Br. 251 U DUBROVNIKU, 11. Decembra 1909. God. V. PRAMA GRVENA Kr 1 četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto IMSI godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 1% PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — ze | zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. | Srce majke Hrvatice. Hrvati su u svijetu poznati kao lju- di dobroćudni, preko načina gostolju- bivi, tako da se o njima veli, da bi dali krvi svoje ispod grla; a ako se toliko može rijeti o muškarcima, mno- go se više ima rijeti o Hrvaticama, koje u nježnosti i dobroti odvajaju u svemu svijetu od muškaraca, dakle i u Hrvatskoj. Dubrovnik slavi u velike glasovitu Cvijetu Zuzerinu, u čigovom salonu ročili su se svi naši pjesnici i nauče- njaci, koja je ne samo uljudno znala dočekati, nego mudro i učeno dati svoj sud o starodrevnoj našoj hrvat- skoj knjizi. | danas Zagreb posjeduje zlatno sr- ce učene Hrvatice; a ta je vrla dru- garica slavnog književnika Eugena Ku- mičića. Fino izobražena, tankovitog u- ma, nadarene mašte, često puta ta vr- la Hrvatica napiše duhovite i pribrane članke; ali koliko god joj pero bilo zlatno, zaisto joj je srce suho zlato. Kako da se Hrvat ne ushiti, kad čita njezinu poruku u »Hrvatskom Pravu« u br. od 27. pr. mj.? Kako da hrvat- ske majke od miline ne proplaču, kad čitaju što je ona divno napisala ? Poruci bijaše uzrokom zaključak na- še stranke u Banovini, kojim je usta- la ne da protestira ispraznijem riječi- "ma proti magjarskim Julijanskim ško- lama u Banovini, nego da stvori fond i da izbije klin klinom, osnivajući hr- vatske škole, gdje se nameću magjar- ske. Svet će biti svaki novčić, kog bu- du rodoljubi davali za tu svrhu, a stvar se po sebi preporuča. Da i svoj kamičak doprinese toj velebnoj nami- sli, srce majke Hrvatice, učene i ugle- dne gospogje Kumičić poručuje hrvat- skomu narodu ovo, što doslovce do- našamo, jer nebismo bili kadri, da se onako čustveno izrazimo, kako se ona izrazila. Poruka u glavnomu glasi: PODLISTAK. Luigi Vampa. Iv. U jedan se mah komešanje umiri, jer se vrata crkvice otvore. Bratovština Sv. Ilvana Glavosijeka izagje poredana, svaki bratim odjeven pepeljugastom košuljom, s: kukulji- com na dva otvora za oči i voštanicom u ruci. Prvi je stupao starješina. Iza braće stu- pao je visoki čovjek, posve go osim lane- nih hlača i sa na bedri dugi mač u kori- cama, a na desnom je ramenu imao snop konopa, a taj je bio krvnik. Za njim stupa- hu koji su imali biti straćeni: prvi Bepi, a za njime neki Andrija. Po dva popa pratili su svakoga od njih; a niti jedan niti drugi nijesu imali zavezane oči. Bepi stupao je posve stalnim krokom, bez dvojbe on je znao što ga čeka. Dva osugjenika dogjoše do samoga stratišta, i već da uzagje, kad neki bratim, koji se očito odocni, pobrza kroz vojnike, koji ga puštiše, i preda star- ješini bratovštine neki list, smotan na četvero. Vatreno oko Bepa na brzo sve to opazi: Poglavica bratovštine otvori list, pročita ga i digav desnicu u sve glase zaviče: — Neka je Gospod blagoslovljen, i neka bude hvala Njegovoj Svetosti, jedan od o- sugjenika bio je pomilovan ! Na tu riječ »pomilovan«, Andrija strese se, digne glavu i zavika: — Pomilovan, koji od nas? Bepi ne makne se, jedino je izgledao ga- nut. I Hrvati bi se htjeli uzvisiti i pro- dičiti svojom umjetnošću te pokazati svijetu, što je kadra stvoriti hrvatska umjetnička duša, nu tugjinska prevlast uglibila nas u materijalnu nevolju, te ne možemo stvarati sve ono, što bi htjeli. Ali prije svega dužnost zove Hrvate poraditi oko svoga narodnoga oslobo- gjenja, da nas od vlastite krvi ne sti- gne zasluženi prikor, da se više truda i mara ulagalo za spomenike od tuča i kamena, nego li najživotnije narodne potrebe. Postave li se spomenici, za koje se sada brinu četiri odbora, za godinu, pet ili deset godina, to je svejedno, time neće umjetnost ništa štetovati, s druge pako strane moglo bi se odmah u našem hrvatskom narodu pokrenuti uspješan rad oko narodnog oslobo- gjenja od tugjinske najezde. Naša Hrvatska čini mi se kao otvo- rena poljana, nad kojom leti uzdah smrti. Na toj poljani hrvatski je narod lopta, s kojom se nadmeću četiri na- ša susjeda, četiri dušmana, u nepre- stanom natjecanju, koji će tu loptu dalje baciti, da za njega ostane više terraina. U tom nadbijanju i nadmeta- vanju glogje se lopta, a kad bude iz- derana, tresnut će s njom nekoj od hrvača u jadikovac klanac kao strvi- nom, da je raznesu vrane i jastrjebi, a plijen uhvaćen utakmicom na hrvat- skoj poljani sebi prisajediniti, Svi dobro vidimo, osjećamo i zna- mo, da smo opasani sa četiri neprija- telja, koji sa svih četiriju strana prova- ljuju bezobzirno u našu domovinu, da nas raznarode i rasčetvore. Znajući, da se kao narod kao jedna narodna cjelina nalazimo u smrtnoj pogibelji, za to smo u neprestanoj tr- zavici, uvećanoj i povećanoj strančar- skim gloženjem, i ta trzavica, gora od bijede i siromaštva, kriva je, što je u hrvatskom narodu — tu i tamo — plaho niknula misao, bolje da kao'na- rod izginemo, nego da u tom nesno- snom stanju izdišemo. Gdje je takovo stanje u zemlji, sva- ki izgubljeni čas može nam se osvetiti trostrukim zlom. Za to otačbeništvo, sazdano na najćišćoj i najtiesebičnijoj ljubavi, neka razbukti sva hrvatska sr- — Pomilovan je bio od kazne smrti Bepi nazvan Rocca Priori. Reče poglavica bratovštine, i preda list zapovjedniku oružnika, koji ga pročita i po- vrati. — , Dakle, Bepi pomilovan“, zaviče Andrija kao iza sna. »Za njega milost, a za mene ništa. A imadijaše biti usmrćen prije mene, pak zar da jedini poginem? Ne, neću umri- jeti«, i obijem rukama ogrli dva popa, pre- mećući se i strašno urlikajući, čim se svom snagom otimao krvniku, koji je htio obe mu ruke povezati, a videć da se otimlje, dede znak svojim pomagačima, koji skočiše sa stratišta, snažnim mišicam obuhvatiše jadnika, i, dok se koprcao, na silu objesiše, uz ogromnu viku naroda. Dok je nastao takav metež, Bepi zaokružen od svojih or- taka, isčezne i nestane ga. . + Da hoćemo nabrojiti sva djela toga ha- rambaše, trebovala bi cijela knjiga; ali mi da ne duljimo odviše i ne mučimo ustrplje- nje čitaoca, sve ćemo to priskočiti, i samo ćemo spomenuti zadnji njegov čin, po ko- jemu on je silno obogatio i posve ostavio hajdukovanje. Neki glasoviti bankir, barun D., jer je mno- go novaca izgubio nu igri htio je ogromnu svotu od pet milijuna osjegurati vrhu sebe kod rimske banke Themson i French. Ta svota ne bijaše njegova, nego od raznijeh banaka i bogataša. Netom je izvršio osigu- raciju, izjavi, da je propao, otvore stečaj i on pobjegne. Nadao se je da će novcem potkupiti rimski sud i izbaviti se progonstva, ca, da se bez obzira na stališke razli- ke i stranačke nesuglasice započne je- dinstven i blagoslovljen rad za naš na- rodni spas. Hrvati! Hrvatice! Priklonimo naše uši grobovima po- kojnika, kojih mam uspomena lebdi pred očima kao svetinja. Čujmo, što nam naši mrtvi iz grobova zbore: Iz Strossmayerova diže se glas: »Sve za vjeru i za domovinu«. Iz Starčevićeva; »Oživljujte moral dobrim djelima«. Iz Kumičićeva: »Stvorite Hrvate i spasili ste Hrvatsku«. Iz Mihanovićeva: »Stare slave dje- dovino, da bi vazda sretna bila!« To su želje i savjeti naših mrtvih. Ispunimo njihove želje, izvršimo nji- hove savjete, pa ćemo dvostruko ovje- kovječiti i najdostojnije se odužiti nji- hovoj svijetloj uspomeni. Naši pokojnici ništa ne traže za se- be, nego upućuju, da treba raditi za hrvatski narod. Treba li zaista raditi? Svako pitanje je suvišno, jer svi osje- ćamo, da nam kuca dvanaesti sat. Hrvati! Hrvatice! Mnogo puta ste dokazali, da u vas ima srca za gladne i bolesne, za gole i bose hrvatske si- rote i priskočili ste im u pomoć. Sada se neprispodobivo veće zlo spustilo na hrvatsku djecu, koje ne traži njihovo tijelo nego i dušu. Za to bez oklijevanja pritecite u pomoć, jer je grozan vapaj, očajan je krič one bi- jedne hrvatske djece, koju tugjinci za koru kruha trgaju sa materina krila, od materina srca za svoje proždiračke svrhe. Stoljeća nas uništavahu, ali nas ne uništiše ratovi, ni dušmansko nasilje, ni siromaštvo, u koje smo upali. Sada se naši dušmani latiše zadnjeg srestva — najgroznijeg, najbezdušnijeg i naj- sramotnijeg, da nas dovedu do očaja, do samoubojstva. Polakomiv se za na- šom djecom, našom krvi i našom uz- danicom, podižu u našoj domovini svoje škole, u koje mame našu siroti- nju, dajući joj odijela, učila i hranu badava. Gradeći se prijateljima male- nih i pokazujući im očinsku brigu i skrb, hvataju svojim škorpijonskim kli- ještima našu djecu, a što ulove odga- jaju u svom divljačkom jeziku, i toli više jer je bio u prijateljstvu sa veliki- jem i imao komturu Sv. Grgura Velikoga. Knez Sindbad obaviješten o svemu, naloži Vampi da ga ne pušta s oka. + +* * Neki je gospodin letio poštom iz Firence put Rima; kočija u kojoj bijaše, letjela je prilično dobro ali ne vratolomno. Odjeven u prilično istrošenoj kabanici, na kojoj bli- stala vrpca reda sv. Grgura Velikoga, a to bijaše glavom barun D. iz Pariza. Malo po malo pane suton, i gospodin umoran od puta, zapita kočijaša, koliko je još do Rima. — Dvadeset milja, gospodine. — Da nijesi zašao? — Nebojte se, poznam dobro put! Bankir zamahne glavom, zijehne i zaspi. Ali nenadno stane kočija i on oskoči i is- pruži te zaviče: — Sto je tamo ? — Stani mirno, zavika osorni glas, i tužni putnik ugleda naperenu pušku i mnoštvo groznih obraza razbojnika. Čovjek, koji je naperio pušku, otvori vra- tašca i sjedne ispred njega ništa, ne rekavši, — Što hoćete vi tu, upita barun. — Mučite, kazat ću Vam poslije! I isti čas kočija poleti, i u dva sata dogje u grad, što opazi barun, jer se kotrljala po plokati; nakon malo stane, i oni su bili na Circus-Caracalle. U isto se doba na kočiji vratašca s lijeve strane otvore, i podmukli glas zavika mu : saqgji! Bankir sagje više mr- tav nego živ, gledajući ispod oka naokolo. Okružiše ga četvorica, i jedan naglasi: Ovu- dal, i svi uputiše jednom stazicom, koja je bljuju tugjinskoj misli, ucijepljuju u nje tugjinski duh, da naša hrvatska djeca na svome hrvatskom tlu postanu izda- jice svoje hrvatske domovine. Tu ne valja dalje razmišljati, nego priskočiti u pomoć hrvatskoj djeci, što se najbrže može. Za to ovime upravljam vruću molbu u prvom redu na slavni odbor za po- dignuće Kumičićeva spomenika, da ka- mate od sabrane svote za Kumičićev spomenik daje unapred za spasavanje hrvatske djece iz tugjinskih ralja. Po- čmite gospodo, biti će vam blagoslo- vljeno! Ostranjujući tugjinsku najezdu radi- mo za slobodu Hrvatske. Kad oslobo- dimo domovinu, pristupimo k podi- zanju spomenika sa glavnicama, koje će još porasti. U oslobogjenoj Hrvat- skoj postavljajte spomenike, koje će tad s dubokim pijetetom čuvati od ko- ljena do koljena zahvalno potomstvo. Ovakove sretne prilike mogla bi do- čekati sva četiri sadanja odbora za po- dignuće spomenika, a dvostruka bi ih stizala hvala za njihov dvostruki ple- meniti rad. — Marija Kumičić. Kako je u Bosni ponosnoj ? Čitali smo i pratili dogogjaje u Her- ceg-Bosni, i koliko uvidismo, sve o- kreće na gore, mješte što bi na bolje. »Srbi« uredili su se posve, jaki su u trgovini, lukavi u postupanju, umjedu se — kako u nas kažu — priprodavati, te su znali sustavno vjerom nametnu- ti ime, i nameću se brojem. Naša bra- ća muslimani i oni su se konfecijonal- no uredili, ali su se izmegju njih uvu- kle neke ovejane lije, koje ih razdruži- še: neki pristaju uz »Srbe«, neki uz Hrvate, a neki su neodlučni, nu ipak u njihovim vjerskim i kulturnim pita- njima svi drže za jedan štap. Katolici su porijeklom Hrvati, i tim se imenom ponose; k njima su se pridružili i Sla- veni, koji su došli iz inozemstva, i nji- hov je broj prilično porasao; ali su i- pak manjina koliko prama Muslimani- ma toliko prama »Srbima»; a što je izmegju megja vodila u rimsko polje. Na- kon deset časaka stadoše trojica, a onaj prvi sa barunom odoše do golemoga busa. Kod busa prvi razbojnik, koji bijaše Bepo, ugje u nekakav prozor, rekavši; »hajde za- mnom«. Francuski barun, komu su se sve kose naježile, spozna odma da je u rukama hajduka. Bepi nakon malo koračaja ognji- lom zapali zublju, i mučke svi odoše u spilu. Na jednom kutu straža zavika: — Ko si? — Prijatelji, odvrati Bepo. — Gdje je harambaša ? — Tamo dolje, i naznači mu dno špile. Bepo prihvati za kaput baruna, oškrine neka vratašca i uvede ga u mahu izbu, gdje Lujo Vampa pomnjivo čitaše Tacita. Lujo sasluša izvještaj Bepov i ne rekav ni riječi barunu, naredi da ga zatvore u drugu izbu i da ga straža čuva. Kad je osvanulo i sun- ce izašlo, barun u polu tami ugleda svoju malu izbicu, gdje je noć prospavao, i na pipice dogje do vrata, kad mu straža zavika: — Preuzvišeni! Naredba mi je, da, ako pokušate izaći, ubijem Vas, a ipak da Vas poslužim štu god zapovidite. — Mi bi ja želio govoriti harambašom. — Kad Vas zazove, tad će te mu go- voriti. Barun smeten, opet legne, i progje mučke nekoliko ura, a kad mu je glad pritužio dogje kod vrata i zaviče: — Bili mogao dobaviti što da jedem ? — Što god hoćete, samo treba platiti. — Ali vi ste mi novac uzeli, i ja sam praznoruk. gore. razdvojeni su mal da ne u svijem pitanjima. Pitanje župa porodilo je ne- sporazum izmegju fratara i nadbiskupa : fratri bi htjeli uzdržati netaknute sve stare povlastice, ali to vrijeme i okol nosti ne dopuštaju: pak mješte se pri- lagoditi i unaprijed uzdržati slavno ime ujaca, svojom pravdom i prkosom la- ko je da ga izgube, sa velikom ško- dom hrvatstvu a donekle i istoj vjeri. Istina je, i valjalo bi biti lud za ne priznati, da što god je dobra i teciva u Herceg-Bosni, sve je to zasluga slav- nih ujaca, a njihova bi slava uzašla do udivljenja, kad bi znali žrtvovati svje- tovne probitke vrhovnoj Spasiteljevoj oporuci: ljubite se kao braća! U fratrima je našao najtvrgji oslon Dr. Mandić, jedan od vinovnika magjarske banke; poglavica stranke hrvatske proti stranci, koja stoji na pravaškomu te- melju; glavni pokretač novoga lista u Sarajevu, koji ima posve porušiti most, preko kojega mogla bi se braća Hrvati srestiti. Tako je sa strankama: ustava nema, separatistične se struje množe, a Hrvati se kolju. To je najbolje maslo u ru- kama vlade, da zgotovlja i začinja ka- ku joj se bolje svigja: muslimane te- toši, ,Srbe“ mata a Hrvate razdvaja! »Hrvatski je Dnevnik“ više puta blaže ili jače kudio postupanje vlade, i više puta primio dobrijeh po pr- stima; grozno je bilo čitati kako i ko- liko je znao državni odvjetnik sjeći i kidati: kad smo čitali snebivali smo se, ali opet ne imajući pred sobom članke u izvorniku, nijesmo mogli bistro shva- titi, s koje je baš strane krivica, ali | smo onomadne slučajno naišli na čla- nak: Još nešto o ,paritetu“, pak smo se čudom čudili, kako se je moglo taj članak zaplijeniti: toli više, jer tr- govac koji ga je napisao, zagovarao je svoje sveto pravo i branio je svoj interes, jer napokon trgovac koji radi, \najviše radi na vjeresiji, i ako neće da | — Mi ne krademo; Vaš je novac u po- | hrani. | — Pa dobro, onda mi donesi kokošicu. — Odma, gospodine, ali jedna kokošica ovdje stoji sto tisuća lira. — Ti si lud, čovječe! — Nijesam lud. Dajte vaše pismo za ban- ku Thomson i Frenck, oni će nam izbrojiti novac i bićete služeni. Barun rozumije odma, da ga na taj na- čin hoće orobiti, i snužden legne, odlučan umrijeti od gladi. Progje opet nekoliko ura, i jer mu je bilo nesnosno podnašati glad, razmisli se da je bolje nešto žrtvovati a ne umrijeti, ko zna što se može dogoditi, i kaza čuvaru da mu donese što treba za pi- sati. Čuvar zazviždi i jedan manjak dotrči, \te po naredbi čuvarevoj donese tintarnicu, Ipero i hartiju, i barun napisa naredbu ban- ci, da isplate sto tisuća lirA; a nakon po ure bio je služen ukusnom pečenom koko- šicom. To je trajalo nekoliko mjeseca, i svaki put kad bi ga glad umorio, potpisao bi naredbe za goleme svote, Dopokon ugje jedan dan Lujo Vampa u njegovu izbu. — Jeste li Vi harambaša? — Jesam, pa šta će te? — Htio bi izaći iz ovoga pakla, pak me stalo neznam što! — Onda platite pet milijuna! — Barun strese se na tu riječ, izjada se, proplaka, sad se grozio sad se molio, a Lujo koliko da nije njegov posao, hladno poprijeko šeta preko izbe; ponudi dva-tri- četiri milijuna, a Lujo klima glavom; na-