Br. 239. sve njih Svevišnji uzdrži još za dugi niz godina na ponos Bosne i na slavu cijeloga naroda. Uz ta dva presvijetla svako hrvat- sko srce milo se sjeća i onog sijedog star- ca, katoličkog biskupa, narodnoga borca za hrvatska prava, presvijetloga Buconića u Mo- staru, i to je glavni sin mile nam Hrvatske, koji je svakom prigodom visoko dizao hr- vatski stijeg u kršnoj Hercegovini. Mila braćo, dopustite mi, da budem is- kren, jer iskrenost mora biti glavno obilje- žje svakoga čovjeka, svakoga hrvatskoga rodoljuba. Živa je istina, mila gospodo, da sve hrvatske stranke kažu, da se bore za slobodu mile nam majke Hrvatske, ali mi dobro znamo i uvjereni smo, da samo je- dna stranka u Hrvatskoj visoko diže stijeg hrvatske slobode; jer se nikada i u nije- dnom slučaju nije složila sa grobarima Hr- vatske slobode, sa neprijateljima hrvatsko- ga naroda. Uz svake potvore, uz isto vje- rolomstvo, ona je postojano, neprekidno i sustavno spješila vazda onemu cilju: ujedi- njenju i sjobodi mile domovine svoje. A to je, gospodo, Starčevićeva čista stranka pra- va, koju predvodi uman čovjek, veliki Hr- vat, mili starina Dr. Josip Frank, i mi svi Starčevićanci ponosimo se, da vojujemo pod njegovim umnim vodstvom, jer smo uvje- reni da će ta stranka uskrisiti staru slobo- du naše domovine Hrvatske. U to ime po- zivljem svih Vas, da u jednom duhu, u du- hu velikog Starčevića mapijemo miloj do- movini i da se zavjerimo, da će mo kao jedna duša raditi neumorno dok ne vidimo Hrvatsku sretnu i ujedinjenu. Dobri će Bog blagoslovit naše napore i mi ćemo ne u daleko kao slobodni i sretni Hrvati, moći iz svega srca našega klicati i vikati: Živjela Hrvatska! Isti govornik predloži tri resolucije: Prva: jer se nezna gdje se uprav danas nalazi ugledni naš presjednik g. Dr. Josip Frank, neka se odašalje na »/rvatsko Pra- vo« brzojavni pozdrav i nek se naglasi, da smo svi suglasni sa braćom maše stranke u Banovini; drugo: da se pozdravi dični starina i vo- ja naprednih muslimana g. Ademaga Me- sić i iskaže želja, da brani prava domovi- ne i svojih istovijernika još kroz dugih niz godina; treće: da se pozdravi čelik Hrvat i zna- čajnik biskup Buconić u Mostaru. Predlozi bijahu jednoglasno usvojeni i velikim aplauzom odobreni. Govor g. Karla Goge: Časna i mila gospodo! Sretni slučaj, da se tako izrazim, hotio je, da se mi Starčevićanci Dubrovački na- gjemo u Vašoj miloj sredini, poslije onog diplomatskog čina, kojim su i ove naše sta- rodrevne Hrvatske zemlje anektirane k na- šoj monarhiji a time čvršće vezane s hr- vatskim kraljevinama, koje su u njenom o- kviru. Nadajmo se, da nećemo ostati samo pri ovome, već da ćemo korak dalje, i do- živjeti onaj sretni dan kad budu Bosna i Hercegovina s ostalim hrvatskim kraljevi- nama sačinjavati jednu jaku i slobodnu dr- žavu na jugu ove naše monarhije, a pod žezlom Habsburgovaca. Ja Vas mila gospo- do pozdravljam u ime onog dijela nas du- brovačkih Starčevićanaca, koji su pri dana- šnjim zamršenim prilikama ipak ostali naj- vijerniji svojim načelima, koji nije ničigovo ime ni slava mogla odvratiti od svog stal- nog uvjerenja. Pozdravljam Vas u ime Du- brovačkog Starčevićanskog Radništva i na- še »Hrvatske Radničke Zadruge«, ove kule starčevićanstva ne samo u našoj Ateni, ne- go i u našoj kršnoj Dalmaciji. Nije mi za- daća nanizati sve one teške borbe, kojim je naše radništvo bilo izloženo, a čim je steklo ne samo ugled u našem užem kru- gu već i u široj našoj domovini. Ono pre- pušteno samome sebi znalo je uz bok našeg Don Ante Liepopili, da očuva neokaljan sveti stijeg hrvatstva u našem Dubrovniku. Moguće, da naše radništvo ne posjeduje veliku inteligencu, ali to stoji, da je ono patriotičnije od mnogog dijela naše inteli- gence koja višekrat, a osobito kod nas, ne nalazi za shodno stupiti u dodir sa našim radništvom. Ovaj idealni radnik nakanio je da Vas pohodi sa svojim kolegom u borbi za starčevićanstvo, sa našim Pjev. Društvom »Gundulićem«. On nije mario za umor ni nepogodno vrijeme, vukla ga je želja, da pozdravi svoju braću Starčevićance u ovom Šeher-Sarajevu. Od onog momenta u kom se pojavila ova krasna misao, pa do sada- šnjeg najsvečanijeg čina bili su svi ovi mo- menti neprekidnog mu veselja i dragosti. Došli smo, ne, da se divimo vašim u- mjetničkim i naravnim ljepotama, već da se megjusobno upoznamo, da učvrstimo stare veze, jer nas spajaju zajednički idejali, do- šli smo, da Vam stisnemo starčevićanske desnice — da na povratku, obodreni i du- ševno jači, svijesno doviknemo našim i va- Govor tajnika Organizacije Radnika Hrvata za Bosnu i Hercegovinu g. Pavla Rubčića: Velečijenjena gospodo, mili drugovi i dru- garice ! . Kako ste čuli od gospode predgovornika, mi smo svi razdragani sa Vašim dolaskom u naše bijelo šeher-Sarajevo, u to ime pri- hvaća i moja malenkost ovu zgodu da Vas pozdravi, mile naše drugove hrvatske ra- dnike iz maše hrvatske Atene, kao i naše slavno hrvatsko društvo »Gundulić«. Želeći upotrijebiti ovaj krasni čas da Vam, braćo radnici, razdragan našim uspjehom javim, da su hrvatski radnici mile nam domaje Herceg-Bosne svi stupili u jedno kolo i da smo pred kratko vrijeme — li- cem na Veliku Gospojinu — proveli cen- tralizaciju, tako, da smo u ovim hrvatskim pokrajinama jedno tijelo. Naš »Savez organizacija radnika Hrvata za B. i H.« najmlagji je savez u čitavoj na- šoj monarhiji, kojom vlada Njegovo Veli- čanstvo naš sijedi vladar, naš otac, Hrvat- ski kralj Franjo Josip I. U ime cjelokupnog hrvatskog radništva mile naše hrvatske Herceg-Bosne, dakle u ime više tisuća naših drugova, zahvaljujem Vam na Vašem posjetu i molim Vas, da nam budete u svačem braća, da nam u su- sret doletite, a ako ustreba, evo nas s Va- ma, na nas računajte, a od danas računamo | mi na Vas, kao i na svu braću i drugove, koji s nama jednako osjećaju i koje jedna- ko bijeda i nevolja prati a od čijih žuljeva živi crv, mrav i sve na ovom svijetu, po- čam od najbijednijeg siromaha do najvećeg dostojanstvenika. Mi i Vi braćo i drugovi imademo mno- go dušmana, imađemo tešku zadaću, ali naša solidarnost kadra je sve učiniti, uni- štiti stanovitu kliku, a Božjom pomoću i paklena vrata razbiti. Ponesite od nas po- zdrav ostalim drugovima u našem dičnom Dubrovniku i u cijeloj našoj miloj Dalma- ciji, koji nijesu mogli ovoj današnjoj našoj svečanosti prisustvovati, ako su oni od nas daleko srca su njihova uz nas a naša uz njihova. Od vajkada smo braća, a od da- nas smo bratskoj svezi udarili pečat; dao svemogući Bog, da odsele naša veza tako- va bude, da ju ništa na ovome šarenome svijetu prekinuti ne može. Zaključujem moj pozdrav i kličem Vam, mile drugarice i drugovi, kao i svim odli- čnim prisutnim Živili aživili hrvatski radnicil« orilo se dvora- nakon ovog radničkog pozdrava. 4 šim zajedničkim protivnicima: da u ovoj zemlji, u ovoj ponosnoj Bosni ne živu ne- kakovi njemački Hrvati, kako Vam oni to predbacuju, već da ste Vi pravi Hrvati, si- novi krasne Bosne, koji ste pripravni i iz- ginuti skupa s nami za prava zajedničke nam domovine Hrvatske. Znam vrlo dobro, za koji uzrok ste tako okršteni — ali to nek Vas nipošto ne smeta, da i nadalje ra- dite na polju našeg čistog Starčevićanstva. Dižem ovu čašu, te Vam iz mog mlađena- čkog srca kličem: Živjela hrvatska Herceg- Bosna! Živjelo hrvatsko radništvo u pono- snoj Bosni. Govor presjednika': hrv. potpornog društva »Napretka« g. prof. Antuna Tandarića. Braćo Hrvati, visokocijenjeni gosti ! Sveta i ugodna mi je dužnost da kao pred- sjednik »Napretka«, te naše humanitarne i prosvjetne hrvatske inštitucije za Bosnu i Hercegovinu pridodam nekoliko riječi ovim lijepim i zanosnim zdravicama, što ih je iz- nijela bratska ljubav i rodoljubni žar. Došli ste nam kao rogjena braća jedno- krvnoj braći, primismo Vas razdragana srca i duše: td mi smo ne samo braća po krvi već smo po rodbinskim vezama bili usko vezani jedan uz drugoga. Bošnjaku i Du- brovčaninu bila je često puta jedna sofra i jedan krov i gorila im je jedna svijeća. Va- lovi hladne Neretve i neprohodni klanci Ivan- planine ne bijahu mas kadri odjeljivati u doba naših banova i kraljeva, a otkad nam nesretna naša kraljica Katarina bijegom pre- ko Dubrovnika umače kobnom udesu naše domovine, bio je Dubrovnik Bošnjaku sigur- no utočište u svakoj nevolji. — Vazda smo osjetili toplinu Vaše bratske ljubavi, pa evo i u novim našim prilikama, na pragu naše sretne budućnosti našao je današnji kucaj naših srdaca odjeka i ostaviće trajne uspo- mene u našoj užoj domovini, u duši svih nas a tako i u srcima i naše siromašne hr- vatske mladeži i u domu uzdanice naše »Na- pretka«. Evo i ovaj izlet, koji je priregjen danas u Ilidži u počast Vama, mili gosti i braćo, donijeće i »Napretku« koristi u nje- gove dobrotvorne svrhe. S toga ispred »Na- pretka« srdačno zahvaljujem i Vama, koji nam u pohode dogjoste, s hvala i »Odboru za doček«, što je došao na (u plemenitu patriotsku misao, pa združio danas »utile dul- ci« i »Napretka«. | vrijedno je bilo! Koliko god su braća u Istri i Sloveniji pregnuli oko pri- dizanja društva »Ćirila i Metoda« još više bismo mi morali uporedno s njima pregnuti oko dizanja »Napretka«, u Bosni, ako ne PRAVA CRVENA HRVATSKA ćemo da Hrvati u Bosni i Hercegovini zao- stanu za drugima. Sretnija hrvatska buduć- nost Bosne i Hercegovine počiva na »Napret- ku«, jer on ima da uzgoji valjanu narodnu inteligenciju, da digne obrtnički i trgovački stališ, te da tako preobrazi lice Bosne, ne bi li, ako Bog da, u zajedničkoj kruni ostalih hrvatskih zemalja i njezin dragulj zasjao starim sjajem i neokaljanom slavom hrvat- skom, pod moćnim žezlom Habsburgovaca. S toga u ime »Napretka« još jednom svi- ma od srca zahvaljujem te molim, da se i kod kuće u rodoljubnom zanosu uz družbu »Ćirila i Hetoda« vazda sjetite i našeg »Na- pretka« i kličem Vam kao presjednik »Na- pretka«: »Dobro nam došli, mila braćo, i sretno se u hrvatsku Atenu povratili«! Živahnim klicanjem i odobravanjem po- pratilo je općinstvo lijepe riječi »Napredko- va« presjednika. «# + * Zatim još Dr. Dražić nazdravlja preča- snom Liepopilu. Kaže da je baš s toga do- šao u Sarajevo, da se upozna sa vatrenim rodoljubom, sa karakterom, koji nikada u ničemu nije popustio, što bi bilo na štetu hrvatskoga naroda. Dok su neki drugi dal- matinski političari udarili stranputicom, iz- nevjerili se pravaškom programu, Liepopili je ostao čvrst kao klisura, sačuvao je neo- kaljana starčevićanska ćuvstva. Napadnut sa sviju strana, pa čak i od nekadanjih svojih prijatelja, on je ipak upravo mlade- načkom snagom ustrajao u borbi za slo- bodu Hrvatske. Kada bi se na Jadranskom moru sve hrvatske sile okupile oko ovog velikog karaktera, nema sumnje, da bi na- šem narodu svanula bolja zora. Završuje svoj govor sa: živio Liepopili, a cijelom dvoranom zaori burni: živio! Pje- vačko društvo »Trebević« na to otpjeva »Lju- bimo te naša diko«. Preč. Liepopili zahvavaljuje se na laska- vim riječima D.ra Dražića, izjavljujuć, da on ovakovih pohvala ne zaslužuje. Sve, što je on radio, da je radio iz vlastitog osvjedo- čenja da koristi narodnoj stvari. On ne traži niti vodstva, niti časti — on je prosti voj- nik, koji se bori za slobodu hrvatskog na- roda. On jedino želi, da hrvatski narod sa- čuva neokaljanu hrvatsku zastavu i da hr- vatski narod bude što prije sajedinjen u slobodnoj Hrvatskoj. Razumije se, da svi gori izrečeni govori bijahu burnim 'odobravanjem pozdravljeni. PRIGODNE PJESME: Pozdrav Dalmatincima. S mirisavih južnih žala, gdje naranča žuta cvate, a maslina kroz vjekove na sunčanom žaru jača, gdje se cvjetak valu sm'ješi, ptičje pjesme zoru prate, gdje je bilo dosta sreće, a i mnogo, mnogo plača; sa hrvatskog našeg mora, po kom b'jela plove jedra, iz pitomog Dubrovnika, štono muke naše svaćo a i ljepe gledo dane, topla srca, čela vedra dogjoste nam u pohode, dični gosti, mila braćo! Baš Vam hvala. Crna sudba otrgnula Bosnu davno od hrvatskih posestrima, u verige sv'jest joj splela; — al Bog znade dal se opet doba neće vratit slavno, zapretana kada živo vrcne iskra iz pepela..... Tinjala je, — već se žari: sve od duga sna se budi, sve se miče, sve se kali, sve se rado posla hvata, samosvješću krvca vrije, zanosom se pune grudi, preko Save i Dinare brat rogjena traži brata. Iz koljevke misli naše, iz Atine našeg znanja nosite nam gordost mora, čelik krša, sunca vatru: s tim oružjem, uzajamnog puni svetog pouzdanja, nedamo se tugjim težnjam da nas brišu, da nas satru. Ista borba sve nas čeka, k' istom cilju um nas vodi, u srcima našim isti sazdali smo hram čeznuća: de, zakletvom bratskog rada prokrčimo put slobodi, uskorimo dan jedinstva, zoru našeg uskrsnuća. Mi Vas, braćo, dočikamo miomirom naših gora, gdje hrast zimi i oluji već prkosi od stoljeća, bistrim r'jekam, plodnim njivam, ruševinam kraljskih dvora, amanetom vrelih suza i krvavog poljskog cv'jeća; se našega mezimčeta i uzdanice | primamo Vas u zagrljaj ko otsutna pobratima s tihim sm'ješkom na usnama : u njemu je odraz milja a i čvrste vjere zalog, da nam bolja sreća svima primiče se | da skoro do svog ćemo doći cilja... Srodnu dušu duša shvaća bez riječi, bez galame, složna braća kuću teku bez velikih razgovora : naš će cjelov da nam kaže plan, taktiku i programe, ljubav će nas podučiti kud ko smije, što ko mora. Zdravo, braćo! Vidimo li da nas ista čuvstva griju, vidimo li jedna kapa da se jednoj hoće glavi ? Zdravo, braćo ! Na povratku pozdravte nam Dalmaciju, do vigjenja, akobogda, na narodnoj pirnoj slavi! Sarajevo, 5. rujna 1909. Nikola Ostojić. Pozdrav Sarajevskim Hrvatima prigodom izleta «Hrvatske Radničke Zadruge» | Hrv. Pjev.-Glazbenog Društva «Qundulić» iz Dubrovnika u Sarajevo dne 5. Rujna 1900. Zdravo bili, braćo draga, Na poklon nas k vama evo, Jer misao jedna spaja Dubrovnik i Sarajevo. Nosimo vam pozdrav vrući Sa jadranskih rodnih žala Što nas divno dočekaste, Od grca vam, braćo, bvala! U zanosu srca žarkog, Živa želja grud nam puni: E da Bosna skoro bude Na hrvatskoj alem-kruni, S vama blaga, zv'jezda naša Do svojega cilja stiće; U jedinstvu i slobodi, Domovina sretna biće. A k toj divnoj, braćo, želji, Sv'jeh nas isti puti vode, Idealom rasvjetljeni Naše sv'jesti i slobode. Bedemi su stari pali, Poruši ih pravde jeka, S kojom i mi skupa bjesmo U čeznuću, iz daleka. Jer je Bosna samo naša I biti će do v'jekova, Namr'jela je za hrvatstvo Sveta krvca pradjedova. I stat ćemo čvrsto na tom, Ko Velebit sred gromova, I novo će doba gledat Složne čete sokolova. Grlit će se braća draga, Orit će se gromka slava, Pogažena, zasjati će Sveta kruna Tomislava. Čvrsto stopom složno napr'jed, Ista misao nek nas grije; Domovina jedna nam je, Isto sunce vrh nas sije, A ti majko sv'jeh Hrvata Složne sinke blagoslovi, Na poklon ti srca naša, Mila majko, u dan ovi! Vijesti iz naroda. Iz Ercegnovoga. (Iskrena «bratija». — Noćni neredi i na- ša općina). Svak će misljeti, širom naše domovine, te čita «Narodni List» i «Crvenu Hrvatsku», u kojim izvješćuje dobrotska konsorterija a na čelu joj poznati «značajni» rodoljub, da je i ovdje «sloga» srpsko-hrvat- ska kako i u Kotoru, ali jok vala! Ovdje «Srbi» ne će da čuju za slogu, jer su u većini, pa oni, gdje su u većini kako ovdje i u Budvi, ne priznavaju Hrvate, dali ako ih puste u općinsko vijeće, prime ih kao katolike a ne kao Hrvate. A kamo li «iskre- na sloga» srpsko-hrvatska u Boci Kotorskoj ! «Sloga» u Kotoru je na korist dobrotske konsorterije i «iskrene bratije» a ne na ko- rist hrvatskog naroda one općine. Pa nam još neki svećenici naši dolaze zagovarat slogu sa «Srbima», koji da nas mogu, u- topili bi nas u čašu vode! Naša općina ko- ja bi se imala brinuti za opće dobro, oso- bito javni moral, ipak dopustila je, da se ustanovi posred grada «javna kuća», baš prama općini, u kojoj se maldane svake noći dogagjaju buke i treske, da gragjani ne mogu mirno otpočivati. Pijana rulja, ko- ja se noću klatari, sa nesretnicama po uli- ci se poteže, pa svakim psovkama i gadnim rječetinama susjedne kuće uznemiruje, da se mne može više trpjeti. | stranci, koji k nama dolaze, pa se za koji dan sadrže, tužiše nam se, da ovakog noćnog nemira drugovdje rijetko opaziše, pa se čudiše: ka- ko nema općinskih redara, da zapriječe ovaj škandal. I na vodi Karača dogagjaju se večer- nji nemiri, pa se često dogodi, da se voj- nici s botiljama biju sa ženskinjama, te dolaze na vodu. | na ovom mjestu rijetko se vidi općinskog redara. U općini sjedi kao prisjednik g. barun Gjonović, koji se bani da je «veliki i zaslužni» katolik, pa ćemo vidjeti, hoće li se oglušiti na ovake noćne nemire, i podignuti svoj glas u op- ćinskom vijeću na obranu morala i noćnog mira ovog zapuštenog grada. Za sada do- sta, a do potrebe u druge ćenio diple zasviriti! Iz Luke Šipanjske. (Ispravak). Slavno Uredništvo »Prave Cr- vene Hrvatske« — Dubrovnik. Na temelju $. 19 zakona o štampi, molim da izvolite tiskati slijedeći ispravak na dopis iz Luke Šipanjske u br. 238 »Prave Crvene Hrvat- ske« od 11. ov. mj.: Nije istina, da upo- trebljavam bilo koje »fine« izraze pri tuma- čenju programa Smodlakine stranke, ter nije istina da sam ja na dan Smodlakina sa- stanka zanemario službu u odlomku Su- gjurac, jer me je moja sestra zamjenula, koja nije nevješta poštanskoj službi, buduć da je ona kroz dvije godine obnašala istu slu- žbu za odlomak Sugjurac. | nije istina da mi se može iznijeti bezbroj dokaza o mo- joj tobožnjoj revnosti, ter da ne vršim ta- čno službu za koju sam plaćen. — Luka Šipanjska, 15. Rujna 1909. — Stijepo Ko- porčić, stalni poštanski slanik. SE God. V. nika. Barun Haerdti obećao je zastupniku, da mora ostati sadanje stanje netaknuto. Iredentistična demonstracija u Ljublja- ni. Na ljubljanskom južnom kolodvoru pri- redili su pričuvnici iredentističnu demon- straciju, pjevajući i vičući »Evviva Garibal- di«. Radi toga ponašanja nastalo je silno negodovanje u općinstvu, te je ovo pozva- lo policiju na intervenciju, koja je učinila red i mir. Austrijski podmorski brodovi. Pula, 15/9.: Jučer su ovdje obavljeni pokusi s novim podmorskim brodovima, koji su u- pravo sjajno uspjeli. U brzini postignut je svjetski rekord. Otvorene agitacije proti princu Gjorgji i cijeloj dinastiji Karagjorgjevića. Posljed- nih dana razmahala se opet silna agitacija proti princu Gjorgji, koji postaje dnevno sve većim teretom narodu, pa se ova mržnja proti Gjorgji prenosi na cijelu dinastiju Ka- ragjorgjevića. Na ovo upliviše mnogo i opo- zvanje ruskog poslanika Sergjeva, koji je podnio molbu ruskoj vladi, da se princ Gjor- gje primi u rusku vojsku; megjutim je Ser- gejev iz Biograda opozvan prije no što je |stiglo riješenje radi nastupa princa Gjorgje u rusku vojsku, a ovo mnogobrojni protiv- nici princa Gjorgja jedva dočekaše da imadu više razloga ne samo na njega nego i na cijeli dom Karagjorgjevića napasti, jer su i u Rusiji izgubili svaki ugled. Kako sada listovi biogradski oštro i bez obzira pišu proti princu Gjorgji, može se reći, da je situacija postala vrlo ozbiljnom. Izim »Zvona«, koji je nepomirljivi dušmanin princu Gjorgji te koji ga kori s lijenosti, rastrešenosti i neka- rakternosti, značajno da su u tome duhu počeli pisati i drugi biogradski listovi, a osobito oštro mladoradikalni »Duevni List«, koji traže išćeranje čijele dinastije. »Zvono« veli, da se mora cijeli dom Ka- ragjorgjevića istjerati iz Srbije, što bi u in- teresu nesretne Srbije i jadnog isisanog na- roda trebalo što prije učiniti. Turska vlada dozvolila je, da se preko Turske može za Srbiju prenijeti 45 tona eksplozivnog materijala, koji je u Solun prispio. » ..e . Domaće vijesti. + Pukovnik Khuepach preminuo je u Beču dne 10. o. mj. Pokojnik je bio nećak blagopok. Miha Klaića. Bio je pok. Khuepach neko vrijeme i u Dubrovniku, te ga poznamo za vrlo dobra i pravedna voj- ničkog zapovjednika. Laka mu zemlja! Dalmatinski sabor napokon se sa- stao u četvrtak dne 16. o. mj. U narednom broju osvrnut ćemo se opširnije. Sarajevo u vodi. U Nedjelju je po podne cijelo Sarajevo bilo tako poplavlje- no, kako nije od nazad trideset godina; štete je ogromne, a više je siromašnih obi- telji ostalo bez igdje ičega, a omalo da ni- je bilo i ljudskih žrtava. Javljaju da je u- zrok tome zapuštena kanalizacija. U Supetru na Braču jednoglasno je bio izabran za načelnika g. Stipan Bja- žević, pravaš. Čestitamo, uvjereni da se ne slažu sa žalosnim svesrpskim pravcem »Hrv. Krune«. Potopila se marva. Primamo iz Mostara: Skorašnje kiše prouzrokovale su veliku štetu u Gornjoj Hercegovini, gdje je još dobar dio usjeva zatečen na njivama, te je od silne kiše žito počelo klijati; a na- ročito je od te kiše stradala marva, koja se nalazi po planinama, u otvorenim torovima, te je mnogo komada uginulo, a naročito koza i ovaca. Osim pojedinih slučajeva, gdje je uginulo po nekoliko komada, u Raguža u Morinama (kot. Nevesinje) potopila se sva marva, što je bila u toru. Tor je bio u nekoj dolini, a kako je po noći padala jaka kiša, dolina se napuni vode i tako se utopi oko. 200 komada sitne marve, koja je bila dijelom njegova, a dijelom njegovih susjeda. Šteta iznosi preko 4000 Kr. a pronose se glasovi, da je ovakih slučajeva bilo još u Zelengori i drugim planinama, na kojima Humljaci ljetuju, Umorstvo u Zadru. U ponedjelnik po podne neki Tony, otpušteni pisar kod Namjesništva, ubio je na putu u Zadru u- pravitelja pisarne Namjesništva g. Sertića, zadavši mu više udaraca ovišim nožem. Za- tim je ubojica otrčao na Sud, i sam se pre- dao. Pok. Sertić imao je zadaću, da u u- redu učini reda, pa nakon imnogo uzalu- dnih opomena bio je prisiljen otpustiti ga iz službe,. ali nije to glavni uzrok umorstvu, Politički pregled. Nevolje Slovenaca u Štajerskoj. Beč, 13. o. mj.: Slovenski zastupnik Benković bio je danas kod ministra baruna Haerdtla i pritužio se radi JE slovenskog jezika od sirane šlajerskih njemačkih činov- nego pretjerano strančarstvo, ono pogubno i otrovno »Risorgimentovo«, jer i ako je pok. Sertić bio dobar, miran i skroz prave- dan čovjek, ali bio je Hrvat, a to je dosta da ga je mogao pove , na- udati, te ga je puta i napadao, ni ivo pi dužna. Naravno da je i ubojica Tony zgoljni pristaša »Risorgimenta«, i to