Br. 249. zinim ciljevima. Iz macrta naših radnja slomiva zgrada na osnovu hrvatskog krovom monarkije. Tek — Ti, hrvatski narode, treba da nama povjeriš gradnju te zgrade! Ti treba da nas učiniš brojnijima! Ti treba da izmijeniš prestavnike svoje većine! Narod, koji nas čini jakima, sebe čini jakim; Koji nas čini velikima, sebe čini velikim ; Koji nas čini znatnim državnim čimbenikom, sebe čini takovim! To Ti je, hrvatski narode, naša poruka! Iz nas ne govori možda samohvala ili precijenjivanje, nego potpuno uvjerenje, osnovano na iskustvu, što smo ga vidjeli kod brodoloma koalicijone politike kao i na poznavanju svih političkih faktora, koji utječu na život Do Tebe je, hrvatski narode, da najprije razmišljaš o po- ruci, što Ti ju evo u ovo teško doba spremaš na veliko djelo kod izbora: na djelo hrvatskog na- rodnog preporoda, po kojem ćeš sigurno doći do sretnije budućnosti. Marko Badovinac — Dr. Karlo Bošnjak — Dr. Ivo Elegović — Dr. Vladimir Frank — Dr. Aleksandar Horvat — Domaće vijesti. Ustaw za Herceg-Bosnu. Brzo- javljaju iz Beča, da će — netom se svr- ši ugarska kriza — biti proglašen ustav za Bosnu i Hercegovinu. Iz Cawtata nam pišu: Naš sumješća- nin g. Gjuro Gjurović, kako javlja njujor- ška »Narodna Obrana«, bio je na konven- ciji »Nar. Hrvatske Zajednice« izabran gla- vnim računovogjom iste zadruge. Vrijednc- mu i vatrenomu rodoljubu g. Gjorku naša iskrena čestitanja! — Skup prijatelja! Klaštrioci maslina i dojduće go- dine, koja. eto pristupa, biti će poslani od Vlade u narod, da ga pouče, kako se čiste i drže u>redu masline. Mi preporučamo na- šim težacima, da se tom naukom _ okoriste i da ne vade svoje masline iz zemlje, jer eto vidimo, da ga nije sve ni u lozi, kako se je mislilo! Poslanica biskupa Jeglića. | u Dubrovniku se je na žalost raspačavala neka brošurica, koja pod sugestivnim na- slovom »Samo za odrasle« jadikuje i plače, jer bi presvj. knez biskup Jeglić svojom poslanicom »Vjerenicima« bio sablaznio svi- jet. Ustali su skribe i farizejci, baš oni ko- jim su spisatelji nedckučivi pornografi & la Zola; baš oni, koji svojom kronakom o istragama, o sainoubojstvima, o svagdanjim škandalima pitaju mladež pokudnim i pro- kletim štivom; baš oni koji oglasima, do- pisnicama, kinematografima pobugjuju stra- sti; baš oni koji u svojijem listovima po- gane, izrugavaju se Sakramentima, milosti, svetinjama, te pružaju pogani svoj jezik do Gospe i do Boga: baš oni na sva usta vi-|A ako ustaju na D.ra Jeglića, to je od ije- PODLISTAK. Luigi Vampa. I. Gusta je i neprolazna šuma Valmontone, a posred nje na malomu proplanku gori golemi oganj, a oko ognja sjede jedno dva- estak razbojnika, slabo obučeni ali snabdje- veni svijetlim oružjem. Svaki ima bodež, po dvije kubure i diljku. Lica su im garava, krvave oči plamsaju, krivo gledaju. Neki spavaju, drugi puše a ostali se razgovaraju posve tiho. Kad nenadno začuje se oduga- čki zvižduk, i u tri maha začuje se lavež pseta. U taj mah svi skoče na noge, i svaki prihvati za svoje puške. — Što je? — zapita stasiti momak pri- jatnoga lica, koji je bez dvojbe bio starje- šina družine. Pristupiše na to dva na oči- gled težaka, koji su vodili vezana prosta čobanina. — Ko si ti, i kako si nabasao u ove strane? — upita onaj isti momak, koji je bio četovogja. — Nabasao sam ovdi, jer tražim vas. — Zašto nas tražiš? — Tražim vas, jer hoću da postanem vaša poglavica. Cucumetto je umro, i ja sam ga usmrtio, Za takovo djelo zaslužio sam na- gradu, a mješte nagrade oni me htjedoše utamničiti. Ja sam se želio napasti ukloniti, i bježao sam; ali kad sam vidio da su u- vrijedili moju vjerenicu, izašao sam iz svi- jesti, omjerio sam na vogju oružnika i ubio sam ga. Nakon toga pobjegoh; svu sam može se sagraditi ne- državnog prava a pod mmm u—————————5——————————————= Hrvatske. šaljemo, a onda da se 909. pa Dr. Josip Frank, presjednik. PRAVA CRVENA HRVATSKA Hrvatski narode! Pogledaj oko sebe. Bez jedinstveno organizovane velike, snage ništa se u svijetu ne stvara velikog. Kao svijetlost i osloboditeljica čovječanstva uvijek se naj- prije rodi ideja, u kojoj su zbijeni viši osjećaji plemenštine i napretka, koji napose u potištenim i nesretnim narodima dje- luju kao velebni ideali. Svaka zdrava ideja traži zatim i stvara sebi svoje uvjerene nosioce i ovršitelje, kojih .nikakova sila ne može skršiti, dok konačno sama ideja ne pobijedi na slavu naroda i čovječanstva! Takova ideja u hrvatskom narodu danas i još za dugo jest i mora biti čista ideja hrvatstva. U njoj su zbijeni svi osjećaji hrvatskoga naroda, a u tim osjećajima živu i iz njih izviru ona snažna poticala, koja o- mogućuju stvaranje velikih djela. Ali da se ova velika djela stvore, mora i ova ideja biti ta- kogjer organizovana, mora imati svoje nepokolebive nosioce i požrtvovne ovršitelje, jer inače ideje nestaje poput fantoma i ona se gubi kao glas vapijućeg u pustinji. Snažna ideja bez snažne organizacije biti ne može. U ideji čistoga hrvatstva dana je po D.ru Antunu Starče- U Zagrebu, dne 20. Studenoga Zastupnici naroda: pomolila, poblijedile su narode! jednu zadaću: povratiti lokupnost. pustljivu stranku i ona God. V. viću hrvatskomu narodu doista ideja osloboditeljica. Cim se je sve druge neprirodne ideje, dočim ona sama stvorila je uz najveće poteškoće i nepogodnosti snažnu stranku, koju mi danas prestavljamo. Ta još u nedavnoj pro- šlosti pokušan je bio zločin, koji sa narodnoga gledišta mo- žemo nazvati najvećim zločinom, — kada se je pod imenom Starčevića htjelo uništiti organizaciju ideje čistoga hrvatstva. Pokus nije za rukom pošao, hvala Tebi, bistri hrvatski Ali da uzmogneš konačno uspjeti i triumfirati, moraš našu stranku stvoriti tako jakom, da bude kadra odoljeti svakoj sili, svakoj spletki. To će on1 onda i učiniti, jer ona pozna samo svomu hrvatskomu narodu njegov sta- rodrevni sjaj, njegovu veličinu, njegovu slobodu, njegovu cje- Stvori dakle, hrvatski narode, u slijedećim saborskim izbo- rima ovu jaku, jedinstveno organizovanu, neslomivu i nepo- će Tebi u Habsburškoj monarkiji stalno osigurati bolju budućnost! ni Hrvati! Mijo Tkalčić, podpresjednik. Dragutin pl. Pisačić — Juraj Tomac — Drago Vlahović — Ivan Zatluka. Optirani članovi saborskoga kluba: Dr. Iso Kršnjavi — Martin Lovrenčević — Josip Milković — Josip Rukavina. ču na sablazan! Što je u stvari? Presvjetli knez biskup Dr. Jeglić, zamoljen od neko- liko svojih svećenika i od uglednijeh stru- kovnjaka liječnika, napisao je uz njihovo suradništvo poslanicu, koja nije bila nami- jenjena javnosti, nego je bila namijenjena samijem mladoženjama, da im se preda — kad stupe na oltar — za sveti brak. U toj poslanici bile su istaknute neke preporuke, koje su imale osvijestiti mladoženje, da se čuvaju svega onega, što bi moglo biti u- desno po zdravo začeće i po tjelesno zdra- vlje miloga im poroda. Ti vajni huditelji, koji osim što truju svojijem listovima, zna- du da u svijem prostijem jezicima ima si- lesija knjiga svakomu pristupačnih, u koji- jem prostijem se jezikom o svemu tome raspravlja, i sto puta o gorijem stvarima, ali na to sve ne viču, dapače u prigodi zna- du i preporučiti takove knjige; jedino kad je jedan katolički biskup ustao, da dade sasma razložite i stručnjački utemeljene sa- vjete: eto ti goleme sablazni! Nije ni čudo, jer su ti skribe i farizejci ustajali i na Sv. Alfonsa de Liguori, koji da svojom moral- kom — nepristupačuom, jer pisanom la- tinski — kvari svijet: po tome nije čudo, da oni koji su ustajali na naučitelja crkve i svetitelja, ustaju sada i na prostoga bi- skupa. Pak da su barem njegove naputke donijeli kako stoje? Na, oni su sabrali ra- zne rečenice i prekrojili ih kako bi izazva- li sablazan, kako je temeljito ispostavljeno u »Vaterlandu« br. 529. ov. mj., u »Quar- neru« br. 112 ov, mj., u »Hrvatstvu« br. 17. ov. mj. itd.; navedena brošurica prevod je brošure kranjskih liberalaca, i oni su za- tečeni u laži, da je to njihovo djelo, kako je takogjer laž da bi to bila treća naklada. noć lutao oko ove gore da vas nagjem, jer meni ne preostaje nego ili vječna robija ili slobodni klatež po gorama. Vi poglavice nemate, a javna vas sila goni, i jaoh ako panete njoj u ruku: vama treba, jer ste svi iskušani junaci, poglavica da vas vodi, koji pozna svaki pedalj zemlje u ovijem go- rama, koji vas neće za živu glavu izdati niti ostaviti; a ja sam za vas najprikladniji poglavica, jer sam se cijeli vijek verao u ovijem gorama, i jer ću vas dobro provo- diti. Hoćete li, da vam ja zapovijedam ? — Ali znaš, da si i odviše smion, ti go- lobrado momče, nastupiti ovdje i još htjeti da nami zapovijedaš! Dokaži tvoje junaštvo, zavika jedan iz čete. -— Ja sam vam ga dokazao; vašega sam poglavicu ubio, zaokružen od dvadeset oru- žnika usmrtio sam im vogju, istrgo sam se iz njihovijeh ruka, i nijesam dopuštio da me zasužnju. — Pravo govori — reče jedan, koji je bio najstariji izmegju svijeh — ako istinu kaže, ako je učinio sve ono što priča, zaslužuje da nam bude poglavica. Mi mjesta i staze ne poznamo, ne poznamo ni ljude; ortaka u zemlji nemamo, dakle on bi nam mogao biti posve koristan. Jedino neka ostane kao taoc u našijem rukama, dok se ne obavije- stimo je li nam istinu kazao. — Kad nije drugo nego to, evo me, ra- zoružana u vašoj vlasti — zaviče Vampa, i u to pruži svoj bodež i svoju pušku dru- žini. Držite me slobodno vezana, i strije- ljajte me ako nije živa istina što god sam vam kazao. ——ZFŽDJRŽIF da, jer im je istrgao iz ruku narod, jer je na kuliurnomu i ekonomskomu polju oži- vio svoj narod, koji danas u blagostanju i u čestitosti ne zaostaje ni istoj Českoj; za- to i za ništa drugo podigoše toliko vike, i mi nebi smo se bili osvrnuli: kad nebi bi- jedna mladež ovakova otrovna štiva gutala, i tim budućnost domovine razarala. Neka po ovome, što je živa istina i ne može se opovirći, sudi svaki razuman: ka- kve su ove i ovakove klevete, izvrtanja i osvade: jer su počam od svojega oca laži — pa evo do sada —- protivnici Istine svi, svegi i svuda isti! Spasitelja su lažima ras- peli — i svi koji hoće da pobožno u Kri- stu živu — trpjeće progonstva. Ali lašci sami sebi čelo žigošu, dok progonjene Spa- sitelj sokoli: uzdajte se, ja sam svijet ' po- bijedio! Blažen dakle oni, koji slijedi stijeg Svijetlosti i Istine: — ovo neka bude na ravnanje svakome, kako ima prosugjivati i koliko ima vjerovati svim opsjenama ova- kove lažne štampe. Žao nam je, da i u o- vome slučaju moramo pokuditi mjesni list »Dubrovnik«, koji je stvar izložio, kao i- stinitu, a za goru satiru — kako bi smo mi rekli — popratio sa nekoliko neslanijeh doskočica, a ipak ako bi ijedan list imao biti obziran, imao bi biti »Dubrovnik«, ko- ji zna da se mi nijesmo nigda spotakli ni- ti najmanjom riječi u ponašanju klera grčko- istočne vjere. — Veoma rado kao očiti dokaz, da smo u onome poslu kazali živu istinu, iz »Slo- veneca« radi kratkoće naglasujemo, da su svi Slovenci ustali kao jedan čovjek, i gnu- šanjem protestirali na razbojnički napadaj na kneza biskupa. U svakom je mjestu bila mnogobrojna skupština, a nadasve u Lju- bljani, gdje Dr. Šusteršić ispred tisuća i ti- Progjoše dvije godine od dogogjaja, ko- jeg smo spomenuli, a ime Luja Vampe po- stane grdno strašilo stanovnicima onijeh strana, i ako bi on robio narod od ljute nevolje, a otetim u dobrom dijelu pripoma- gao tužne i nevoljne. U onijem brdijima on se nalazio kao u sebe doma, i oružnici nebi ni koračaja pomakli a da ga nebi mnogo- brojni ortaci obavijestili. Dapače se govo- rilo, da on u Rimu ima veoma ugledne za- štitnike; jer vlada. niti je ucjenjivala nje- govu glavu niti je slala vojsku, da ga za- okruži i ulovi.,,Govorilo se i to, da knez Sindbad, koji je iz Carigrada bio došao u Rim i imao na pretek bogatstva, u koji je došao preporučen osobitim pismenim pre- porukama turskoga cara, i koji je po tomu stekao prijateljstvo najuglednijih i najupli- vnijih muževa kod rim.ke stolice, bijaše glavni njegov zaštitnik. O tome Sindbadu pričalo se je, da je bio stari morovogja Sul- tanov, da je sretno ratovao sa svojim bro- dovljem, da je hrabro i valjano porobio i osvojio mnoštvo neprijateljskih brodova i vješto se uklanjao svakoj udesnoj bitci, sla- beći i uništujući neprijatelja nenadnijem na- valama. On dogje u Rim sa dva svoja broda, gdje su bile sabrane najljepše dragocijeno- sti Istoka, da su ga pratile osim žene mno- štvo ropkinja i jedno triestak stasitih crnaca, kao poslužnici, koji u više dana da su pri- nijeli veliko mnoštvo šibika, zlata i srebra i raznih dragulja. Sa tim zlatom on je bio začarao svu glavnu gospodu Rima, dapače tako se govorkalo, da je Sv. Stolici pozaj- mio veliki iznos novaca. | što se govorilo suća slušalaca naglasio je, da je to gadna švindlerija, koju su podigli liberalci, jer viđe očitu svoju propast, a o biskupu izra- zio se pred svijem onijem hiljadama, da je sveti i radišni biskup. Ako ga tako sude, koji živu šnjime, i ako ga tako proglašuju, neka poniknu i sakriju se ispod zemlje oni, koji ga kude, i neka priznadu da su uči- nili razbojničko djelo! Starčevićanski šaljivi list. Svih prislaša naše siranke davna je želja, da bi se izdavao jedan dobar šaljivi list. Imamo dva politička dnevnika u Zagrebu, jedan tjednik kao pučko glasilo, lijepi broj listo- va u pokrajini, imademo i književni list, samo nam je manjkao dobar šaljivi list, da šalom i satirom šibamo političke, društve- ne, književne, umjetničke — jednom riječi sve moguće prilike u Hrvatskoj. Dok naša Starčevićeva čista hrvatska stran- ka prava stoji jedina proti svim ostalim strankama: koaliciji, magjaronima starim i mladim, naprednjacima, »Srbima« jedne i druge dlake, socijal-demokratima, seljačkoj stranci, srpsko-hrvatskoj stranci prava, od- metnicima itd., gradiva za naš šaljivi list ne bi nikada uzmanjkalo ni s političke, ni s ikoje druge strane. Možemo našim čitateljima javiti, da će se davna želja svih naših pristaša doskora i- spuniti. S godinom 1910. počima izlaziti i naš šaljivi list u Zagrebu. Prvi broj izlazi već 15. prosinca o. g. Posve badava dobiva taj list svak, ko je pretplaćen na naš za- bavno-poučui list sa slikama »Hrvatsku Smolru«, jer će šaljivi list biti besplatni prilog njezin. Za ta dva lista pretplata je opredijeljena najniža, što se može pomi- uprav je i bilo, jer je Sindbad više puta Luja oslobodio tamnice i vješala. . 4 + Lijepa je pokladna noć, sve tiho i vedro, kad dva velika bijelca strijelimice vuku ko- čiju, koja stane kod Campidoglia. Vratašca se otvore po poslužniku, i jedan gospodin sagje vas omotan u samur-kabanici. Čim on sagje, iz ugla, gdje je bila gusta sjena i. zagje ljudeskara, približi se gospodinu i kaza mu: , — Evo me; preuzvišeni! ' — Što je novo? “ — Jozo, nazornik tattinica, kog Vaše go- spostvo dobro pozna, reče mi, da će zadnji dan od poklada biti dvojica obješena: dru- gi od tijeh nevoljnika jest moj zamjenik u četi, moj dragi Bepi. — Što ćeš, mili prijatelju, Vaša razboj- ništva su tolika, da vlada ne može s ma- njega a da ne poda dobar izgled kako brani svoje podanike, njegovom smrti. — Ali, gospodine, moj Bepi ne smije poginuti, i ja bi se zvao hulja kad ne bi učinio što god je moguće, da ga izbavim. — Pak što ćeš, Iudove, učiniti? — Ja i dvaestak mojijeh doćemo do stra- tišta, a kad nam se pruži dobra prilika na- valiti ćemo bodežima na straže, njega ćemo ugrabiti, u obližnjem mjestu ortaci će dr- žati spravne konje, i ko ostane živ uma- knuti će! — A ne vidiš, jadniče, da na mjesto iz- gubiti jednoga druga izgubio bi sve svoje? | narod Vjeruj meni, ja ću se zauzeti, i vigjet ćeš da ću ja dostignuti što ti nigda nebi mo- U to ime neka nam pomogne svemogući Bog i probugje- Ivan N. Jemeršić — Dr. Vuk Kiš — Fran Novak — Dr. Milan Ogrizović — Milan Pavlović a isliti: samo 3 krune na četvrt godine, što iznaša na po godine 6 kruna, na čitavu go- dinu 12 K, to jest ma mjesec jednu K. »Hrvatska Smotra« sa šaljivim listom za- jedno izlazit će dva put na mjesec, svakog 1. i 38. Naši pristaše neka se svojski zauzmu, da se nagje što više pretplatnika za šaljivi list i za »Hrvatsku Smotru«, a čim više bude pretplatnika, tim će se više moći trošiti na slike i povećanje lista. Šaljivi list sam za sebe ne može se pretplatiti nikako. Naši pristaše i istomišljenici, dajte se na posao, da svaka starčevićanska kuća bude imala naš zabavno-poučni list sa šaljivim prilo- gom. Uprava »Hrvatske Smotre« nalazi se u Zagrebu »Trenkova« ulica 14, kamo se šalje pretplata, pisma i rukopisi. Toplo preporučujemo i stavljamo na sr- ce svim našim sumišljenicima, da se pred- broje na ovaj zgodni šaljivi list, u kome će naći lijepe šale i zabavnog a — uz ilu- strovanu »Hrvatsku Smotru« — biranog i svakome korisnog gradiva. Bez ovih listo- va nebi smjela biti nijedna ikoliko imućna hrvatska kuća, a cijena je sasvim umjerena. Gradska kronika. Dar Nj. Vis. kneza Liechten- steina. Donašamo u prevodu pismo, ko- jim je od Kneževske Dvorske Kancelarije popraćen plemeniti dar Ni. Visosti Kneza od Liechtensteina: »Veoma poštovanom »Društvu za promicanje interesa Dubrovni- ka i okolice«. — Dubrovnik. — Njegova Visost vladajući Knez od Liechtenstein-a naložila je najodanije potpisanoj Kneževskoj Dvorskoj Kancelariji, da saopći Tome veoma gao. Prije svega ću nastojati, da odgode straćenje, pa kad to postignem naći ću sre- stvo, da on iz tamnice pobjegne. Poruči Bepu, da stoji veselo i da se od ništa ne boji. Hvala preuzvišeni, reče Vampa gospodinu, kojemu je govorio, i koji bijaše glavom knez Sindbad. Pak kao da se predomisli, nadostavi: a ako ne dostignete odgodu? — Onda stoprv dopuštam ti, da izvršiš što si namislio, MNaoštrite dobro bodeže i stojte pripravni!. Zadnji dan poklada progji ovuda, i ako u palači Ruspoli, gdje ja sta="'' nujem, vidiš žute zavjese po prozorima, znajbudi :da_je odgoda odlučena; ako li pak vidiš crvene zavjese, onda znabudi da ti je upotrebiti . silu. — Tako je, preuzvišeni! — Zbogom Vampa! t * . s . U utornik zadnji dan poklada imali su biti straćeni na vješalima Bepo i još jedan drugi. Osugjenici dan prije vezani bili su pre- nešeni iz tamnice u crkvicu sv. Marije Pu- čke, i tu su svu noć proboravili uz dva popa, koji su ih pripravljali na smrt i na- govarali na pokoru iza gvozdene rešetke, pred kojom stale su dvije straže izmjenično od ure do ure, Dva reda oružnika zagra- gjivali su put od crkvice do stratišta, a du- pli red vojnika okruživao je stratište, Cijeli nago- se pojavi ovaj prizor.