Br. 239.

sve njih Svevišnji uzdrži još za dugi niz
godina na ponos Bosne i na slavu cijeloga
naroda. Uz ta dva presvijetla svako hrvat-
sko srce milo se sjeća i onog sijedog star-
ca, katoličkog biskupa, narodnoga borca za
hrvatska prava, presvijetloga Buconića u Mo-
staru, i to je glavni sin mile nam Hrvatske,
koji je svakom prigodom visoko dizao hr-
vatski stijeg u kršnoj Hercegovini.

Mila braćo, dopustite mi, da budem is-
kren, jer iskrenost mora biti glavno obilje-
žje svakoga čovjeka, svakoga hrvatskoga
rodoljuba. Živa je istina, mila gospodo, da
sve hrvatske stranke kažu, da se bore za
slobodu mile nam majke Hrvatske, ali mi
dobro znamo i uvjereni smo, da samo je-
dna stranka u Hrvatskoj visoko diže stijeg
hrvatske slobode; jer se nikada i u nije-
dnom slučaju nije složila sa grobarima Hr-
vatske slobode, sa neprijateljima hrvatsko-
ga naroda. Uz svake potvore, uz isto vje-
rolomstvo, ona je postojano, neprekidno i
sustavno spješila vazda onemu cilju: ujedi-
njenju i sjobodi mile domovine svoje. A to
je, gospodo, Starčevićeva čista stranka pra-
va, koju predvodi uman čovjek, veliki Hr-
vat, mili starina Dr. Josip Frank, i mi svi
Starčevićanci ponosimo se, da vojujemo pod
njegovim umnim vodstvom, jer smo uvje-
reni da će ta stranka uskrisiti staru slobo-
du naše domovine Hrvatske. U to ime po-
zivljem svih Vas, da u jednom duhu, u du-
hu velikog Starčevića mapijemo miloj do-
movini i da se zavjerimo, da će mo kao
jedna duša raditi neumorno dok ne vidimo
Hrvatsku sretnu i ujedinjenu.

Dobri će Bog blagoslovit naše napore i
mi ćemo ne u daleko kao slobodni i sretni
Hrvati, moći iz svega srca našega klicati i
vikati: Živjela Hrvatska!

Isti govornik predloži tri resolucije:

Prva: jer se nezna gdje se uprav danas
nalazi ugledni naš presjednik g. Dr. Josip
Frank, neka se odašalje na »/rvatsko Pra-
vo« brzojavni pozdrav i nek se naglasi, da
smo svi suglasni sa braćom maše stranke
u Banovini;

drugo: da se pozdravi dični starina i vo-

ja naprednih muslimana g. Ademaga Me-
sić i iskaže želja, da brani prava domovi-
ne i svojih istovijernika još kroz dugih niz
godina;

treće: da se pozdravi čelik Hrvat i zna-
čajnik biskup Buconić u Mostaru.

Predlozi bijahu jednoglasno usvojeni i
velikim aplauzom odobreni.

Govor g. Karla Goge:

Časna i mila gospodo!

Sretni slučaj, da se tako izrazim, hotio
je, da se mi Starčevićanci Dubrovački na-
gjemo u Vašoj miloj sredini, poslije onog
diplomatskog čina, kojim su i ove naše sta-
rodrevne Hrvatske zemlje anektirane k na-
šoj monarhiji a time čvršće vezane s hr-
vatskim kraljevinama, koje su u njenom o-
kviru. Nadajmo se, da nećemo ostati samo
pri ovome, već da ćemo korak dalje, i do-
živjeti onaj sretni dan kad budu Bosna i
Hercegovina s ostalim hrvatskim kraljevi-
nama sačinjavati jednu jaku i slobodnu dr-
žavu na jugu ove naše monarhije, a pod
žezlom Habsburgovaca. Ja Vas mila gospo-
do pozdravljam u ime onog dijela nas du-
brovačkih Starčevićanaca, koji su pri dana-
šnjim zamršenim prilikama ipak ostali naj-
vijerniji svojim načelima, koji nije ničigovo
ime ni slava mogla odvratiti od svog stal-
nog uvjerenja. Pozdravljam Vas u ime Du-
brovačkog Starčevićanskog Radništva i na-
še »Hrvatske Radničke Zadruge«, ove kule
starčevićanstva ne samo u našoj Ateni, ne-
go i u našoj kršnoj Dalmaciji. Nije mi za-
daća nanizati sve one teške borbe, kojim
je naše radništvo bilo izloženo, a čim je
steklo ne samo ugled u našem užem kru-
gu već i u široj našoj domovini. Ono pre-
pušteno samome sebi znalo je uz bok našeg
Don Ante Liepopili, da očuva neokaljan
sveti stijeg hrvatstva u našem Dubrovniku.
Moguće, da naše radništvo ne posjeduje
veliku inteligencu, ali to stoji, da je ono
patriotičnije od mnogog dijela naše inteli-
gence koja višekrat, a osobito kod nas, ne
nalazi za shodno stupiti u dodir sa našim
radništvom. Ovaj idealni radnik nakanio je
da Vas pohodi sa svojim kolegom u borbi
za starčevićanstvo, sa našim Pjev. Društvom
»Gundulićem«. On nije mario za umor ni
nepogodno vrijeme, vukla ga je želja, da
pozdravi svoju braću Starčevićance u ovom
Šeher-Sarajevu. Od onog momenta u kom
se pojavila ova krasna misao, pa do sada-
šnjeg najsvečanijeg čina bili su svi ovi mo-
menti neprekidnog mu veselja i dragosti.

Došli smo, ne, da se divimo vašim u-
mjetničkim i naravnim ljepotama, već da se
megjusobno upoznamo, da učvrstimo stare
veze, jer nas spajaju zajednički idejali, do-
šli smo, da Vam stisnemo starčevićanske
desnice — da na povratku, obodreni i du-
ševno jači, svijesno doviknemo našim i va-

 

Govor tajnika Organizacije Radnika Hrvata
za Bosnu i Hercegovinu g. Pavla Rubčića:

Velečijenjena gospodo, mili drugovi i dru-
garice ! .

Kako ste čuli od gospode predgovornika,
mi smo svi razdragani sa Vašim dolaskom
u naše bijelo šeher-Sarajevo, u to ime pri-
hvaća i moja malenkost ovu zgodu da Vas
pozdravi, mile naše drugove hrvatske ra-
dnike iz maše hrvatske Atene, kao i naše
slavno hrvatsko društvo »Gundulić«.

Želeći upotrijebiti ovaj krasni čas da Vam,
braćo radnici, razdragan našim uspjehom
javim, da su hrvatski radnici mile nam
domaje Herceg-Bosne svi stupili u jedno
kolo i da smo pred kratko vrijeme — li-
cem na Veliku Gospojinu — proveli cen-
tralizaciju, tako, da smo u ovim hrvatskim
pokrajinama jedno tijelo.

Naš »Savez organizacija radnika Hrvata
za B. i H.« najmlagji je savez u čitavoj na-
šoj monarhiji, kojom vlada Njegovo Veli-
čanstvo naš sijedi vladar, naš otac, Hrvat-
ski kralj Franjo Josip I.

U ime cjelokupnog hrvatskog radništva
mile naše hrvatske Herceg-Bosne, dakle u
ime više tisuća naših drugova, zahvaljujem
Vam na Vašem posjetu i molim Vas, da
nam budete u svačem braća, da nam u su-
sret doletite, a ako ustreba, evo nas s Va-

ma, na nas računajte, a od danas računamo |

mi na Vas, kao i na svu braću i drugove,
koji s nama jednako osjećaju i koje jedna-
ko bijeda i nevolja prati a od čijih žuljeva
živi crv, mrav i sve na ovom svijetu, po-
čam od najbijednijeg siromaha do najvećeg
dostojanstvenika.

Mi i Vi braćo i drugovi imademo mno-
go dušmana, imađemo tešku zadaću, ali
naša solidarnost kadra je sve učiniti, uni-
štiti stanovitu kliku, a Božjom pomoću i
paklena vrata razbiti. Ponesite od nas po-
zdrav ostalim drugovima u našem dičnom
Dubrovniku i u cijeloj našoj miloj Dalma-
ciji, koji nijesu mogli ovoj današnjoj našoj
svečanosti prisustvovati, ako su oni od nas
daleko srca su njihova uz nas a naša uz
njihova. Od vajkada smo braća, a od da-
nas smo bratskoj svezi udarili pečat; dao
svemogući Bog, da odsele naša veza tako-
va bude, da ju ništa na ovome šarenome
svijetu prekinuti ne može.

Zaključujem moj pozdrav i kličem Vam,
mile drugarice i drugovi, kao i svim odli-
čnim prisutnim

Živili

aživili hrvatski radnicil« orilo se dvora-
nakon ovog radničkog pozdrava. 4

šim zajedničkim protivnicima: da u ovoj
zemlji, u ovoj ponosnoj Bosni ne živu ne-
kakovi njemački Hrvati, kako Vam oni to
predbacuju, već da ste Vi pravi Hrvati, si-
novi krasne Bosne, koji ste pripravni i iz-
ginuti skupa s nami za prava zajedničke
nam domovine Hrvatske. Znam vrlo dobro,
za koji uzrok ste tako okršteni — ali to
nek Vas nipošto ne smeta, da i nadalje ra-
dite na polju našeg čistog Starčevićanstva.
Dižem ovu čašu, te Vam iz mog mlađena-
čkog srca kličem: Živjela hrvatska Herceg-
Bosna! Živjelo hrvatsko radništvo u pono-
snoj Bosni.
Govor presjednika': hrv. potpornog društva
»Napretka« g. prof. Antuna Tandarića.
Braćo Hrvati, visokocijenjeni gosti !
Sveta i ugodna mi je dužnost da kao pred-
sjednik »Napretka«, te naše humanitarne i
prosvjetne hrvatske inštitucije za Bosnu i
Hercegovinu pridodam nekoliko riječi ovim
lijepim i zanosnim zdravicama, što ih je iz-
nijela bratska ljubav i rodoljubni žar.
Došli ste nam kao rogjena braća jedno-
krvnoj braći, primismo Vas razdragana srca
i duše: td mi smo ne samo braća po krvi
već smo po rodbinskim vezama bili usko
vezani jedan uz drugoga. Bošnjaku i Du-
brovčaninu bila je često puta jedna sofra i
jedan krov i gorila im je jedna svijeća. Va-
lovi hladne Neretve i neprohodni klanci Ivan-
planine ne bijahu mas kadri odjeljivati u
doba naših banova i kraljeva, a otkad nam
nesretna naša kraljica Katarina bijegom pre-
ko Dubrovnika umače kobnom udesu naše
domovine, bio je Dubrovnik Bošnjaku sigur-
no utočište u svakoj nevolji. — Vazda smo
osjetili toplinu Vaše bratske ljubavi, pa evo
i u novim našim prilikama, na pragu naše
sretne budućnosti našao je današnji kucaj
naših srdaca odjeka i ostaviće trajne uspo-
mene u našoj užoj domovini, u duši svih
nas a tako i u srcima i naše siromašne hr-
vatske mladeži i u domu uzdanice naše »Na-
pretka«. Evo i ovaj izlet, koji je priregjen
danas u Ilidži u počast Vama, mili gosti i
braćo, donijeće i »Napretku« koristi u nje-
gove dobrotvorne svrhe. S toga ispred »Na-
pretka« srdačno zahvaljujem i Vama, koji
nam u pohode dogjoste, s hvala i »Odboru
za doček«, što je došao na (u plemenitu
patriotsku misao, pa združio danas »utile dul-
ci« i
»Napretka«. | vrijedno je bilo! Koliko god
su braća u Istri i Sloveniji pregnuli oko pri-
dizanja društva »Ćirila i Metoda« još više
bismo mi morali uporedno s njima pregnuti

 

oko dizanja »Napretka«, u Bosni, ako ne

PRAVA CRVENA HRVATSKA

ćemo da Hrvati u Bosni i Hercegovini zao-
stanu za drugima. Sretnija hrvatska buduć-
nost Bosne i Hercegovine počiva na »Napret-
ku«, jer on ima da uzgoji valjanu narodnu
inteligenciju, da digne obrtnički i trgovački
stališ, te da tako preobrazi lice Bosne, ne
bi li, ako Bog da, u zajedničkoj kruni ostalih
hrvatskih zemalja i njezin dragulj zasjao
starim sjajem i neokaljanom slavom hrvat-
skom, pod moćnim žezlom Habsburgovaca.

S toga u ime »Napretka« još jednom svi-
ma od srca zahvaljujem te molim, da se i
kod kuće u rodoljubnom zanosu uz družbu
»Ćirila i Hetoda« vazda sjetite i našeg »Na-
pretka« i kličem Vam kao presjednik »Na-
pretka«: »Dobro nam došli, mila braćo, i
sretno se u hrvatsku Atenu povratili«!

Živahnim klicanjem i odobravanjem  po-
pratilo je općinstvo lijepe riječi »Napredko-
va« presjednika.

«#
+ *

Zatim još Dr. Dražić nazdravlja preča-
snom Liepopilu. Kaže da je baš s toga do-
šao u Sarajevo, da se upozna sa vatrenim
rodoljubom, sa karakterom, koji nikada u
ničemu nije popustio, što bi bilo na štetu
hrvatskoga naroda. Dok su neki drugi dal-
matinski političari udarili stranputicom, iz-
nevjerili se pravaškom programu, Liepopili
je ostao čvrst kao klisura, sačuvao je neo-
kaljana starčevićanska ćuvstva. Napadnut
sa sviju strana, pa čak i od nekadanjih
svojih prijatelja, on je ipak upravo mlade-
načkom snagom ustrajao u borbi za slo-
bodu Hrvatske. Kada bi se na Jadranskom
moru sve hrvatske sile okupile oko ovog
velikog karaktera, nema sumnje, da bi na-
šem narodu svanula bolja zora.

Završuje svoj govor sa: živio Liepopili,
a cijelom dvoranom zaori burni: živio! Pje-
vačko društvo »Trebević« na to otpjeva »Lju-
bimo te naša diko«.

Preč. Liepopili zahvavaljuje se na laska-
vim riječima D.ra Dražića, izjavljujuć, da on
ovakovih pohvala ne zaslužuje. Sve, što je
on radio, da je radio iz vlastitog osvjedo-
čenja da koristi narodnoj stvari. On ne traži
niti vodstva, niti časti — on je prosti voj-
nik, koji se bori za slobodu hrvatskog na-
roda. On jedino želi, da hrvatski narod sa-
čuva neokaljanu hrvatsku zastavu i da hr-
vatski narod bude što prije sajedinjen u
slobodnoj Hrvatskoj.

Razumije se, da svi gori izrečeni govori
bijahu burnim 'odobravanjem pozdravljeni.

 

PRIGODNE PJESME:

Pozdrav Dalmatincima.

S mirisavih južnih žala, gdje naranča žuta cvate,

a maslina kroz vjekove na sunčanom žaru jača,
gdje se cvjetak valu sm'ješi, ptičje pjesme zoru prate,
gdje je bilo dosta sreće, a i mnogo, mnogo plača;
sa hrvatskog našeg mora, po kom b'jela plove jedra,
iz pitomog Dubrovnika, štono muke naše svaćo

a i ljepe gledo dane, topla srca, čela vedra
dogjoste nam u pohode, dični gosti, mila braćo!

Baš Vam hvala. Crna sudba otrgnula Bosnu davno
od hrvatskih posestrima, u verige sv'jest joj splela;
— al Bog znade dal se opet doba neće vratit slavno,
zapretana kada živo vrcne iskra iz pepela.....
Tinjala je, — već se žari: sve od duga sna se budi,
sve se miče, sve se kali, sve se rado posla hvata,
samosvješću krvca vrije, zanosom se pune grudi,
preko Save i Dinare brat rogjena traži brata.

Iz koljevke misli naše, iz Atine našeg znanja
nosite nam gordost mora, čelik krša, sunca vatru:
s tim oružjem, uzajamnog puni svetog pouzdanja,
nedamo se tugjim težnjam da nas brišu, da nas satru.
Ista borba sve nas čeka, k' istom cilju um nas vodi,
u srcima našim isti sazdali smo hram čeznuća:
de, zakletvom bratskog rada prokrčimo put slobodi,
uskorimo dan jedinstva, zoru našeg uskrsnuća.

Mi Vas, braćo, dočikamo miomirom naših gora,
gdje hrast zimi i oluji već prkosi od stoljeća,
bistrim r'jekam, plodnim njivam, ruševinam kraljskih

dvora,
amanetom vrelih suza i krvavog poljskog cv'jeća;

 

 

se našega mezimčeta i uzdanice |

 

primamo Vas u zagrljaj ko otsutna pobratima
s tihim sm'ješkom na usnama : u njemu je odraz milja
a i čvrste vjere zalog, da nam bolja sreća svima
primiče se | da skoro do svog ćemo doći cilja...
Srodnu dušu duša shvaća bez riječi, bez galame,
složna braća kuću teku bez velikih razgovora :
naš će cjelov da nam kaže plan, taktiku i programe,
ljubav će nas podučiti kud ko smije, što ko mora.
Zdravo, braćo! Vidimo li da nas ista čuvstva griju,
vidimo li jedna kapa da se jednoj hoće glavi ?
Zdravo, braćo ! Na povratku pozdravte nam Dalmaciju,
do vigjenja, akobogda, na narodnoj pirnoj slavi!
Sarajevo, 5. rujna 1909. Nikola Ostojić.

Pozdrav Sarajevskim Hrvatima

prigodom izleta «Hrvatske Radničke Zadruge» |
Hrv. Pjev.-Glazbenog Društva «Qundulić» iz
Dubrovnika u Sarajevo dne 5. Rujna 1900.
Zdravo bili, braćo draga,
Na poklon nas k vama evo,
Jer misao jedna spaja
Dubrovnik i Sarajevo.

Nosimo vam pozdrav vrući
Sa jadranskih rodnih žala
Što nas divno dočekaste,
Od grca vam, braćo, bvala!

U zanosu srca žarkog,
Živa želja grud nam puni:
E da Bosna skoro bude
Na hrvatskoj alem-kruni,

S vama blaga, zv'jezda naša
Do svojega cilja stiće;
U jedinstvu i slobodi,
Domovina sretna biće.

A k toj divnoj, braćo, želji,
Sv'jeh nas isti puti vode,
Idealom rasvjetljeni
Naše sv'jesti i slobode.

Bedemi su stari pali,
Poruši ih pravde jeka,
S kojom i mi skupa bjesmo
U čeznuću, iz daleka.

Jer je Bosna samo naša
I biti će do v'jekova,
Namr'jela je za hrvatstvo
Sveta krvca pradjedova.

I stat ćemo čvrsto na tom,
Ko Velebit sred gromova,
I novo će doba gledat
Složne čete sokolova.

Grlit će se braća draga,
Orit će se gromka slava,
Pogažena, zasjati će
Sveta kruna Tomislava.

Čvrsto stopom složno napr'jed,
Ista misao nek nas grije;
Domovina jedna nam je,

Isto sunce vrh nas sije,

A ti majko sv'jeh Hrvata
Složne sinke blagoslovi,
Na poklon ti srca naša,

Mila majko, u dan ovi!

 

Vijesti iz naroda.

Iz Ercegnovoga.

(Iskrena «bratija». — Noćni neredi i na-
ša općina). Svak će misljeti, širom naše
domovine, te čita «Narodni List» i «Crvenu
Hrvatsku», u kojim izvješćuje dobrotska
konsorterija a na čelu joj poznati «značajni»
rodoljub, da je i ovdje «sloga» srpsko-hrvat-
ska kako i u Kotoru, ali jok vala! Ovdje
«Srbi» ne će da čuju za slogu, jer su u
većini, pa oni, gdje su u većini kako ovdje
i u Budvi, ne priznavaju Hrvate, dali ako
ih puste u općinsko vijeće, prime ih kao
katolike a ne kao Hrvate. A kamo li «iskre-
na sloga» srpsko-hrvatska u Boci Kotorskoj !
«Sloga» u Kotoru je na korist dobrotske
konsorterije i «iskrene bratije» a ne na ko-
rist hrvatskog naroda one općine. Pa nam

 

 

još neki svećenici naši dolaze zagovarat
slogu sa «Srbima», koji da nas mogu, u-
topili bi nas u čašu vode! Naša općina ko-
ja bi se imala brinuti za opće dobro, oso-
bito javni moral, ipak dopustila je, da se
ustanovi posred grada «javna kuća», baš
prama općini, u kojoj se maldane svake
noći dogagjaju buke i treske, da gragjani
ne mogu mirno otpočivati. Pijana rulja, ko-
ja se noću klatari, sa nesretnicama po uli-
ci se poteže, pa svakim psovkama i gadnim
rječetinama susjedne kuće uznemiruje, da
se mne može više trpjeti. | stranci, koji
k nama dolaze, pa se za koji dan sadrže,
tužiše nam se, da ovakog noćnog nemira
drugovdje rijetko opaziše, pa se čudiše: ka-
ko nema općinskih redara, da zapriječe ovaj
škandal. I na vodi Karača dogagjaju se večer-
nji nemiri, pa se često dogodi, da se voj-
nici s botiljama biju sa ženskinjama, te
dolaze na vodu. | na ovom mjestu rijetko
se vidi općinskog redara. U općini sjedi
kao prisjednik g. barun Gjonović, koji se
bani da je «veliki i zaslužni» katolik, pa
ćemo vidjeti, hoće li se oglušiti na ovake
noćne nemire, i podignuti svoj glas u op-
ćinskom vijeću na obranu morala i noćnog
mira ovog zapuštenog grada. Za sada do-
sta, a do potrebe u druge ćenio diple zasviriti!

Iz Luke Šipanjske.

(Ispravak). Slavno Uredništvo »Prave Cr-
vene Hrvatske« — Dubrovnik. Na temelju
$. 19 zakona o štampi, molim da izvolite
tiskati slijedeći ispravak na dopis iz Luke
Šipanjske u br. 238 »Prave Crvene Hrvat-
ske« od 11. ov. mj.: Nije istina, da upo-
trebljavam bilo koje »fine« izraze pri tuma-
čenju programa Smodlakine stranke, ter nije
istina da sam ja na dan Smodlakina sa-
stanka zanemario službu u odlomku Su-
gjurac, jer me je moja sestra zamjenula, koja
nije nevješta poštanskoj službi, buduć da
je ona kroz dvije godine obnašala istu slu-
žbu za odlomak Sugjurac. | nije istina da
mi se može iznijeti bezbroj dokaza o mo-
joj tobožnjoj revnosti, ter da ne vršim ta-
čno službu za koju sam plaćen. — Luka
Šipanjska, 15. Rujna 1909. — Stijepo Ko-
porčić, stalni poštanski slanik.

SE
God. V.

nika. Barun Haerdti obećao je zastupniku,
da mora ostati sadanje stanje netaknuto.

Iredentistična demonstracija u Ljublja-
ni. Na ljubljanskom južnom kolodvoru pri-
redili su pričuvnici iredentističnu demon-
straciju, pjevajući i vičući »Evviva Garibal-
di«. Radi toga ponašanja nastalo je silno
negodovanje u općinstvu, te je ovo pozva-
lo policiju na intervenciju, koja je učinila
red i mir.

Austrijski podmorski brodovi. Pula,
15/9.: Jučer su ovdje obavljeni pokusi s
novim podmorskim brodovima, koji su u-
pravo sjajno uspjeli. U brzini postignut je
svjetski rekord.

Otvorene agitacije proti princu Gjorgji
i cijeloj dinastiji Karagjorgjevića. Posljed-
nih dana razmahala se opet silna agitacija
proti princu Gjorgji, koji postaje dnevno sve
većim teretom narodu, pa se ova mržnja
proti Gjorgji prenosi na cijelu dinastiju Ka-
ragjorgjevića. Na ovo upliviše mnogo i opo-
zvanje ruskog poslanika Sergjeva, koji je
podnio molbu ruskoj vladi, da se princ Gjor-
gje primi u rusku vojsku; megjutim je Ser-
gejev iz Biograda opozvan prije no što je
|stiglo riješenje radi nastupa princa Gjorgje
u rusku vojsku, a ovo mnogobrojni protiv-
nici princa Gjorgja jedva dočekaše da imadu
više razloga ne samo na njega nego i na
cijeli dom Karagjorgjevića napasti, jer su i
u Rusiji izgubili svaki ugled. Kako sada
listovi biogradski oštro i bez obzira pišu proti
princu Gjorgji, može se reći, da je situacija
postala vrlo ozbiljnom. Izim »Zvona«, koji
je nepomirljivi dušmanin princu Gjorgji te
koji ga kori s lijenosti, rastrešenosti i neka-
rakternosti, značajno da su u tome duhu
počeli pisati i drugi biogradski listovi, a
osobito oštro mladoradikalni »Duevni List«,
koji traže išćeranje čijele dinastije.

»Zvono« veli, da se mora cijeli dom Ka-
ragjorgjevića istjerati iz Srbije, što bi u in-
teresu nesretne Srbije i jadnog isisanog na-
roda trebalo što prije učiniti.

 

Turska vlada dozvolila je, da se preko
Turske može za Srbiju prenijeti 45 tona
eksplozivnog materijala, koji je u Solun
prispio.

» ..e .
Domaće vijesti.

+ Pukovnik Khuepach preminuo
je u Beču dne 10. o. mj. Pokojnik je bio
nećak blagopok. Miha Klaića. Bio je pok.
Khuepach neko vrijeme i u Dubrovniku, te
ga poznamo za vrlo dobra i pravedna voj-
ničkog zapovjednika. Laka mu zemlja!

Dalmatinski sabor napokon se sa-
stao u četvrtak dne 16. o. mj. U narednom
broju osvrnut ćemo se opširnije.

Sarajevo u vodi. U Nedjelju je po
podne cijelo Sarajevo bilo tako poplavlje-
no, kako nije od nazad trideset godina;
štete je ogromne, a više je siromašnih obi-
telji ostalo bez igdje ičega, a omalo da ni-
je bilo i ljudskih žrtava. Javljaju da je u-
zrok tome zapuštena kanalizacija.

U Supetru na Braču jednoglasno
je bio izabran za načelnika g. Stipan Bja-
žević, pravaš. Čestitamo, uvjereni da se ne
slažu sa žalosnim svesrpskim pravcem »Hrv.
Krune«.

Potopila se marva. Primamo iz
Mostara: Skorašnje kiše prouzrokovale su
veliku štetu u Gornjoj Hercegovini, gdje je
još dobar dio usjeva zatečen na njivama,
te je od silne kiše žito počelo klijati; a na-
ročito je od te kiše stradala marva, koja se
nalazi po planinama, u otvorenim torovima,
te je mnogo komada uginulo, a naročito
koza i ovaca. Osim pojedinih slučajeva, gdje
je uginulo po nekoliko komada, u Raguža
u Morinama (kot. Nevesinje) potopila se
sva marva, što je bila u toru. Tor je bio u
nekoj dolini, a kako je po noći padala jaka
kiša, dolina se napuni vode i tako se utopi
oko. 200 komada sitne marve, koja je bila
dijelom njegova, a dijelom njegovih susjeda.
Šteta iznosi preko 4000 Kr. a pronose se
glasovi, da je ovakih slučajeva bilo još u
Zelengori i drugim planinama, na kojima
Humljaci ljetuju,

Umorstvo u Zadru. U ponedjelnik
po podne neki Tony, otpušteni pisar kod
Namjesništva, ubio je na putu u Zadru u-
pravitelja pisarne Namjesništva g. Sertića,
zadavši mu više udaraca ovišim nožem. Za-
tim je ubojica otrčao na Sud, i sam se pre-
dao. Pok. Sertić imao je zadaću, da u u-
redu učini reda, pa nakon imnogo uzalu-
dnih opomena bio je prisiljen otpustiti ga
iz službe,. ali nije to glavni uzrok umorstvu,

 

 

Politički pregled.

Nevolje Slovenaca u Štajerskoj. Beč,
13. o. mj.: Slovenski zastupnik Benković
bio je danas kod ministra baruna Haerdtla
i pritužio se radi JE slovenskog
jezika od sirane šlajerskih njemačkih činov-

nego pretjerano strančarstvo, ono pogubno
i otrovno »Risorgimentovo«, jer i ako je
pok. Sertić bio dobar, miran i skroz prave-
dan čovjek, ali bio je Hrvat, a to je dosta
da ga je mogao pove , na-

udati, te ga je puta i napadao, ni
ivo pi dužna. Naravno da je i ubojica

 

Tony zgoljni pristaša »Risorgimenta«, i to