KOE Br. 242. PRAVA CRVENA HRVATSKI U DUBROVNIKU, 9. Oljčtra 1909. 1 četvrt godine polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na 31 surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen 1 za došasto God. V. — Ko li | | Odgovorni urednik FRANO SCHICK. IZLAZI SVAKE SUBOTE. + POJEDINI & BROJ J STOJI. 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE | preve i oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — Za- plana i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo 1 utužljivo u Dubrovniku. Agrarna banka. Zastupnik D.r Mihaljević obrazložio *je u hrvatskom saboru u Zadru svoj predlog, da se ostvari agrarna banka, koja bi dala način i srestvo seljacima, da se otkupe od svojih zemaljskih gos- podara, i da kroz dugi niz godina is- plate učinjeni dug, i tako postanu vla- snici svoga posjeda. Istodobno i za- stupnik Prodan iznio je takogjer pred- log, da se urede kmetski odnošaji u Dalmaciji. Velika demonstracija u Splje- tu očito kaže, da se to pitanje svaki dan to višom žestinom nam nameće; nadasve otkad je D.r Smodlaka kati- dinarskim svojim radom ražestio teža- čke mase na taj način, da se taj troskot prilično proširio kroz pokrajinu, i pri- jeti i javnomu miru i javnomu poretku. I jedan i drugi prećlog posve su ple- meniti i izvrsni; a nadasve onaj D.r Mihaljevića, koji riješi konkretno pita- nje i pruža srestva kmetima, da posta- nu gospodari na svojoj grudi. Da li će pak taj predlog i ta srestva korije- nito ozdraviti tešku bolest, kojom bo- luje većina našega pučanstva, jer su ogromna većina prosti težaci, dvojimo. Naš težak novim obragjivanjem, a na- dasve kroz nekoliko godina, kad su cijene buhaču bile visoke i kad je vi- no obilato ragjalo i dobro se proda- valo, imali su srestva da osnuju seo- ske blagajnice i tako da postave temelj, kako bi se otkupili od gospodara malo | ras po malo, i postali svoji u svome. Ali seljak se ojogunio, htjede da i na se- lu gosposki žive kako živu i gospoda u gradovima; odbaci težačku starinsku svoju odjeću i obuču, i tako se troškovi kućni pomnožili, a pristali porez a u nekijem općinama i ogromni prirez, pak posljedica je bila, da se jako malo prištedilo krvavo stečenog novca, a sad kad prijeti zbog filoksere a nadasve radi vinske krize velika nevolja naro- du, naravno je, da težaci a nadasve kmeti u očajnosti svojoj buče i kriču. | s druge strane bojimo se, da će ple- meniti predlozi imati potpuni uspjeh. Da se taj dostigne, htjelo bi se prvo, PODLISTAK. Preokret u religijoznim načelima Aleksandra Manzonija. Prof. W. Ljubibratić. Izmegju svih umjetnih proizvoda u tali- janskoj literaturi nema možda jednoga, koji bi sadržavao toliko krasnih, potresnih, uz- višenih epizoda kao Manzonijevi Vjerenici. Koga nije ganula ona nesretna majka, te na pragu svoje kuće, držeći u naručaju mr- tvu kćerku, čeka na grobare, da im izruči svoje dijete, žrtvu nemile kuge? Majka je lijepo opremila svoju kćerku, u prebijelom ruhu, kao da je nosi na kakovu zabavu. Ne drži je ležećke, nego uspravnu na je- dnoj ruci, s prsima naslonjenim na prsima, kao da je živa. Da je duša nevine djevoj- čice već pohrlila u nebo k angjelima, odaje ručica bijela .kao vosak, te sjedne strane visi s nekom težinom bez života, i glava, što majci počiva na ramenu, spuštajući se jače, no što bi se u snu dogodilo. | eto dolaze monati s mrtvačkim kolima. Jedan od njih hoće da majci digne dijete iz na- ručaja, ali mu ona uzmičući natrag, mirno i tiho: »Ne dirajte mi je sada; mo- ram je ja staviti na ta kola; uzmite«, | go- voreći tako, spusti u ruke monata kesu punu novaca, pak nastavi: »Obećajte mi, da s nje reče da godine budu izdašne i rodne, drugo, da težak upre svom snagom u obra- gjivanju zemlje; treće, da bude točan u isplaćivanju dužnijeh okroka. Veoma je dvojiti hoće li godine biti rodrie, jer kad eto seljak barem u Spljetu i u o- kolici ustaje proti crkvi i Bogu, teško je da ga pravica Božija ne ošine, jer se je preko reda uzoholio. Što je bilo od jematve ove godine? Rodila zem- lja da nije mogla bolje, nadošle kiše negdje potopile negdje učinile da grož- gje sagnjije te dočim se mislilo da neće biti dostatno bačava, u što će se vino salijevati, jematva će biti posve mrša- va i loša. Prvi je dakle uvjet posve neizvjestan, a i drugi uvjet trudno da se ishodi, jer mnoštvo pivnica po se- lijima navode težaka da lijenčari i da ispija, a danas gdje nema intensivno- ga rada nemože biti ni dobroga prihoda. I treći uvjet takogjer je veoma dvoj- ben. Naš narod na selu nadasve osku- dijeva na kruhu, koji se silno troši u težačkoj porodici. Kad mu zemlja ne daje toliko koliko mu trebuje da sebe \prehrani, on je prisiljen kod raznijeh trgovaca uzimati na vjeresiju, i to uz takove uslove, koji su jako teški po jadnoga težaka; a kad bi godina bila plodna možda bi seljak mogao podmi- riti caru carsko, općini općinsko, trgov- cu učinjeni predujam, a agrarnoj banci ustanovljeni obrok; ali kad bi godina bila osrednja ili posve loša, dugovi bi l, došla bi ovrha i banka bi bila prisiljena dopokon prodati imetak svoga dužnika; taj bi imetak kupio opet koji dobrostojeći gavan, postavio bi na kup- ljenu zemlju kmete da obragjuju, i ta- ko bi smo se povratili na staru; na novu borbu izmegju kmeta i gospo- dara. Ta bi ustanova, koja je posve ple- menita, još boljim rodom urodila, kad bi istodobno čim se bankom pružaju srestva kmetu da se otkupi, kakvijem zakonom ustanovio red nasljedstva, ka- ko težačko biće nebi se drobilo i često dijelilo, i način kojim bi se isto biće porodici sačuvalo, nadasve od gramzlji- \vih ruka, krvopija, lihvara. nećete dignuti niti konca, niti dopustiti da kogod drugi to učini, i da ćete je tako po- ložiti pod zemlju«. | surovi monat stavlja ruku na prsa, kao da joj se hoće zakleti, da će u svemu ispuniti njezinu želju, te s neobičnom se žurbom sprema da maloj pokojnici učini malko mjesta na kolima. Majka poljubi svoje zlato u čelo, položi ga na kola kao na postelju, namjesti ga što je bolje mogla, prostre na nj jedan bijeli ru- bac, pak će: »Zbogom, Cecilijo! Počivaj u miru! Večeras ćemo doći i mi, da ostanemo uvijek zajedno. Megjutim se moli za nas, a ja ću se moliti za tebe i za druge«. Izre- kavši ove riječi, obrati se monatu, pak će mu: »Večeras se povrati, da digneš i mene, ali ne mene samu«. I krenuše kola; majka ušla u kuću i čas poslije se pomolila na prozoru, držeći o vratu drugu, mlagju kćer, doduše živu, ali sa smrtnim znacima na licu. Gleda majka i uzdiše, pak kad kola iščeznuše njezinom pogledu, povuće se sa prozora, položi kćer na krevet, legne do nje, da zajedno umre. Kao što cvijet — završuje Manzoni ovu e- pizodu — već bujan ma svojoj vlati pada zajedno sa cvijetićem još u pupu, kad pro- gje kosa, koja izjednačuje sve trave na livadi. A tek Innominatovo obraćenje! U njego- vom se dvoru nalazi Lucija, koju bijaše u- grabio da zadovolji raskalašenom Don Ro- Sveta je stvar i posve plemenita, da se pomože bijednomu težaku; on 'sa- činjava onu ogromnu masu, koju na- zivljemo narodom, ali kad mu se pru- žaju srestva da odahne i da se otku- pi, treba osobito pripaziti na to da se on zaista otkupi i da steče tako do- bro stanje, po kojemu on bi mogao biti u svakom slučaju posve slobodan, i svojom zaradom prihraniti pošteno svoju obitelj i odgovarati svijem svo- jijem dužnostima, kako čestiti podanik i gragjanin. Kad su velikoga vladara Ljudevita XIV. upitali, što bi on od srca zaželio svojijem podanicima težacima, on je odgovorio ove znamenite riječi: »Že- lio bi, da svaka težačka kuća može imati na svome stolu za svoju hranu svaki dan kokoš«. Da je moguće i mi bi smo to željeli dobrijem našijem težaci- ma, jer i za nas je prvi uslov slobode i rodoljubnoga rada težačko blagostanje. Dao Bog, da rad sabora u tome smislu bude uspješan i blagodaran ! »Srbi“ na djelu. Zadarska »Hrvatska Kruna« u zad- njem broju veoma zgodno i posve pra- vaški odgovara »Dubrovniku« i D.r Luju Bakotiću. Oh, da bi bilo sreće, da »Hrv. Kr.« jedri uvijek istim smi- jerom, pravim Starčevićanskim hrvat- skim dahom, a da joj ne mute ravni pravac neki nazori srbofilizma. Naša na- rodna kaže: »Bolje jeis po puta nego iz svega puta«: to bi smo i mi željeli negdašnjemu glavnomu organu naše stranke. Na sve ponude, na sva popu- štanja, »Hrv. K.« svaki dan doživljuje to više razočaranja, te je na vrijeme da se osvijesti i da se povrati na svoj stari poznati i uspješni pravaški put. To joj baš iz svega srca želimo, a u toliko donašamo značajne riječi : Čudni pojmovi vladaju kod nekih naših ljudi, koji su zabili u glavu, da se politike igraju. I dr. Lujo Bakotić, »narodni posla- nik«, misli da je poslužio »srpstvu, srpskoj ideji i otačastvu«, ako se je sa nekoliko nez- grapnih fraza i nepotpunih ideja nabacio na pravaše radi.... vješala. U »Dubrovniku« posvećuje gospodin dok- drigu. U večer je pohodi. Nagje je u plaču i molitvi. Njezine proste riječi ganuše onu dušu, na kojoj počivaše bezbroj zločina. Vrati se u svoju sobu, legne u postelju da' spava, ali san bježi od njegovih očiju. Malo po malo se sjeća svih svojih zlodjela po- činjenih od dana, kad iz prkosa, iz želje za osvetom bijaše zalutao sa prave staze, Sjeća se takogjer i onih nevinih dana, kad se ne dizaše iz postelje, niti se spremaše na počinak, a da nije sklopio svoje ruke i pomolio se Onomu, čije je vječno prestolje izmegju zvijezda. A sad? Očaj tišti njegovu dušu, jer nema izlaza iz onog labirinta ne- djela, u koje se strovalio hotimice. Nema mu spasa, nema mu mira. I dok se ovako bori sočajem, oko mu zapne. na pušku, koja mu je visjela povrh glave. Već hoće da se dohvati puške, da jednim hicem u- čini kraj i svojem životu i svojim patnjama, kad mu se iznenada nametne pitanje: Ho- ćeš li, nesretniče, naći mira u grobu? Od tog se glasa prestraši, ruka mu klone, a hladni znoj oblije mu čelo. Zdvojan se vrti po postelji, ali mira ne nalazi. U to stala zora rudjeti, a vesela zvonjavina zvona po- zdravlja prve tragove novoga dana. Inno- minato sluša, ne zna kako da protumači te vesele zvukove, ali osjeća da mu se duša po malo vedri. Zatim skoči iz svoje poste- lje, te obukavši se ma pola, pohrli da o- tor čitav članak pravašima radi toga, što oni ne potpisaše Tresićev predlog radi veleizdaj- ničkog procesa. Ne znamo, kako on shvaća politiku, ali po njegovom držanju i njego- vih drugova u saboru, rek bi da oni hoće jednu hrvatsku politiku sačinjenu od samog sentimentalizma, zanosa i fraza. Srpsku pak politiku oni shvaćaju i provagjaju samo re- alno. Srbi, od iskona su političari, koji se drže one »do ut dus«. Pomagali su Khu- ena, da im pomogne u ojačanju, pristajali su uz Magjare, da obezbijede crkvenu auto- nomiju, služili su Beču i talijanašima, da omoguće razvijanje u Dalmaciji, ne pazeći na to, što su svojim radom i oni osujetili ujedinjenje hrv. zemlja. U politici su bili trgovci, kad se je radilo o njihovoj koristi. Sad, kad su vlastodržci cijenili nužnim i shodnim, da radi svojih svrha upriliče jednu srpsku veleizdajničku aferu, postali su mehki, sentimentalni..... sami šećer ljubavi i al- kohol nepromišljenog entuziazma. U ovaj se upiše i mnogi Hrvati, koji radi više nego bratske obrane Srba, moraju čekati čas, ka- ,|da će na njih doći red veleizdaje. Nije da ovim hoćemo zamjeriti onim Hrvatima, koji iz muhanosti izložiše sebe do skrajnih gra- nica, nego namjera nam je, da predočimo toj braći, koliku su zahvalnost dužni Hrva- ti. Oni kao da okreću kartu te traže od Hr- vata zahvalnost radi.... 93 optuženih ! | pravaši su se ogriješili o čovječnost i zah- valnost, samo zato što nijesu htjeli potpi- sati jednu šuplju izjavu bez značenja i bez snage, nego su naprotiv htjeli žigosati ne mrtvo i neodgovorno orugje, već one koji su radom tog orugja upravljali — sistem ; zato što su oni htjeli, da se sabor dalma- tinski pokaže na visini svog poziva i da se obori bez zakučastih dvosjeklih fraza proti auktorima svih zala, koji zadesiše Hrvatsku ; zato što su oni uprli prstom u glavni izvor veleizdajničkih voda, koje nam domovinu poplaviše. Ali da, teško je onima, koji su do jučer uživali blagodati nekih milostivih posmijeha, odjedared istima izceriti zube. | ako ih biju, bolje je taktično raditi, jer, ko zna — što budućnost krije..... Megjutim kao za uzdarje zauzimanju Hr- vata, oni bacaju napred zast. d.ra Mitrovića, da se on naruga hrvatskom kralju, da nas prikaže natražnjacima, predlažući poimenično glasovanje kod pitanja drž. policije u Zadru, da drži jedan kilometrični govor, u kojemu su junaci bili dva pijanice, a za koji nije našao u svojim bilješkama niti jedne riječi o onoj slozi i bratstvu i ljubavi sa Hrvati- ma. Zbilja, praktični ljudi, naši Srbi. A dru- gi Hrvati njima plješću, dapače to i talija- našima čine, a pravašima vele: sretan put! tvori prozor, i pogleda. Magla prekrila pla- nine, pepeljasti oblaci zastrli nebo; ali pri svjetlosti, koja je malo po malo rasla, mo- glo se razabrati na putu u dno doline, svi- jeta gdje prolazi, drugog svijeta gdje izlazi iz kuće i kreće, svi k istoj stvari, prama otvoru doline, kuli na desnu, svi u sveča- nom odijelu i s neobičnom živahnosti. Nje- gova znatiželjnost biva sve veća, te pozvavši pouzdana slugu, posla ga u selo, da se propita za uzrok tom veselju. | dok je če- kao povratak sluge, mislio je o dogagjajima prošle noći, te mu sve jasnija postajaše slika Lucije, kako je bijaše vidio, gdje kleči i moli. Kao da odgovara nutarnjem nekom glasu, reče sam za sebe: Da, pustit ću je, oslobodit ću je, reći ću joj, da joj je slo- bodno poći kamo hoće, U to se povrati sluga, te mu javi, da je kardinal Federiko Borromeo došao iz Milana u pastirski po- hod. Na te se riječi zamisli Innominato. Dakle jedan čovjek ima toliko moći, da sama a|njegova prisutnost može razveseliti toliko svijeta, utješiti toliko nesretnika, učiniti da mnogi nesretnici zaborave na svoje jade i pred njegovim licem nagju okrepe u teškoj borbi za život! Ako je tako, zašto ne bih i ja pošao k njemu? Zar neće imati jedne riječi za mene? Zar neće naći lijeka mojoj boli? | oblači se Innominato i spušta se sa [svoje vrletne kule u selo i stupa pred Fe- ' Hrvati! Zadar, rodno mjesto neumrlog Zoranića, grad uspomena hrvatskih kraljeva narodne krvi, sijelo vlasti hrvatske Dalmacije, otu- gjen je narodnoj misli, kula je tugjinske ideje. Obmamljeni nekakvom maglovitom sla- vom krilatog lava, rastrovani nekakvom vi- šom kulturom, potomci kape i opanka po- staju ljutim janjičarima, izrodima svoga roda i jezika. Ali pored izrogjenih sinova hrvat- skog naroda, imade u Zadru i lijepa kita onih, koji za svoj narod živo osjećaju i koji iz petnih žila nastoje, da u prvom redu spriječe raznarogjivanje svoje braće i da svrate na pravu stazu zalutale. Orijaška je to borba, a dužnost je svakog Hrvata, da zadarske Hrvate u tom plemenitom pothvatu podupre. Mi nećemo slijediti primjer naših protiv- nika, nećemo organizovati rulju za ulične tučnjave, nedostojne vijeka, u kome živimo, već ćemo se ragje ugledati u našu braću Čehe, te prosvjetom i ekonomskim napret- kom privesti Zadar u krilo majke Hrvatske. Vogjeni tom mišlju, već su neki mlađi Hrvati stali otvarati u Zadru svoje dućane, a naša je dužnost, da svojim novcem je- dino krvatska poduzeća podupiremo, a ne da krvavo zaslužnim parama tugjinske špe- kulante potpomažemo. Kao vlasnik »Hrvatske Knjižarnice« u Za- dru, odlučio sam i ja istu reorganizovati, kako bi najbolje odgovarala svojoj svrsi. Uvjeren dakle, da je sudjelovanje čim ve- ćeg broja osoba najbolje jamstvo za napre- dak jednog pothvata, namislio sam pretvo- riti »Hrvatsku Knjižarnicu« u dioničko dru- štvo, čije su dionice od 25 kruna, isplativih u pet mjesečnih obroka od 5 kruna, tako da i najsiromašniji Hrvat može sudjelovati u ovom općenarodnom. poduzeću, koje će ne samo donašati lijepe materijalne koristi svojim dioničarima, već će i mnogo dopri- nijeti osviješćivanju naroda. Netom budu pokrivene dionice, sazvat će se skupština dioničara, koja će izabrati od- bor od pet lica i to naravski ljudi inteli- gentnih i energičnih, koji imadu znanja, vre- mena i volje, da se dušom i tijelom po- svete nadziranju i vogjenju ovog čisto na- rodnog poduzeća, te koji će, uz sudjelova- nje vrijednih i čestitih činovnika, provesti osnovu reorganizovanja »Hrvatske Knjižar- nice«, tako da će ova postati bez sumnje jednim od prvih zavoda na hrvatskom jugu. Ja sam potpuno uvjeren, da će i u ovoj prilici svaki Hrvat vršiti svoju dužnost. Hubert knez Borelli Vranski. derika, te mu, osvojen od one nadnaravne dobrote, koja se zrcali na njegovom pleme- nitom licu, otkriva sve tajne svoje rastu- žene duše. Kada je to učinio, osjeti neobi- čni mir u svojem srcu, prigne glavu, pade kardinalu u naručaj, primi od njega polju- bac mira, a žarke mu suze obliše lice. Ovaj je prizor jedna od najuzvišenijih stranica Vjerenika, a tako moraše da bude, jer je u toj epizodi Manzoni predstavio svoje vlastito obraćenje Bogu, iznio povjest svo- jega srca. Nama se na prvi mah čini nemoguće, da pjesnik, koji je ispjevao /mni sacri, koji je napisao La morale cattolica i onaj neumrli roman / promessi sposi, da je taj čovjek jednom, u svojoj mladosti, zapustio vjeru svojih otaca, bacio se u kolo bezvjeraca, bio u društvu protivnika katoličke crkve. A ipak je tako! Premda Manzoni nije rado govorio o svojem obračenju, ipak imamo toliko u njegovim pismima, .koliko u nje- govim djelima dosta dokaza, da pokažemo, zako je žalio svoje godine sprovedene u bezvjerstvu; kako je njegovo kajanje bilo temeljito, iskreno; kako je cijenio, da cijeli njegov život nije dostatan da okaje grijehe svoje mladosti. Kad se Manzoni rodio, spremala“se silna oluja, koja imaše da poraši sve iS ustanove i prokrči put novim nazorima