Br. 240.

da je tvoje poslupanje uvreda naroda, a ta-
kove uvrede osvećuju se na samom zastupni-
ku. Možda je pak naš načelnik Sugja tako
odredio, pa ne htjeo da pozove izbornike
na sastanak, da ime svoga »prijatelja« pre-
stavi, da mu tim pokaže svoju veliku moć
koju ima jer — načelnik. Ako je to uzrokom
ovog postupka ne lijepog, onda mu poru-
čujemo, da se grdno vara, da tim opsjenjuje
i sebe i svoga zastupnika. Prošla su vremena
pašaluka, samovolje i osvete u Janjini — za
uvijeke. Načelnik je radi naroda, a ne narod
radi načelnika! to neka zapamti gospar Ivo.
A da narod nije marva, da je narod svoj,
ne osvijesti li se g. načelnik, pokazati ćemo
mu prvom prigodom. Bože zdravlja! To smo
htjeli kazati da nas razumiju. Svakako, ova-
kov postupak, pa bio to sa strane zastupni-
ka ili načelnika, poruga je narodu koji ih
je birao, a tu će porugu naš narod ne samo
zapamtit već znat i oprat! — Glas s Gra-
dine.
Iz Biorine (krajina Imotska).

(Selo bez župnika i župničke službe, uz
karakterističan postupak Općine Imotske).
Otrag 60 god. c. k. Ministarstvo nutarnjih
posala odlukom od 26/VI. 1849. Br. 8444.
odredilo je posebnog dušobrižnika za ovo
selo. U više navrata nastojao je Biskupski
Ordinarijat u Spljetu, da to privede u djelo,
ali zaslijepljeni starješine ovog sela dali su
se zavest od upravitelja župe Ugljana (od
Sinja) tako, da ta odluka nije mogla nikad
biti provedena u djelo. Selo broji okolo
1150 stanovnika sa 136 obitelji. Župnik Či-
ste služi 40 obitelji u okviru župe Čiste;
dočim 96 obitelji sa 750 stanovnika — in
via escursoria — služi župnik Ugljana. Ovo
je selo udaljeno od župskog stana kojih 12
km. Za svaku uredovnu stvar prisiljeno se
je ići k župniku Ugljana. Mora se izdangu-
biti najmanje 8 sati dok se dogje, opremi
posao i vrati natrag; dočim više puta za-
ludu se i zamuči, jer ne nagje župnika kod
kuće. Dne 2/8. 1904. uložili smo zamolbu
c. k. Namjesništvu, da nam se providi po-
seban dušobrižnik. Namjesništvo povraća
s izjavom: da se pokuša seoski zbor. Zbor
se je obdržavao u IV. mjesecu 1905., za-
ključivši: da nam se providi poseban dušo-
brižnik, za kojeg se je odmah glasovalo i
unajmljenje kuće. Dne 30/IX. 1905. netom
je nastupio izloženi pomoćnik u ovo selo,
on je vršio jednaku službu kao i u Ugljanu.
Nije bio viastan išta uredovna uraditi, nego
mi isto moramo ići u Ugljane za svaku u-
redovnu stvar. Karakteristično je, da se je
do sada promijenilo 4 izložena pomoćnika,
od kojih posljednji je umro dne _17/VI. o. g.
Mi seljaci nemogući snositi takov jaram u
vijeku prosvjete i napretka, želeći bar imati
vjerske obrede, ko i po ostalim selima —
sazvasmo javnu skupštinu dne 2/1. 1908., a
zaključak prihvaćen bješe: da se na teme-
lju Ministarske odluke osnuje posebna ka-
tolička župa sa posebnim dušobrižnikom,
bez ikakova spoja sa Budimirom. Drugom
točkom ukida se plaćanje naj imnine za stan
izloženog pomoćnika, pošto službu ne vrši
na temelju zaključka Zbora od g. 1905. —
dok se sasma ne uredi kao i po ostalim
selima. Svršetkom pr. god. povrati se tvrdi
zaključak sa Z. Odbora, kojeg »hvalevrije-
dna« Općina — usprkos višekratnog našeg
zahtijevanja — ne htijede nam izdati! Opet
uložismo molbu Namjesništvu, ocrtavši naše
stanje koliko bez dušobrižničke službe, to-
liko bez ureda; kao što i nedostojni postu-
pak Općiue: Namjesništvo hoće tvrdi Za-
ključak! Putem c. k. Poglavarstva šalju na-
log nama preko Općine, da šaljemo tvrdi
zaključak. Općina ni mukajet, kao da nije
njezin posao! Općinski postupak ne izne-
nagjuje nas, jer im nije do puka! Najbolji
dokaz je taj, što je Općina porobila dne
30/XI. 1908. ovih 36 obitelji u iznosu Kr.
300 za jednogodišnju najamninu dušobriž-
ničkog stana. Suviše Općina je izdala Kr.
600 opć. novca kućevlasniku za druge dvo-
godišnje najamnine: sasvim tim, da nije za-
ključio zbor seoski od g. 1905. — plaćanje
najamnine za stan izloženog pomoćnika, a
koji službu ne vrši; dočim je zaključkom

seoske skupštine od 2/Il. p. g. to već uki«:

nuto; dok se sasma ne uredi, kao i po dru-
gim manjim selima! Eto ovo je rad Općine
Imotske: ovdje djela govore! U »Pučkom
Listu« bje objelodanjeno otrag godina: »U-
zorni postupak Općine Imotske«, ali je ono
reklama za opsjenuti javnost; dočim na stvari
sve je drugo! Što dogje od Namjesništva,
to nam Općina ne javi; što dogje od Bi-
skupskog Ordinarijata, ono župnik Ugljana
uz nadžupnika Trilja bace u koš; i takim
načinom mučno kraju! Od 6/6. do 18/7.

dnositi! Što ma sve ovo misli poduzeti c.
k. Namjesništvo? Ne odazovu li se odgo-
vorni faktori: čuti će i druge diple! —
Beioričani.

 

Iz Kotora.

(Iz Općine.) Dne 3. ov. mj. bila je sje-
dnica općinskog vijeća. Najprije je g. na-
čelnik izvijestio o nekim poteškoćama za
izgradnju vodovoda. Po svoj prilici i vodo-
vod će bit »preuranjen« poput acetilenske
rasvjete! Zatim se pretresalo o proračunu
za g. 1910. Tu je nastala živa rasprava, na-
vlastito o predlogu popa Jova, da se po-
visi broj opć. redara. Kako čujemo, pop Jovo
bi želio da postane komesarom njegov brat
Damjan. Predlog je pao, jer je g. načelnik
istaknuo da opć. prihodi opadaju a troškovi
rastu. Za predlog g. Bebića da se snizi tro-
šak za novine, glasovali su samo dvojica,
koji s njime upravljaju sa rasvjetom grada!
Napokon je stavljena na pretres ponuda g.
M. Karamana za obnovu ugovora kojeg ima
isti sa Općinom za kafanu »Dojmi«. Tu je
došlo do burne rasprave, a pri glasovanju
odobren je većinom jednog glasa predlog
o produljenju za 12 godina, ali uvjetom da
g. Karaman iz svog džepa potroši kojih
23.000 Kr. za proširenje kafane. To »Srbi-
ma« nije po volji, jer hrv. koljenović, a i-
nače jedan posrbica ima pri ruci nekog »Sr-
bina« kao ponuditelja. »Srbima« pak nije
za zamjeriti, jer oni ne mogu raditi nego
kao »Srbi«; a slogaši i megju njima g. Ka-
raman moraju da žanju što su posijali; neka
znadu da su zaludu na Općini u većini kad
ih je manjina stisla! :

Iz Perasta.
(Radi poklika: »živjeli pravaši!« nestalo
— srpsko-hrvatske »sloge«! Narod neće sr-
bijanske zastave!) Prigodom jedne narodne
zabave obdržavane pr. mj. na Otoku »BI.
Gospe«, pjevalo se hrvatske a i nekoje srp-
ske pjesme, jer su bili prisutni »srpski« vi-
jećnici naše Općine, pak jer je ne kolicina
neodvisne mladeži uskliknula »živjeli pra-
vaši«, to naše posrbice tako uvrijedi, da za-
htijevaše od Općinskog Upraviteljstva da
se ta mladež pozove na odgovornost, (!l)
što naši svijesni vijećnici, Hrvati jedne i
druge stranke, nijesu uradili, jer u tomu ni-
jesu vigjeli nikakav prekršaj. | stoga »uz-
roka«, najprvo posrbica conte Viscovich, a
zatim njih petorica zahvališe se općinske
časti. Tako je nestalo kod nas srpsko-hr-
vatske »sloge«, koja je opstojala na papiru,
dočim je našim »srbima i posrbicama« pro-
trnjivala duša na samo ime — Hrvat. Me-
gjutim narod zahtijeva da se više ne bude
vijati na našoj Općini srpska zastava, a nas
veseli da to odobravaju svi Hrvati bez ra-
zlike. Živjeli naši svijesni općinski vijećnici,

koji rade na čast svog hrvatskog naroda!

Iz Blata na Korčuli. *)
(Crtice o zakrinkanom g. demokratu). Iza
izbora zastupničkih makao se je napokon i
naš g. zastupnik Kunjašić da obagje neka
mjesta svoga izbornog kotara. Očekivasmo
da će se čitati po svijem novinama o njego-
vijem sjajnijem dočecima, (o govorima, te
obećanjima kojima obiluje, al na žalost do-
živismo da ga je neki dopisnik na sramotu
Blaćana nazvao komesarom. Neka su se na-
ša gospoda ljutila što se omalovažava spo-
sobnost g. Kunjašića, a eto kako i nepri-
strani njegovi izbornici o njemu sude. Inače
smo mi u Blatu bili posve uvjereni, da će
takav uspjeh njegova putovanja postići. |
kod nas je dosta toga obećavao, a od svega
što je postignuo ? Kao da ga je dobro poz-
navao blatski puk, kad je onako hladno zad-
njeg puta stupao na opć. izbore, te kroz tri
dana izbora sa svom slogom mogao sku-
cati oko sto pedeset glasova. Da li uživa po-
uzdanje u puku, kad je megju skoro deset
hiljada općinara dobio tako malen broj gla-
sova? Nadao se je g. Kunjašić da će svo-
jim obećanjima osvojiti puk, te dapače obe-
čao bio odreći se časti načelnika ne uspije
li kroz dvije godine izposlovati C. K. Sud
u Blatu. Brzo su evo tri godine, Suda ne-
ma, a gdje je obećanje? Pa što ćemo dalje?
Što je uradio taj toli zauzetni g. Načelnik
za materijalno dobro i podignuće ovog pu-
čanstva? Neki pristaše g. Kunjašića govore,
da je presušenje polja »Blato« uspjeh nje-
gov, to je neistina, jer su za to pitanje u
svoje doba radili i drugi načelnici. Visoka
Vlada pak najbolje znade, da li je ona to
htjela učiniti, ili je to rad g. Kunjašića. Zar
gg. pristaše ubrajaju i naregjenu gradnju no-
ve školske zgrade u njegov uspjeh?...!!!
Zar možda ubrajaju takogjer i uspješnu kup-
nju begovskih (djuluma) zemalja u Bosni ?!!!
Zar odbiveni poljodjelski vrt, koji je bio
ponugjen Blatu a sada je ga Orebićima. —
Čujemo da je danas 14 ov. mj. g. Kunja-
šić otputovao put Zadra, da prisustvuje sa-
borskijem sjednicama. Ne tnamo kako će
moći govoriti o potrebama svoga kotara, kad
nije svega obašao. Ako bude imao u Zadru
upliv i uspjeh kakva imađe kod nas, tužno
će moći uzdahnuti njegovi izbornici: »Čovje-
če, bolje ti je bilo stati kod kuće a da dru-
gi sposobniji uspješnije radi za nas«. —
Ovakav uzdah kao da već čujemo i sa sus-

*) Pod odgovornost g. dopisnika. (UJ.

 

 

PRAVA CRVENA HRVATSKA

jednog Pelješca. Da smo bolje imali oči ot-
vorene nebi nam se ovoga bilo dogodilo.
Nastojat ćemo u buduće osloboditi se ovog
»uplivnog« čovjeka, premda misli da je on
neoboriv, pa da bi i svi proti njemu bili.
Polako, Blaćani se neće bojati njega ni nje-
govih pristaša pri izborima, pak sve i išao
u Zadar za Presjednika na Zem. Zdbor ka-
ko misli i kako bi želio. Stalni smo da se
gospoda u Zadru neće dati lako zaslijepiti.
Megjutim iza svega ovoga doviknuli bi g.
Kunjašiću, da nam povrati mandat kojega
do danas bez ikakove narodne koristi drži!

(Pravaštvo našijeh pravaša). U zadnje-
mu dopisu spomenusmo, da je pet pravaša
potpisalo izjavu glede pravaštva g. Kunja-
šića, moramo sada još spomenuti da je pot-
pise'kupio g. Antun. F. Cetinić Tale, a sam
je upisan u demokratsku Štionicu u Veloj-
luci kao član pod br. 67. Kakvog li prava-
ša! — Od petorice potpisanih dvojica se
odmah pokajaše što su potpisali, jedan jest
pravaš ali nije Blaćanin, a jedan nije nig-
da bio pravaš. Jedan pak pravi pravaš, koji
nije mješćanin, nije hotio potpisati, evala
mu! — Mjesto kupiti potpise za izjave, bo-
lje bi bilo da se dotični »načelnik in spe«
bavi oko osjeguranja sjedalice, koju bi mu
eventualno njegov šurjak g. Kunjašić želio
ostaviti ako ode za Zadar. Lijepa bi smo
načelnika imali! U sto dobrijeh časa! —
Na kraju umolio bih gospodu, kojih se pi-
sanje tiče, da se malo odazovu, te neka ne
spavaju, jer ko spava slaba mu je lovina,
jamčim da im neću ostati dužan pošto ima
još dosta toga u torbi. Osobiti pozdrav preč.
gosp. župniku! — Blaćanin.

Politički pregled.

Apponyi i Hrvatska. Neki je dan grof
Apponyi, taj ljuti protivnik svih nemagjar-
skih narodnosti, razgovarao sa dopisnikom
talijanskog lista »Resto del Carlino«, pa se
je megju inim osvrnuo na Hrvatsku. Svoju
izjavu završio je grof Apponyi ovim riječi-
ma: »Ugarska mora uvijek ostati jedinstve-
na. Bilo bi samoubojstvo, da se razori ovo
jedinstvo. Ali ovo stanovište ne vrijedi za
Hrvatsku, koja je država, politički narod s
vlastitim autonomnim narodnim pravima«.
— To je opet ona stara metoda Apponyia
za opsjenuti Evropsku javnost. Onamo go-
vori o pravima Hrvatske, a sam kod svake
prilike nastoji, da ou i njegovi kolege ma-
gjarski ministri ta hrvatska prava što više
povrijede i unište. Neka Apponyi jednom
već i činima a ne samo riječima dokaže,
da u istinu hoće poštivati hrvatska prava.

Česi otklonili vladine predloge. Prag:
U utornik su se obdržavale stranačke kon-
ferencije, gdje su izjavili koli mladočesi, to-
li češki agrarci, da Česi ne mogu podnipo-
što primiti vladinih predloga, da se o nji-
ma uopće ne da niti razgovarati. Konserva-
tivni veleposjednici nastoje ali ipak unatoč
svega toga da dogje do megjusobnog spo-
razumka.

Njemački kancelar u audijenciji kod
kralja Franje Josipa. U utornik je njema-
čki kancelar Beltmann-Hoilweg bio primljen
gd kralja u audijenciju, koja je trajala %
sata. Poslije podne u 3/2 sata odvezao se
u palaču vanjskog ministarstva i tu se sa
grofom Aehrenthalom zadržao u razgovoru
čitav 1!/a sat. Sa službene se strane izjav-
ljuje, da je ovaj razgovor bio veoma srda-
čan i da se konstatiralo u svemu i po sve-
mu potpuna skladnost i jednodušnost u
shvaćanju raznih pitanja vanjske politi' e.
U 6 sati bio je u Schonbrunu banket, na
kom je njemački državni kancelar sjedio o
desnu kralju.

Opasno nezadovoljstvo u Crnoj Gori.
Crnogorski bjegunci, koji sada borave u Beo-
gradu, pronose vijesti, da_u Crnoj Gori vla-
da veliko ogorčenje protiv današnjeg apso-
lutističkog stanja i da se sve sprema na
otvorenu revoluciju.

»Sloboda“ govora u Rusiji. U utornik je
policija raspustila skupštinu petrogradskih
izbornika kadetske stranke, jer je vogja Mi-
ljukov oštro govorio protiv vlade,

Grčka. Atena, 22/9.: Kralj Gjuro upra-
viti će pred otvorom komore proklamaciju
ma narod, u kojoj poziva helenski narod
neka se slobodno osloni u vojsku i u vladu.

Vojna u Maroku. Madrid, 22/9.: Ovamo
je prispjela brzojavna vijest, da su španjol-
ske čete pobijedile Maure kod Cap Juerta,
te će nastaviti progoniti Maure u unutra-
šnjost Rifa. — Tanger, 22/9.: Maghren je
iz Feza zastupniku Sultanovu u Tangeru
Muhamedu ef Helhas-u predao prosvjed na
diplomatski zbor proti španjolskoj vojni, o-
značujući istu kršenjem ugovora algecira-
ških. Maghren uvjerava o svojim simpatija-
ma prema Španjolskoj, te spominje, da je
otposlao svoje delegate u područje Rifa, da

 

njolska je prodirala dalje, te je osujetila
namjere sultanove, Maghren s toga moli in-
tervenciju vlasti, da zaštite integritet maro-
čkog državnog područja, a tim da se uje-
dno učini kraj krvoproliću. — Melila, 22/9.:
Čete što vojuju na zapadu osvojiće mjesta
Jatel i Taxdut. Kabilje imaju velike gubitke.
Španjolci imadu samo šesnajest mrtvih i
sedamdeset ranjenih.

Položaj u istočnoj Aziji. Ruski listovi
gotovo svaki dan donose vijesti, da se Ja-
pan upravo napadno oruža protiv Rusije.
Novine ovim vijestima odmah dodaju ko-
mentare, po kojima je rusku-japanski rat
već na proljeće upravo neizbježiv. Nepro-
tumačivo je zašto ruski listovi ovo naoru-
žavanje komentiraju s mogućnošću rata,
jer kad se uzmu u obzir prilike u Japanu,
ta je mogućnost isključena. Japan je iza
posljednjeg rata financijalno vrlo oslabljen,
što se sve do danas nije moglo popraviti.
Osim toga sada Japan radi, e bi što prije
pod svoje gospostvo skučio Koreu i sa-
gradio mandžursku željeznicu. Prema tomu
Japanu je poglavito nuždan mir, da inože
provesti zamašne osnove.

 

, ...e .
Domaće vijesti.

Hrvatski sabor u Zadru otvo-
rio se dne 16. o. m. u 12 sati u jutro, iz-
javom Ni. Pr. Namjesnika. Kad je Namje-
snik htio i talijanski;navijestiti otvor sabora,
prvi Dr. Drinković pak svi pravaši a i neki
od Hrvatske Stranke podigoše takovu buku,
da se ništa nije moglo čuti, a njima se pri-
družiše i galerije. Slijedio je govor presje-
dnika Ivčevića, a nakon toga pozdrav Na-
mjesnikov uz jednaku buku kad ga je ho-
tio izreći talijanski. Sutra dan bila je prva
prava sjednica, u kojoj pravaški zastupnici
prigovarali su formuli svečanog obećanja.
Presjednik im nije dao govoriti, ali ipak na
pitanje svi su odriješito odgovorili: obeća-
jem kralju Hrvatske. Biankini je interpeli-
rao glede željeznice Bugojno-Aržano; Milić
o izbornoj reformi; Prodan da se podastre
kruni adresa; Biankini da se ukine carina
na žitija; Prodan kako će se sabor svake
godine sakupljati. Ovjerovljeni su svi izbori
osim onoga od Makarske i oncga u na-
šemu kotaru, a vrhu mjih izrazit će se sa-
bor. Dne 20. o. m. bila je druga sjednica,
u kojoj Biankini zatraži da se učenja kod
sveučilišta u Zagrebu priznadu u Austriji;
Tresić interpelira o trgovačkoj školi u Splje-
tu; Mitrović o trgovačkom ugovoru sa Cr-
nom Gorom i t. d. Srzentić i Radić o raz-
nim gragjama; Lupis zatraži klasifikaciju
šuma na Borčuli, a Brajković da se osobito
pomože Boci kotorskoj; Prodan da se dne-
vni red ustanovi sa pročelnicima klubova;
Dr. Drinković zašto u zapisniku ne stoji
doslovno obećanje zastupnika pravaša; Ši-
munić zašto nije slijedio izbor općinskog
upraviteljstva u Sinju. Čitaju se konačni ra-
čuni i predračuni i predaju se odboru. Prima
se da put iz Obrovca u Gračac i onaj iz
Hvara u Jelsu budu predjelni; čitaju se ra-
zni paragrafi općinskog pravilnika, te su
promjenuti,

Posljedice učenja čirilice. »Hr-
vatstvo« donaša:_ Učiteljem sam na jednoj
pučkoj školi u Slavoniji. Početkom nove
školske godine dobio sam ne samo u |. ra-
zred već i u druge razrede nove djece. Kod
te me djece zanimalo, gdje su prije išla u
školu. Tako pitam jedno dijete, gdje je lani
išlo u školu. Odgovori mi, da je bilo u selu
Dišniku, u Garešničkom kotaru. Pošto zna-
dem, da u tom selu uz našu školu postoji
i magjarska, zapitam ga dalje, jeli ondje
samo jedna škola. Dijete ml odvrati, da su
dvije. A u koju si ti išao? — opet ću. »U
srpsku« — bio je odgovor. Sav u čudu za-
pitam: »A kakvu srpsku? Zar se ta škola
zove srpska?« — »Zove se zato, jer idu u
nju Srbi«. — Dalje nijesam pitao. Bio sam
na čistu. Odmah sam stvorio zaključak na
osnovu toga razgovora. | taj zaključak iz-
nosim evo na javu. U tu školu idu srpska
djeca, ali idu i hrvatska, pa i ovo dijete je
hrvatsko. A kako to, da već djeca zovu opću
pučku školu srpskom? Zato, jer ima valjda
većina srpske djece, pa se već u I. razredu
uči ćirilica. Vidi se odatle, kako Srbi hoće
sve da nam otmu i sve da nam posvoje.
Kakvo čudo, da uz tu agresivnost i bezob-
zirnost srpsku raste broj polaznicima ma-
gjarske škole? Kad Hrvat sve to uzme na
um, kako da ne bude proti ćirilici? Zar će
se već i javne pučke škole zvati srpskim
zato, što u njih ide par Srba? Dokle li nas
neće dovesti hermafroditstvo u nazivima na-
šeg naroda i jezika? Napolje dakle s nazi-
vom  »hrvatsko-srpski« jezik iz škole! Na-
polje s ćirilicom!

piru. Krvni“, »Hrvatska Kruna« pita
nas, zašto ne prigovaramo »Našem Jedin-
stvu«. Odgovaramo: Ne odobravamo sve

Špa-|ono što se piše o Srbima u tome listu, a

opet uspostavi mir. Unatoč svega toga Spa-

 

God. V.

  

cijenimo da ih g. urednik bolje od nas po-
zna. U ostalijem raspravama nalazimo da
g. urednik reče mnogu pametnu i mnogu
zgodnu za opće dobro. Naš list;ima pak pre-
čijega posla nego li kontrolirati sve ono što
piše »Naše Jedinstvo«.

Čestitka. Vrijedni i zaslužni zastupnik
naše stranke u Zagrebu, g. Ivan Zatluka, o-
nomadne je skromno proslavio 25-godiš-
njicu svoga političkoga rada. Mi mu iz srca
čestitamo i želimo mu, da dočeka dijaman-
tni god revnoga i uspješnoga svoga nasto-
janja u sretnoj i ujedinjenoj Hrvatskoj!

U Sutivanu na Braču, kako do-
naša »N. Jedinstvo«, uapšen je listonoša,
mladić od 17 godina, da je naručivao kod
raznih fabrika, pošt. poduzećem zlata, ri-
kama, svakih dragocjenosti, pa po nešto
vadio tz kutija i sada povraćao istim fabri-
kama da je dotični adresant mrtav ili ne-
poznat! Tako je, kažu, pronevjerio oko 7000
Kr. što se do sada doznalo. Spravljao se
je da ode u Ameriku do 10 dana.

 

Gradska kronika.

Pir. Sutra dne 26. ov. mj. vjenčat će
se veleuč. gosp. Dr. Miroslav Kutta, €. i k.
pukovnijski liječnik, za simpatičnu g.gjicu
Noru Miloslavić. Srdačno čestitamo! ,

Imenovanja i odlikovanja. Sa-
vjetnik mjesnog okružnog suda g. Antun
Drobac imenovan je savjetnikom priziv-
nog suda.

Savjetnik predstojnik kot. suda u Omišu
g. Marko Castrapelli, prigodom kada je o-
tišao u mirovinu, bio je odlikovan viteškim
križem reda Frana Josipa.

Našim sugragjaniwa najsrdačnije česti-
tamo!

Čitulje. U subotu po podne preminuo
je od kapi u Cavtatu vrijedni franjevac O,
Bernard Marković, u 58.0j godini. Pokojnik
je rodom iz Rijeke Dubrovačke, a od na-
zad nekoliko godina bio je kapelan kod
austrijskog poslaništva na Cetinju. — U u-
tornik preminuše u bonici: g.gja Kate Jela-
ska, u 31. godini, i g. Niko Montagnč, lje-
karnički pomoćnik, u cvijetu mladosti. —
U četvrtak preminuše: u bonici g. Ivo Ja-
zbec, u 64. godini, a u gradu naglom sinr-
ću g. Antun Bačić, u 54. godini.

Pokoj im vječni, a ucviljenim naša iskre-
na sućut.

Premještaji. Namjesništveni konce-
pista g. Josip Tolentino premješten je sa Na-
mjesništva na kot. Poglavarstvo u Benkov-
cu, a Namjesništveni vježbenik g. Josip Kara-
man, premješten je sa pok. školskog vijeća
na kot. Poglavarstvo u Imotskome. — Ko-
tarski veterinar g. Samuel Puretz iz Šibe-
nika je premješten u Dubrovnik.

Dolazak vojništva. U srijedu u
večer stigao je u naš grad na stalni bora-
vak četvrti bataljun Rgmt. Graf Lacy Br. 22,
te ga je na željezničku stanicu u Gruž po-
šla dočekati glazba Hrvatskog Pjevačkog
Društva »Gundulić«, koja je stupala pred
vojskom svirajući sve do grada. Zapovje-
dnik bataljuna g. potpukovnik na hrvatskom
jeziku toplo zahvali na dočeku, a kada je
vojska uljegla u grad prisutno gragjanstvo
gromorno usklikne: »Živjeli«! Koliko Gruž
toliko Pile i Placa bila je dupkom puna op-
ćinstva, koje je rado dočekalo dolazak vojske.

Bogišićev muzej i spomen.
ploča u Cavtatu. U četvrtak 30. ov.
mj., prilikom svečanosti posvećenja crkve
Gospe od Cavtata, otkriće se Bogišićeva
spomen-ploča, postavljena na kući, gdje se
je blagopokojnik rodio. Budući da je u i-
stoj kući smješten i Bogišićev muzej, to će
i taj istoga dama biti privremeno otvoren,
dok se potpuno ne uredi. Cin otkrića izvr-
šiće se na podne, skromno, uz prisustvo
mjesnijeh zvanica.

Umirovljenje. Poštanski raznašač g.
Luka Jurić poslije 30 godina vijernog slu-
žbovanja kod c. k. Poštanskog Ureda, po-
šao je u mirovinu.

Sjednica Trgovačke i (Obrtni.
ške Komore obdržati će se u Ponedjel-
nik dne 27. ov. mj. sa ovim dnevnim re-
dom: 1. odobrenje zapisnika sjednica 15.
Ožujka, 3. Svibnja i 22, Srpnja 1909. 2. Mol-
ba tajnika pa povišenje plate. 3. Odobrenje
predračuna za god. 1910, 4. Molba H. Bro-
gnara, učenika c. k. nautičke škole u Du-
brovniku, za potporu. 5. Molba Petra Pal-
lavicini Andrijina iz Korčule, učenika c. k.
Obrtne Škole u Hotice (Češka) za potporu.
6. Predlog presjedništva za ukinuće uvozne
carine na žitije. 7. Predlog presjedništva o
imenovanju članova dopisnika. &. Imenovanje
predstavnika Komore u školski odbor trgo-
vačke škole usavršivanja u Dubrovniku. 9.
Eventualia.

lopiti zrelosti, Dne 20. mj. obavili
su se kod mjesnog ć. k. Preparandija ispi-