:

j

 

Br. 246.

U DUBROVNIKU, 6. Novembra 1909.

God. V.

 

RANA GRVENA HR

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na p0
y Četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — 'Ko
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto

polugodište.

 

NMM

 

 

 

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

 

 

Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma | dopisi Uređništvu. — Za-

zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku

a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. |

 

 

 

Da li prijeti rat ?

Svemožni ruski car bio je dužan od-
vratiti talijanskomu kralju posjet, kojeg
mu je on bio učinio u Rusiju nazad
godina, i taj čin udvornosti bio bi da-
vno izvršen, da talijanski socijalisti ni-
jesu zaprijetili bučnijem iskazima do-
čekati ruskoga vladara, jer su u Rusi-
ji poginuli mnogi njihovi sumišljenici,
kao žrtve krvološtva ruskoga. Lukava
je diplomacija i tomu doskočila, jer car
je ruski pohodio talijanskoga kralja u
gorskom dvorcu Racconigi, a toliko je
bilo sabrano vojske i policije, da se
nijednomu socijalisti nije ni snjelo po-
mutiti veselo raspoloženje dviju okru-
njenijeh glava bilo kojijem iskazom.
Jedna je ipak stvar znamenita se do-
godila u tom putovanju. Svesilni je
car prošao kroz Njemačku a da se za-
ustavio nije, i bez da je pozdravio nje-
mačkoga cara: navlaš skrenuo je u
Francusku, i tu ga je u ime presjedni-
ka pozdravila počasna deputacija; iz-
mijenile su se slatke riječi prijateljstva
i savezništva, pak je sišao u Italiju, i
napitnice su nazdravljale pobratimstvu
i moći velike Rusije i slavne Italije.
Ta okolnost da je silni car prošao i
ne pozdravio njemačkoga cara, i da
je hotimice i navlaš mimoišao našu
monarhiju i ne pozdravio sijedoga, mi-
loga našega vladara, dalo je povoda
da su ugledni listovi najavili, e su na-
peti odnošaji izmegju Austrije i Rusi-
je, du je car osim što je pritvrdio
Francusku u pobratimstvu u oružju
proti Njemačkoj a odnosno i proti Au-
striji, da je sa Italijom ugovarao, kako
bi se trgnula iz trojnoga saveza, i za-
igrala krvavo kolo radi Balkana, za
kojim davno je već stvar poznata, da
Italija strašno smagne kako bi imala
krajna vrata na obim obalama jadran-
skoga mora, i tako istim zagospodari-
la. Svijem tijem glasinama mi ne vje-
rujemo, jer je Italija vezana ugovorom,
koga ona skršiti neće, jer joj ne stoji
dobro da stavi na kocku svoju budu-
ćnost i dobrobit; a opet Rusija još je
odviše slaba od japanskoga rata, a o-
sim toga ima mnogo nevolja i potre-
ba u kući svojoj, kojim mora svom
snagom doskočiti, ako neće da ju još
teži udarac zahvati. Ako pak ruski car
nije došao u poklone sijedomu naše-
mu vladaru, stvar je koja se lako da
razumjeti i rastumačiti. Nazad malo
mjeseca Rusija je bila neodlučna hoće

PODLISTAK.

Narodna knjižica ,Hrv. Narodne Za-
jednice“ za Bosnu | Hercegovinu. Očinski
savjeti hrvatskome narodu. Napisao Na-
rodni Učitelj Jozo. (Tisak i naklada Gjura
Džamonje, nakladnika »H. N. Z.« — Mostar.)
Cijena 10 para. — Taj vrli nekadašnji pučki
učitelj dao je narodu uprav očinske savjete,
jer u predgovoru sam govori, da i ako na-
rod ima mnogo neprijatelja, ipak je gdjekad
rijatelj sam sebi, a to s toga jer
i propušta mnogo dobro, jer
Stoga je on napisao ove
ćemo nekoliko

&

g
š

:

i

zaši
Hit:

li ili neće li dopuštiti, da se  Herceg-
Bosna anektira našoj monarhiji; po svoj
je prilici bila i protivra aneksiji, ali
vijerna saveznica naše monarhije —
Njemačka — bez ikakvoga okolišanja
je izjavila, da ako se Rusija opriječi
želji Austrije, svoje saveznice, a da u-
godi Srbiji i Crnoj Gori, da bi u tom
slučaju i ona pristala uz Austriju, a da
svoje riječi potkrijepi činom, stade ku-
piti vojsku. Rusija je tada otvorila oči
te je iza silroga izmotavanja, kad je
vidjela da stari mešetar —  Engleška
— pere ruke, a da Francuska vapi
mir, preko srca pristane na aneksiju.
Naravno je dakle, da su odnošaji iz-
megju Austrije i Rusije malo zategnu-
ti, ali barem za neko vrijeme rijet bi
da nam ne prijeti užasna nevolja rata.
Kako stvari danas stoje svak se boji
zagaziti u vrzino kolo, iz kojega ne
zna hoće li iznijeti čitavu ili stučenu
glavu.

 

Dvije adrese.

Običaj je taki, da vazda kad se sa-
bor ponavlja, zastupnici u prvoj sjedni-
ci običavaju podastrijeti Kruni u ime
zemlje, koju zastupaju, homogijalna
ćustva, a istodobno smijerno prenijeti
pred prijestolje Krune sve one potrebe,
koje su narodu neophodno nužne da
se domogne svoga boljinka i svoje sre-
će. Tako su zastupnici i u prošlom
zasjedanju učinili. Pokušalo se, da se
podastre sama jedna adresa, a da ju
svi zastupnici prihvate, ali je izbila raz-
lika mišljenja izmegju hrvatske stranke
i pravaške, te su po tome donešene i
pročitane u saboru dvije adrese: jedna
hrvatske stranke, koju su supotpisali
svi članovi iste stranke, oni samostalne
organizacije, svi »Srbi«, i uz neke za-
uzetke i svi talijanaši; dočim pravašku
adresu potpisali sami pravaši.

Odmah kažemo, da nam se pričinja
čim čitamo hrvatsku adresu, da je sva
oblivena medom, dočim pravaška zau-
dara nam jako pelinom. Pravaška, o-
sim forme, sa svoga je stanovišta posve
korektna, prinaša maldane pred prije-
stolje sve nevolje koje nas tište, dočim
ona hrvatske stranke uz masne kom-
plimente naglašuje sjedinjenje, ali za
Bosnu hoće da bude upitan onaj na-
rod, a uz taku cijenu pridobila je pot-
pise »srpskih« poslanika; naglašuje još
željeznički spoj sa željezničkom mrežom
monarhije. Naravno je, da dočim posve

strašna bolest, te dobro nadostavlja: Kao
što u bolesti mora bolesnik živjeti po pro-
pisu, isto tako mora oskudan i zadužen
čovjek držati se stalnoga reda i propisa u
životu. A jer nijedna bolest brzo se me li-
ječi, tako se i oskudici hoće vremena, jer
ko se oporavlja samo svojom snagom, opo-
ravlja se polagano, ali sigurno; ko se pak
oporavlja tugjom pomoći i snagom, istina
Je brže ide na bolje; all je nesigurno, te je
na putu, da iz jedne nevolje pane u drugu.
Zlata su mu vrijedne i ove lako shvatljive
istine: ludo troši svaki onaj, koji kupuje
što nužno ne treba. Rad, poštenje, umjet-
nost i štednja, vjera u Boga i u svoju sna-
gu mogu izliječit i pojedince i narode; jer
ako dva složna druga puno mogu, neizmjer-
no više može čitav narod kad je složan,
radu pak veli: što vrijedi najveće blago,
da je pod kućnim pragom, ako se ne
pa. Posve mu je zgodna takogjer i ona:

š80

 

ss

se nigdje po cestama ćilimi ne prostiru,,

 

hvalimo pravašku adresu, nemožemo
ne pokuditi adresu »hrvatske stranke«,
koja bi hijela sjedinjenje uz uvjet, da
narod bude saslušan i da se izjavi, ho-
će li sjedinjenje ili neće, Tijem »hr-
vatska stranka« ostupila je od histori-
čnoga prava našega naroda, a tijem
što prepušta narodu da se sam izjavi,
dopušta da se umiješaju treće ruke, a
mi svi lasno znamo koje su, kako
bi se u narodu dogodila smutnja, te bi
sjedinjenje bilo odgogjeno na neiz-
vjesno vrijeme.

Za danas donašamo adresu »hrvat-
ske stranke«:

SVIJETLA KRUNO!

Prerijetkom i presretnom prigodom šesde-
setgodišnjice vladanja Vašega Cesarskoga i
Kraljskoga Apoštolskoga Veličanstva, koja
se je prošle godine navršila, novookupljeni
SABOR Kraljevine DALMACIJE pri prvom
svome zasjedanju smatra se dužnim, da naj-
svečanije izrazi čuvstva homogijalne odano-
sti, uz najživlja čestitanja, neka Svemogući
produlji još za dugi niz godina dragoci-
jene dane Vašega Veličanstva, našega pre-
milostivoga Kralja.

Ovi osjećaji, prirogjeni vijemnomu narodu
Vaše kraljevine DALMACIJE, ukrijepljeni su
dubokim osvjedočenjem, da ova osamljena i
zanemarena zemlja nalazi u Vašem Veličan-
stvu moćno uporištesvojim najprečim potre-
bama, blagoga zaštitnika i ljubezljivoga oca,
koji se živo skrbi za poboljšanje njezina stanja

Slijedeći tradicije ovoga SABORA, od
kada je u njemu narodna većina, ne možemo
a da ne istaknemo jedno životno pitanje,
koje još nije faktično riješeno, a koje pre-

stavlja prvi preduvjet naše bolje narodne |

budućnosti.

Kraljevina DALMACIJA nalazi se još u-
vijek u nestalnom državopravnom položaju,
jer nije do danas udovoljeno narodnoj te-
žnji, da bude povraćena starodavnoj drža-
vnoj zajednici Vaših vijernih Kraljevina HR-
VATSKE, SLAVONIJE i DALMACIJE.

Živa želja naša i naroda ove zemlje, koga
smo zakoniti tumač, jest, da se na temelju
narodnoga i historijskoga prava, u smislu
pridržaja sadržanog u previšnjoj povelji od
26. veljače 1861. privede kraju konačno u-
regjenje državopravnog položaja kraljevine
DALMACIJE prama kraljevinama HRVAT-
SKOJ I SLAVONIJI.

Stoga, ne mogavši se oteti svojoj zastu-
pničkoj dužnosti a da ne istaknemo ovo ži-
votno pitanje, gojimo čvrstu nadu, da će
Vaše Veličanstvo svesti položaj u obim stra-
nama Monarhije tako, kako bi se zakoniti
predstavnici ove zemlje mogli sastati sa
zakonitim predstavnicima HRVATSKE i
SLAVONIJE u svrhu, da se dogovore o
uvjetima reinkorporačije e da se već je-
dnom nadoveže prekinuta veza njihove dr-
žavopravne zajednice.

Ne možemo takogjer mukom mimoići je-
dan dogogjaj prošle godine historijske va-

nigdje ne padaju pečeni bataci u usta iz
neba. Dobro veli: teško siromahu uz kom-
šiju siromaha, te ako smo i goli budimo
sokoli. Najplemenitije kaže, da život ne za-
visi samo od para, nego još više od sregje-
na i razumna života; a ne štede se hiljade
već se štede heleri, od kojih se dogje do
hiljade, jer ko čuva sitne brojit će i krupne,
a opet ko žali čavao izgubi ploču. O dugu
ponovno kaže: za čovjeka je najdublja gra-
ba dug; a ko živi bez računa, ostaje bez
krova pod glavom. Posve mudro kaže: Zlo
ne leži u tome što ima zla na svijetu, nego
je u tomu zlo što se ljudi dovoljno ne ču-
vaju zla, te su slični djeci, koja se sto pu-
ta oprže pa opet ostaju da se sto i je-
danput oprže, O pijanstvu i toj ljutoj na-
rodnoj rani dobro kaže, da često dovede ili
u grob ili u zatvor, Krasne su mu ove po-
slovice: »Bog daje težaku a mne ležaku«;
»Mirna se voda usmrdi, a 'rgja i čelik iz-
jede«; »ko kupuje što mu nužno ne treba,

žnosti i sudbonosan za Monarhiju, a oso-
bito za cijeli narod hrvatskoga i srpskoga
imena, koji u njoj obitava.

Previšnjim aktom 5. Listopada 1908. Vaše
je Veličanstvo proteglo Svoja suverenska
prava kao što i ustanovu pragmatičke san-
kcije na Bosnu i Hercegovinu, dok o teri-
torijalno-pravnoj pripadnosti ovih zemalja
nije ništa odlučeno tako, da u pogledu toga
odnošaja nije nastupila nikakva promjena.

I ako se znameniti čin, sadržan u spo-
menutoj previšnjoj odluci Vašega Veličan-
stva, izvršio a da narod u Bosni i Herce-
govini, o čijoj se sudbini radi, ne imajući
još jedno predstavničko ustavno tijelo, nije
imao mogućnost da izrazi svoje želje u po-
gledu svoje budućnosti, SABOR kraljevine
DALMACIJE goji živu nađu, da će općin-
ska skrb Vašega Veličanstva, čim skorijim
uvedenjem obećanih ustavnih uredaba u
Bosni i Hercegovini, onamošnjem narodu,
koji zajedno sa narodom u DALMACIJI
te u Hrvatskoj i Slavoniji sačinjava jednu
teritorijalnu, jezičnu i narodnu cjelinu, pru-
šiti priliku, da sporazumno sjednim te istim
narodom hrvatskoga i srpskoga imena u
svim ovim zemljama odluči o svojoj dal-
njoj budućnosti, a da se bez njegova sa-
slušanja i pristajanja, kroz zakonita nje-
gova predstavništva, nikakva promjena u
državopravnom odnošaju izvršiti neće.

Priznajući, da je Vlada Vašega Veličan-
stva zadnjih godina pokazala neku djela-
tnost za podizanje naše zemlje na gospo-
darstvenom polju, SABOR kraljevine DAL-
MACIJE dužan je ipak naglasiti, da je ta
djelatnost spora i nedovoljna obzirom na
prijašnju zanemarenost i upravljena na djela
ograničene javne koristi, tako da su eko-
nomske prilike naše zemlje još vrlo nepo-
voljne i zahtijevaju moćnijeg i hitrijeg na-
pora, da se podignu.

Gospodarstveno stanje naše zemlje ote-
goćeno je žalosnom činjenicom, da DAL-
MACIJA, i ako se nalazi u najzgodnijem
geografskom položaju, i po naravi i preda-
jama pozvana da bude prometnom svezom
izmegju istoka i zapada, ipak, i na očitu
štetu samih državnih interesa, mije još že-
ljeznicom neposredno spojena ni s Monar-
hijom ni s Bosnom, svojim prirodnim zale-
gjem, te joj tako manjka najglavnija po-
o 1 jačem ekonomskom i trgovačkom ra-
zvitku.

Četrdesetgodišnja nastojanja svih zanima-
nih čimbenika ove zemlje, da se željezni-
čko pitanje jednom riješi, ostala su bezu-
spješna pored toga što je prigodom skla-
panja zadnje gospodarstvene nagodbe bilo
izmegju vlađe jedne i druge pole Monar-
hije ugovoreno, da će se u odregjenom roku
graditi i željeznička sveza DALMACIJE sa
Monarhijom preko HRVATSKE i što je za-
konodavnim putem već od više godina u-
tvrgjena gradnja željeznice Aržano-Bugojno
e da se Bosna željeznicom spoji sa Split-
skom lukom.

U takovim teškim prilikama tješi nas je-
dino misao, da će Vaše Veličanstvo znati
ukloniti sve poteškoće, koje ometaju ostva-

 

mora kasnije prodati i ono što mu treba«;
»Ko pali vragu svijeću, brzo će mu se smr-
knuti«. »Najgori su ljudi koji se ne boje
sramote i siromaštva«; »Zanat je zlatan a
svijet je širok«; »Ko sam svoju glavu u
tugji jaram meće, i pravo je da mu rebra
pucaju od tereta« Plemenito kaže o mladeži,
da ju treba upućivati svakom zgodom na
dobro, i navikavati je na koristan i pošten
rad; i donaša ovu krasnu prispodobu: Kad
je čovjek kadar odrediti voćki kako će rasti;
kad je kadar navratititi vodu da teče kako
on hoće; onda je kadar dobrim i razumnim
odgojem odrediti put, po kom će u životu
stupati njegova djeca.

O knjigama veli, da je znanje imanje, i
da je bolje umjeti nego imati, te da je sli-
jep kod zdravih očiju svaki onaj, koji ne

da
ona

knjiga i čitanje samo za gospodu;

 

 

naj više potrebna težaku, više nego
i zamalliji, jer nijedan od njih ne

renje ovih za budućnost ove zemlje odlu.

čnih zahtjeva.

SABOR kraljevine DALMACIJE goji tvrdu
nadu, da će Vaše Veličanstvo milostivo uva-
žiti njegove opravdane težnje i želje, smje-
rajuće na to da bude ovoj zemlji zajamčena
sretnija budućnost i ponizno moli, neka bi
se Vaše Cesarsko i Kraljsko Apoštolsko Ve-
ličanstvo premilostivo udostojalo primiti iz-
ražena čuvstva njegove homogijalne odanosti.

Bog poživi, Bog zaštiti, Bog proslavi Vaše
Cesarsko i Kraljsko Apoštolsko Veličanstvo,
našega Premilostivoga Kralja!

Njemački jezični zakoni i
demisija čeških ministara.

Pod presjedništvom Bienerthovim obdr-
žavalo se u subotu ministarsko vijeće, u
komu je konačno zaključeno većinom gla-
sova, da se zakonske osnove predlože na
previšnju sankciju. Češki ministri dr. Začek
i dr. Braf glasovali su protiv ovih zakon-
skih osnova, naročito protiv toga, da se pre-
dlože kralju na saskciju, te su odmah na-
kon ministarskoga vijeća predali svoje o-
stavke. U nedjelju je primio vladar ministra
presjednika baruna Bienertha u audijenciju.
Ministar predao je kralju dem:siju d.ra Bra-
fa i d.ra Začeka, koju je vladar primio, —
»Den« dobiva iz Beča vijest, da će na mje-
sto d.ra Začeka biti imenovan činovnik na-
rodnosti češke. — Svi listovi raspravljaju o
političkom položaju, što je nastao uslijed
jezičnih zakona i ostavke čeških ministara.
Carevinsko vijeće sastat će se po svoj pri-
lici istom sredinom, a možda tek koncem
ovoga mjeseca. Za ove stanke nastaviti će
se pregovori izmegju Čeha i Nijemaca, u
svrhu, da se postigne radna sposobnost če-
škog sabora, u kojem bi slučaju i zastu-
pnička kuća mogla nesmetano nastaviti svo-
ju sjeditbu. Opća se megjutim sumnja, da
bi ovi pregovori uspjeli. U tom slučaju par-
lamenat će se na duže vrijeme odgoditi, e-
ventualno i raspustiti, a ministar presjednik
barun Bienerth promulgirat će s pomoću 6
14 proračunski provizorij, kao što i zakone
o povišenju raznih poreza.

Česko narodno vijeće poslalo je kabinet-
skoj kancelariji brzojav na: »Kraljevsko i
carsko veličanstvo«, u kom vijeće u ime či-
tavog češkog naroda u krunovinama pod
habsburškim žezlom moli Ni. Vel, da ne
podijeli sankcije njemačkim zaštitno-jezičnim
zakonima, glasovanih u 4 pokrajinska sa-
bora, jer ti zakoni vrijegjaju češki narod, i
daju povoda daljnim borbama. Osobito se
to odnosi na Beč, koji nije samo glavni
grad Dolnje Austrije, nego i čitave monar-
hije. U tom vijeće nazire pogibelj za bu-
dućnost, i ustaje proti ministru presjedniku
koji je imao toliko odvažnosti, da ovakove
zakone predloži na sankciju. Potpisan je
dr. Podlipny, presjednik.

Sadržaj brzojava priopćen je Glonbinskom,
izrazujući mu istodobno duboko sažaljenje,
što su članovi poljskog kluba glasovali za
sankciju zakona, koji su upereni protiv sla-
venstva.

obavlja toliko raznovrsnih poslova, kao gos-
podar težak. U knjizi čovjek ima najbolje-
ga druga.

O porezu dobro veli, da ima država u
kojijem se plaća porez na odijela, na nakite,
na kola, pače i na isti zrak što ga se diše,
Nabraja nekoliko poreza koje čovjek plaća,
jer troši u stvarima ispraznim. O haljinama
kaže: »ko je obučen čisto, obučen je lije-
po«; »često puta svila šapće sramotu ono-
ga, koji je nosi; »razumna se žena i dje-
vojka kiti svojom vrijednoćom i čestitošću,
svojim redom kući, a glupa se kiti koje-
kakvim nakitima«.

Donijeli smo ovo nekoliko izvađaka da
preporučimo dvije knjižice, koje uz malenu
cijenu od 20 para pružaju svakomu uprav
očinske mudre savjete. g. spisa-

I

zna čitati. Ludo je govoriti — dobro veli — | telju

Će