Br. 248. interesirana«. Zašto smo mi dakle g. 1908. toliku graju podigli u tom bosansko-her- cegovačkom pitanju? A bilo je već prije 30 godina odlučeno, da će tamo Austro-Ugar- ska gospodariti. S toga nas je mogla forma t. j. kako se je aneksija izvela, a ne sama aneksija, po- vrijediti. Nu i pri tome mogla nas je po- vjest od ovih zadnjih trideset godina na Balkanu poučiti, kako je mimo volje ruske pače i proti volji ruskoj dogagjalo se. Bilo bi skrajno vrijeme, da se mi zami- slimo u prošli vijek, i da se okanimo sen- timentalna vjedogonjstva — kojemu se ru- skomu baćuški narodići balkanski smiju — pa da mi naše zaštitničke ruke oslobodimo, koje su se bile raširile nad Balkanom. Uo- čimo na Balkanu naše istinske a ne umi- šljene idealne interese: pa se ozbiljno spo- razumimo sa Austro-Ugarskom monarhijom, te podijelimo sferu zajedničkih interesa na Balkanu. Tom je zgodom i Golovin napisao gla- soviti članak u istom listu, u kojem oštro osugjuje politiku Iswolskievu, koja je na- perena proti Njemačkoj i Austro-Ugarskoj ; a hoće da se osloni na povjestnički vjero- lomnu Italiju, na egoističnu Englešku i na nemoćnu jakobinsku Francesku. Jer ti svi od juče prijatelji, prevarit će Rusiju. Izbori u Americi. Kad smo već napomenuli nesretnoga, ali svakako velikoga ruskoga vojskovogju Ku- ropatkina, koji je samo i jedino podlegao u ratu uslijed nečuvene — kako se sada očito vidi — korupcije službene Rusije; to ćemo na utjehu našu slovinsku prstom po- kazati na slobodnu, naprednu i bogatu re- publiku sjevero-američku. Dne 3. Novem- bra o. g. bili su u New-Yorku gradski op- ćinski izbori, u kojim su se počam od na- čelnika do posljednjega pisara izmijenili svi gradski činovnici. Bila je uprav neopisiva borba i agitacija kod tih izbora. Do sada je vladala u New-Yorku tako zvana Tam- many Hull stranka. U toj je stranci vlada- la upravo nečuvena korupcija, koja nadila- zi i famoznu rusku i srpsku korupciju. Po- čam od načelnika tako rekuć svi činovnici pazarili su i podmićivali se upravo grozno. Nije moguće ni zamisliti: kako je to moguće u toj glasovitoj republici ! 'Ta za načelnika set kaže, da je bio član onoga zloglasnoga konsorcija: koji je vo- dio trgovinu sa djevojkama i ženama! Nije ni čudo, da se što takovoga doga- gja u Sij. Americi: kad ima tamo svijeta preko 30 milijuna, koji ne pripadaju nika- kovoj ni crkvi mi sektarskoj slijedbi! Živu po civilnom moralu. Vijesti iz naroda. Iz Orašca. (Oproštaj sa zaslužnim župnikom). Po- slije dvadeset godina od nas se je odijelio naš ljubljeni parok, mp. Don Andro Murati. Žaliti je u velike njegov odlazak i kao na- šega duhovnoga oca i kao veoma učena čovjeka, brata na glasu slikara g. Marka Murati. Lijepo je bilo vigjeti njegov opro- štaj sa milim Orašcem. Zastave se viju na pozdravlje. Najprije barjaktar sa hrvatskom trobojnicom na čelu povorke; za njim škol- ska djeca sa svojom učiteljicom, Djevojačko Društvo sa svojom starešinicom, onda naš nezaboravni Don Andro uz donačelnika g. B. Dobroevića i opć. prisjednika nadučitelja g. V. Svilokosa. Uz njih odma dično sve- ćenstvo bližnjih parokija: M. P. Don Baro Fantela iz Zatona, M. P. Don Ivo Matić s Kliševa i M. P. Don Danko Lepeš iz Tr- stenoga, općinski tajnik, te mnogobrojan na- rod obojega spola. — Vrijeme da nemože biti ljepše. Rek bi da se ista majka priroda natječe na dobar odlazak našega dobroga župnika u svoju novu župu, u njegov mili rodni zavičaj. — Na našem pristaništu pod Orašcem razvio se je na rastanku vrlo ga- nutljiv prizor. Parni brodić »Naš« već je na vidiku iz Koločepa, kojim ima otputovati dični nam mp. Don Andro, njegova gospo- gja majka, divna narodna pjevačica, kako dobro kaza naš hrv. književnik Dr. Andrić, i vrijedna sestra. Na to uaš nađučitelj g. V. Svilokos na ime svoje, školske mladeži, mjes. škol. vijeća, općine i njegove stare župe pozdravi ga biranim i ganutljivim ri- ječima, zahvalivši mu za sva ona dobra i savjete, koje nam je davao kroz dugo nje- govo župnikovanje, izrekavši mu srdačni »s Bogom« i »ako tijelom odaljeni, ali mi- šlju uvijek blizu«. Pozove narod, da mu kliknu: živio, na što se sve orilo: »Živio«! Poslije njega uze riječ okretna i dražesna djevojčica g.gjica K. Bukva, pa sa nekoliko probranih riječi pozdravi svoga starešinu na rastanku i lijepo mu zahvali na ime ci- jeloga Djevojačkog Društva za njegove do- bre pouke i savjete. Tad naš mp. Don An- dro, ganut do suza, zahvali krasnom besje- dom nadučitelju, Djevojačkom Društvu i či- tavom Orašcu, blagoslovivši narod. Na koncu njegova govora po više puta zaori burni »Živio« iz naroda. Pošto je »Naš« već pri- spio, nastaje potresno opraštanje od njega i njegovih. Na odlasku započne s kopna mahanje s trobojnicom i rupcima, a s paro- broda odvraćaše sa dizanjem zastave, zviž- dukom i mahanjem rupcima. Megjuto ne- prestance vikalo se »Živio«. S Bogom naš mili i vrijedni dvadesetgodišnji župniče! Radujemo se Šipanjanima na dobroj steče- vini njihovog vrlog domorodca! Ušli smo i u IV. tromjesec, stoga mo- limo gg. predbrojnike — koji još nijesu izvršili svoju dužnost — da neodvlačno pošalju dugujući nam iznos za g. 1909. Prama nekojim pak starim dužnicima, koji na sve pozive i molbe nijesu htjeli izvršiti svoju dužnost, javljamo da ćemo postupati Sudbenim putem. Jer pred- brojba je zaista niska, da niža nemože biti, pa stoga svaki može biti tačan u plaćanju! Administracija. tešnja mada pt met rada LJSE LN Domaće vijesti. IRN + Pop Pavao pl. Zanchi. |taj stari značajnik, jedan od glavnih boraca za na- rodna prava, sklopio je umrle svoje oči u Zemuniku, i otišao na vječnost. Blage ćudi, prijatna lica, veoma učen, tih i miran, od prvih narodnih borba bio je jedan od glavnih poboraca, te i ako nije nigda zatražio na- grade svome značajnome radu, ipak ga je cijela pokrajina poznavala po djelima i časti- la. Kad su ustali pravaši na »narodnjake«, jer da vode mlitavu politiku, i neprežaljeni Don Pavao ustane kao gorostas, da trijebi i čisti, i njegov ugled i njegovo zauzimanje dostigoše, da ga je stranka jednoglasno ime- novala svojim presjednikom. Na dugo bi smo otišli kada bi smo htjeli nabrajati nje: gove vrline i zasluge domorodca, a nada- sve kao izglednoga župnika, u kolijevci hr- vatstva, u starodrevnom Ninu. Ograničiti će- mo se na dva slučaja, koja najbolje ozna- čuju njegovu nesebičnost i njegovu mužev- nost: prvi slučaj kada su Mile i družina iskočili iz stranke, htjeli su da otmu Star- čevićev Dom, te su matali pokojnika, da kao dioničar dade njima svoj glas, ali zna- čajni Don Pavao pošalje punomoć čestitomu presjedniku naše stranke, D.ru Franku; dru- gi, kad Don Ivo Prodan iznese svoje pred- loge, i Don Pavao pregori poslovanje cijeloga svoga vijeka, borbe i žrtve za Pro- dana; prekine šnjime odnošaje i pridruži se stranci D.ra Franka. Takovi bi se ljudi hotjeli našemu narodu, ali na žalost prem su rijetki; a i ovi isčezavaju jedan za dru- gijem. Pokjanjamo se grobu vrloga pokoj- nika, i skrušeno vapimo pokoj značajnoj njegovoj duši, uz poklič: Slava popu Pavu pl. Zanchi! Istodobno šaljemo gorko naše saučešće i žalovanje bratu i svojti pokojnika, veleći im: plačite i žalite, jer imate koga žaliti ! — Naša mjesna organizacija poslala je pokojnikovom bratu ovaj brzojav: Aleksandar pl. Zanchi Nin. Pokoj čestitoj duši, značajnom domorodcu! | naše saučešće. Dubrovačka Starčevićanska Organizacija. ESENS Starč. akad. mladost u Beču. Pišu nam iz Beča: Lanjske godine javio sam se nekoliko puta odovuda, da prikažem gospodi čitateljima, da i u Beču naša Star- čevićanska akademska mladost ne stoji pre- krštenih ruku, te da pomnjivo prati dogo- gjaje u domovini, Ove godine evo me opet poslije prve glavne skupštine, da samo malo riječi napišem. Zasluge, koje srednjoškolske Starčevićan- ske organizacije imadu, ne dadu se nabro- jiti, jer one odgajaju mladost u onom du- hu, koji nam je neumrli Vogja namrd, i koji je, ako bude ovako napredovati, jedini kadar da nas spasi iz tugjinskih pandža i učini nas svojim u svome. Ovo napomenuh, jer nas starije ovamo obradovao je veliki broj brucoša, koje smo jučer na skupštini upoznali. Iza pozdrava starog presjednika raspravlja- lo se o prilikama u domovini i označio se rad naše organizacije, koja, budući je broj porastao mnogo, više ne će biti organizacija nego klub. Iza raznih predloga koje ime da se stavi klubu, primljen je s odobravanjem predlog gosp. Koprivčevića, da klubu Ibude ime »Mlada Hrvatska«. Zatim se je prešlo na biranje uprave. Bi- la su izabrana slijedeća gospođa kolege: Turčić Jozo, phil., presj., Koprivćević Jozo, iur. ,; Milošević Makso, phil., tajnik ; Žilić Ivo, phil., blagajnik; Dautbegović Dža- fer, vet, odbornik; Jurašić Petar, phil. i Ostoja Ignacije, med., revizori. Zatim je je- dan u ime svih Dalmatinaca Starčevićanaca PRAVA CRVENA HRVATSKA govorio o dalmatinskom saboru i veleizdaj- ničkoj aferi i protestu dalmatinaca akade- mičara, te predložio, da se i mi odovuda pridružimo kolegama, koji su energično istu- pili, i ako su se nadali svakojakim napada- jima, kako što je i onaj bezsramni i gadni u »R. Novom Listu« br. 262., pod naslovom »Vocine gluposti«, koje nas ne može da u- vrijedi, jer dosta je znati gdje je otiskan. Na koncu bio je odaslan brzojav veleuče- nom gosp. Dr. Josipu Franku. Paslije malo zabave veselo se razigjosino u nadi, da će »Mlada Hrvatska« odgovoriti potpuno svrsi, koja joj je namijenjena, da- kako zapjevavši prije rastanka »Sretna nam bila«. —ja. Eto iskrenosti — proti sjedi- mnjenju! Sarajevski »Musavat« otvoreno se izražuje proti sjedinjenju sa materom zemljom, a »Srpska Riječ« još otvorenije, i udarat će na svakoga, bez milosrgja, ko bude za sjedinjenje! . Pridodajte k ovome tvrdnju »Srbobrana«, da u Bosni ima »Srba, Arnauta i nešto Cigana« pa je potpuna — »iskrenost« ! Vuk dlaku mijenja, ali ćud ni- kada! Za kotorsku pak »Boku« u Boci Kotor- skoj nema Hrvata, jer o njima nikada ni spomene, dapače da je njihov zastupnik prodro samim srpskim glasovima, a da ko- alicijonaši Hrvati nijesu glasovali !! Eto ne- kijem bokeškijem Hrvatima »zahvalnosti i priznanja«! Pa poslije svega ovoga hoće li se i na- dalje neki Hrvati zagrijavati za takovu »is- krenu slogu« sa »Srbima«!?... Srpska organizacija u Pri- morju. »Pučki Prijatelj«, list koji izlazi u Krku u Istri, a uvijek piše stvarno, ra- zložito, donaša u broju od 10. ov. mj.: Ljudi našega hrvatskoga jezika, koji su u davnini otpali od katoličke vjere, i primili grčku (grčko-istočnu), kažu u zadnje doba, da »nijesu Hrvati, nego Srbi«. Ovo zapravo ne bi smjelo biti, jer ako su ti ljudi bili u davnini Hrvati, morali bi biti i sada, time, ako je netko promijenio vjeru, nije promi- jenio narodnost. Ovako bar sudi zdrav ra- zum. Ali kad oni hoće biti »Srbi«, neka im bude, samo ne bi smjelo biti ovo: Ti ljudi ovih zadnjih par godina kažu, da »žele ži- vjeti s Hrvatima u slozi«... Sa svim tim što govore isti jezik kao i mi Hrvati, i hoće da budu s nama iste volje, osnivaju u Primorju svoju posebnu crganizaciju. Zašto? To ja ne bih znao reći. Imadu već od godine 1904. i svoju zadružnu svezu u Dalmaciji, u ko- joj su učlanjene 32 njihove zadruge. Ove zadruge su imale u godini 1898./09. samo 55.986 kruna uložaka. Sada su osnovali još i posebno društvo »Srpska Zo1a«, kojemu je svrha: osnivati što više srpskih zadru- ga!....« — Na zaključku ovoga kaže, da se »Srbi« nikada iskreno neće složiti sa Hr- vatima, jer da »oni toga neće uza sve svoje »bratstvo«! Prelom s Ugarskom. U »Hrvat- skoj Slobodi« Dr. Mile Starčević bavi se situacijom, te pozivlje i sve pravaše, da stupe u zajedničku borbu protiv Ugarske. »Ja sam duboko uvjeren — veli Dr. M. Starčević — da hrvatskom narodu ne pre- ostaje više nikakav drugi put osim ovoga: obratiti se na krunu i prelomiti s Ugarskom«. Raspust hrv. sabora. Javljaju iz Zagreba »Hrv. Dnevniku“: Raspust hrvat- skog sabora se smatra zaključenom činje- nicom. Čim se sastavi nova ugarska vlada, imao bi biti raspušten zajednički sabor. Od- mah iza toga će se raspustiti i hrvatski sa- bor. Time će se i državnom odvjetništvu pružiti prilika, da može u aferi zastupnika Banjanina, Pribičevića i Budisavljevića po- sredovati. Promjene kod vlade u Hrvat- skoj. Javljaju iz Zagreba: Ovdje je za- vladala velika trzavica. Dok se koalicija nada da će otstupom Wekerlova kabineta kucmuti zadnji čas Rauchu, dotle u vladinim krugo- vima uvjeravaju, da eventualna promjena osoba kod ugarske vlade ne će donijeti ni- kakvih promjena u Hrvatskoj. Kako Magjari postupaju sa vojnicima. U Budimpeštanskoj vojarni 11. topničke pukovnije ubila su se prošle sedmice tri vojnika. Prvi se objesio, jer mu je kapetan naložio, da ispije sadržaj plju- vačnice, koju je vojnik bio zaboravio izni- jeti iz sobe. Drugi se iz puške ubio, jer su ga zlostavljala dva podčasnika, a onda je jedan poručnik ispalio u sebe hitac iz revol- vera, jer je sudjelovao u tom zlostavljanju. Konobarske cedulje — novost u Hevatskoj. Konobarske cedulje za propagandu hrvatstva, koje je klub »Cirilo- Metodskih zidara« već bio oglasio, stavljene su ovih dana u promet, te ih svaki krčmar, gostioničar i kavanar može naručiti od klu- ba »Girilo-Metodskih zidara« ili od Hrvat- skog Konobarskog Društva u Zagrebu. Ve- ličina je kao obične računovne cedulje. Gore je »Ćirilo-Metodski« znak i upisano 2 hel. za bugjenje hrvatstva; ova 2 hel. se raču- navaju gostu. Ovakovih cedulja u dobro- tvorne svrhe naći ćemo u svakoj rodoljubnoj gostioni u Češkoj i Slovenskoj, pa se na- damo, da ne će ni naši gostioničari zaostati u patriotizmu za Češkim i Slovenskim gosti- oničarima, kad se radi o hrvatskoj stvari! — Za klub »Ćirilo- Metodskih zidara«: Filipović. Pera i olovke hrv. kat. nar. gjaštva. Primamo: Izašla su vrlo dobra pera i olovke na korist organizacije »hrv. kat. nar. gjaštva« sa njegovim natpisom. I to je novi napredak u gjačkoj organizaciji. Preporučamo dakle živo svim prijateljima naše mladeži. Dobiva se kod »Knjižare sje- meništa« u Spljetu. Jedna kutija od 144 pera stoji 2 Krune. Olovke po 8 para svaka. Napred za gjaštvo! Upozorujemo na oglas o dobro djelujućoj »Slavonskoj biljevini« i »Pakrač- kim želudačnim kapljicama«. Politički pregled. Politički položaj u Austriii. Javljaju iz Beča, 17. ov. mj.: Do riješenja zamršenog položaja proći će još mnogo vremena, jer pregovori svaki čas zapinju. Ovaj čas oče- kuje se još uvijek novo formulirane prije- dloge »Slavenske Jednote«, u kojima će ova iznijeti svoje zahtijeve. Bienerth marljivo pregovara i nastoji žilavo, da do sporazu- ma dogje, nu nepopustljivost obiju pro- tivnih stranaka oteščava mu posao. O svrsi putovanja nadvojvode Franje Ferdinanda. Berlinska »Germania« piše o putovanju austro-ugarskog prijestolonaslje- dnika u Berlin: »Sva se nedavna kampanja Iswolskoga ne bi bila dogodila, da ju nije pretekao susretaj ruskoga cara sa kraljem Viktorom Emanuelom. Ruski ministar vanj- skih posala je nepopravljivi optimista, koji ne da da voće dozrije, nego bi ga htio u- brati čim je sjeme posijano. Nu u Racco- nigiu sjeme je bačeno na veoma plodovito tlo«. Isti berlinski list piše, da je put nad- vojvode Franje Ferdinanda u Berlin neka vrst protuteže susretu u Racconigiu, i da će to uroditi najboljim posljedicama po me- gjunarodni mir, te završuje uznoseći savez izmegju Austro-Ugarske i Njemačke. Ovaj posjet dokazuje — veli — kako je savez izme- gju dviju centralnih država postao nekom vrsti ustanove državnog prava po oba car- stva. Napetost izmegju Rusije i Austrije. »Pe- tit Parisien« javlja, da je zadnjih dana iz- mijenjeno izmegju baruna Aehrenthala i I- zwolskia nekoliko brzojava vrlo oštrog tona. Srbija i Crna Gora u trijalizmu. »A Nap« donosi senzacijonalnu izjavu jednog Košutovca, koji da je u Beču saznao, da krali »ne će Magjarima dati nikakovih kon- cesija, jer se u skoroj buđućnosti sprema ogromna vanjska politička akcija. Radi se o provedenju trijalizma. Aehrenthal već je preporučio političarima u Srbiji, da u dani momenat sruše Karagjorgjeviće, žrtvuju svo- ju državnu samostalnost i pretope se u Austro-Ugarsku. Isto vrijedi i za Crnu Go- ru. Srbija i Crna Gora čekaju samo zgodan momenat da se priključe monarhiji«. Do- nosimo ovu vijest po kroničarsku, i ako u nju nemožemo nikako povjerovati. Srbija i Rusija. »Frankfurter Zeitung« javlja iz Beograda, da su svi politički kru- govi od nekoliko dana silno ogorčeni na ministra izvanjskih posala ruskoga carstva Izwolskia. U Beogradu vlada mnijenje, da bi Izwoljski bio na svaki način napustio Sr- biju, ako bi s time polučio šta u Darda- nelskom pitanju. Kralj Petar kuca na turska vrata. Sr- bijanski poslanik u Carigradu predao je Sultanu ručno pismo svojega kralja. To je bila Petrova čestitka Sultanovom rogjenda- nu, u kojoj »izrazuje nadu, da će doći vri- jeme, gdje će se Turska i Srbija rame uz rame boriti proti zajedničkom neprijatelju«. Izgledne češke žene. Javljaju iz Praga: U nedjelju su u gradskoj vijećnici obdrža- la češka ženska udruženja konferenciju, na kojoj je zaključeno. 1.: da se za kraljevinu Češku stvore baš takovi zakoni za zaštitu narodnosti i češkoga jezika, kao što su za- koni za njemački jezik stvoreni za Donju i Gornju Austriju, Voralberg i Salzburg. $: da se u g. 1910. uvede brojenje pučanstva po materinjem jeziku, i 3.: do svaki mini- star austrijskoga kabineta mora znati jedan slavenski jezik. Talijanski genera! Austriji navijestio rat. Senzaciju je pobudio u /taliji ireden- tistički govor, što ga je izrekao prigodom posvete barjaka zborni zapovjednik u Bre- |g.gja šiji, general Asinari di Baruezzo. Vojnicima je Asinari rekao izmegju ostalog, da mno- gi gradovi čekaju na protivnoj obali Ja- e God. V. dranskog mora na svoje oslobogjenje. Ča- snicima je pak rekao, da su nedaleko od Brešije oni neoslobogjeni krajevi, koji če- kaju na djela talijanskih časnika. General je radi tog govora umirovljen. Talijanski listovi većim djelom osugjuju postupak ge- nerala Asinaria, jer da se vojnici ne smiju pačati u politiku. Socijalistički list »Avanti« zahtijevao je, da vlada brzo i energično po- stupa. Rimski list »Vita« piše, da zastupni- ci sviju stranaka nipošto ne odobravaju ge- neralove riječi. »Giornale d' Italia« predba- cuje umirovljenom austro-ugarskom kontre- admiralu Arturu pl. Raimannu, da je pro- šlog mjeseca napisao u jednom mjesečniku članak uperen proti Italiji. General Asinari pisao je ratnom ministru, da su novine kri- vo izvijestile o njegovu govoru. — »Vita« saznaje, da su se svi zastupnici svih stra- naka na Montecitoriu izrazili vrlo nepovolj- no o generalu. Iz Albanije. Javljaju iz Soluna, 17. ov. mj.: Džavid paša, koji je imao zadaću da umiri Arbanase, sklopio je s njima mir. Nji- hovi su zahtjevi: uveđenje arbanaškog je- zika u škole; namještanje činovništva nji- hove narodnosti u Albaniji i dozvola za dr- žanje oružja na crnogorskoj granici. Gradska kronika. Wisoki gost. Prošlih dana boravio je na svom jahtu u Gružu Nj. Vis. Nadvoj- voda Karlo Stjepan. a + Baldo Gjivović. U subotu je pre- minuo u dubokoj starosti g. Baldo Gjivović, naš odlični sugragjanin, jedan od. vrijednih, na daleko poznatih dubrovačkih zlatara. U pravom sinislu riječi bio je gospar dubro- gački, skladan, dobar, pošten; uvijek kada je bilo za dobro svog milog Grada i do- brotvornih ustanova bio je megju prvim, te je u više navrata bio i općinski vijećnik te opć. prisjednik. Nazad nekoliko godina ka- da je radi odmakle dobe napustio radnju, povukao se u svoju villu kod sv. Jakoba, gdje je i preminuo. U ponedjelnik mu je bio priregjen sjajan sprovod, kojeg je pratilo veliko mnoštvo gragjanstva. Pokoj mu vječni, a ucviljenoj obitelji i svojti naše iskreno saučešće. — O pokojniku donaša spljetsko »Naše Jedinstvo« i ovo: Imao je godina i godina zlatariju na pijaci, u koju su dolazili vlastela i književnici. Gospar Baldo bi radio, oni bi se razgovarali, pa bi, iz- megju jednoga i drugoga mlata malim čekićem, zapodjeo razgovor ili što pitao iz ,Osmana“ iz »Danta“, o ma čemu. Bio je samouk, ali, kao svi stari Dubrovčani, izobražen i vazda se je nosio kao pravi gospar, vazda opć. vijećnik, upravitelj, u Javnoj Dobro- tvornosti u svima i za sve dubrovačke dobrotvorne istitucije i vazda — Slavjanin. God. 1848 bio je i zapovjednik jedne satnije od ,guardia nazionale“. Kako je vršio dužnosti priča se ova epizoda: bi izdana naredba, da svak mora voditi psa o konopcu vezana. Progje ispred guardije lijepo pseto, radi ljepote poznato svima u gradu, ondašnjega brigadijera u Dubrovniku. Pašćar neće da ga uhvati, gospar Baldo pita: za što? — ,Ma ono je, gosparu, kučak brigadijera !“ A gospar Baldo tada jednome svome vojniku : ,Sparaj na nj, da je imperatura!* — i vojnik ispali, a pseto padne. S pokojnim Baldom isčezava opet jedan od onih starih dubrovačkih majstora — gospara, koji su bili na diku sebi, staležu i gradu. Dar Nj. Vis. Marije-Jozefe. U četvrtak je primio kapelnik »Gundulićeve« glazbe g. Vjekoslav Raha, preko Dvorske Kancelarije uz pismo zlatnu iglu sa slovima M. J., na kojima je šest dijamanata, a to od Ni. Visosti Nadvojvotkinje Marije Jozefe, kao uspomenu Njezinoga boravka u Dubro- vniku. Srdačno čestitamo vrijednom g. ka- pelniku! + Jerolim pi. Celio Cega. U Tro- giru je umro u 71.0j godini g. Jerolim pl. Celio Cega, nekadašnji viši činovnik Pore- znog Ureda u Dubrovniku, gdje je za dugi niz godina službovao, a kada je pošao u pensiju nastanio se je u svoje rodno mje- sto Trogir, Kada je otišao iz grada žalili smo njegov odlazak, jer je bio vrlo dobar čovjek, poštenjačina i uzor-domaćin. Laka mu lju- bljena rodna gruda! Položio ispit. Naš sumišljenik i vri- jedni mladić g. Josip Pavlin ovo je dana na zagrebačkom sveučilištu položio prvi dr- žavni ispit. Srđačno čestitamo ! Sv. Trifun. Dneva 10. ov. mj. ovdje nastanjeni Bokelji prigodom dana svoga parca sv. Trifuna dadoše otstužiti svečanu sv. Misu u stonoj crkvi, kojoj prisustvova- še i Domobranci rodom Bokelji, predvogje- ni od stražmeštara gg. Markovića i Cuce. Pie. Sutra će se vjenčati u Stonu g. Dr. Nikola Zvonimir Bjelovučić za g.gjicu Ma- riju Perić, Čestitamo! + Marija Kristović. U utomik je u gradu preminula čestita i vrijedna starica Marija Kristović rogi. Kelez, u 77.0j godini, te joj je u srijedu bio priregjen li- jep sprovod. Laka joj zemlja, a ucviljenoj obitelji naša iskrena sućut.