedeimo protiv ćirilice, upozorujemo posebice sva- koga na Prodanov »Obračun« primjerice od 119-128 stranice. Razlozi bi bili: 7.) što Srbi svojataju ćirilicu kao srpsko pismo i kao takovim se služe; 8.) što je ćirilica naj- lakše sredstvo da se u tom smislu zavara naš narod, a to vidimo na svoje oči svaki dan (»Obračun« 123); 9.) što srbi ćirilicom tjeraju najbjesniju propagandu za svoje ci- ljeve; 10.) što uz vjeru i pismo razdvajaju naš hrvatski narod još više i time ga hoće da upropaste... Nu za danas dosta. Sada se tamo pitamo sa »Obračunom« str. 123: »Kako neće da zabludi prost čovjek kad pak nadogje i što drugih okolnosti, koje na tu zabludu (da je ćirilica srpsko pismo) potiču, ili ju uskoruju ?« U savezu sa tim pitamo i mi sa svoje strane: kako neće još više da zabludi, kad vidi svoje do jučer vogje da ga pute na ono što su jučer že- štoko osugjivali ? Iz ovoga što navedosmo slijedi, da go- spoda koja su za ravnopravnost ćirilice sa latinicom u našem narodu, moraju da do- kažu da prigovori ne stoje, da nijesu oprav- dani; moraju da dokažu da je korist naše- stupio da se osnaži kruhom jakijeh i kako bi nakon mukotrpne svoje službe sproveo cijele noći u kakvoj zabitnoj crkvici, da čini časnu stražu Gospodaru svomu; nasladit će se nadasve čitajući ljubezne listove svojoj dječici, koja su u njemu imala uzor oca, uzor svake kreposti. Nadasve mladež imala bi čitati ovo djelo, da se uvjeri kako sama vjera stvara čelični harakter. Theokritove Idylle. Preveo, uvod po- brao i tumač dodao prof. J. V. Perić. Za- dar. Cijena K 2. — Str. 256. Umjetna kla- sična literatura bijaše najmilija zabava u do- kolici starijem Dubrovčanima, koji su silu toga i prevagjali i preragjivali po starijem uzorima. Novijem načinom života taj je li- jepi običaj prestao, i danas svi imadu do- sta zabave da prouče ono što svaki dan i- zlazi, a kamo li da se sa starijem spisate- ljima zabave, Ipak velika ljubav starijem u- zorima nije prestala; i pok. Kazali i pok. Zore najbolji su nam dokaz o tome, ai ovo djelce svjedoči nam, da ljubav starijem klasicima nije posve isčezla, i da je mno- gijem ponajbolja naslada zabaviti se tom književnošću, i ako je rijetko naći koji bi mu hrvatskomu narodu u toj ravnopravno- sti. Dok to jasno ne dokažu, mi ćemo o- stati kod svoga mišljenja i peliti neprestano narodu svakom prigodom : Hrvatski e, tjeraj iz svojih škola, tjeraj sa: svoga praga ćirilsko pismo, jer i ako je do tvoja stari- na, ipak danas ti može jedino da bude na propast. Nesreća je što je to toga došlo, ali tako je, a to se neda zatajati. To vidiš najbolje danomice, braća nebraća uprav hoće da te tvojim vlastitim oružjem kojega su ti oteli unište, moraš ga otupiti a ako treba i uništiti, to oružje možda je i slavno ali tebi nije od koristi dapače ti je na štetu ! Ne slušaj prazne fraze, već gdje god ti se prilika nadade: van s ćirilicom ! Bog i Hrvati! R. Općina Nerežišće na Braču. Tempora mutantur, et nos mutamar in illis. Žalosna srca predajemo javnosti: na ra- zmišljanje pogoršano stanje u ovoj općini, a željom da se naši.oci prenu i udare pra- vim putem, dok imaju vremena da se po- kaju za neoprostivi grijeh. Zbilja vremena se mijenjaju, i naši promijeniše se, ali samo na gore. Biće kakvih 14 godina, da su u našoj općini zamukle krive kletve i potva- ranja gadna, a zavladala bila vremena mira i djelomične ljubavi. Bijasmo zatrli aždaju »talijane« a šnjom i sve njihove plemen- štine. Krvavu borbu, koju su održali im ca- pite g. Dinko Dubravčić pok. Ivana, blago- pokojni načelnik Ivan Avancanić sa ostalima čestitima Hrvatima Nerežišća i odlomka Dra- čevice, a u ljubavi i bratskom zagrljaju sa svećenstvom, koji su se borili kao lavovi, zakopavši i osobna prijateljstva sa talijanima. Poslije svega toga naši oci okrenuše legja svećenstvu, i kao kaznu za to dobiše: da su izgubili u svom postupanju i pred Bo- gom i ljudima. Ogriješiše se o harnost, a u to stadoše predavati narod u žvale nje- govih dušmana. — Ograničićemo se na sje- dnicu 1/6. t. g. Istina, da dolazimo kasno, - ali po Hrvate Nerežišća, ubojite okolnosti osvježuju dogogjaje onog dana, kada ve- ćina onih koji bi morali svijetliti, pokrivaju sebe i narod tminom, tminom talijanaštva, kada glasovaše uz podnešenu sramotu, da se otpusti liječnika Hrvata Starčevićanca, uza svu buku galerije, koja je na stalan mig, a na zagovaranje g. Giandomenico Carstulo- vich-a da se liječnik upravo protjera, vikala »fuora, fuora«. | ta lekcija nije u onom času mogla razbistriti glave naših otaca — mutamaur in illis. Hajdemo na popunjenje mjesta Ill. opć. prisjednika. Tu je g. Dinko Dubravčić, kojemu jedan talijanaš g. Gian- domenico Carstulovich nametnu jaram, i to kako težak — jer je nedičan po poštena čo- vjeka, a čudan u njegovom životu. Onaj g. Dubravčić dneva 1/6. t. g. daje žig svo- joj prvoj pogriješci na vječnu uspomenu, se usmjelio pretočiti u hrvatski, i to svoj- ski i izgledno kojega staroga klasika. To je učinio g. J. V. Perić, profesor i narodni zastupnik na parlamentu. On nam je daro- vao pohrvaćene Theokritove Idylle, na: ko- jijem je radio od mnogo godina. Te su gla- sovite pjesme preveli u latinski veliki ka- nonik Zamagna i Kunić, ali koliko god im prevod izvrstan bio, ostao je mrtvo slovo za naš narod i za ogromni dio čitatelja, dočim prof. Perić podario nas je u našem milom jeziku tijem krasnijem pjesmicama, koje su remek-djelo svoje vrste. Ogromne poteškoće zakrčivale su mu trnoviti put, ali je on sretno, vješto i pobjedonosno sve svladao i dao nam je knjigu, kojom se naš narod i naša literatura može uprav podiči- ti, a osim toga u zgodnomu riječniku tu- mači sve one riječi iz stare mitologije, ta- ko da čitalac može. sve dobro i svojski ra- zumjeti i do kraja osladiti jedrinu i ljepotu pjesmica. Eto krasne knjige svim onijem, koji žele nasrkat se na izvoru starijeh klasika .i u- gledat se u vrsnoću starijeh pjesnika. Na- bavite ju i naći će te se posve zadovoljni.