Br. 252. AHA (ANA I U DUBROVNIKU, 18. Decembra 1909. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s postom na godinu K. 6; na po za inozemstvo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto i četvrt godine surazmjerno; polugodište. God. V. NMM — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 19 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. zahvale i priopćena plaća se Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma | dopisi Uredništvu. -| 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi | netfrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. | Friedjungova parnica. \bo Babić-Gjalski, Frano Supilo, Meda- | pilu, da mu je dao 200 K u Dubrov- |najzabitnije kutiće gdje žive naš hrvatski|uz vladu i Srbe (»Srbe«). Cijeli politički rad '\ković, Krulj, Hadži Risto i beg Firdus. niku, i naznačio mjesto, kao i šurova- narod da ga podigne, obrani i vodi u ple- narodnjaka dokaziva da nijesu za narod i Lani bijaše izašao sensacijonalni čla- | Postoji brzojav srpskoga konsula u Pe- nje u kući Kaćanskoga na »llijinoj nak, potpisan po D.ru Friedjungu, u šti, gdje javlja da je koalicija prihvati- Glavici«, što smo mi još prekolani u kojem bijedila se je hrvatska koalicija, la zahtijeve Supilove; potpisana je po listu ustanovili. Osim toga prinaša su- | da je uročena sa Srbijom proti Au- Petroviću. U dnevniku dneva 3. Ruj- striji, i izričito se kaživalo, da su neke osobe od koalicije primale mito u tu svrhu. Istodobno u »Reichsposti« bi- jaše izašao drugi članak, koji je po- navljao objedu, ali nadostavljao je, da ina 1908. izdati su ovi iznosi: Franu Supilu 3000 dinara u zlatu, Budi Bu- \disavljeviću 2000 dinara u zlatu, »Srp- \skoj Riječi« 2000 dinara, društvu u Ba- \njojluci 500 dinara, društvu u Prijedo- ima i odnosne isprave, po kojijem mo- ru 500 dinara, stanovitim u Beču (dvo- že stvar dokazati. Pritisnuta koalicija jici) po 500 dinara, nekomu V. D. 500 takijem osvadama, i ako je isprva kao dinara, nekijem S. i B. u Višegradu laž odbacila sve, ipak je pod pritiskom 1000 dinara, nekomu G. u Plevlju javnoga mnijenja morala tužiti odno- 1000 dinara. U zapisniku 5. Listopada sne listove i urednike, a nadasve D.ra Friedjunga. To su učinili g. Grga Tu- škan sa družinom, a ponapose g. Fra- no Supilo. Tako je došlo do porotni- . čkog suda, koji je započeo u Beču dne 9. o. mj. Mi ćemo u kratko donijeti što je izbilo do danas na javu, a, ako bude potrebnito, osvrnuti ćemo se i dati naš sud kad parnica bude dovršena: to o- sobito n>glasujemo, da se ne bi reklo, da mi hotimice stvar prikazujemo u ne dobrom svijetlu, jer smo odmah ispo- četka bili odriješiti protivnici »riječke resolucije« i svijeh petljanija, koje su fiakon toga slijedile. Kao dokaze tu- ženi Dr. Friedjung i Dr. Funder izni- jeli su zapisnike revolucijonarnog »Slo- venskog Juga« iz Beograda; tijeh za- pisnika ima dosta, i naravno ne mo- žemo nego se osvrnuti na glavne ta- čke. U zapisniku od 1. Veljače 1908. stoji napisano, da se g. Franu Supilu pošalje 4000 kruna, i zaključilo se po- slati 3000. Na 2. Ožujka 1908. pri- milo je iz državne blagajne vodstvo »Slovenskog Juga« 6000 dinara, do- pustom «ministarstva, datiranim 29/II. 1908. br. 412, da se pošalju g. Fra- nu Supilu. U zapisniku 9. Ožujka 1908. odregjuje se 15.000 franaka u zlatu, a od toga da se dade D.ru Urošu Kru- lju 5000 franaka radi udruženja u Bo- sni i Hercegovini, uredništvu »Otačbi- ne« 2000 franaka, za »Srpsku Riječ« 2000 franaka. U zapisniku 29. Srpnja 1908. odregjuje se g. Franu Supilu 3000 dinara, »Srbobranu« 5000 dina- ra, Budi Budisavljeviću 2000 dinara. još pozvali na svjedočanstva baruna. Kad je aneksija imala slijediti, po za- pisniku dneva 29. Rujna 1908., imali su nastojati da pobune narod gg. Lju- 11908. vodstvo zahtijeva od vlade 1000 \pušaka, sa 100 patrona za svaku. Po \rijččima Boža Markovića, presjednika \i ministra Pašića obaviješćeno je vod- \stvo, da postupa najvišim obzirom, jer da su neki spisi nestali, i da po svoj \prilici u Beču znadu za rovarenja. U \spisima nalazi se izvješće D.ra Milo- \slava Spalajkovića, koje se nalazi u \ministarstvu izvanjskih posala, nadnev- kom 4. Lipnja 1907., pod pouzdanim \|brojem 3027. U njemu ističe se apso- (lutna potreba u stanovite svrhe, da \Hrvati rade dogovorno sa Srbima, i \da se koalicija po što za što nagodi \sa glavaim Magjarima a proti Austriji. Dr. Funder megju oslalijem je iznio tajni naputak i nalog g. I. P. Tomiću, koji je imao otići u Zagreb tobože u naukovne svrhe, a da se sporazumi sa poglavitijem urotnicima proti Au- strij. U tome pismu u velike se hva- li ,riječka resolucija“; zahtijeva se do- govorni rad Srba i Hrvata, zahtijeva se sloga Srba i Muslimana proti Hr- vatima. Iz istih spisa proizlazi, da je po naputku Supilovu srpski ministar imao doći u Cirkvenice, tobože da se oporavi u zdravlju, a tamo da se do- govara sa glavnijem političarima. Opet velimo, osuda će dokazati da li su ti dokumenti pravovaljani, da li im se ima vjerovati; objede su očito jako teške i nemile, a drago nam je da su izabrani kao vještaci dva veli- kana u slavistici, profesuri Jagić i Ji- \reček. Ovo je u glavnomu, što bi iz- \našali sudbeno prestavljeni dokumenti, ali osim dokumenata optuženi su se | Chlumetzkoga ml, i Vilima pl. Dorot- ike: njihova su svjedočanstva porazna bila. Chlumetzky je otprto kazao Su- | u kojem upozoruje ga, da se u Herceg- Bosni plete urota proti Austriji. Do- rotka je pak izjavio, da mu je namje- snik Szapary kaživao, kako je Supilo u njega dolazio primati naputke i da mu je davao novaca. U nizu dokumenata ima uputa sr- bijanskog ministra vanjskijeh posala Milovanovića bečkom srpskom posla- niku, datirana i7. Travnja 1909., pl. odsek P. Z. 5703., gdje ima mnogo 'toga o željezničkim svezama, o srpskim \interesima i o drugijem koračajima pri- | jatelja Srbije na izvjesni cilj. Glasovita | je izjava D.ra Friedjunga, koji kaže da | je jedna osoba donašala prepisane za- |\pisnike ili fotografirane, i da je on bio \pozvan od mjerodavnih faktora da izabere materijal i iznese u novine. Zamjerno je da se i u ovome poslu miješa prof. Masaryk, a pozvani su kao svjedoci zast. Zagorac, podnamje- snik Tončić i mnogi drugi, koji su spomenuti u raspravi. U narednom će- mo broju nastaviti. Utješljivi znakovi. Očevidni uprav krasni i svestrani napre- dak naše stranke, pod umnim vodstvom Dr. Josipa Franka, uz odličnu i mnogobiojnu kitu vrlih otačbenika, rasijanih po gradovi- ma i selima diljem svih hrvatskih zemalja, danomice sve jačom silom izbija na povr- šinu i onamo gdje je najmanje izgleda bilo, što nam i isti politički neprijatelji i ako ne- rado ipak priznavaju. Taj napredak, i ako nije nego nužna posljedica poštena i patri- otična rada u svakom pravcu dobro orga- nizovane stranke sa svojim jasno odregje- nim pravaškim programom, uzornom dis- ciplinom, dobrom taktikom, a pogotovo va- ljanim i sposobnim vodstvom koje zamjer- nim samoprijegorom sve to provagja — ipak veseljem napaja srce članova, podvostručuje im i onako već dobru volju za rad unapred, umanjuje im jade i progone koje kao tako- vi podnose, i ponosni su da su u takovoj hrvatskoj stranci, u kojoj svaki i posljednji | dragovoljno je sve svoje sile posvetio je- \dinstvu i slobodi Hrvatske. Naša stranka, \ jedna za sve hrvatske zemlje, okuplja eto pod svoj barjak ustrajnošću svoga rada i so- \lidnošću svojih načela sve što je rodoljub- \nijega u našem hrvatskom narodu, inteli- \genciju i prosti narod, bez ikakove razlike |staleža i vjere; prodire na sve strane do u |menitu borbu za svoje sveto pravo, navijes- | tivši rat svim mogućiin narodnim dušmanima. Takova stranka je ponos i utjeha i jedini. spas hrvatskoga naroda, a takova je jedino | |prava! — | Nu i ako nas članove te stranke udivlju- | je i zanosi napredak naše stranke, veseli nas ikad opazimo šta dobra i kod drugih hrvat- skih stranaka, posebice pravaških frakcija, jer su sve to dobri znakovi za bližnju ili daljnu budućnost našega naroda. Takovo ve- selje, da navedemo dva primjera, priuštila nam je donekle i zadnja skupština »stranke prava u Dalmaciji« držana prošlog mjeseca u Makarskoj, čije smo resolucije već doni- jeli, i to u dva pravca, a što je važnije u oba slučaja na usta svog predsjednika Pro- dana. Prvo je, što je skupština jednodušno odinah u početku odala počast nezaborav- nom pok. Zanki-u, dici pravaštva, tom zna- čajniku koji je neumorno kroz cijeli život svoj dosljedno Starčevićeva načela provagjao na uhar lirvatskog naroda. To je tim važ- nije kad se znade da je blagopokojni Zanki, svojom pismenom izjavom na predsjednika naše stranke u Zagrebu, osudio oštrim iz- | razima zadnji dogogjaj u stranci prava, po-| duzetu akciju trojice najuvaženijih članova | njezinih. To nam je milo samo konstatovati a da potanje ne zalazimo u stvar, jer sama. nam ta činjenica u današnje mutno doba dostatno očito govori: bit će bolje! — Druga utješljiva pojava još je izrazitija. Prije nego pregjemo' na tu, smatramo da je potreba da naglasimo ovdje, da — u koli- ko smo obaviješteni od učesnika — na javnoj toj skupštini nije bilo, izuzev tu i tamo po koja aluzija, navala na bilo koju od pravaških frakcija, jer se je to privatno ra- spravljalo. To nam je vrlo ugodno bilo ne radi nas već radi stvari: pred dobrobiti na- roda iščezava sve. Druga dakle pojava još utješljivija bila je govor predsjednika stran- ke Prodana osobito drugi o nutarnjim pi- tanjima stranke. Radi njegove važnosti po pravašku nauku u opće, a posebice u da- našnje doba kad su neke pravaške frakcije stekle jedno iskustvo više sa svojeg kole- banja i odmicanja od čistih starčevićanskih načela, donosimo nekoliko tačnih izvadaka prama tome kako je bio obijelodanjen u »Hrvatskoj Kruni«. Evo ih : »Stranka prava (mi kažemo: pravaštvo) mora izdižati na- valu sviju (stranaka) jer sve se znadu za- jednički složiti kad je red da suzbiju stranku prava (pravaštvo). U prvom redu spominje složni i proti stranci prava (pravaštvu) kao takovoj i proti svemu što stranka prava (pra- vaši) hoće za narod hrvatski. Ovi su ne- prijatelji i proti ujedinjenju naroda hrvatsko- ga i proti svemu što bi do ujedinjenja moglo dovesti. A toliko su u tom bahati, da se javno ističu kao neprijatelji hrvatske državne misli. Za ovima dolaze narodnjaci koji su narodne ciljeve hrvatskoga naroda... A jer su takovi, oni su takogjer uz Srbe (»Srbe«) koji autonomaštinom rade za rascijepkanost i oslabljenje hrvatskog naroda. | ostale stran- du vlastoručni list Supilov god. 1901., | naša stranka : Starčevićeva hrvatska stranka ke u DvImaciji idu za oslabljenjem narodnih redova, pa kao takovima svima im je za- jednička borba proti stranci prava (pravaštvu). Ova (pravaštvo) jedina mora izdržati borbu svih ostalih stranaka. | jedina (pravaštvo) je koja mora izdržati borbu proti sustavu koji na svakom polju narodnog života slabi hrvatski narod«. »Iz svih okolnosti nameće se stranci pra- va (pravaštvu) logični nužni zahtjev da izmedju nje (pravaša) i ostalih stranaka ne može biti dogovaranja ni paktiranja u na- čelnim pitanjima. Nemože i nesmije biti popuštanja sa strane stranke prava (prava- ša) prema nijednoj stranci. Nu iz ovoga slijedi da stranka prava (pravaši) mora biti jaka i da svoju snagu mora crpiti iz naroda hrvatskoga, kojeg jedino ona (pravaši) pre- stavlja i prema vladi i prema svim drugim strankama. Slijedi da ona (pravaši) mora okupiti narod hrvatski: stranka prava (pra- vaši) mora da bude vojska naroda hrvat- skoga«. — »Hrvatska Kruna« na svrsi govora izvješ- ćuje: »Kad je predsjednik svršio svoja raz- laganja (glavno smo eto prinijeli) zaori dvo- ranom bura odobravanja«. Zaista je i za- služio! pa se i mi od srca eto javno pri- družujemo i odobravamo. To je govor — ako smo ga dobro razumjeli, a uhvamo da jesmo — čisto pravaški govor izrečen pro- mišljeno i u zanosu značajnika koji se neda zatajati. To je ujedno memento svim pra- vaškim frakcijama u hrvatskim zemljama, a uz to jasna i glasna potvrda, da je naša stranka uprav pravaški radila u opće a po- gotovo u važnim i zamašnim pitanjima po- sljednje vrijeme, kao n. pr. u svom stanovi- štu prama veleizdajničkom procesu u Za- grebu, prama disidentima u Banovini, prama poznatoj akciji trojice pravaša iz Dalmacije, prama koaliciji, raznim kooperacijama i slič- nim... To su eto utješljivi znakovi! Dao Bog množili se takovi u svim pravaškim frak- cijama s dana na dan. Zapuste li pravaši ne- moralnu osobnu borbu... nije daleko vri- jeme i pravaštvu »pobjeda neće izostati«, pravaši će biti prava i nepobjediva »vojska naroda hrvatskoga«! — Slava Starčeviću! R. BU | ako je blizu konac go- Talijane, Talijanaše i Srbe (»Srbe«). Ovi u dine, ipak se jedan dio pred- svakoj prigodi i na svakom polju nagju se brojnika na sve naše opomene i molbe na isplatu još nije o. dazvao. S toga po naj zadnji put opominjemo, da neodvlačno izvrše svoju dužnost. Pred. brojba se uvijek i svuda una. prijed plaća, a cijena je na. šem listu zaista umjerena, da umjerenija ne može biti (sa- PODLISTAK. Hrvatske Narodne Poslovice. Uredio Sveć. Vicko J. Skarpa, Slarogra- gjanin. Tisak i naklada »Hrvatske Tiskare« — Šibenik. Cijena Kr. 5. (Strana 614). U narodnim se poslovicama sadržaje pro- sto narodno mudrovanje, biva sve ono što je narod u svome iskustvu vidio da je do- bro ili zlo, te zabilježio za svoju ili tugju pouku, sve je to naznačeno i oglašeno u prostijem poslovicama. Prama bogastvu po- slovica vidi se, koliko je pojedini narod napredan, izobražen i svijestan svega onoga, što se dogagja bilo u njegovoj duši bilo u njegovom tijelu, bilo u svijetu, koji ga op- koljuje. Što bi učenjak učinio dugom ra- spravom, tvrdijem razlozima, opaskama i primjetbama, to prosti narod u malo riječi apodiktičnim sudom kaže kao živu istinu, koja po sebi otskače, a bez da se gubi silno vrijeme u dokazivanju. I naš hrvatski narod, kako je znao u narodnoj pjesmi pokazati svoje bistroumlje, jedrinu svoje misli, tan- činu svoga shvaćanja; kako je znao u lije- pom slogu iskazati što god je gledao, što god je osjećao; tako je u narodnijem svo- jim poslovicama znao bistro izraziti onaj praktični nauk, koji je majbolji učitelj u ljudskomu životu. Te kako je broj svojih pjesama povisio dotle, da se nijedan narod, pa bio i najkulturniji, ne može s njime us: porediti, tako je i od poslovica sakupio to- liko blago, da se slobodno može kazati, da i u tome ostali narodi, pak i najkulturniji daleko izostaju iza naroda našega. Pretprošloga vijeka, a nadasve prošloga vijeka, kad se je narodna svijest probudila, kad su svi od kape do klobuka pregli, da proučavaju svoj jezik, svoju povjest, svoje običaje; kad je nekoliko učenjaka ustalo da sabire narodno blago, od onda postoje neke zbirke narodnih poslovica: isprva su zbirke bile nepotpune, a tijekom vremena usavrša- vale su se, te su narodu pružale najugo- dnije štivo, majpraktičniji nauk, najbolje \ svjedočanstvo, da ako se ponosi svojim na- | rodnim blagom, ima zašto da se ponosi, \jer na temelju dohranjenoga blaga od sta- (rih književnika očito vidi, da i on bogat od toga blaga ima zašto da bude ponosan. Ipak te su zbirke imale jednu veliku manu, a ta je mana sastojala u tome, da su po: slovice poredane alfabetičnim redom, tako da je dotičnik morao proučiti cijelu zbirku a da mu budu pojedine poslovice na po- ruč, kad mu služe ili zgodno dolaze čim raspravlja _o kakvom predmetu ili stvari. Takova je u. pr. zbirka g. Mijata Stojano- vića, zadnja u redu zbiraka, štampana u Zagrebu godine 1866., koja sadržaje veliki broj poslovica alfabetičnim redom poredanih. Sastavljač nove zbirke, marljivi pop Skar- pa ne samo da je nadodao starijem zbir- kama mnoštvo novijeh poslovica, a uz put poslovičnih rečenica, fraza i prispodobnica, ne samo da ih je popratio amo-tamo zgo- dnijem i potrebnitijem opaskama; ne samo da ih je okrijepio primjerom priznatih knji- met nadošao je na zgodnu misao, da za- baci aliabetični red i da poslovice sakupi po predmetima, po naslovima, po ćustvima, tako da dotičnik, koji ih želi upotrebiti, može ih lako u svakoj prigodi naći i prama predmetu upotrebiti. N. pr. hoćeš progovo- riti o bogastvu ili siromaštvu, o čovještvu i poštenju, o slobodi i ropstvu, o svakom ljudskom slučaju, otvoriš knjigu i pod ti- jem naslovom »bogastvo i siromaštvo« i t, d., ti nalaziš sijaset poslovica, mudrih i odvažnih rasuda, zgodnih misli, da odno- snu raspravu, koju držiš, prepleteš zgodnim i umjesnim poslovicama. Te kako vješta ve- ziljka, kad veze simo-tamo, postavlja u ra- znijem bojama razne cvijetove: tako govor- nik ili spisatelj, a nadasve nastavnik mla- deži i onaj koji je pozvan da proučava na- rod i puk, u ovoj zbirci kao u pitnomu vrtu ima na pretek cvijeća, kojim da okiti svoj govor i svoje riječi. Knjiga dakle marljivo sabrana i mudro ževnika; nego duboko proučavajući pred-| poredana, imala bi biti na stolu svakoga spisatelja, svakoga nastavnika i svakoga o- noga koji je dužan po zvanju i po službi da naučava puk i narod. Istina, prilično je skupa prama našemu općemu siromaštvu, i ako nije prama svojoj vrsti, važnosti i li- jepoj opremi, ali i ako je slana, tako je po- trebnita, tako korisna, da će svaki, koji je nabavi, blagosivljati svaku paru te je za nju potrošio. Bratu našemu, radišnomu i vrijednomu svećeniku čestitamo iz duše na uspjeloj ra- dnji, jer je ne samo svome hrvatskome na- rodu pružio najljepše, najzabavnije, najko- risnije štivo; nego jer je stijem još jednom dokazao nekijem pakosnijem zlobnicima, da ipak svećenstvo zna bez velike buke, bez velike reklame raditi svojski za svoj narod, za mili svoj puk, da se izobrazi, da se na- uči umjereno živjeti i steći ono blagostanje, koje je temelj svakomu napretku. Njemu čestitamo, a svakomu knjigu preporučamo ! etto —