Br. 243. koji se odigravaju u našoj domovini. Rek bi da ne posjedujemo malo samosvijesti, pravu, ustanemo na njegovu obranu, nego poput slabića prigibamo šiju i praštamo ne- prijatelju. da se šepiri u našoj kući, Istina je, da su toj mlitavosti i tomu ne- haju često puta kriva mnoga razočaranja, koja možda i prečesto doživljavamo, i to baš sa strane onih, s kojima smo bok o bok radili i u koje smo puni povjerenja gledali. Osim tog prirogjenog nam nehaja, nadogje često puta i obzir prama pojedinim osoba- ma, te onda napustimo posve naš rod, pre- pustiv narod valovima sudbine. Ta žalosna činjenica obistinila se je eto baš sada megju izbornicima zadarskog ko- tara, gdje je pravaštvo bilo u najboljem cvatu, poslije onih famoznih predloga tro- jice. Mnogi oduševljeni borci na polju pra- vaštva kojim je obilovao zadarski kotar rek i bi zanijemiše ili ćak izgiboše od silnog ra- i zočaranja, koja su im dosugjena rek bi u- prav zato, da ih se kuša, da li će i dalje koracati stazom, koju im je pokazao slavni Starčević i čuvati one svete amanete ljuba- vi prama narodu, koje im je namro. Oni pak razočarani onim naglim i silnim preokretom svog vogje, padoše rek bi u nesvjest, ostaviše ih sile, videći kako se na- jednom srušila ona krasna zgrada, koja ih je stajala toliko truda i žrtava. U tom silnom razočaranju, gledajući na toli sjajnu prošlost svoga vogje, gotovo ne mogu da vjeruju, da su ti famozni prije- dlozi, taj uzrok njihovom razočaranju, plod toli plemenite duše njihovog vogje, da su njegova mezimčad. Zbilja je nemoguće vjerovat onomu, koji i malo pozna r4d veleč. Prodana na polju h pravaštva ! Ali čemu ne vjerovat, kad se on u javnosti toliko za nje zauzimlje, kad je toliko brani! Kad je zbilja tako, kad veleč. Prodan ne i samo postojano brani te predloge, toli šte- i tne po pravaštvo, nego nekojim frazerima oko sebe, kojima je politika Geschaft, koji nijesu nikad ni bili pravaši, dopušta da na nas, koji ostadosmo vijerni nauci našeg neu- mrlog učitelja, sipaju kojekakve klevete i psovke, hoteći nas prikazati neprijateljem | naroda. Čemu oklijevanje, čemu nehaj, če- i mu obzir prama čijoj prošlosti, kad ju on uza sav naš obzir i nastojanje, da ju odr- žimo u njenom sjaju, gotovo silom baca u zaborav svojim sadašnjim radom. RATI AREAS IROA— ICO E Ri I — EVA se tn taja s ni ma in. + Bilo bi dakle vrijeme da se već jednom' otresemo tih obzira prama svakomu, pa bio on isti Don Ivo, a poradimo svojski oko podignuća pravaške svijesti u Zadarskom kotaru, koja je uslijed predloga trojice do- sta pala. Pazite gospodo, da će posljedica ovih prijedloga, posljedica ovog našeg obzira i nerada biti ta, da će do sada čisto prava- ški kotar pasti ne u ruke Don Ivine, ne u ruke nas pravih Starčevićanaca, nego u ruke »narodne stranke«, koja će nastojati na sva- ki način da izrabi situaciju, ili što bi još žalosnije bilo: u ruke talijanaša. Nije časno gospodo, da nam mlagji pre- dnjače svojim primjerom ! Naše djačke or- ganizacije diljem Dalmacije, naša uzdanica nije oklijevala, nije čekala, da ju mi ponu- kamo, nego ugledav se u dične Dubrovča- ne s mjesta je otkazala svom zabasalom vogji i stupila u savez starčevićanski preko Velebita, pridruživ se matici stranci. smrmvORI MORAS. Qi: pohrli majci u Pariz, a da se nije niti mi- /_ šlju sjetio strogoga doduše ali poštenoga £.\ svojega oca. Videći žalost majke svoje, da je utješi, napisa /m morte di Carlo Imbo- nati. Sjeni preminuloga grofa govori mladi pjesnik, da njegova Julija uvijek plače za njim, te ga pita, kako mu je sada, pošto | se lišio okova mutnoga života. Imbonatijeva mu sjena na to odvraća, da mu je kao čo- vjeku, koji se probudio od teška sna, te ne osjeća niti straha, niti ima kakovu želju; jedino žali, da se je morao odijeliti od Ju- lije, te moli pjesnika, da joj javi, da saku- plja sve cvijeće, što mu ona stavlja na grob, da će od toga cvijeća sastaviti vijenac i po- i staviti joj ga na čelo, kada dogje k njemu. , U cijeloj ovoj pjesmi nema ni jedne krš- ćanske ideje, ni jednog kršćanskog nazora, što više, pjesnik dolazi gotovo, da zaniječe neumrlost duše, sumnjajući da li preko groba ima života. za dugo se oglu- tom pozivu, a kad je krenuo na put, bijaše mu otac već mrtav. Ovakovo se bes. da odmah netom smo povrijegjeni u svom | Ako smo dakle zbilja pravaši, ako ima- mo i malo vjere u valjanost programa Star- čevićevog, prenimo se već jednom, bacimo obzir na stranu, ne gledajmo nikome u brk, nego svijesni svog uvjerenja radimo u na- rodu, probudimo ga iz sna u koji su ga bacili njegovi vogje i ne puštajmo im da ga zavagjaju za sobom, ne dopuštajmo da pod firmom starčevićanstva, zaogrnuti svo- jom prošlošću, uštrcavaju u njegovu nevinu dušu i pošteno hrvatsko srce one nezdrave ideje, kojima zaudaraju predlozi trojice. Osobito bi bilo vrijeme, da se stavi ma posao naša inteligencija u zadarskom kota- ru, naši svećenici i naši učitelji da porade oko organizacije ne samo u svom kotaru nego u cijeloj Dalmaciji. Ala dakle, dok je hora, ruke na posao, organizujmo se i krenimo u boj proti svim neprijateljima pravaštva, pod geslom: Bog i Hrvati! Pismo iz Banovine. (Veleizdajnička parnica. — Potres. — Premiera drame M. Begovića: «Stana».) Napokon je pukla osuda nad »Srbima« u veleizdajničkoj aferi. Osuda je primljena ti- ho, mirno, niti jedan glas prosvjeda — već ako se i čula koja riječ, ta je bila za ne- pristrano sudstvo i za blagost udarene im kazne. Na gragjanstvo nije djelovala osuda, ono ju je primilo hladnokrvno. Sudnica je bila slabo posjećena, samo je novinara bilo više nego obično. Protivnici su očekivali, da će »Evropska štampa« opet progovoriti, ali se prevariše. Nasamareni višeput lažnim izvješćima »Pokreta«, »Srbobrana«, »Obzo- ra« i bratskih im novina, kroz trajanje sa- me parnice, zabilježile su vanjske novine tek samu osudu s primjetbom, da je kazna vrlo blaga. Političko stanje je uvijek isto. »Pokret« dnevno bilježi pad Raucha, ali taj pad je još dalek; novinstvo vlade i rodo- ljubni časopisi navaljuju na koaliciju, koja u parlamentu budimpeštanskom šuti ne su- djelujuć u raspravama. Koalicija se nadala »osudom« učiniti sebi «geschaft« — ali se je opet blamirala. U Petak u 10%. osjetio je grad žestok potres. U narodu je nastala velika strava, usljed oštećenja mnogih javnih i privatnih zgrada. Ali ne samo u Zagrebu, već i u pokrajini osjetio se je jak potres. Centrum je potresa bio Pisarovina, po meteorološkom zavodu — potres je bio u opsegu od 200 klin. u okolici zagrebačkoj. Najveća je pa- nika bila na Ilici, u bolnici milosrdne braće, u glazbenom zavodu i svim školama. Sred- nje su škole bile odmah raspuštene ; potres je trajao više od 15 sekunada. Poslije ovog jakog potresa bili su dva manja. U Nedje- lju su se osjetila tri potresa. Meteorološki observatorij zabilježio je prvi potres u 6 sati 37 m. 14 sek., koji je trajao 14 seku- nada; drugi je bio u 6 sati 54 m. 5 sek. a trajao je malo sekunada. Treći je bio pos- lije 7 sati, ali veoma slab. Gragjanstvo je uznemireno radi oštećenih zgrada — i jer je Zagreb višeput pretrpio silne štete od ovog nesmiljenog posjetitelja. U subotu večer prikazivala se je nova drama M. Begovića »Sfana«. Bez dramskih zapletaja, prikazao nam je pisac varoški ži- vot Dalmatinskog Zagorja. Drama je po sa- mom kazivanju auktora »sinfonija materin- stva«. Igralo se je dobro — ali je kazali- šte bilo vrlo slabo posjećeno. uništilo svako drugo plemenito čuvstvo, tako da možemo potpuno doslovno uzeti njegove riječi, upravljene posljednjih godina jednome svojemu prijatelju, koji ga je hvalio radi njegovih iskrenih religijoznih osjećaja: Lei forse non sa, čhe io fui un incredulo e un propagatore d' incredulita, e cio che & peg- gio, con una vita conforme alla dotirina. E se la Provvidenza m' ha fatto vivere tanto, č perche mi ricordi sempre, che fui una bestia e un cattivo. Da Manzonijevo ponašanje odgovaraše njegovim nazorima, dokazuje nam takogjer i povjest njegovog braka s kalvinskom Hen- riketom Blondel. Pošto Manzoni bijaše ka- tolik, a ona kalvinka, mogaše jedino do- zvola iz Rima otkloniti zapreku ženidbe radi razlike u vjeri, Ali se Manzoni malo starao za crkvene propise. Po Henriketovoj želji pozove on kalvinističkog pastora Orellija iz Bergama, te se 6. februara 1808, s njome vjenča u vlastitoj kući. Ako se k tomu još nadoda, da je Manzoni lakoumno prešao i preko druge crkvene maredbe, biva da se crkvenog nijev brak ne bijaše nego prosti konkubi- nat. Nekako bi se još moglo opravdati pje- snika, da je tako radio pod wplivom stra- toga ne bijaše kod njega. On se je tom pitanju načela, da čovjek može hoće, bez obzira na ikakove usta- (Slijedi). i PRAVA CRVENA HRVATSKA ..e . ae Vijesti iz naroda. Iz Kotora. (Dopisniku »Obzora«). Neki mladi koto- ranin i neiskusni političar nastanjen u Trstu, pohodio je naš grad prigodom jubilarne sve- čanosti »Bokeljske Mornarice«, te opisujuć u »Obzoru« br. 266. pomenutu svečanost po slavosrpski se obara na kotorske prava- še. Opisuje svečanost tako kao da nije vi- dio hrvatske zastave, a toliko je netočan kad kaže da je upitao presjednika (?) o hrv. za- stavama, već možda se ko drugi snjime na- šalio, znajući da on »rešeta« jednu i drugu stranku ..... On znade dobro da »Bok. Mor- narica« nije skroz političko već starinsko Društvo ; on znade ako je tu većina pravaša ima tu i slogaša, a svi su prigodom sve- čanosti Mornarice nepristrani; znade da na žalost radi nekih nesuglasica neki su se odbornici povukli te da je u pripravama vo- dio glavnu riječ slogaš Don A. M. i pravaš J. J. Ali di ! Njemu kao dopisniku »Obzo- ra« potrebito je da »utuče« pravaše, njemu je da jadikuje što »Srbi« ne svetkuju ovu svečanost... Ne sjeća se on da su »Srbi« nazad ne vele godina imitirali »Mornaricu« i osnovali »Srpsku Gardu«, a sa svim tim »Mornarica« je prigodom ove svečanosti poslala poziv svim bokeljskim Općinama i srpskim i hrvatskim, te presv. g. vladici, koji se nije odazvao. Pak i Srbe, koji su na na- šoj Općini, ne vidjesmo nijednoga, dočim su do koji dan sjajno dočekali gornjoaustrij- ske pangermane. U ostalom prepustit nam je tom mladom dopisniku »Obzora« da pi- še koliko hoće, pravaši mu na njegova boc- kanja neće dalje odgovarati, jer to možda čini iz zahvalnosti, što su ga lijepo u svojoj sredini dočekali ! Iz Slanoga. (+ Don Marko Glunčić). U subotu po podne poput munje razletio se glas amo i po cijelom Primorju, da je iznenadno pre- minuo u Liscu Don Marko Glunčić. Nije moguće niti iz daleka spomenuti kako je ta nesreća porazno djelovala ma svakoga do koga je doprla, a topla suza zalila je na hiljade očiju od Slanoga do Stona jer nije bilo nikoga koji ga nije poznao i častio. U jutro zdrav i krepak, odjednom mu po- zlilo i za čas — ne ima ga više megju ži- vima. Neumolna ga smrt ugrabila u času kad su se njegovi, rodbina i prijatelji spravljali da ga pohode da provedu šnjime u društvu još neke dane u parohiji; ugrabila ga u čas kad se uprav pripravljao da ostavi svoje župljane megju kojima je punih 34-35 go- dina proboravio, i kad je hotio da uz sta- ricu svoju majku i milu braću otpočine i naužije se zaisto teško zaslužena mira. Sve je već bio pripravio; predao župu, pisao prijateljima, odredio dan odlaska, napisao i svoj blagoslov za mile parohijane, još dan dva... U tom času Bog ga je pozvao k sebi, da mu On udijeli još ljepšu nagradu, još ljepši mir — nego mu svijet može pru- žiti! — Nu ljudskim očima to je tajna, pa kuka za njim njegova časna starica majka, oplakuju ga vrijedna braća, žali za njim cjelokupno svećenstvo, harno ga spominju njegovi parohijani i prijatelji, u jednu riječ vidiš svuda suzu, čuješ svuda riječ njemu u čast. Zaista i zaslužio je! Jučer priregjen mu je uprav veličanstven sprovod iz Lisca u Slano. Na glas zvona matice da se približa čas, u svim kapelama velike i prostrane župe zvona su tužno je- cala, i mlado i staro hrlilo je da svoga mi- log Don Marka isprati, a ko nije mogao molio se Bogu za njega. Kad je žalosna povorka pomolila se na pogled Banića zvono je navijestilo u Mravinci narodu taj čas, pa je sve hrlilo da božjem ugodniku iskaže svoju ljubav. Tu ga uz narod dočekaše i dva svećenika u crkovnim odijelima i pri- druži se sa ostalim; a kad su i zvona ma- tice pozdravila na prolasku vrijednog sve- ćenika, kad si vidio narod tu i tamo kle- čati i moliti, srce je bilo prepuno i jedino uzdah ili suza olakšala je bol. Već se mračilo kad sprovod dočekaše ci- jelo Slano sa starijim svećenstvom, zastu- pnicima Vlasti i Uređa te ogromnim bro- jem naroda. Sprovod je krenuo u najboljem redu, vidio si goruće svijeće, tek sjene, a čuo si žalosni poj svećenika. Kao da je noć hotjela da sakrije blijeda lica i suze, koje su tekle osobito kad se prolazilo mimo kuće starice mu majke, dok joj mezimca nose ma vječni počinak! Jutros su držane u Matici svečane zadu- šnice uz prisutnost naroda, a poslije toga bi položen u grob, Sinoć mrak, a jutros nevrijeme omelo je potpuni red malko, te nije moglo da se još izvrši sve, Tako je izostao j pozdravni govor plemenitom po- kojniku od Vič, Boglića. (Donijet ćemo ga u narednom broju. Ur.), j zadnji s Bogom! Uzornom svećeniku, nezaboravnom Don Marku yječni pokoj! Časnoj mu starici i plemenitoj braći naše saučešće u tuzi, uz! želju da ih Bog utješi. A ako prijateljska riječ može da ira ublaži bol, neka vjeruju da će mila uspomena Don Markova živjeti i u nama dok živemo, ponosni da smo i- mali takova druga i prijatelja. — Dva druga. Iz Stona. (+ Ante Mlinarić). Jutros dne 7. o. mj. stigoše mrtvi ostanci iz Beča nezaboravnog našega patrijote, Ante Mlinarića, čigovu smrt navijestiste u prošlom broju. Sprovod je bio, da se Ston ne sjeća ljepšeg. Mnogi vijenci resiše njegov lijes, a veličanstvena ga po- vorka pratila, suznim očima, do grobišta Sv. Kate. S Nad lijesom u grobištu oprostio se je milim pokojnikom u ime svoje i svih Sto- njana g. Mato Ficović, kao pravašem i ku- mom svojim, te je izrekao ovaj govor: Tužni zbore! Rastužena srca eto doprati- smo do vječnog počivališta našega miloga prijatelja i gragjanina i mog milog kuma Antu Mlinarića. Hoću sada da se pred nje- govim lijesom, kad nijesam mogao na smr- tnoj postelji, s njim halalim! Mili i neza- boravni Ante! Natrag mjeseca bio si zdrav kao drenovina, rumen kao jabuka! Bio si kita milog nam Stona, kojega si ti žarko ljubio! Nedavno te stala kleta bolest moriti i blijedilo zamijenilo rumenilo tvog lica. Stao si naglo venuti i ti nam postaneš ža- lostan i turoban! Tvoja bol bila je naša bol! Tražio si lijeka tvojoj bolesti desno i lijevo; tražio si pomoći tvomu zdravlju u Šeher-Sarajevu, pa napokon na mutnomu Dunavu u svjetskom Beču, prijestoln:ci naše carevine, gdje — ah žalosti! — u naručaju tvoje mile drugarice — .ad skamenjene u- dovice u zagrljaju tvoga sina tvoju dobru dušu ispustio! Tužni glas o tvojoj smrti svakoga je ražalostio, a plač i jauk tvoje djece, sirote tužne, svačije je srce paralo! Kao da si slutio Ante naš, da se živ k nami nećeš povratiti, pa si se na polasku sa sva- kim halanivao, koga si sretao u tvome za- vičaju. A od tvoje mile djece, sirote bijedne, teško te bijaše odcijepiti, jer si ih grčevito k tvojim grudima pritisnuo i vrućim suzama oblijevao, dobri roditelju! Neumoljiva i kleta smrt otela te nama i više te živa megju nama nema, ali živa uspomena ostati će za vazda megju nama! Svak se je s tobom po- nosio, jer si bio uzoran domaćin tvoje o- bitelji, koju si žarko ljubio! Bio si dični sin rodnog ti Stona, komu si želio svako do- bro i spravan bio na svaku žrtvu za sreću njegovu! Svak te ljubio, jer si bio iskren i pošten, a inteligencija ie birala, da joj bu- deš poglavica u »Stonj. Hrvatskoj Čitaonici«, za koju si revno radio! Ne samo narod iz Stona, da li iz cijele okolice tebe cijenio, ljubio i štovao, jer si mu bio iskreni sa- vjetnik i prijatelj! Zato opća žalost i veli- čanstveni ovaj sprovod. Bio si uzorni krš- ćanin, žarki patriota, pošten, radišan i skro- man trgovac, pa svojoj djeci ne ostavljaš nagomilana blaga, al im ostavljaš najveće blago: pošten glas! Zadnji put, kad si se od tvog milog Stona dijelio više puta svr- nuo si na nj tvoj tužni pogled; svrni sada, mili i nezaboravni Anfe, tvoj pogled sa vrata rajskih na tvoje mile, na milu Hrvat- sku i slatki zavičaj, ucviljeni Ston, pa se moli pred prijestoljem Svevišnjega za sve nas! Zbogom mili kume! Zbogom mili pri- jatelju! Zbogom slatka uspomeno naša! Bila ti laka ova hrvatska zemlja, koju si svim žarom tvoje dobre duše ljubio! Slava ti! Jz Veleluke. (Izjava). Jer smo umoljeni da izjavimo, da li je učitelj g. Antun Batistić napisao i poslao nam dopis iz Veleluke u br. 238 našeg lista, u ime istine izjavljujemo da ni- ti je g. Batistić odnosni dopis napisao niti je on naš dopisnik. (Ur.) Iz Spljeta. (Hrv. kat. akad, ferij. društvo »Pavli- nović« za Dalmacija). U prošlom smo broju donijeli o konstituirajućoj skupštini, a sada donašamo o javnoj pučkoj zabavi na Solinu, te o komersu; — Poslije podne istoga dana prirediše članovi sa ostalim kat, giaštvom izlet u Solin. Na ulazu ih dočeka pjev, o- dio hrv. kat. društva »Preporod« iz Vra- njica, te iza izmjeničnih oduševljenih poz- drava, pjevanja narodne himne i drugih ro- doljubnih pjesama, krenuše k crkvi »Gospe od Otoka«. Tu ih dočekaše brojni Solinjani, te svi skupa prisustvovahu blagoslovu sa Presvetim. Tada gjaci sa »Preporodom« iz- vršije pa priregjenom mjestu pod otvore- nim nebom slijedeći program: 1). Runjanin: Faller »Lijepa naša«, , »Rteporgds. 2). Proslov: drži Ivan Puharić, predstavlja na- rodu »Pavlinovića« i govori o svrsi ujego- voj. 3). Bžize: »Oj Hrvati, oj junaci« izv, tamb. gjački zbor, 4). A. Šenoa: Smrt Pe- tra Gvačića, deklam. Gjuro Vilović. 5). V. Lisinski: »Oče naš+, otpi. »Preporod«. 6). Mayer-Farkaš: »Hrv. kolo«, izv, tamb, giač. zbor. 7). F. Ferjančić: »Sijaj solučice« otpi. »Preporod«. 8). »Kršć. ideja i hrv. narod«, govori Damljan Sokol, stud. iur. 9). I. pl. Zajc: »Zrinsko Frankopa nka«, otpj. »Pre. God. V. porod«. 10). Svečani govor, drži Vinko Bra- jević, ističe program hrv. kat. gjaštva, nje- gove protivnike, te poziva sve, da se za- vjere raditi vazda samo za istinu. Zahvalom g. mjesnog župnika i pjevanjem »Lijepe naše«, dovršila je ova lijepa pučka sveča- nost, a tad su gjaci i seljaci pošli zajedni- čkom Komersu: Taj se vrlo zanimivo ra- zvio. U zgodno vrijeme »Preporod« bi svo- jim krasnim pjevanjem zabavljao prisutnike, a govornici su se neprestano izmjenjivali. Stoloravnatelj Dr. Bervaldi govorio je o po- trebi nauka, VIč. Fulgosi o domovini, Dr. Carević o potrebi karaktera, Dr. Alfirević o osobitom napretku »Preporoda«. Drug Vi- lović o »Pavlinoviću«, VIč. Ganza o radu inteligencije u-nmarodu, drug Brajević o Don Frani Buliću i njegovim neprijateljima, pre- dložio mu je brzojavni pozdrav i završio komers. — Ovo je bio prvi istup mladog »Pavlinovića«, koji je doista uspio, te je želiti, da tim smijerom i mastavi, Živio i cvjetao naš »Pavlinović«! — N, Domaće vijesti. Hrvatski sabor u Zadru. Dese. ta sjednica bila je na 7. ovoga mjeseca. Pri- kazano je mnogo predloga, a vlada je dala i nekoliko odgovora, Čita se zakonska os- nova o proštenju zgrada za radnike, od pii- reza, i tu pane veoma zgodni predlog D.ra Kneževića, da se saboru iznese osnova o oslobogjenju novih zgrada od općinskih i pokrajinskih prireza. Čita se i prima pred- log Lupisa, da se organiziraju ribarske za- druge, a takogjer i drugi predlog, da se da- \du nagrade domaćim vinogradarima; rije- | šavaju se neke molbenice; prima se pravil- |nik o upravi i uzdržavanju predjelnih pu- | teva, pak se prelazi govoriti o školama. Is- jtakao se je nadasve zast, Machiedo, koji naravno u velikome svomu liberalstvu bez da je proučio stvar ili barem savjesno se propitao, izbacio je ove lakoumne riječi : »U internatu kod dumana u Dubrovniku na- še se djevojke odgajaju u tugjem duhu, da- piče se vrijegja njihov narodni osjećaj, U onom ambijentu bigotizma, a u veoma sla- bim higijenskim prilikama, ubija se u klici svaka radost za životom .....« Da se je i površno priupitao, nadasve kad je htio ex-ka- tedra držati govor, jednom kad je htio bio bi razabrao što slijedi: Kod dumana na Pi- lama tri su internata; a to onaj od prepa- randije, onaj odgojenica i onaj od sirotica, Bio bi razabro, da internat za djevojćice iz preparandije samo je za hranu i za stan, jer podučavanje kod preparandije; u inter- natu sve govore i opće megjusobno i sa starješinicama hrvatski, osim ako iznimno koja neće nego talijanski, što je i slučaj g.ce sestre časnoga govornika. G. govornik imao je radje ustajati, da se popravi doma- ći odgoj, jer što će jadne dumne, kad jedna, bila koja, uprto hoće da govori talijanski ? Bila je i majka (g. govornika, ali i ona nije htjela da govori drugčije nego talijanski. Bio bi saznao, da se kod dumana goji na- rodni duli, jep su dumne kćeri naše zemlje; od matera usisale su hrvatski jezik i šnjifijć se diče: dosta je napomenuti, da je vrhovna starješinica dična sestra vit. Vlaha pl. Bog- dana, a ostale maldane sve domaće, i da je upraviteljica dumanskog internata ugledna zagrepkinja. Bio bi još obaznao, da u in- ternatu za gojenice nastavni je jezik hrvatski, i da u tome jeziku opće, a istodobno i ostale jezike, jer sami roditelji (neka dobro upamti g. Machiedo!) po tisuću puta kad dovedu kćeri u zavod pele: »per charita che stu- dino |' italiano, francese e il tedesco«. Jadne dumne, da pogode roditeljima w dgkolici prisiljene su govoriti u tim jezicima. A na kojemu je glasu internat gojenica, najbolje dokazuje činjenica, da se u njemu odgajaju kćeri svih boljih kuća u Dubrovniku pti- padale one kojoj god stranci, a/takogler i sve bolje kuće iz južne Dalmacije. Dakle, g. Machiedo, kad ste htjeli prošibikati, imali ste neke vajne roditelje, a ne jadne dumne, ni krive nj dužne, Internat, siratica pri: prima odgoj hrvatski, a ponajviše se bavi kućanstvom, a uče nešto i talijanski, jer ima» jući otići u službu to im može koristiti, Da je g. Machiedo priupitao, bio bi obaznao da je dumanjski zavod u najljepšem polo- žaju na Pilama, pokraj mora, i da je tamo popriječno najmanje bolesti nego li u ikakvo- mu zavodu. Da je priupitao nebi se bio oborio na bigotizam $jer u ženi ili je naći gočošnos ili: razvrat. Istina, da je! ornik tio razjasniti tQ riječ ehigotisame?"jer 'nhi glasuje da taj ubija 1 mjejenstek za životom. To je obična fraza, | nećemo da učinimo krivo g. govorniku a da je uzme. mo u zlome smislu. Ali “hiljade i hiljade čestitijeh matera i uglednijeh domaćica, koje su se u tom zavodu odgojile, kažu govor- niku da he zna što \ jer dokaztiju či. st da znadu služiti Bogu, svojoj' domo- ni i svojoj obitelji izgledno i primjerno. Imao je barem jedanput zaviriti u zavod,