> IE VSPEENSENEENESPINRSNISNNSN m DAJE Br. 244. prijatelja iskusna i dobra uzora svoga ko- jim su se dičili; rogjena braća sakupiše se da spuste žarku bratinsku suzu na lijes koji krije njihovu krv, njihova brata i dobrotvora, njihov ponos i diku; mještani, da ti pokažu i u ovom času svoje veliko poštovanje kao plemenitom sinu svoje rodne grude. — (03 zaslužio si ti sve to, zaslužio si i više a dragi Bog znati će da ti potpuno nadoknadi. Mili Don Marko! Ja se još i napose o- praštam stobom. Ja, koji sam kroz 7 go- dina u tvom susjedstvu sproveo; ja koji ni- jesam ispadao iz tvoje kuće; koga si ti u- pućivao i zborom i tvorom na sve što je plemenito i uzvišeno i dneve žalosne moje obraćao si u veselje tvojim naputcima, tvo- jim veselim srcem. Ja koji sam upoznao tvoje zlatno srce napram braće svećenika, rodbine i milog tvog naroda koga si do skrajnosti ljubio, te je rastanak doprinio tvojoj, smrti; ja u znak zahvalnosti i prija- teljstva nemogav poljubiti tvoje vedro i po- šteno lice, ljubira tvoj lijes koji te pokriva, kao amanet tvoje ljubavi u više razmaka istaknule napram mene... Don Marko! Dalje nemogu, jer mi riječ zapinje u grlu, srce mi se cijepa na jecaj prisutnih ... s Bogom !... iskrene suze pa- daju na grob tvoj!... S Bogom Don Marko! U ovoj riječi stoji pozdrav tvoje braće svećenika, koji su te žarko ljubili i pohrlili da te na vječni po- činak otprate; stoji pozdrav tvoje starice ro- gjene majke ucviljene, koja te preko mene i tvoje vlastite braće okupljene ovdje oko tvoga lijesa pozdravlja. Bijedna starica! Stoji pozdrav tvojih sumještana, znanaca i prija- telja, koji su se dičili s tobom; stoji pozdrav iskrenih rodoljuba koji su svjedokom tvoga rada, tvoje ljubavi za dobro i sreću mile Hrvatske domovine; stoji pozdrav svih onih koji te poznasmo uzorna svećenika, značajna rodoljuba, poštena druga, plemenita prija- telja, najvrijednijeg sina... S Bogom Don Marko! A ti crna zemljo, evo izručujemo ti mrtve ostanke nezaboravnog našeg Don Marka, čuvaj ih u svojoj utrobi, čuvaj ih... imaš i česa... i budi mu laka, dok ponovno ne spoje se sa plemenitom mu dušom na vje- čno veselje, tamo gori pred Previšnjim gdje je — nagrada. S Bogom Don Marko! Vječni ti pokoj! Iz Stonskog primorja. (Nazornici konoba). Ovih smo dana vi- djeli kod seoskih glavara nekoliko spisa zakona i odredaba, koje im poslaše Nazor- nici konoba, da ih svijetu protumače. Nije čudo, oni su izvršili tobožnju svoju dužnost, pa što će biti dalje neka bude! To nije do- bro, jer su naši seoski glavari većinom ne- pismeni ljudi kao i mi ostali seljaci. Ako se hoće pomoći narodu i otkloniti štete od njega, morala bi se gg. nazornici konoba proći takovih posala, a potruditi se malko pa zaći megju narod da ga usmeno upute prama prilikama. To bi više vrijedilo, ne- go sva pisma i zakoni! Tim bi se uprav pomoglo narodu, a tada neka šalju odred- be i drugo. Do koga je neka providi ! (Putujući učitelji poljodjelstva). Ovom prigodom pripominjemo, da naše ptimorje ili nikad ili rijetko vidi putujućeg učitelja poljodjelstva. Ta čemu su oni? Zar da pi- šu u Uredu? Koja korist narodu od njih? Dužnost i pravica bi zahtjevala da što mo- guće češće obilaze svoje kotare i da mas pouče u svemu što bi nam od koristi kao težacima bilo. Toplo preporučamo, jer kr- vavo plaćamo. — Primorac. Iz Trnovice. (Naprednjački vogja Mato Drvenica). U vašoj dobroti g. Uredniče, oprostite, kri- vo su vas izvijestili o tomu vogji napred- njaka. | ja sam takogjer bio od njega za- veden, ali sam uvidio sve zlo, a od tog brašna nikad poštene pogače, pa Bogu hvala, vratio sam se na pošteni put kojim su i naši stari hodili. Ima nas još lijepi broj Pri- moraca koji su isto to učinili, a učinit će i drugi čim progledaju. Mi smo amo megju se i megju prijateljima kupili sa dopušte- njem Vlasti novce za gradnju škole i čitaone u našem selu, i sakupili priličnu svotu. Tim je upravljao Mato Drvenica, davši ih, kako je to više puta rekao, na dobit. A kad se pročulo, a i mi se osvjedočili, da ide iz sela u Australiju k braći, više smo ga puta za- pitali za novce i račun. On je uvijek pravo i odgovarao da su na dobiti. Nu mi smo htjeli da budemo na čistu, pa smo htjeli da čisti račun položi prije nego otputuje. To on nije učinio, već otputovao svrhom prošlog mjesesa a jednomu od naših rekao, kad mu je zaprijetio, da će novce ostavit u gospara Luja Milića iz Slanoga. Naši ga onda po- moću Vlasti brzojavno zaustave tamo, dok se stvar uredi. Sad pitam ja svakoga, ako je Drvenica pošteno mislio zašto nije prije položio račun. Što je trebalo da naše novce daje gosp. Luju Miliću u Slanomu, što je on nama? Ni naš seljanin ni parohijan, ni općinar. Zar od trideset domaćina u našem selu niti jedan nije pošten da je mogao to primiti. Sam. Drvenica pošten! Sreća da je pošao da se ne iskvari izmegju nas »ne- poštenih« njegovih suseljana. Svi mi nepo- šteni, nesposobni, samo on ko demanija! I to nam rogjeni seljanin učinio! To su do- bri »naprednjaci«, koji će preporodit Pri- morje. Kazat ću Vam, g. Uredniče, još je- dnu. Taj delija od Drvenice opravio je je- dnom našem seljaninu i goru. Odnio mu je kaparu za sijeno, a zabezočio ga je, ka- ko on to svakomu pripovijeda i ako je na- prednjak, da mu je vratio. Ako je to uči- nio, šta taj nebi još više! A u što pogjoše novci što je u ime stranke megju nama ku- pio i mi ludi davasmo. Da će nam on u- kinut redovinu, da nećemo bit kmeti jer će nas vlada mukte otkupit, da će nam list »Pučku Slobodu« dat mukte, a kad tamo zavadio nas megju se, selo sa selom, pa i iste ukućane — a mi ludi plaćaj. Jadni na- ši Primorci, od koga se pustisino zavagjat! — Živjeli Pravaši! — Trnovičanin. Domaće vijesti. Hrvatski sabor u Zadru. Dne 12. o. m. bila je trinaesta sjednica. Nakon vi od mene pitate da vas odriješim od toga zavjeta, ja neću oklijevati; pače želim da pitate«. De Gubernatis opaža, da Man- zoni kao konsekventni katolik nije smio po- staviti ovakove riječi u usta jednoga sve- ćenika. Mi Gubernatisove dokaze nećemo pobijati s jedinog uzroka, što ne dokazuju ništa, već ćemo primjetiti, da se je De Gu- bernatis sam smijao, kad je htio na ovaj način dokazati neiskrenost Manzonijevog religijskog osjećaja. Religijozni preporod Manzonijev ozna- čuje i novu perijodu u njegovoj književnoj djelatnosti. U svojim se mladenačkim pje- smama pokaza žarki pristaša klasicizma, prijatelj i obožavatelj Montijeve Muze, koji se smatraše najizrazitijim predstavnikom kla- sičnog smjera u talijanskoj literaturi. Nakon svojeg obraćenja Manzoni se odbije od kla- sicizma, stavi se uz romantičare, te postade predstavnik, dapače glava nove škole, koja još danas ima izmegju književnika zname- nitih pristaša. Ali njegov romanticizam ne počivaše na temeljima sjeverne mitologije, koja doduše izbaci iz svojih književnih pro- izvoda poganska božanstva, ali za to na- vede noćne prikaze, vještice, lemure, mr- tvace, koji se o ponoći dižu, da odvedu sa sobom svoje prijatelje, vjerenice, kako to najbolje možemo razabrati iz Burgerove ba- lade Leomore. Mazonijev romanticizam po- čiva na kršćanskoj podlozi, te je pjesniku uspjelo da dokaže, kako se u vjerskim do- gmima može naći predmeta i za najuzviše- niju poeziju. Mi nećemo ovdje iznijeti ci- jelu literarnu metamorfozu Manzonija; nama je samo da pokažemo, kako se njegovo o- braćenje odražuje i u njegovim djelima. Najprije ćemo spomenuti njegove Osser- vazioni intorno alla morale cattolica. Man- zoni napisa ovo djelce kao odgovor na Hi- stoire des r6publiques italiennes du moyen dge Sismonda dei Sismondi, koji bijaše u- stvrdio, da je katolički moral u mnogim slučajevima bio uzrokom raznovrsnih nevo- lja u Italiji. Sismondijevo djelo nagje u Ita- liji mnoštvo pristaša. Manzoni cijenjaše, da ne smije mučati prama tako znatnome pro- tivniku i napisa svoju Moralku, da pobije Sismondijeve tvrdnje i dokaže, kako je u- pliv katoličke crkve bio veoma povoljan za najniže slojeve društvene i kako je dosta doprinio preporodu bijednih, nevoljnih i za- nemarenih, koji preporod najbolje se odra- žuje u sjajnoj povjesti talijanskih općina u srednjem vijeku. Ako Manzoni u Morale cattolica doka- zuje, kakova je dobročinstva crkva učinila talijanskom narodu, u /ami sacri pjesnički obragjuje najveće vjerske dogme, nastojeći da djeluje na srce svojih čitatelja. Njegova namjera bijaše da sastavi 12 himna, ali ih ispjeva samo 5, i to: // Natale, La passio- ne, La Risurrezione, La Pentecoste, Il No- me di Maria. Manzonijeva slava i neumr- lost počiva na njegovom romanu, ali su himine najsjajniji dokaz njegove duboke vje- re. Alfred Reumont, jedan od najboljih po- znavatelja talijanske književnosti megju Ni- jemcima, govori o himnima, da su bistri kao čisti gorski potok, da su milozvučni kao najsavršenija harmonija, da se iz njih diže miomiris kao iz zlatna kadionika. Na- dalje opaža, da ljepota ovih pjesama ne stoji u zvučnim frazama, u retoričnim figu- rama, već u onom nutamjem čaru, koji je posljedica harmoničnog spoja vlastitih o- sjećaja i potreba cijeloga ljudskoga roda. Završuje govoreći, da talijanska knjiga ne- ma drugih umotvorina, koji bi dostojno sta- jali himnima uz bok. (Slijedi). PRAVA CRVENA HRVATSKA vladinog odgovora na mnoge upite, ras- pravljalo se o osnovi, da se neki poslovi mjesnoga redarstva u Zadru predadu vladi- nom povjereniku. Mnogi su govorili pro i contra; Dr. Čingrija je iznio razložiti pred- log, da ta ustanova bude privremena, ali gospoda od većine, koji se liberalstvom po- nose, odbacili su ga; i Talijanci živo su učestvovali, dapače i prkosito u raspravi, i bje im odgovoreno kako su i zasluživali. Srbi dosljedno prvome svome glasovanju na uhar Talijanaca, većinom ili su glasovali šnjima ili su se ustegli. Nakon toga prešlo se na raspravu o zemaljskom proračunu. Dne 15. o. m. bila je četrnaesta sjednica, na kojoj se raspravljalo o adresi, na koju ćemo se osvrnut što prije. Kostituirao se Zemaljski Odbor, te kako se izjavio Dr. Ma- rović, stanovita klika većine izabrala je sa- mo svoje predloženike, a to Dr. Jera Tom- masea, Dr. J. Machiedo, Dr. N. Katnića, Vladimira vit. Simića i A. Radića, te su još usvojene neke osnove i predlozi. Dr. Maro- vić dosljedno istupio je iz hrv. stranke. Spo- minjemo se veoma dobro, kad je god. 1894. bio na prvoj sjednici Starčevićanske naše stranke u Zadru. Hoće li biti sreće, da se povrati na staru maticu? — Dne 16. ov. mj. bila je petnaesta sjednica, gdje se rasprav- ljalo o agrarnoj banci, i još neke druge rasprave o konačnim računima, i u istoj sjednici po predlogu verifikacijonog odbora bje uništen izbor našega dičnoga zastu- pnika Petra Vukovića iz Radovčića u Konavlima, s puke formalnosti, jer da ne uživa aktivno pravo glasa. Mi smo se odmah nadali toj jabuci, jer naš zastupnik nije i- mao zagovornika, koji bi bio gospodi zastu- pnicima kazao, da ako zakon ne daje pra- vo na glas onomu, koji ne plaća stanovitu svotu poreza, tim misli isključiti samo bes- kućnike, dočim takav slučaj nije od dične porodice Vukovića, koja jer je jedna od prvijeh u Konavlima, koja plaća velike svo- te poreza, a jer se u Konavlima još uzdr- ži u mnogim porodicama sveti starinski sla- venski običaj zadružnoga obiteljskoga ži- vota, tako se glavne porodice odazivlju i kraljevom i pokrajinskom i općinskom po- rezu, pod dičnim imenom svojih pregja, bez da dijele posjed izmegju sebe, i tako podijeljeni posjed prinesu u javne knjige pod svojim zajedničkim imenom. Ta pleme- nita ustanova imala je ponukati gospodu zastupnike, da se ne obazru na puku for- malnost: oni, koji bilo i licumjerno zago- varaju opće pravo glasa, a u slučaju izbora našega zastupnika ne samo opća nego jed- noglasna volja naroda očito se je pokaza- la. Neka ipak naš dični zastupnik bude u- vjeren, da mu naša ljubav i privrženost ostaje netaknuta, i da se mi šnjime dičimo i danas, kao i kad smo ga jednoglasno iza- brali. On ostaje naš dični i čestiti prijatelj i sumišljenik; muževno se je podnio, i mi hvalimo njegov postupak, a neka mu ova zgoda bude najbolji dokaz, koliko treba imati povjerenja u nekoj vrsti čeljadi, koji su ti prijatelji dok si šnjima, a netom ih ostaviš bilo s kojega god razloga, postanu zakleti dušmani. Završujemo kličući iz svega srca: Živio nam dični Pero Vuković ! Starčevićanska stranka u Sa- rajevu konstituirala se je, te je izabran ovi odbor: presjednik "Mato Pitić, podpre- sjednik Ivan Trtani, prvi tajnik Rudoli Boić, drugi tajnik Dragutin Kramarić, blagajnik Ivan Franchini, a ostali odbornici: Petar Raguz, Fran Šoprek, Benjamin Odvorac, Šandor Lueft, Josip Pukić i Stjepan Hain- ski. Sa skupštine bje poslat ovi brzojavni pozdrav: Gospodin Don Ante kanonik Ltepopili Dubrovnik Kao vogju Starčevićanaca u Dalmaciji po- zdravljamo Vas srdačno sa današnje kon- stituirajuće skupštine čiste Starčevićeve stran- ke prava u Sarajevu. — Presjednik kluba : Mato Pitić. Cvala i napredovala! Pie. G. Antun Ilić, gragjevni zakupnik i posjednik u Kotoru, vjenčao se u Zadru za g.gjicu Ermenegjildu Gonano. Čestitamo ! Dalmatinska slikarska izlož. ba u Ljubljani. Naš sugragjanin vri- jedni akademski slikar g. Marko M. Raši- ca bio je prošle sedmice pozvan u Ljublja- nu, gdje aranžira kolektivnu izložbu u pa- viljonu g. R. Jakopića. Doznajemo, da će g. Rašica u j dvorani izložiti preko 70 svojih djela: kompozicija, portreta kra- jobraza te dekorativnih i grafičnih radnja. Izložba će se otvoriti po svoj prilici danas dne 23 o. mj. Izložiti će nekoliko svojih radnja i ostali naši dalmatinski umjetnici, kao i naš poznati Bukovac, te Medović, Me- štrović, Vidović itd. Magjarski ministar nastave i pjulijenske škole u Hrvat: skoj. »Hrv. Pravu« javlja dopisnik iz Bje- lobrana«, koja će se baviti najaktuelnijim pi- .| razmjerno. Pretplatu God. V. lovara, da mu je slučajno dospio u ruke |čilište. Nadamo se što većem odzivu, te se službeni spis, u kome je čitao, da je ma- najtoplije preporučamo: Uprava »Mlade Hr- gjarski ministar za bogoštovlje i mastavu vatske«. pretvorio tamošnje »privatne« julijanske ško- le u »javne«. Pomilovani banjalučki osu- gjenici. Kako je poznato, prošle je go- dine banjalučki vojni sud osudio jedanaest »Srba« radi veleizdaje. Devetorica su po- milovana na 2. Decembra pr. godine, a dvoji- ca — Dragomir Janković, bivši urednik »Otadžbine« i Pero Stojanović ostali su i dalje u tamnici. »N. Fr. Presse« doznaje, da su 11. o. mj. i ta dvojica pomilovana i puštena na slobodu. »Mlub Hrvatskih Tehničara u Pragu. Na glavnoj skupštini obdržava- noj dne 16/X. konstituirao se odbor ovako: Presjednik : Fran Šolc, stud. ing.; Podpre- sjednik : Miho Sladoljev, stud. ing; Tajnik: Pavao Iv. Jušić, stud. archit.; Blagajnik: Zvo- nimir Milhofer, stud. ing.; Knjižničar: Fra- njo Abramović, stud. ing; Revizori: Ivan Suchanek, cand. ing.; Oskar Marčić, stud. archit. Brzojavke koalicije na Njego- vo Veličanstvo! Gdje srbo-hrvati ko- alicije u Banovini održe kakav sastanak ili t. zv. skupštinu, sastave i odašalju brzojavku na Njegovo Veličanstvo u Beč, u kojoj ili prosvjeduju proti osudi veleizdajnika ili tra- že ćirilicu i što sve ne. A što biva s tim brzojavkama koalicionaških zastupnika do- nosimo značajnu izjavu službenog lista hr- vatske vlade » Narodnih Novina«. Tu se veli: »Svi telegrami koalicijonih zastupnika, koji se sa pouzdanih sastanaka upravljaju Njeg. Veličanstvu, vraćaju se iz kabinet- ske pisarne bez ikakove primjetbe zemalj- skoj vladi onim redom, kojim stižu u ka- binetsku pisarnu. Vlada ih opet vraća za- stupnicima«. To su lijepi uspjesi koalicijonaških za- stupnika! Izbornici mogu im samo čestitati, a i sebi, što imaju takove zastupnike, do kojih se toliko drži na mjerodavnom mjestu u Beču. A kako oni zavaravaju narod sa tim brzojavkama ! Ko širi srpsku propagandu. Jedan Zagrebački brijački obrtnik, Hrvat pra- Nova krasna uresna slika. Za. služna i rodoljubna tvrtka g. Petra Nikoli- ća u Zagrebu dala je reprodukovati u bo- jama krasnu i uspjelu Tišovljevu sliku »Sla- vlje hrvatske kazalištne umjetoosti«, koja u- krašuje foyer kazališta u Zagrebu. Na toj slici u vrlo vješto prikazanim odjelcima predočeni tupatelji naše kazalištne umje- tnosti, koliko spisatelji toliko glumci. To je pravi prikaz jednog prosvjetnog doba rada našega naroda. Slika je visoka 63 cm., ši- roka 95, a okvir je vrlo ukusno izragjen, širok 13 cm. Cijena je ovoj krasnoj slici sa okvirom samih 50 Kruna, a uz gotov novac 45 Kr. Nijedna rodoljubna hrvatska obitelj nebi smjela biti bez ove lijepe i kra- sne slike, koja će svakoj kući biti najbolji ures. Uvjereni smo, da će i svako hrvatsko društvo, koje je ikoliko mogućno, požuriti se da nabavi ovu divnu sliku, prije nego se ne rasporeda. 'Resolucija protiv dalmatin- skoga sabora starčevićanske dalmatinske akademske mladosti na hrvatskom sveučilištu u Zagrebu. Starčevićanska dalmatinska akademska mla- dost na hrvatskom sveučilištu u Zagrebu, sa- kupljena na svom sastanku, raspravljajući o žalosnim dogogjajima, koji se zbivaju u Hr- vatskoj, a osobito o onim, koji se odigra- vaše u dalmatinskom saboru, zaključi u ime svoje i svojih kolega izdati slijedeću re- soluciju : »Starčevićanska dalmatinska akademska mladost, ogorčena najodlučnije prosvjeduje protiv nedostojnom protuhrvatskom protestu »hrvatskih« zastupnika i tobožnjih pravaša na dalmatinskom saboru, povodom veleizdaj- ničkog procesa u Zagrebu ; koji tim načinom oskvrnuše i pretvoriše najsvetiju našu hrvat- sku tribunu x braniteljicu tugje, veleizdaj- ničke, srbijanske državne i političke misli u hrvatskim zemljama, htijući tako istovje- titi hrvatsko pučanstvo Dalmacije sa sudbe- ' h ' RR ET no uglavljenim veleizdajnicima hrvatskog voslavne vjere, pisao je prije tri mjeseca naroda, a autonomno hrvatsko sudstvo izvr- svome paroku u Lipovčane Stevanu Raduj- «i ruglu i sramoti. Starčevićanska dalmatin- koviću, da se kani ženiti i da u tu svrhu|cka akademska mladost, p: znavajući i tu- moli njegovu prečastnost, da mu pošalje krst- | mačeći ovom prigodom patriotsko čuvstvo ni list, ispravu o ledičnosti, te da ga oba- dalmatinskih Hrvata, najoštrije ustaje i od- vijesti koje su pristojbine za te isprave. = pija taj sramotni atentat nanešen čistom Prošla su od onda tri potpuna mjeseca. prvatskom značaju kraljevine Dalmacije, po Ovih dana dobije molitelj pismo od zagre- njezinim malodušnim i zavedenim zastu- bačkog parohijalnog zvanja. Otvori ga, au pnicima«. njemu nagje isto ono pismo, što ga je prije) pavičić Ivan, abs. iur. Veneti Eugen, abs. tri mjeseca poslao u Lipovčane. Na 4. strani jur, Goga Karlo, abs. iur. Posedel Josip, lista stajalo je ćirilicom slijedeće napisano :| abs, iur. Caput Niko, abs. iur. Novak Grga, Primljeno 1. (14.) VII. 1909. cand. phil. Brčić Petar, cand. phil. Glavić : Broj 99 ex 1909. \|\Niko, cand. iur. Kožul Marko, cand. iur. Gospodinu N. N. brijaču Perušina Ante, cand. iur, Posedel Nikša, u Zagrebu. \|cand. iur. Sokol Damjan, cand. iur, Katali- da izvoli kao Srbin pravoslavne vjere svoje pismo napisati ćirilicom, pa će mu se s mjesta odgovoriti. Pravoslavno srpsko parohijsko zvanje u Lipovčanima 5. 18.) jula 1909. Stevan Radujković administr. parohije pr. I. 24. VII. 1909. br. 194 (pečat »pravoslavnog srpskog parohijalnog zvanja u Zagrebu). Dakle ni odgovora na molbu, ako se ne napiše ćirilicom! Tako radi propaganda. Nu smjelost je pak najveća silom nazivati Hr- vata pravoslavne vjere« — »Srbinom pra- voslavne vjere«. Jer je čovjek proslavne vjere, zar za to mora biti Srbin? Ovako grčko- istočni popovi odgajaju svoje stado! Oni su najviše krivi posrbljivanju hrvatskoga pra- voslavnoga življa! (Iz »Hrvatskih Novosti«). Za Mladu Hrvatsku“. Primamo i rado uvršćujemo: Za koji dan izići će prvi broj trećega godišta »Mlade Hrvatske«. Pozivaju se svi rodoljubi — starčevićanci, da se pretplate na ovo jedino glasilo star- čevićanskog gjaštva. Kroz dvije godine, što izlazi »Mlada Hr- vatska« pokazala se kao najbolji i najljepše uregjivani djački list. Ove godine izlazit će »Mlada Hrvatska« s najbiranijim znanstve- nim i belestrističkim radnjama. Nova rubri- ka u »Mladoj Hrvatskoj« bil će »Narudna nić Marin, cand. phil, Dadić Stjepan, stud. iur. Dražić Boško, stud, iur, Glavić Božo, stud. iur. Kustić Ivo, stud. iur. Lucatella Ljubomir, stud. iur. Marić Fabijan, stud, iur. Pavlin Josip, stud. iur. Posedel Kreši- mir, stud. iur. Ramov Viktor, stud. iur. Re- lja Andrija-Pavlov, stud. iur. Selestrin Kon- stantin, stud. iur. Sisarić Lovro, stud. iur. Stipetz Gjuro, stud. iur. Ujević Augustin, stud. iur. Štambuk Frano, stud. iur. Vidović Josip, stud. iur. Žanko Krunoslav, stud. iur. Jurjević Ante, stud. iur. Korlaet Božo, st. iur. Ostali kolege, koji se žele priključiti na- šoj resoluciji, neka pošalju svoja imena u- redništvu »Hrvatskog Prava«. + * # Ovoj se resoluciji najoduševljenije pri- ključuje i cijelokupna stlarčevićanska aka- demska mladost iz ostalih hrvatskih zemalja. Politički pregled. Dr. Pacak o slovenskom udruženju. Dr. Pacak u »Slavische Correspondenz» kaže, da je opravdan prigovor slovenskomu par- lamentarnomu udruženju, kojemu je svrha, da sruši Bienerthov kabinet. Pošto nije us- pjela ova prva točka, nije se mogla ni dru- ga, naime solidarnost, iza pada Bienertha. Udruženje moralo je stvoriti zakon, u svrhu zaštite narodnih manjina, što bi mogli usvo- jiti kao zajednički program svi Slaveni u udruženju, tanjima i potrebama narodnim. U posebnom rilogu donašat će »Mlada Hrvatska« po jedan arak prevoda glasovitog Voltairevog djela »Historija Karla XII.«, naizmjenic< opet po jedan arak slavne »Balade o tamnici u Readingu« od Oskara Wildea i drugo. »Mlada Hrvatska« izlazi svaki mjesec o- sim kolovoza i rujna. Preplaćuje se na ci- jelu godinu sa K 4.—, na po i četvrt godine i ostala pisma, što se tiču administracije prima 'g. M. Vučković, s. a. Zagreb, Gundulićeva ulica 54. Rukopisi Pojačanja na talijanskoj granici, Voj- na je uprava odlučila pojačati posade di- ljem talijanske granice. Sve će čete biti di- grute na pojačano mirovno stanje : 133 mom- ka po satniji. Imunitetni odbor o hrvatskim zastup- nicima. Iz Budimpešte javljaju: Pod presje- danjem zastupnika Malatinszkya obdržavno je imunitetni odbor svoju sjednicu i zaklju- čio izručenje slijedećih zastupnika : Dra. Lor- kovića, dra. Šurmina i dra. Vinkovića. Od- šalju se na g. K. Kovačića, Zagreb, Sveu-