Br. 250. mismo od jednog potanji opis i o onome što neće iznijeti .... . Bude li potrebe, mi ćemo malko bistrije progovoriti, i to ne u daleko vrijeme. — Pa ipak se miče, ako i polako! R. Izrugavaocima vjerskih svetinja na izgled. Kako čitamo u talijanskom dnevniku »L'Av- venire d' Italia«, br. 322 ov. g., što no izlazi u Bologni, dogodio se je dne 20. Novem- bra o. g. doista čudni slučaj u mjestu Crespi- ni blizu grada Pise, u ltaliji, što neka je na opomenu onih, te se porugivaju vjerskim činima: Jedan seljak prolazeći nekim uskim putem, kad je došao do jedne slike Maj- ke Božje, što je bila smještena ondje u nekoj izdubini u zidu, da iskaže počast Gospi, skine kapu i pokloni se. To je opa- zio prolazeći mesar, meki Giacomelli iz Crespina, čovjek zdrav i jaka tjelesnog su- stava, te se naruga tomu seljaku, pa da se još više naruga sa Gospinom slikom, uzme psa, koji jeza njim trčao,te ga podigne k slici da ju poljubi, nu gle! Odjednom Gia- comelli ostane na mjestu ukočen, kao da je obamr'o. Odmah je priskočilo mnogo ljudi da nesretniku pomognu, ali je svaka pomoć bila uzaludna; Giacomelli ostao je tvrd, ukočen i hladan. Poveli su ga na ko- lima njegovoj kući, pa dogjoše liječnici da mu pruže svoju pomoć, i tako je nesretniku kataleptično stanje popustilo, ali na to je Giacomelli počeo lajati kao i njegov pas; a laje i danas. Sila znatiželjnog svijeta na- vrvila je da vidi nesretnika, ali nitko ne smije da pristupi k nemoćniku. Ulaz je sva- komu najstrožije zabranjen. Zaista kazna Božja! .. e . Vijesti iz naroda. Iz Kotora. (Sv. Cecilija). | ove je godine naša »Hr- vatska Bokeljska Glazba« na večer i na dan svoje pokroviteljice sv. Cecilije obašla grad svirajući, dočim nije mogla izvršiti koncerat zbog ružnog vremena. U jutro su naši gla- zbari slušali Sv. Misu u crkvi Sv. Tripuna, a u večer su imali zajedničku večeru. Ko- torska (srpska) glazba takogjer je obašla grad svirajući, ponajviše srpske koračnice pred Opć. Domom, pak i onu »Rado ide«. Pred istom glazbom istakli su se »Srbi« i Crnogorci klicanjem: »živjela srpska Boka!« »živjela srpska muzika«, i suviše izaziva- njem. Naši istomišljenici su se pak podni- jeli mirno i prisiojno, pak neka tako uvijek i unaprijed, jer na srpsko-crnogorska iza- zivanja ne zaslužuje se osvrćati. Neka se osvrću oni, koji su ih ovdje doveli, i koji su ih u svakom činu pomagali na štetu hr- vatstva Boke Kotorske ! Što su sijali sada neka žanju ! gje, te okolnosti bile, ali ćete mi svakako priznati, da takih okolnosti u »Lupežu« nema. Nema ni cigle jedne sjenke. Jer, zajsto, lju- bit svoga muža i krasti, a da se uzmogneš lijepo obući i figurirati pred njim, to nije nikakova oprostljiva okolnost. Koketirati s mladićem od 18 god. i puštat da se on žrtvuje za tebe i priznaje sebe lupežom, ni to nije nikakova oprostljiva okolnost. »Ja ljubim svoga muža nada sve!«, to je lijepo čuti, dabome. Ali to ne može oprostit kra- gju, kako ne bi moglo ni umorstvo. Što ne? Prema tome, ja ne znam komu bi od nas ta Mariza mogla ulijevati simpatije? Je- dino svome mužu valjda, a i tu... ima zbora. E pa dakle? E pa dakle... evo što kaže jedan francuski kritik, koji je u horu hvala oprezan i bojazljiv izuzetak: »Le Vo- leur bio bi kondensovana tragedija, da mu nesrećom ne oskudijeva... kontrolovane psihologije, one pravcate humanitarnosti, ono nješto što ishodi iz srca i što se u srce vraća«. Oprezno rečeno, ali ipak izrečeno. Tako g. Camille Le Senne u Sičcle-u. Ber- linski Lokalanzeiger, prigodom gostovanja g.gje Despres, zove u svojoj kritici Marizu »die diebische Putzliese«, a glumu »das Spektakelstiick« i dodaje, da se je htjela baš sva umjetnost g.gje Despres »da ulije njeku sjerku vjerojatnosti Marizinom harakteru«. (Br. 759, od 20. p. m.) Još je oštriji Berli- ner Tagblatt (Br. 589, od 20. p. m.): »pre- poručujemo Marizu kano užasno banalizo- vanu Noru svim onim, koji rado zlo shva- taju Ibsena«. To je jasno, cijenim. Na kraju, govoreći o g.gji Despres, šiba na adresu g. Bernsteina: »Njezini (Despresini) pokreti mnogo su nježniji no oni g. Bernsteina; njezin muk je mnogo rječitiji no njegovo kukanje; njezina veselost je mnogo priro- dnija no njegova. U kratko: njoj nije po- treba da njega igra«. I zbilja »Voleur-u« nedostaje nješto, što je glavnije i od moralnog pitanja i od onih triju klasičnih Aristotelovih zakona: nema vjerojatnosti, biva života, biva istine. Jedin- stvenost vremena, mjesta i djelovanja, sve ćemo to u »Lupežu« naći. Dapače u savr- (O jednoj nezakonitosti). U pogledu na- šeg načelnika g. Radimiri-a u »Pravoj Cr- venoj Hrvatskoj« iznijeli su Hrvati iz Do- nje Lastve jednu nezakonitost, citirajući $ 37 O. Z., po kojemu ne bi smio g. R. biti Kotorskim načelnikom. Za ovu nezakonitost znadu svi kotorski gragjani, ali neki u to ne diraju iz osobitih razloga; mi se pak na to nijesmo pritužili, jer znamo da je g. na- čelnik ono što je prošle godine njegov lju- bimac pravašima predbacivao, što se jasno moglo opaziti i prigodom zadnjih izbora za dalm. Sabor. Iz Pijavičina, (i Antun Skaramuča). Neoprostiva smrt pokosi nam dne 25/11. vrijednog mješća- nina g. Antuna Skaramuču, u muževnoj do- bi od 37 godina života. Pokojnik ostavlja za sobom preucviljenu udovicu i dvoje dje- čice. Uzalud požrivovno zauzimanje opć. liječnika Dr. Vlaha Arneri-a, koji ne žaleći truda danju i noću svojom liječničkom nao- brazbom i vještinom borio se proti bolesti pokojnika, da ga istom otme; sudjelovao j& i opć. liječnik Orebića Dr. Kovačević te i Ravnatelj Bolnice iz Dubrovnika g. Dr. Smolčić, ali pomoći nebijaše. Božja nared- ba bijaše da ga ugrabi obitelji i mjestu. Za pokojnikom ostaje nenadopunitbena pra- znina; bio je čelik-rodoljub, zauzetan za svako dobro i napredak mjesta. Više godi- na je bio presjednik našega društva, koje je pod njegovom upravom krasno cvalo; njegovim zauzećem »Pijavski Sokol« davao je vidljivog napretka i rodoljubnog rada, što se ne može da vidi kod drugih društa- va u ovako malenim mjestima, a sve to ponajveće bijahu zasluge nezaboravnog po- kojnika. Na sprovod sgrnulo se staro i mla- do, da pokaže zadnju počast pokojniku, a članovi »Pijavskog Sokola« na osobiti na- čin stupiše korporativno na sprovod, oba- suvši lijes lovor-vijencima. Ganutljivi spro- vod bijaše dokaz plemenite duše pokojnika koja ga je resila, a na čast i utjehu ucvi- ljenoj obitelji. — Pijavljani. — Nadalje nam javljaju, da su ondje bo-| raveći inženjeri gg. Emanuel Herzig i Mak- similijan Saar, da počaste uspomenu bla- gopok. Autuna Skaramuče, poklonili K 10 na korist »Pijavskog Sokola«, na čemu U- prava najtoplije zahvaljuje. (I s naše strane ucviljenoj porodici naj- iskrenija sućut, a vrlom našem sumišljeni- ku blagopokojnom Antunu bila laka ljublje- na rodna gruda, za koju je svakom zgo- dom uprav sinovski radio i žrtvovao se. Ur.) Iz Donje Lastve. (Na dopis našeg »dobrijana« u »Nar. L.«). Naš dopis objelodanjen u cijenjenoj »Pravoj Crv. Hrv.« pogodio je u živac o- sobito jednog našeg »dobrijana, te se je potrudio da se potuži poslaniku Radimiriu u Dobroti, pak napisao članak za »Narodni šenom obliku. Ali zaludu, kad je sve to u- mjetno, varavo, mema istine. |taj nenadokna- divi nedostatak pokriva crnim prevjesom haraktere glume. Nije prema tome čudo, što su mam »Voleur-ova« lica u duši tugja, ne- razumljiva, a donjekle i odurna. Kakav je, molim vas, n. p. taj g. Lagardes, taj po- štenjak, koji — kad se lupež otkrio — kaže prosto i jednostavno Marizinom mužu: »E4h bien, prends-la dans tes bras!« Zajsto, ja ne zahtijevam da mu kaže: »Ubij jel« ili što tako, ali opet ni da ravnodušno reče: »Zagrli je!« (Ovaj passus talijansko je dru- štvo izostavilo. Zašto?) Che diavolo! Ja sam očekivao nješto drugo, ne znam ni ja što, ali svakako ne »Zagrli je!« Jer taj »Zagrli je!« nije: »Ego te absolvo«, nego: »Aferim ti!«; nije oproštenje, nego povlagjivanje; riječju: mije istina. — Ne odgovara istini ni harakter Fernandov, što ga pisac opisuje kao poštenjaka, koji — prosto, bez ikakove duševne borbe, kao da nema no ispiti žmuo vode — puštava se od čorave strasti nazi- vati lupežom, da spase koga? poštenu ženu ? ne, već opet lupežicu. To je njeka bolesna, degenerovana ljubav, koja zdravoj publici ne može simpatije ulijevati, jer ne nalazi o- djeka. I tako naprijed, i tako naprijed. Je- dau po jedan svi ti harakteri, kad ih ušima slušaš, oskaču jako i žestoko, a kad ih sr- cem kušaš, zapinju, mute se, naheruju se, pa se u njima ne možeš zrcaliti. To je baš i uzrokom, što nas ta gluma ostavlja u čudu začugjene. | mi se na kraju pitamo: »Ko tu ima razloga? Ili ja, sa svojim starinskim i običnim nazorima, ili pisac sa svojim? Daje li prava strastveno čustvo da učinim nješto, što je protiv moje savijesti, ili mi ne daje ?« Jer to je konačno pitanje, koje ti konačna posljedica nameće, Odgovor je na to i meni i vama lak, a taj odgovor sa- drži u sebi ujedno i presudu nad glumom g. Bernsteina. U »Lupežu« dakle igraju lica, koja nama ni po ćudi ni po čuvstvu slična nijesu. U onim okolnostima mi se me. bi bili vladali onako. Ne bi ni kao Lagardes, ne bi ni kao Izabela, ne bi ni kao Fernand, a po gotovo PRAVA CRVENA HRVATSKA List«, dao ga popuniti od jedne osobe ko- ja sjedi na Općini Kotorskoj, i uspjelo mu je da su ga mnogi mješćani u dobroj na- mjeri i potpisali, ali ne svi kućedomaćini bez izuzetka, kao što on kaže u dopisu »Nar. L.«, jer mnogi nijesu htjeli potpisati, a oni koji jesu izim ono opć. vijećnika u- zeo je on svakoga koga je na putu ili u krčmi našao, bez da je gledao je li kuće domaćin ili posjednik u našoj Općini, što će gg. načelnik i općinski vijećnici, koji ne stoje uz D, Gj., u najkraćem roku dokazati u posebnoj knjižici. Dokazati će da ne po- stoji nikakov »škandal« na Općini, o čemu se nadamo da se je uv jerio i visoki Zemalj- ski Odbor, a iznijeti će još mnogo činjeni- ca, koje će još više D. Gi. u pravom svi- jetlu ocrtati. Do vidova! — Nekoliko La- slovljana. Domaće vijesti. Za hrvatsku školu. Zastupnici na- še stranke vijećajući nedavno na svojoj kon- ferenciji u Zagrebu zaključili su, da pokre- nu akciju za ustrojenje društva »Arvatska škola«, da to društvo prepriječava svojim radom pohagjanje i ustrajanje magjarskih škola, a svojim doprinosima da ustroje hr- vatske škole u mjestima, gdje postoje ma- gjarske, da rad ovih paraliziraju, te potpo- rom odvrate djecu od magjarskih škola. Novčanim potporama i odijevanjem, te davanjem školskih potrebština, Magjari vo- de najbijesniju agitaciju za pohagjanje Ju- lijanskih svojih škola. Potreba je dakle prijeka, da se ovakov pothvat naših starčevićanskih zastupnika što više i bolje podupre. Gospogja Marija Ku- mičić, udova neprežaljenog Jenija, upravila je u subotnjem broju »Hrvatskog Prava« rodoljubni apel na odbore za podignuće spomenika Strossmayeru, Starčeviću, Kumi- čiću i Mihanoviću, da za podupiranje hr- vatske djece i za omogućenje, da hrvatska djeca ne polaze magjarske škole, žrtvuju kamate od prispjeloga novca za spomenike. Nadamo se, da će še odbori za podignuće spomenika gornjim velikanima odazvati o- vom rodoljubnom pozivu. Fotografija starčevićanskih zastupnika. Prigodom zadnjeg vijeća naše stranke fotografirali su se u salonu stana gosp. D.ra Josipa Franka svi zastu- pnici stranke zajedno sa optiranim članovi- ma. Veličina je slike 18XX24 cm., a prilje- pljena je na zgodnom karlonu, te se dobi- va uz vrlo jeftinu cijenu od 5 K po koma- du (poštom 1 K više), a naručuje se kod fotografa M. Šimića, Zagreb, Kukovićeva u- lica broj 5. Preporučamo našim prijateljima da naba- ve sliku, koja im predočuje odlučne i po- strome borce za uzvišena Starčevićeva na- čela. sA ne bi kao Mariza. Kao Mariza po gotovo ne, Mariza je pak os cijele glume. Ta je|. os kriva, ergo i gluma je neispravna. Nemoj da — no ja to ne vjerujem, a ci- jenim da ne ćete vjerovat ni vi — nemoj da je pisac htio prikazati njeko abnormalno duševno stanje kao produkat maše procije- gjene kulture. To bi abnormalno stanje mo- glo biti #' inconsčience, naški: nebiti svijestan svojih djela. Jer bi jedinaž/" inconscience mo- gla tumačiti inače neshvatljivo postupanje Marizino. U vezi stim bilo bi razgovjetno i ponašanje Fernandovo i Lagardešovo i Izabelino. Moglo bi se tako isporaviti čak i ono neznatuo a nuzgredno lice Zambault- Gondoin, koji, kano svaki pulicijski kome- sar, ili zna da ludo prdoklači ili ne zna da ludo prdoklači, ali svakako uvijek prdoklači. — Jest, ali nijedna kritika nije takovu na- kanu u g. Bernsteina ni naslutila, a kamo li spomenula. Znak da toj hipotezi nema mjesta. Treba je dakle pometnuti. E pa onda vrnimo se na staro: »Voleur« nije vjeroja- tan, nije zdrav, nije istinit, nije živ. Da je tu glumu napisao koji drugi, ma- nje daroviti čoek, bio bi za cijelo doživio fjasko. Vanredna pišćeva umjetnost — koju je već pokazao u prijašnjim dramatim\: La Rafale, Le Detour, La Griffe,' Israel — dubo- ko, tako rekši nagonsko poznavanje pozornice i svih njenih tančina, smicalica i efekata, sarđuizam umnožen skribizmom, sve je to spaslo i spasti će »Voleur-a« pred svakom publikom. Jer, kako već rekoh, stil, vještina i naglost akcije unetrme u slušaocu misao i prosto mu grabe dah. Ali to ne traje no 2 ure: dok je slušalac biva pod magičnom šibikom pisca. Kod kuće, u miru i u pot- punoj svijesti, nastaje reakcija, i ta je re- akcija to žešća, što se napokon osjetimo, da nas je u teatru pisac silovao, silom si- lovao, hipnotizovao, i pod tom silom htio nam nametnuti njeke nazore, koji su našem umu, našem srcu i našoj prirodi oprečni. A kad se toj spoznaji dovinemo, ne ostaje nam no žaliti, što je tako sjajno umjeće u taku svrhu upotrebljeno bilo. »Hrvatska Kruna“ tužena. U- moljava nas Uprava Općinske Štedionice u Biogradu pri moru da javimo, da je upra- vila tužbu Dižavnom Odvjetništvu protiv »Hrvatske Krune«, radi podvala u nekom dopisu u br. 130, u kome se spomenutom zavodu podmeće nekakov falsifikat. Hrvatskom pripomočnom dru. štvu u Beču pristupio je veleuč. pro- fesor i nar. za:tupnik Vjekoslav Spinčić kao doživotni član, sa prinosom od 100 K. Na tom rodoljubnom činu izrazuje mu uprava istoga društva svoju najusrdniju zahvalu. Upozorujemo na oglas o dobro djelujućoj »Slavonskoj biljevini« i »Pakrač- kim želudačnim kapljicama«. Gradska kronika. Ni. Visost Nadvojvotkinja Ma. rija Jozefa i Dubrovnik. Kaže nam preč. g. kanonik Crnica, da kad se je ono- madiie u Beču opraštao od Njezine Visosti, jednodušno u nas obljubljene i poštivane Marije Josipe, nakon mnogo laskavijeh ri- ječi o pitomini i ljepoti našega grada, da'/ mu je kao zaključak rekla ove doslovne ri- ječi: »Kad dogjete tamo, pozdravite mi pu- no vaše lijepo i žarko dubrovačko sunce«. Nami su veoma mile ove riječi od tako visoke i ugledne osobe, glavne pokr »ite- ljice svega onoga, što bi imalo oživjeti u staroj slavi i ukrasiti naš rodni grad. Drago nam je osobito, jer smo uvjereni, da će li- jepo i žarko sunce dubrovačko više puta pritegnuti ljubljenu i poštovanu osobu Pre- jasne Nadvojvotkinje; drago nam je, da je naš grad i Nju začarao, kako je u starini za- čarao inostrance zbog podneblja, učenosti i bogatstva; kako je začarao Nje prejasnu rodbinu iz Vladajućega Doma, koji i ako su imali utjehe na sve strane svijeta, ipak su odabirali ovaj tihi kraj, da se nauživaju sunca, neba i mora. An! da možemo, neka bude uvjerena Prejasna Nadvojvotkinja, mi bi smo suncu otrgnuli sve zrake da Joj poklonimo, divotu krunu dražu od bisera i od dragog kamena, a Nje dostojnu. A kad nemožemo, svaki put kad gledamo jasno naše sunce, gdje se koči na sred neba, ri- jet ćemo mu: jasno sunce, vini se prama sjeveru, i tvojijem zrakama pozdravi u naše ime milu našu zaštitnicu, pokroviteljicu, C. K. Nadvojvotkinju Mariju Josefu! Pir. U Nedjelju se je vjenčao naš su- gragjanin g. Božo Birimiša za simpatičnu g.gjicu Mariju pl. Cippico. Srdačno čestitaino! Vojni zapovjednik. Ovo dana bo- ravio je u našem gradu podmaršal g. Kar- lo Fanta, zapovjednik 16.og vojnog zbora. Zapovjedništvo 16. zbora iza- vod ,,Francisco Josephinum“ u Dubrovniku. »Agramer Tagblatt« u br. God. V. od 29. pr. mj. donaša iz Beča upravljenu mu vijest, koju u prevodu prenašamo: »Kako nam se iz Beča javlja, već je u- glavljeno da će sjedište zapovjedništva 16. vojnog zbora biti u Dubrovniku. Tamo će se za ovu svrhu kroz što skorije vrijeme početi sa gradnjama novih velikih kuća i villa. Snuje se i jedan zavod »Francisco Josephinum« po uzoru bečkog Teresianu- ma. Naukovni bi jezik ovog vojničkog du- brovačkog zavoda bio hrvatski, a to da se u nj Jugoslavene privuče“. Akademija Hrvatskog Soko- la. U prošlom brojn u notici o akademiji mjesnog »Hrvatskog Sokola« izmakla se je- dna pogreška, jer mješte »5 Novembra« i- ma stati da će akademija biti dneva 5. De- ćembra (t. j. sutra, Nedjelja). Početak u 8 sati. Pretjerane cijene zemljišta. Nekoji dubrovački kapitalisti traže pretjera- ne cijene za zemljišta, gdje bi vojna vlast imala graditi svoje zgrade. Budimo razbo- rili, jer pretjeranim cijenama ništa se ne po- stizava, dapače protivno, jer u ovom, pa bilo i u kojem god slučaju, gdje se radi o interesu grada, dužnost je svakog pravog gragjanina doći što više u susret. Kada smo na ovome prenijeti ćemo nekoliko zgodnih redaka o ovoj stvari iz »Agramer Tagblatta«, koji u broju od 29. pr. mj. megju ostalim donaša i ovo iz Dubrovnika: »Ovdješnji su Izraelićani u jednoj skup- štini odlučili staro svoje grobište, koje se u neposrednoj blizini grada nalazi, napu- stiti za zemljište, na kome bi se sagradila zgrada za zapovjedništvo 16. zbora, uz ci- jenu od 6 Kruna po četvornom metru. Ko- sti će biti prenešene u novo grobište (na Boninovu). A neki dubrovački kapitalisti i- mađu smionosti 20 Kruna i više za četv. met. iskati, što je više nego pretjerano. Po- našanje se Izraelićana sveopće hvali, jer su tim dokazali, da za opće dobro grada ćak svoje najdragocijenije uspomene svojih pre- gja, staro grobište, spravni su žrtvovati«. Pobjegao ne plativši računa. Prošlih je dana boravio u Gružu i u gradu neki čovjek pod imenom »J. Hagel, iz Vir- temberga, parok u Americi«. Poslije neko- liko dana boravka u hotelu »Petka« u Gru- žu reče hotelieru, da se ide pokloniti Ni. Visosti Nadvojvodi Franu Salvatoru, koji se na svom jahtu nalazi u Zatonu. J. Hagel ode i ne povrati se više, ne plativši račun. Bje odmah p1ijavljeno vlasti, te je u Splje- tu bio zaustavljen i doveden u mjesne sud- bene tamnice. Misli se, da ovo ima biti ne- ki pustolov, više puta za slične učine kažnjen. Potvrgjena osuda uredniku »Dubrownika«“, Prošle je Srijede bila na prizivnoj raspravi potvrgjena prva osu- da odgovornom uredniku »Dubrovnika«, g. .|veliki klik indignacije, koji slušaocu izu- Talijansko društvo dalo nam je priličnog »Voleur-a«. Ggja Forri (Izabela), g. Papini (Fernand)i g. Tortis (Zambault-Gondoin) igrali su one večeri kako obično. Publika već pozna te glumce i razumjeće, da je »kako obično« sve što mogu o njima reći, Harakteristi g. Ceccatelli — inače vrsnoj sili — imam za- baviti, da i ako uspijeva u partama od padre nobile, to ne bješe ipak dovoljan razlog, da Lagardesa — čoeka od 43 god. — pretvori u starca od 65 god., sa sijedim kosama i na pola čelava. Jer, a to nije smio zabora- viti, Izabela ljubi svoga muža, ljubi ga sa ljubavi mlade žene, a on opet nju sa lju- bavi zdrelog, a ne starog čoeka. Ta ljubav oskače u napisanoj glumi, pa bi morala oskočit i na pozornici. A to nije bilo. — G. Bodda (Voysin) igrao je dobro, i ako ne vrlo dobro. G. Bodda je više za tragične parte. Voysin je pak čoeka od s lana, sa.mno- go elegancije, sa nješto dramatike, ali ni sa kakvom tragikom. No priroda g. Bodde bje- še prevladala nad harakterom parte. | tako je u igri gdjegdje tragika povirila, a elegant- nost se gdjegje potulila. — Što se tiče g.gje Sainati Lenci, mes complimento! Malena, ali vitka stasa, elegantna, gipka, prirodna, znade juriti po gami čuvstava glumačkom vještinom i prikladnom intonacijom: licem, okom i glasom. U njezinoj simpatičnoj i odmjerenoj mimici istaknuti je navlaš njeku osobitu okretnost u prstima, & la Reiter, Drugi je čin vrlo lijepo odigrala, a drugi je čin sva gluma i nije zajsto lak. Zamjeri- ću samo dvije tačke. U I činu, prizor I, na kanapi, kad ono brčka oko Rihardova nosa, htjelo bi se... kako ću reći?... pil slan- cio. | u tekstu stoji: »se jetant sur son mari«, a malo poslije: & moitie čouchće sur son mari«. To odma s početka harakterizuje Marizinu ćud. Ele, taj prizor nije bio do- voljnom vatrom odigran. To je jedna. Druga bi zamjerna tačka bila na kraju Il. čina, kad Mariza prasne na Riharda poklikom: »Imbecile!« Tu se hoće le grand cri, onaj .|baha odaje u lupeškoj Marizi vjernu ženu, . |ženu koja iskreno ljubi svoga muža, pa kad ovaj tek i posumnja da je nevjerna, duša, srce i ćutila njezina naprasno ustaju na u- por i bunu. Zato stoji u tekstu »/ors d' elle«. Taj klik, biva, Mariza mora izlanut izvan sebe. A to nije bilo. — No inače, i mimo toga, g.gja Sainati bila je vrlo valjana Ma- riza. »Le Voleur« je u talijanskom prijevodu izgubio dosta od svoje gverve parislenne. U tekstu dialog čas pucketa, a čas zaplam- ti kao krjesnica i uvijek je prirodan i lak. Prevodilac je očito bio u neprilici s izrazi- ma kao ovi: ton pif de malheur — ga ne prend plus, mon biquet — il nous le colle — donnez bise — on se trotte i t. n. No to bi se sve još dalo preboljeti. Ali se ne može prostiti režiseru, što je tako slobodan bio te je drnuo 3 ustriška u onome jedi- nome prizoru u ll činu. Navlaš je jedan u- štipak — naj kraći — pretežan za harakte- ristiku Marizine ćudi. Mnim onaj kratak di- jalog blizu postelje, kad Mariza grli Rihar- da i viče mu, skoro onesvješćena: »Ja te ljubim; ja te hoću!« Ako Č to pruderie pokosila, zlo je učinjeno. Čistome sve je čisto, a opet tu nema ništa, što bi moglo koga uvrijedit, Druga su dva uštinuta ko- mada mnogo dulja, a znamenita su za pri- rodan tijek i živahnost dijaloga. Zašto ih ukinut? Želio bi, a sa mnom — cijenim — idu- brovačka publika, da nam društvo dade još jednom »Lupeža«, ali maio bolje no prvi put (osobito u nuzgrednim partama) i što je glavno: neokrnjena. Taj zahtjev izgleda malo čudan od kritika, koji osugjuje tu glumu. Jest, ali opet valja ispovidjeti, da se je »Voleur-om« uputio na pozornici rek- bi novi njeki pravac: nadri-modernizam. Ni- je dakle lošo proučiti ga. To i jest jedini uzrok, rašta sam se glumom g, Bernsteina toliko u dugo bavio. “ a