Br. 237. kad no je jedino po njegovoj volji ušuljao se u općinsko vijeće g. Carstulovich, on — neoprostiva li grijeha! — prvi glasuje u iz- boru III. prisjednika za Giandomenica Car- stulovicha, dok ostala većina ostade kao u- bijena, nevjerujuć svojim ušima, jedan dru- gog pita i tuži nad sudbinom. Zahvaliti je bilo vijećnicima sela Dračevice i Velč. Mi- ličeviću, da mu nije upalilo. — Gospoda oci, a i blagopokojni načelnik neimaše ri- ječi u grlu, da pokažu ko su oni i što je većina, a da se jednog talijanaša trpi samo iz etikete; kad no je g. Carstulovich onako junački, kategorično imao srca da u talijan- skom jeziku zadade poštenu riječ Velč. Don Niku Miličeviću i Don Ivu Makljaniću e oni više neće biti vijećnici, jer mu baš oni i omeše, da nije i prisjednikom postao. — Gospodo oci, ono je bio čas da se nepo- zvanomu i onomu koji je po milosti Hrvata u vijeću pokažu vrata za navijeke, Jesu li dakle naši oci na krivom putu? Sada jesu, a hoće li se pokajati? to je pitanje. Dinko Dubravčić priznaće nam, da je pogriješio, a i sam kaže: u ime mira; nu vjerujemo, da će se otresti pogriješke i kao pošten čo- vjek i ljubitelj mira da će udariti stazom, koja će uzdržati Nerežišće hrvatskom varoši, a narod u miru i blagodati, a oslona će naći u varoši i odlomcima za njegov rad. I ako je nemila smrt kroz dvije zadnje go- dine pokosila više nenadoknadljivih Hrvata i poštenjaka u varoši, zato nesmijemo se predati jednomu. To nam ne dopušta isku- stvo u prošlosti, ponašanje u sadašnjosti, a vidik u budućnosti; jer padnemo li u ruke provedurske, teška će nas osveta dopasti! Promijenimo se, ali na bolje, to je želja i namjera naša! Jedan i drugi tražiti će ko se je usudio dotaći se olimpa, nu do toga nama nije, već da se Hrvati u varoši Ne- režišća prenu, a talijanima poručujemo: osta- vite se ćoravog posla! Kako Smodlaka angažuje svoje teliće. Prigodom skupštine demokratske stranke u Dubrovniku, mnogi su se pitali: ko je platio trošak i nadnice mnogim seljacima, koji su demokratskoj skupštini prisustvovali. »Veliki« Jozo preko svojih spljetskih libela »Slobode« i »Pučke Slobode« trubio je na sve strane, da su patrijotizam i načelo pred- vodili njegove teliće u Dubrovnik, tom pri- godom da novac nije igrao nikakove ulo- ge, jer da njegova marva neda se za novac voditi. Lakoumni su mogli tome povjero- vati, ali pametni su se ljudi smijali; samo je bilo pitanje: da li je spljetski »prorok« iz svoga džepa troškove podmirio? Ko po- zna »velikoga« Joza, zna, da on nije ni najmanje darežljiv, da bi žrtvovao i 50 kr. iz svoga džepa, a kamo li nekoliko stotina kruna; a neki nam kažu, da se je u Du- brovniku silno razljutio na dubrovački de- mokratski odbor, jer i njemu naplatio 4 kr. za objed u Sokolani. Ima mu biti bilo jako teško kad su seljaci stali na povratku od njega tražiti da im isplati obećane putne troškove i nadnice, Proračunao »veliki« Jo- zo: trebovalo bi 3000 kruna, a odakle? Neda on ni prebijene pare, td on nije na- učan davati seljacima nego samo od njih primati. A kako bi bilo, umuje spljetski »prorok«, da mi nasamarimo neke dubrova- čke gospare, vlasnike dubrovačkog paro- broda, koji je prevažao demokratske teliće, te da oni meni isplate ono, što sam ja o- bećao seljacima. Nije baš grubo zamislio | Smodlaka, pa i ako nije časno, ali bu- duć spljetski Jozo kazao, da će kroz 8 da- na predati stvar u ruke suda, čekati ćemo dok učini tužbu, da vidimo što će sud ka- zati. Jozo | osam je dana prošlo! Kada sa- znademo sve potankosti o cijeloj ovoj stvari iznijeti ćemo sve na javnost, da se svak u- vjeri, kako radi spljetski Jozo, i na koji na- čin on angažuje svoje teliće. Sada nam je poznato samo ovo: a) da Smodlaka još nije platio dubrovački parobrod, koji je na skupštinu doveo njegove teliće ; b) da je Smodlaka obećao svojim telićima isplatu svih troškova, ako dogju na skup- štinu ; €) da je Smodlaka nastojao na ne vele oz- biljan način, kako bi od vlasnika dubro- vačkog parobroda ishodio novaca (u ime zakašnjenja parobroda) i tim novcem is- kupio obećanje seljacima, da će im pla- titi putue troškove. I ovoliko za danas dosta, drugom prigo- dom više ! Vijesti iz naroda. gospode, ipak nebijahu opterećeni raznim nepravednim nametima kao sada, ako je i davao dohodak sa svojih zemalja nu to mu je bilo sve, uz mali porez kojeg je pla- ćao. Došlo je vrijeme da se narod iskupio od kmetstva i postao slobodan na svojoj zemlji, misleći da će mu sve cvijeće cvasti u buduće, nu teško se prevario! Prije je znao koliko vrijedi jedan novčić i znao je šnjim upraviti jer je istog morao da dobije sa krvavim znojem. Danas svak pita a malo ko daje, a barjak tome nose naše Općine, koje bez promišljanja zaključuju na teret jadnog naroda razne dugove, ne sudeći hoće li to koristiti cijelomu narodu ili samo svo- jim privrženicima. Možemo se samo osvr- nuti na Kunovsku Općinu, koja u tom po- slu prednjači drugim na poluotoku. Samo ko pozna položaj iste, pa bio čovjek kojeg mu drago staleža, nek sudi. Općina na te- ret zajednice optereti sve općinare za po- pravak puta Potomlje-Crkvice sa 30.000 Kr., kojim putem samo ona dva sela putuju u pomenutu pustoš Crkvice. Nije gledala na promet gdje izlazi, već suviše u svojim izjavama Zemaljskom Od- boru opisuje Crkvice kao kakovo izvanredno tržište, štetujuć tim Trpnju, poznatom mje- stu i sa svojeg prometa i položaja. Koliko doznajemo, ispit će i Pijavičino svoju čašicu za gradnju općinske škole, jer trebovnik koji je poslat pokr. Vijeću na o- dobrenje iznosi 21.800 Kr. za gradnju je- dnorazredne učione, gdje će se smjestiti najviše 38 djece! Hoće li Vlast to odobriti, ne znamo, nu čovjek zdrava razuma misli da neće; suviše gdje su danas unajmljene školske prostorije za samih 50 Kr. Neču- veno ! Jadan narod prekrštenih ruku gleda u svoje »dobrotvore« i mfiči, a zašto mđči teško je tumačiti ! Kad je ono bilo pitanje smještenja c. k. kot. Suda, znala su stano- vita gospoda seoske glavare negovoriti što da tamo reču, premda mislimo da će se bez obzira na njihoge izjave riješiti spor onako kako će položaj i sve drugo odgo- voriti svrsi, ne gledajuć na ono što ne ino- že biti, što bi mogao samo jedan Kuno- vljanin misliti za smjestiti ga u Kunu. Ja- dan narod volio bi i danas biti kmetom i Bog zna što, nego se naći u buduće u ru- kama neke gospode ! Iz Lumbarde na Korčuli. (Svečanost sv. Roka. — Korčulanska go- spoda prama nami seljacima). Kao obično tako i ove godine naše selo proslavi sv. Roka, zaštitnika mjesta, sjajnim načinom. Već iz sutra redale se tihe sv. mise, na koje pristupaše mnogobrojni narod. U de- set sati bje svečana sv. misa, koju Svevi- šnjem prikaza veleuč. Dr. Botta, a naša vrijedna i zauzetna učeća mladež uz pratnju jednoga od istih otpjeva krasnu misu od Dierix-a. Po podne uz slavljenje zvona, le- pršanje hrvatskih troboja te mnoštvo puka i uz kitu naših svećenika bje iznešen svečarev kip, da se ovrši običajni ophod. Vrijedno crkovinarstvo sa župnikom na če- lu, nastojaše, da što svečanije nakite crkvu, a večernja rasvjeta uprav bijaše osobita kao ne prošlih godina. — Neka vrijednom žu- pniku i crkovinarstvu na čast bude! Kao i drugih godina tako i ove, pohodio nas do- bar broj naroda s obližnjih sela. Bilo bi i više, ali neka gospoda korčulanska turiše vijest po okolnim mjestima, da nitko ne ide ma svečanost u Lumbardu, jer da se »raširila kužna bolest«. Da vidimo što je na stvari i neka nam korčul. gospoda ra- zjasne koja je to kužna bolest? Neka nam osim jednoga slučaja grlice, koji drugi iz- nesu, pak im čast, a ne kako rasturiše, da je dvanajest kuća zatvoreno !?! Baš gdje se je bolest najprije pojavila? — U gradu Korčuli da —, pak jesu li se zainteresovala gospoda javiti okolnim mjestima da na dan sv. Teodora, budući je opasna bolest nitko ne dolazi u grad? Potvrdit će slijedeći do- kazi kakva je »kužna bolest« u Lumbardi: Nek nam odgovore naši prosvjetlitelji, zašto su seljane puštali u grad i dopuštali im prodavati hranu, koju su kupovali i jeli, a bili »uvjereni« đa je kužna bolest? Oni su to sve jeli i nijesu se okužili! Pak napo- kon kako to da su okolna sela znala za »kužnu bolest« u našem selu, a mi isti u samoj Lumbardi o tome nijesmo znali ni- šta ?! Zar bi toliko stranih obitelji ljetovalo u selu, te cijelo ljeto boravili u »okuže- nom« mjestu ?! Odgovorite nam dakle go- spodo, što je po srijedi? Mržnja i ništa drugo na sva okolna sela. Vjerovasmo do- sta i na našu štetu. Prošli su dani zaslije- pljenja i mi smo otvorili oči, a zdravi i nepokvareni seljački kriterij željan istine — u istini naći će spas, slobodu. — Lumbar- gjani. (Op. Ur.: Uvršćujemo ne iz kakove tobožnje mržnje prama miloj Korčuli, nego u ime nep da se svačija čuje, sr- Du- |dačnona željom i , da se utrnesva- ka mržnja a da za iskrenost i ljubav megju svim selima sa svojim drevnim gra- dom Korčulom). o «< ». PRAVA CRVENA HRVATSKA $ Mljeta. (Ribarsko poduzeće). Eto već skoro go- dina dana da se megju nama nalazi podu- zetni ribar Tomo Franić, iz Radišća na Kor- čuli. On se bavi lovom srdjela pod svijeću i kupovanjem jastog4, tako da već ima ne- koliko spremišta na Mljetu i na Korčuli, te tim čini narodu veliku korist. Za središte svoga rada odabrao je Luku ispod Prožure. Ovamiošnji ga narod veoma hvali, jer je sa svakim ljubezan, te rado podučaje u novim vrstama ribarenja. Kad uhiti obilna lova o- no, što mu preostaje dava narodu bespla- tno. Kazao nam je, da je naredio motor u Berlin, te da će do 3 mjeseca njegov paro- brodić zaploviti oko Mljeta. Odlučio je, da će na Mljetu kupovati svakovrsnu ribu, te će nositi na Korčulu, odnosno u Dubrovnik. G. Franić hvali sve Mljećane, ali najviše Prožurane, jer da bez njih ne bi mogao održati svoju radnju. S njime je u društvu za jednu trećinu radnje g. Ivelja s Lastova. Kažu da će osnovati na Mljetu i ribarsku zadrugu, u čemu ih osobito pomaže Općin- ska Uprava. Preporučamo narodu i ć. k. Pomorskoj Vladi u Trstu da ga pomognu u njegovom poduzeću, jer je to doista čo- vjek koji zaslužuje priznanje i nagradu: Bilo mu sretno i berićetno ! Iz Metkovića. (Još o pašaluku financ. povjerenika Ha- gendorfera). Prošlog jednog dana na mo- stu preko rijeke bio je na straži financijski nadstražar M., i preda nj pristupi c. k. po- vjerenik Ferdinando Hagendorfer, upitavši ga je li vidio proći jednog činovnika; nad- stražar uljudno ga pozdravi i reče da nije, na što Hagendorfer na nj skoči k& van sebe, te ga na najprostiji način otjera na drugo mjesto u službu, a na most drugog postavi. Nastaje pitanje: je li dužnost povjerenika Hagendorfera pratiti stope c. k. činovnika, tim više kad oni revno vrše svoju službu? Bolje bi uradio, da on malo tačnije i za- konitije vrši svoju službu, a da c. k. čino- vnike pušti na miru, jer bi po tome moglo izgledati ko da on nije financijski povjere- nik nego štogod drugo. — Jednom se raz- govarao politički činovnik g. Z. o političkim stvarima (pak to mu je i zvanje), ali Ha- gendorfer to dočuo po svojoj ženi, koja čula sa prozora, i ovaj odmah otrči javiti g. Poglavaru, i to javivši sve obratno, samo da može rečenom činovniku naškoditi! Ali izmišljotinama se ne može nikome nauditi! — I prošlih dana opet je otišao »gospar« Hagendorter na ribanje, povedovši sa sobom nadstražara Š., stražare B. i M. i još je- dnoga, i to je trajalo 2 do 3 dana. Zar je i to »vršenje službe«?! Eto zašto neprestano on drugoga tuži, jer da se ne opazi što on čini, da sa sebe odvrati pozornost! Zar su financijski stražari njegove sluge, njegovi ribari? On će kazati, da je išao »praviti slu- žbu«, i ako u cijelom okružju nema nego sami Opuzen! — Financijski organi moraju sve uredovati talijanski, jer im inače Ha- gendorfer udari globu od 5 do 10 Kr., a to je za čovjeka sa obitelji prilično veliki udarac. — N. pr. neki dan jedan zbog boli u želucu zakasnio doći u ured samih 5 mi- nuta, a Hagendorfer udari mu zato ništa manje nego 5 Kr. globe, a drugome tako- gjer za jednu malenkost 10 Kr. Kakovog je krutog srca taj čovjek, evo i ovog dokaža: svim podregjenicima je bio zabranio da go- vore sa jednim financ. stražarem, jer ako ih opazi da šnjim govore da će im udariti globu, a dotičnom opet strogo zabrani go- vorit sa civilnim osobama. Na to će se za stalno svak u čudu zapitati: Gdje smo? Je- smo li u ustavnoj državi? U uredu neće da niti čuje za hrvatski jezik, te svakoga sili da uče talijanski? Zar u istinu povjere- nik Hagendorfer misli u uredu sptovagjati cilj »Lege nazionale«? Zar misli da nijesmo u Dalmaciji nego u ltaliji? — Nazad malo dana u satovima prostim od službe jedan nadstr, igrao na karata dopuštenu igru u jednoj kafani, samo da malo progje vrijeme, ali on opazi kroz caklo, ugje u kafanu i pred svim potjera ga vanka. Zar je i to do- pušteno? Ta nijesu njegovi robovi! U slo- bodno vrijeme slobodno se je i zabavljati pristojno! — Kada je pak imao doći nad- ravnatelj g. Hočevar, sa svakim je lijepo postupao, da se koji nebi otišao potužiti, te je sve tablice — koje su bile samo tali- janske — dao skinuti, a činio namjestiti dvojezične! Ali uredovni pečat ostao je sa- mo talijanski, kakav je i danas, što je pro- tuzakonito. Eto, sada se vidi zašto mu je »Dalmata« ustajao u obranu! Sada je sva- kome očevidno! Znamo i za onaj čin sa obručio, ali o tome do potrebe drugi put kao i o čemu drugome! Ne znamo dokle će sve ovo trajati i dokle će se trpjeti, ali smo uvjereni da će pravica pobijediti, jer će €. k. Financijsko Ravnateljstvo uvigjeti gdje je pravda, gdje li nepravda! (Premješten Hagendorfer, ). Pri zaključku lista primamo i ovo iz Metkovića: Poznati pismom baruna N., gdje se je Hagendorfer | i Vami i nami c. k, financijski povjerenik Ferdinando Hagendorfer premješten je u Korčulu. Opraštajuć se kličemo: Daleko mu kuća! Braći pak Korčulanima neka je na preporuci: bude li vršit svoje dužnosti i samo svoje dužnosti, častite ga, a bude li se ponašat kao kod nas, tada znadete što vam je činiti! Pravica i istina mora pobijediti! Iz Kotora. (Izlet Hrv. Pjev. Društva »Zvonimir« iz Mula). U nedjelju dne 29/8. Hrv. Pjev. Društvo »Zvonimir« iz Mula priredilo je za svoje članove izlet sa parobrodom »Boke- ške Plovitbe« do Ercegnovoga. Na povrat- ku zaustaviše se izletnici u Tivat i Donju Lastvu, te veselo sproveli nekoliko sati u krugu istomišljenika. Potrebito bi bilo da se često nagjemo na slične zajedničke sa- stanke, e da oživemo onu iskru čistog hr- vatstva, koju su negdašnji »vogje« otrunili. (Srpsko-crnogorski napadaji na vidiku). Neke upravitelje srpsko-crnogorske glazbe (po svoj prilici i onog šumadinca) upekla je istina koju često opisujemo u cijenjenoj »Pravoj Crv. Hrv.«, te su angažovali dva kočijaša crnogorca, pod komandom nekog »skladnog« mladića L., da bi brutalno ob- noć napadnuli jednog našeg istomišljenika, na kojega sumnjaju da je dopisnik »Pra- ve«; dok pomenuti gospodin i ne pača se u politiku. Čemu da lome glavu ko je do- pisnik »Prave«, ko li nije! Ti glavno je da je istinito ono što isti izvješćuje, kao što dobro znade naše cijenj. gragjanstvo. Naši slavosrbi, u službi srpstva, boje se i- stine, te bi reagirali na fakinski način, ali neka paze što rade! (Činovnička konsumna zadruga). Ova ustanova »uspjela« je u toliko, da je ovih dana prepustila svoju radnju novoj nepro- tokolisanoj tvrdci »Carolina Gregovich & C.« Znatiželjni smo, hoće li rečena tvrtka biti prosta od obrine takse, kojoj su podložni svi trgovci i ako će ista raditi pod okriljem konsumnog pravilnika? Politički pregled. Česke škole u Donjoj Austriji. Beč, 1/9.: esi zahtjevaju od vlade, da opozove svoju odredbu glede zatvaranja českih škola u D6- njoj Austriji. Zast. Stapinski odilazi danas u Donju Temenovu (Unterthemenau), da se sam glavom uvjeri, kakav je. položaj českih škola u tom predjelu. Ugarska. Prema vijestima iz Budimpešte sve se više potvrgjuju vijesti, da će kralj primiti doskora u audijenciju ministra pre- sjednika Wekerla. Druge ugarske državnike za sada Ni. Veličanstvo ne će primiti, jer se dispozicije glede ugarske krize imadu očekivati istom 4 drugoj polovici ovog mje- seca. — Opet je »patriotička« štampa cijele Ugarske silno uzrujana radi »panslavističkih« agitacija. Organ slovačkih zastupnika »Lu- dove Noviny« veli: Svi slovački roditelji po- zivaju se neka svoju djecu šalju na nauke u Česku. Česi da su Slovacima najbliže srodni, samo neke riječi su u njihovim je- zicima različite, poglavito pako radi toga, neka ih šalju, jer slovačka djeca uče u českim školama, da su Slovaci, da su Sla- veni, a ne ko u magjarskim, gdje slovačku djecu svom silom magjarizirati hoće, — Bankovna grupa neodvisne stranke opet se sprema da sazove veliku pučku skupštinu u prilog samostalne ugarske banke. Ista će se obdržavati u Aradu, a imala bi biti mno- go veća od one u Segedinu. Sazivači su isti. U Aradu se ustrojio sazivni odbor od 100 članova, koji će praviti propagandu po cijeloj županiji za skupštinu za 19. ov. mj. Bosna ,magjarska banovina“, »Buda- pesti Hirlap« donosi uvodni članak o bosan- skom pitanju, u kome veli, da Magjari i- madu nastojati na tom, da se »Bosna ima pripojiti magjarskoj državi, da se i na Bo- sance protegne magjarsko državljanstvo. Veli, da magjarska kruna može samo u spora- zumu sa magjarskim narodom odregjivati u bosanskom pitanju. Nadalje imade se od- rediti, da Bosanci dobiju magjarsku zavičaj- nost, da se za Bosnu imenuje bosanski ban, koji će biti podregjen magjarskom saboru. I konačno da se bosanski ustav ne smije razlikovati od magjarskog. Sjevero-zapadni dio Bosne, da se može pripojiti Hrvatskoj za cijenu Slavonskih županija, a sjevero- istočni izravno pripojiti Ugarskoj. Hercego- vina pako može biti posebna provincija, ko- jom će upravljati ministarstvo Austrije i Ugar- ske«. Na koncu veli, da »Magjarima ne smije biti cilj sjedinjenje južnih Slavena«. Balkanski savez. Bivši rumunjski mini- star vanjskih posala J, Lahovari, izjavio se je o balkanskom savezu jednome novinaru rekavši, da će Turska prestati biti ognjištem nemira, eko mladolurcima uspije da urede državu onako, kako to ustav i prosvjeta za- htijevaju. Turska će tada biti jaka država, [sila, & kojom će trebati vlasti da računaju.| God. V. Rumunjska sa svojih 131.000, ni Bugarska sa 96.000, a najmanje Srbija sa tek 48.000 četv. klm. neće prema Turskoj moći nikada dolično istupiti, kako bi to učinile sve za- jedno. Dalje govoreći o invaziji Germana sa sjevera i zapada, dolazi Lahovari do za- ključka, da je bezuvjetno nuždno, da Ru- munjska, Bugarska i Srbija sklope savez, koji će morati poštovati sve vlasti. Srbija.*Cijeli trgovački svijet Srbije silno je nezadovoljan radi toga, što vladi unatoč svim pokušajima nije pošlo za rukom, da nagje dostatno izvozišta za srpsku robu, izvozišta naime, koja bi imala nadomjestiti austro-ugurska tržišta. Trgovci kane časovi- to da pričekaju na povratak ministra izvanj- skih posala D.ra Milovanovića, da od nje- ga čuju, kako stoje stvari, radi trgovinskog ugovora megju Austro-Ugarskom i Srbijom. Daljnji njihov postupak udesit će oni pra- ma saopćenjima ministra D.ra Milovanovi- ća, ali kane svakako nastojati, da se sklo- pi trgovački ugovor sa susjednom monar- hijom. Izjava grčkog novinstva. Atena: Grčke novine prosvjeduju proti izvješćima vanj- ske štampe, koja uzbunu posade u Ateni prikazuje kao uperenu proti dinastiji. Grčke novine kažu, da je vojska sada više nego ikada odana svom kralju. = Domaće vijesti. + Dr. Vrbanić. Znameniti akademičar, učenjak, profesor na universi i strukovnjak u financijalnim pitanjima Dr. F. Vrbanić u- mro je u Zagrebu. Sprovod mu je bio ve- ličanstven. Pokoj mu duši! Sramotna borba slavosrba oko ,,Hrv. Krune“ proti našoj stranci. »Hrv. (?) Kruna« u br. 97 od 26/8. pod naslovom »Hrvatsko Pravo« i magjar- ske zastave« donaša na prvoj strani ovu vjesticu: » »Hrv. Pravo« javlja potanko, gdje su i ko- liko je prigodom kraljeva imendana izvješeno srbijanskih zastava, što mu ne zamjeravamo, ali nigdje ne donosi ni viječce o magjarskim zasta- vama. O pogrgjenju hrvatske zastave sa strane Srba u Mitrovici piše uvodni članak, čim se pod- punoma slažemo, ali o povredi iste hrvatske za- stave sa strane Magjara u Osjeku šuti. Zar nije to Rauchova rabota ?! »Prava Crvena Hrvatska« ima riječ . . . “ Da se odazovemo ovom pozivu pro- mučili smo se prolistati brojeve od 18. do 26/8. našeg glavnog glasila »Hrvat. Prava«, pak smo našli u broju od 18/8 na II strani, stupac 1) pod naslovom » Magjar- ske zastave« sasvim oštri i izraziti članak proti izvješivanju rečenih zastava. Zatim u br. 4126 od 23/8 na strani |I. i II. nalazimo izmegju ostalog i ovo: »1 opet povrijegjena hrvatska zastava. Dok u Mitrovici kaljaju »Srbi« hrvatsku zastavu, u- činiše isto u Osijeku Magjari. Tamo su učenici magjarske škole popljuvali hrvatsku zastavu. Ma- gjari i »Srbi«, dakle braća proti — hrvatskim svetinjama ! Javlja se, da je u Osijeku i u Mitrovici po- vedena istraga proti počiniteljima. Ne znamo, jesu li već pronagjeni ili nijesu. Svakako valja i je- dne i druge najstrože, eksemplarno kazniti, da se dade povrijegjenoj hrvatskoj zastavi zadovolj- ština. Treba pokazati došljacima Magjarima, da jedu ovdje hrvatski kruh i da moraju poštivati sve, što je hrvatsko, u prvom redu hrvatsku za- stavu. U Ugarskoj bi se digli na noge svi Magjari bez razlike stranaka, da se to tamo dogodi i tražili bi najveću zadovoljštinu: krivci bi bili kažnjeni najosjetljivije. Jednako mora biti u Hr- vatskoj, da se za buduće u zametku uguši svaki pokušaj vrijegjanja i pogrgjivanja hrvatskih sve- nja.“ Dalje nalazimo u broju od 24/8. na II. str. te u broju od 26/8 pod naslovima: »Povrijegjenje hrvat. zastave«, gdje se po- novno povraća na povredu zastave sa stra- ne »Srba« u Mitrovici i Magjara u Osjeku. — Neka sude pošteni čitatelji, na kakov sramotni i nepošteni način se dandanas vodi politička borba proti svojim do jučer istomišljenicima, a kako li neće proti ostalima ! Megjutim čestitamo odgovornom uredni- ku č. g. Don J,. Prodanu na ovako »lije- pom« i »poštenom« načinu borbe proti o- nijem, koji su ostali vijerni svojim načelima. Ovako se dogagja kada se maloljetni pu- štaju pisati, bez ičigove kontrole, dapače budu i po svojim vogjama na to napučeni i k tome pohvaljeni, da su jednu laž na- pisali. Ali što ćemo, dok ima ljudi, koji imadu obraz kao i glavica luka, da, kad jednu ljušturu digneš, ostaje druga i treća it, d., dotle ćemo imati i sličnih pojava a osobito megju našom današnjom inteligencijom. I. sastanak starčevićanske srednjoškolske mladosti u Za- grebu uspio je u svakom pogledu kra- sno. Učenika je bilo do 300 sa svih strana domovine. Mladost je vijećala dva dana, a diviti se moramo onoj trijeznoći i zdravoim prosugjivanju prilika, koje su učesnici sa- stanka pokazali u stvaranju onih velevažnih izaslanik slo- zaključaka. Prisustvovao je i