Br. 244. U DUBROVNIKU, 23 Oktobra 1909. God. V. FRANA CRVEMA j Četvrt godine surazmjemo; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po MMM godišnje K. 9 — Ko je predbrojen | za došasto IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PAia. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata 1 oglasi šalju se Administraciji. Pisma | dopisi Uredništvu. | zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para ro a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Rukopisi se ne vraćaju. Listovi | ar ponovna riječka resolncij? Magjarska je opet u teškijem voda- ma: neodvisna stranka mnogo je obe- ćala magjarskomu narodu, a da _ nije mogla obećanja izvršiti; jer s jedne strane Kruna nije htjela da popušta na prekomjerne zahtjeve od banke, od vojske i t. d.; a opet u istoj se stran- ci dogodio prelom zbog toga, što neki htjedoše malo po malo izvojštiti što god su bili obećali, dočim drugi su navijestili rat nepomirljivi, dok im Kru- na ne poda što zahtijevaju i ugodi im svijem njihovijem tražbama. Ministar- stvo, kojemu je duša lukavi Košut, iz- nijelo je nekoliko formula ali je našlo i tvrdi otpor: tako mu nije preostaja- lo drugo nego dati svoju ostavku. | već ima mjeseca da se pregovara i u- govara: ovijeh je dana i parlamenat na okupu, a sva je prilika da će biti lju- ta kreševa i da će se opet doći do one goleme krize, u kojoj je bila Ma- gjarska kad je nastupilo ovo ministar- | stvo, potpomoženo najviše od lakou- mne koalicije i od našijeh zastupnika, koji su nasjeli Košutovoj lukavosti. Bi- lo je doba, kad su na Magjare grozno vikali Supilo, Zagorac i ostali, ali rijet bi da ih prošle nevolje nijesu ničemu naučile, jer baš ovijeh dana, kad bi mogli muževno istupiti i zauzeti odre- gjeno i stalno stanovište, poglavice koa- licije puštaju sve, ko da se njih i na- roda njihovoga ništa ne tiče; i tako će ih lukavi Magjari i po drugi put pri- vestiti žedne preko vode. A ako su u Boga mogli prositi bolju zgodu, zaista do ove nijesu mogli imati. Kruna ot- prto odbaca razne formule i načine, kojim da se kriza ukloni: u istoj Ma-| gjarskoj sve vri, jer su narodnosti pre- .ko načina ogorčene, pokle im magjar- ski ministar nastave potezom pera uki- da naj svetiji amanet, pravo da odga- jaju svoju djecu u rodnome svome je- ziku; socijaliste sve to jače i glasnije zahtijevaju opće i tajno pravo glaso- vanja, a velika stranka nagode godine 1867 hoće da se nagoda čuva i vrši. U toj vrevi kud bolje zgode, nego da koalicija i hrvatski delegati dadu baš PODLISTAK. Preokret u religijoznim načelima Aleksandra Manzovija. Prof. W. Ljubibratić, m. Pošto se oženio, pogje Manzoni u Milan, gdje se zadrža samo kratko vrijeme, jer mu rogjaci s očeve strane, pravi katolici, pred- bacivahu njegovo postupanje prama ocu i u pitanju braka. Stoga se uzroka povrati opet u Pariz gdje je neko vrijeme nastavio svoj prvašnji život. Ali se Manzonijev duh ne mogaše nikako zadovoljiti sa suhoparnosti negacije. Nasto- jeći da riješi teško pitanje o opstanku Boga, dogje malo po malo do sasvim drugih za- ključaka nego li bijahu teorije apsolutnog nijekanja Boga. Primjer njegove žene oso- bito je na nj djelovao, da je ponovno stao učiti dogme katoličke crkve. Opat Degola iz Geneve bijaše po naročitoj želji Henri- , kete preuzeo na se tešku zadaću, da je po- uči u katekizmu. Podučavanju prisustvovaše i Mauzoni, a žarke riječi opata Degole u- činiše na nj toliki dojam, da se je mraz a već nekoliko mjeseca kasnije bijaše Man- ruku nezadovoljnicima, kako bi dosti- gli da Hrvatska žive ustavno i da ras- kine one okove, koje su oni sami do- puštili da budu nametnuti? Zar nijesu iskusili dostatno lukavost i bezobzir, kojim baš ovo ministarstvo pritisnulo je tužnu Hrvatsku o zid ? Prošla je a- neksija, i oni potpunim pravom imali su tražiti, kako se to dogodilo mimo Hrvatske ? Imali su tražiti, da pravo zemlje, koju zastupaju, bude priznato da se ta zemlja sajedini materi zemlji! Imali su ustati da zagovaraju pravedni zahtjev narodnosti, a istodobno osudi- ti, kako je pravo, nametanje magjarskih škola Hrvatskoj! Imali su tražiti da bu- de ukinuta pragmatika i odalečeni ma- gjarski činovnici i poslužnici sa želje- znica! Imali su zaprijetiti oholim «Ma- gjarima, da ako im uskrate svako pra- vo da oni imaju još jedno utočište, a to je Kruna, koja će znati i hotjeti po- moći svomu hrvatskomu narodu. To su sve imali učiniti, ili muževno otstu- piti iz parlamenta, i proglasom na na- rod naznačiti nove staze po kojim da se narod brani. Ali oni ne samo da nijesu ništa od toga učinili, nego su se ponovno upuštili u dogovore sa o- nijem, koji su ih sto puta nemilo izi- grali; koji zvijerski tlače narod, koga oni zastupaju, koje su oni isti kao vje- rolomnike sto puta prokleli. Izložili su bili od svojih drugova Drohobeckoga, izložili su Zagorca, izložili su se sami barem poglaviti u mrljavoj stvari vele- izdaje i podmićivanja: pa kako da ti ljudi muževno istupe u obranu narod- nijeh svetinja? Kako da govore slo- bodno, kad su priznali pripadnost Hr- vatske Magjarskoj? Kako da se opri- ječe kad su dali onu lakoumnu dekla- raciju? Dogovore vode, kako se iz- vjesno zna, Supilo i D.r Medaković s jedne strane, a s druge strane Just i »glasoviti« Bathyani: onaj Bathyani, koji je vodio glavnu riječ u prvoj edi- ciji »riječke resolucije«. Sve nas je strah, da se dogje i do druge edicije iste nesretne resolucije, i nebismo htje- li da budu žrtve prepedenosti i luka- vosti sa strane baš neki naši zastupni- ci, koji hoće da se igraju velike politike. zoni prešao u krilo katoličke crkve. Kako se to dogodilo, pripovijeda Carcano u Vita di Manzoni, na ovaj način: /n Parigi — se non & indiscreto rivelare le piit intime confidenze — era ungiorno entrato nella chiesa di san Rocco, pieno ' Animo di gravi pensieri che da lungo tempo lo tormenta- vano. Oh Dio, aveva detto, se tu esisti, rivelatli a me. E da quella chiesa era u- scito credente, Carcano ovdje govori o po- uzdanom tajnom priopćenju, što za nas ima osobitu važnost, jer je to mogao doznati ili direktno od Manzonija, ili od koje osobe iz neposredne blizine pjesnikove. Da je pje- snikovo obraćenje nastupilo u jednoj crkvi, to stoji nepobitno, jer nam o tome govore svi kasniji biografi Manzovijevi, razilazeći se jedino u potankostima toga toli zname- nitoga čina. Dapače Gubernatis, kojemu o- braćenje Manzonijevo nije po ćudi, kako ćemo to kasnije vigjeti, opaža u svojem djelu ## Manzoni ed il Fauriel, da je pje-|u snik mnogima govorio o svojem obraćenju na način kako to Carcano pripovijeda. Kako god se stvar dogodila, nepobitna je činje- nica, da se je Manzoni povratio u krilo ka- toličke crkve i najodlučnije osudio i žalio (svoj prvašnji život. O tome evo nekoliko |dokaza, Dvije godine nakon spomenutog | doživljaja u crkvi sv. Roka pisa Manzoni | Nakon strašnoga iskustva i razoča- ranja, mi uhvamo da se neće do toga doći, i da će narod glasno dokazati, da je već preko glave sit mevoljnijeh eksperimenata, i da ište od svojih za- stupnika da vrše muževno i pošteno primljeni mandat, a to oni mogu jedi- no kad budu samostalno i izravno sa Krunom raspravljali o domaćijem ne- voljama, i tražili podobni lijek, da se ukloni nesnosno stanje u domovini. Sveta je dužnost svijeh glasila, da dok je na vrijeme upozore zastupnike sove i s one strane Velebita, da se dalje ne igraju sa amanetima i pravi- put doveli narod u iskušanje, kako su »riječkom resolucijom«, zaslužili bi da ih narod ne samo proklinje nego ka- menuje. Škandali na Korčuli. | Stanoviti listovi, koji imadu zadaću da ocrnjivaju crkovnjake, i tijem da oslabe i omalovaže vjeru, kako znadu biti samilostni i ispričati najgoru raspuštenicu, tako znadu goropadno navaljivati na institucije katoličke crkve, prepuštajuć druge vjere u miru, i od sitne slamke učiniti gredu. Kažemo odmah, da nas se zlo ne shvati, da »Dubrovnik« takove zadaće nema, i da je nasio kad je pod gotnjim naslovoi o dogogjaju u Kor- čuli sastavio cijeli roman, naravno pod u- tiskom liberalnih novina »Slobode«, »Po- kreta«, »Novosti« i t. d. Sačuvaj Bože, da bi ti listovi pročitali koji katolički list, n. pr. zagrebačko »Hrvatstvo«, jer u tome slučaju u broju 221 od 29. Rujna, u članku »Petro- nila Barić i samostan na Korčuli«, bili bi našli pravu i temeljitu istinu, kojoj prigo- vora nema, jer kako se očito u istomu član- ku kaže, spremna je ista gospodična Petro- nila Barić istinitost iskazanijeh dogogjaja posvjedočiti. Da se cijenjeni čitatelji »Pra- ve Crv. Hrv.« osvjedoče o istini, mi pokle smo se obavijestili, ispripovigjet ćemo kako je uprav stvar tekla, te pozivljemo stanovi- te listove, koji su se toliko razvikali, da nas utjeraju u laž, ako ikako mogu: Ne poziv- ljemo ih da oporeknu, jer to je učinila i ista žrtva gnusnoga i opakoga njihovoga pera gospodična Petronila, kad je zamolila uredništvo »Novosti«, da na nje ime ispra- vi sve potvore i laži, a bi joj odgovoreno : opozvat ne smijemo, to bi bio atentat na naše novine. Što je dakle u stvari bilo ? Evo: Gospodična Petronila Barić, učiteljica iz Za- pismo opatu Degoli, zahvaljujući mu na sve, što je za nj učinio, te o sebi reče, da je bio čovjek, che mon solo dimentico Iddio, ma ebbe la disgrazia e U ardire di negarlo. Sedamnaest godina kasnije pišući grofici Diodati Saluzzo o uzvišenosti naše vjere, opet se o sebi ovako izražuje: Questa fede io 7 ho altre volte ripudiata e contraddetta ćol pensiero, coi discorsi, čolla čondotia, e dappoiche per un ečcesso di misericordia, mi fu restituila, troppo mi manca che essa animi i miei sentimenti, e governi la mia vita, come soggioga il mio raziocinio .... cosa che deve trasparire naturalmente da tutti i miei scritti. Prvi čin nakon svojega obraćenja bijaše da je zatražio od rimskoga pape dozvolu za brak s Henriketom, i kad je dozvola sti- gla, obavi u Parizu crkveni brak. Megjutim mu bijaše i žena prešla na katoličku vjeru, i tako se cijela obitelj Manzonijeva povrati krilo crkve. Manzonijevo obraćenje izazva kod svih njegovih prijatelja i znanaca u Parizu i Mi- lanu veliku senzaciju, dapače se o tome pi- salo i po novinama. Manzoni zatim zapu- sti Pariz, te se sa svojom obitelji preseli u Milan, \ dočim je prije njegovo držanje bilo povodom svakovrsnih neugodnih prizora, nemože udovoljiti, jer je maloljetna, te da cama narodnijem; jer kad bi još jedan- ' | urediti. Prama svojoj odluci g. Petronila u |bački sud redovitu molbu, da joj dade pu- tako se sada svi, pače i njegovi protivnici, greba, dogje lani u samostan Dominikanka na Korčuli, da tu učiteljuje. Nakon nekoli- ko mjeseci izjavi, da želi postati redovnicom. Starješinstvo joj odgovori, da joj se želji se hoće dopust roditelja. Tad ona piše ro- diteljima što želi, ali oni o tome neće da čuju, već isti otac dogje da je digne, a on sam može svjedočiti, da su je dumne na- govarale da posluša oca. Videći da ona tvrdo ostaje pri svojoj nakani, otac zatraži posredovanje c. k. kot. Poglavara, i ovomu i ako su je redovnice nagovarale i molile, očitova da neće s ocem, pak bilo i na silu, a upitana zašto, izjavi, da se boji e će je prisiliti udati se za nekoga, koga ona ne ljubi, toli više kad je stalno odredila ući u ed. Otac videći to isposlova od zagrebačke redarstvene oblasti brzojavni nalog, da g.ca Petronila oružanom silom bude poslana u Zagreb. Kad joj g. Poglavar to saopći, spo- panu je strahoviti grčevi i pane u nesvijest, te g. Poglavar smiluje se i nagovori oca, da se vrati kući, a da će se sve na dobre toliko preko D.ra Arneri pošalje na zagre- noljetnost. Koncem Kolovoza stiže na Kor- čulu nje majka Rozina, i ostane nekoliko dana uz kćer, spavajući i Jopćeći šnjome posve na osami. Videći da joj ni molbe ni suze ne odvraćaju kćer od stunovite nami- sli, ona brzojavi mužu da bi kćer došla ali da joj dumne ne dadu. Tad zagrebački sud naloži korčulanskomu sudu, da ju ispita, a na odnosna pitanja g. suca odgovori, da je himbena laž što je majka brzojavila, da ona ostaje pri svojoj odluci, i potpiše vlastitom rukom zapisnik, koji se u suđu nalazi. Maj- ka otputuje, a na 30. Rujna eto ti i oca i matere, te malom lagjom pristupiše samo- stanu, da na silu odvedu kćer. Nijesu se poslužili lijepijem putem, koji tamo vodi, a zašto ? Dobro primljeni, kad im kćer odlu- čno kaza da šnjima ne ide, oni djelotvorno navališe na nju, da ju izvedu silom, a kad se ona sili otprto opriječi, majka pozove u pomoć osobu, koju su navlaš učinili do- ći, te je stadoše vući po putu, razbucaše joj odijela i odvuku dalje od samostana. Sakupi se svijeta, i neki ugledni |oslobodi- še je i ona poleti ko mahnita u samostan, vičući: »spasite me, spasite me!« Čim ugje pane u nesvijest. Pri otimačini nije bila pri- sutna niti koja redovnica niti pitomkinja. Roditelji postigoše iz Zagreba ponovnu na- redbu brzojavnu, da bude predana rodite- ljima, a pri njezinom polasku neki ugledni demokrati korčulanski pripravljali su mačju deraču. Nalogu zagrebačkomu opriječiše se liječnici gg. D.ri Mirošević i Arneri, jer bu- dući ona bolesna da nije u stanju putovati. | morali diviti, kako plemeniti duh vlada u njegovoj obitelji. To djelovaše takogjer i na njegovu majku Juliju, koja se jednom za uvijek odreče svojega lakoumnog života, nastani se kod sina, te življaše jedino za odgoj svojih malih unuka, u čemu joj bi- jaše pri ruci Henriketa, pravi uzor i majke i supruge. Ako su mnogi i mnogi sa radosti isticali ovaj preokret u Manzonijevoj duši, bilo je i takovih, koji su sumnjali o iskrenosti nje- govih osjećaja. U tom pogledu osobito o- dvaja historičar De Gubernatis, koji se ni- kako ne može uvjeriti, da je Manzonijevo obraćenje iskreno. Svoje nazore potkrije- pljuje slijedećim razlozima. De Gubernatis naime tvrdi, da Manzoni nije manje daro- viti pjesnik od pjevača psalama, ali nado- daje, da na njega psalmi čine daleko du- blji utisak nego Manzonijeve himne, te o- datle zaključuje, da himnima manjka ona duboka religijozna iskrenost, koja izbija iz psalama. De Gubernatis tvrdi nadalje — ali o tome ne navagja niti jedan dokaz — da je Manzoni ispjevao svoje himne i napisao svoju katoličku moralku po nalogu ispo- vjednika Tosi, i to kao pokoru za počinjene grijehe. Ova tvrdnja nagje toliko pristaša, da su mnogi ktomu još govorili, da je Tosi zatvorio Manzonija za nekoliko dana U strašnoj uzrujanosti i u strahu od de- monstracije tužna g.ca Petronila odluči gla- vom prestaviti se zagrebačkomu sudu, te za to zamoli svoju domorotkinju da ju do Zagreba prati, gdje stigne dneva 4. tek. mj. Prestavi se sudu, i ona je danas tamo pod njegovom obranom. Ovo je živa istina, kojoj ako imadu o- braza neka protivnici iznesu vrijedne doka- ze, ali čim jamčimo za svaku i najmanju riječ koju napisasmo, stalni smo da neće ni pokušati a kamo li nas s razlozima pre- dobiti! Zaključujemo sa dvije opaske: Nije li skrajna tiranija siliti vlastito svoje dijete, krv od krvi svoje, da se iznevjeri Bogu, koji je zove? A ipak ti ljudi toliko pričaju o slobodi savijesti i o ostalijem slobodama! Druga opaska: Kakovi su to roditelji, koji kidišu na život, na čast svoga djeteta, do- čim bi ih sama narav napućivala, da brane svoje dijete, pak bilo i krivo ispred svijeta! Gospodo kuditelji: možete li braniti ova- kovu zvijersku navalu roditelja na kćer? G.gjica vam je Petronila u Zagrebu: obra- tite se k njoj ona će vam najbolje kazati svojim plačom i svojim suzama, koju ste grdnu opačinu učinili kad ste nju nevinu i nevine redovnice besramno nastojali osra- motiti ! |Vijesti iz naroda. Iz Slanoga. (Oprosni govor na grobu Don Marka Glunčića, izrečen od Velečasnog Boglića: »Prije nego se odalečimo od tvoga lijesa, mili moj Don Marko, neka mi bude dopu- šteno da se sa dvije riječi s tobom opro- stim. Mili Don Marko! U doba, kad si na- kon 40 g. tvoga svečenićkoga uzornoga rada odlučio da najmilija sinovska ćustva svoja iskažeš miloj tvojoj starici, a sada ucvilje- noj majci; u doba kad si zaželio da poči- neš u krilu mile tvoje braće, da šnjima di- jeliš bratinsku ljubav; u doba kad si se i- mao ti već u godinama nauživati mira i ljubavi i zasluženog štovanja; u doba kad si odlučio da se svrneš na tvoju rodnu grudu, megju svoje mještane zmance i pri- jatelje da šnjima u radosti provedeš osta- tak tvoga života; u doba kad je sve to go- tovo bilo i tvoja starica majka brojila ne mjesece već satove kad će moći da te na svoje materinsko krilo primi... smrt, hla- dna teška smrt prekrati nenadano život tvoj. Mili Don Marko! Evo ovdje sakupljene oko tvoga lijesa tvoje braće svećenika, evo tvoje rogjene braće, evo tvojih milih mje- štana znanaca i prijatelja, a čemu? — Da u ovom tužnom nenadanom času, svećenici oplaču svoga druga, svoga najvijemijega u jednoj sobi, te da je morao svaki dan ispjevati jednu himnu i napisati stranicu moralke. Kao naivažniji argumenat za ne- iskrenost Mauzonijevog obraćenja iznosi De Gubernatis jednu epizodu iz Vjerenika. Po- znato je svima, da je Lucija, nalazeći se u dvorcu Innominata, Djevici zavjetovala svoje djevičanstvo, ako je oslobodi iz one pogi- bli. Kasnije se Renzo sastaje s Lucijom u Lazaretu od Milana, i tu mu ona ponavlja što mu bijaše već pisala o svojem zavjetu. Renzo je izvan sebe od žalosti; potraži sa- vjet u fra Kristofora, koji na prvi mah, do- znavši za taj Lucijin zavjet, ne zna što će učiniti, ali se brzo smagje, pak pozvavši ksebi Luciju i Renza, primjeti joj, da Bog rado prima žrtve i prinose, ako dolaze iz slobodna srca, ali da njezino srce ne bijaše one noći slobodno, jer ga bijaše prije po- klonila Renzu, jer je osim toga učinila za- vjet pod utiskom straha. Pošto mu je ne- kako uspjelo, da joj dokaže, da je taj za- vjet ne može vezati, zaključuje: »Ja sam vidio, kako je vas dvoje malo ne došlo do vjenčanja; i stavno ako mi se ikad učinilo, da je dvoje združerio od Boga, to ste vi: sada ne vidim, zašto bi Bog htio da budete rastavljeni. | ja mu zahvaljujem, što je meni ovako nedostojnom, dao oblast da govorim u njegovo ime i vama vratim vašu riječ, Ako