ES... Br. 253. \ U DUBROVNIKU, 24. Decembra 1909. i četvrt godine surazmjerno; polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom 'na godinu K. 6; na po za inozemstvo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto PRAMA CRVENA HR IMI God. V. — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 15 i AKA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma | dopisi Uredništvu. — Za- zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nelrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Friedjungova parnica. Slijede u Beču svjedočanstva u toj parnici. Najviše se je znatiželjno isče- kivala izjava na sudu zastupnika Stje- | upute ministra Pašića i njegove posve \su izmišljene. Fakt je, da su se neki \ugledni političari izjavili, kako oni. ci- jene, da su svi dokumenti krivotvore- ni, nadasve su to naglasili bivši ban pana Zagorca, koji je žestoko polemi- | Pejačević; a pri ispitivanju i D.r Marko- zirao sa Supilom, izjavljao otvorito da|vić i »glasoviti« profesor Masaryk, koji koalicija neće više nigda na vladu, jer (se u svijem ovijem procesima nameće, da su glavni faktori uvjereni, da ne postupa posve lojalno prama Monar- kiji; i koji je prijetio, da će »još mno- go toga donijeti na dokaz, da koalicija ne postupa dobro«; ali ipak na sudu izjavio je pod prisegom, da on smatra dokumente kao falsifikate, i dao je Su- pilu prilično laskavu svjedočbu, i tako je otpala jedna od glavnijeh potvora u toj parnici, da se koalicija osudi. Isti- nito, da je Zagorac svojim iskazom do- šao u teški sukob sa svojim kapelanom Carijkom, koji je izjavio, da mu je Za- gorac pripovijedao, kako je Supilo bio nekoliko puta u Biogradu, a za inte- rese koalicije; ali pri pozitivnom ni- jekanju Zagorca svjedočanstvo postoji dvojbeno, i na njemu se ne može sta- noviti sud ustvrditi: Bio je preslušan i podaamjesnik Tončić, i njegovo je svje- dočanstvo donekle u prilog bar. Chlu- metzkome, ali nekako u magli, da se ni po tome čeljade ne može orijenti- rati. Preslušani su i mnogi svjedoci iz Srbije, koji su se sami sudu prijavili, da ih presluša. Spomenuli smo u _pro- šlom broju svjedočanstvo D.ra Marko- vića, koji je izričito kazao, da nije mo- gao nikako prisustvovati sjednicama »Slovenskog Juga« u Biogradu, jer da baš onijeh dana kad bi se bile obdr- žavale spomenute sjednice i kad bi bio obdržavao stanovite govore — koji se spominju u zapisnicima — on se je to doba nalazio u Berlinu, i naveo je stan i zatražio da se policajno to usta- novi. Saglasno izjavili su se Davidović i Popović, koji su odriješito kazali, da je sve izmišljotina i laž što god se na njih odnosi u stanovitim zapisnicima, izdatim u poznatoj brošuri D.ra Frie- djunga. Oglasio se je i ministar Milo- vanović, koji je izjavio, da tobožnje PODLISTAK. Božić. Ko se ne veseli Božiću? Sva priroda ide na to, da se taj blagdan što veselije svet- kuje. Dobro govori naš narod: da se Bo- žiću veseli i mrav na zemlji, i ptica u zra- ku, i angjeli na nebu. Bilo da je s tijem spojeno i staro predavanje poganskijeh vre- mena, da sunce iza kako je o Illinjštaku bilo u naponu snage svoje, te je kroz mje- sece ginulo i smalaksavalo, dok je spalo na najniže grane, i to baš ovih dana kad je dan najkraći a noć najdulja, te nastupa novi preporod sunca, jer s dana na dan ojačava: bilo da je samo kršćanstvo uvelo veselje toga blagdana, svakako je istinito, da se narod ničemu više ne veseli, za ničim više ne čezne, nego da mu dogje Božić, da ga proslavi. Sve ga na to navodi: i hambari, gdje se nalazi zobnica i zimnica i koja ba- čvica, gdje se nalazi kapca vina, najboljega provodića za veselje; i njegovi vrtli, gdje ima izobilja zeleni, da se čovjek najede; i njegova košara, gdje se tomno živinče pre- meće, a ne sluti da su njegovi dani izbro- jeni; i duge kišljive noći, koje dopritegnu san, da se čovjek okrijepi, ožive i pomladi; i duga večernja sijela, gdje mu- škarački glas otrese junačku pjesmu uz gu- sle javorove; dopokon bezbriga, jer su njive pali su u neka protuslovja, koja sva- kako nijesu najbolji dokaz istinitosti \svega onoga, što su na sudu kazali. \Pravu je senzaciju proizvela obavijest, da je dogovorno pokrenuta parnica sa \prvijem doglavnicima i s ove i s one strane Laite. Dr. Benedikt, koji brani tužene, iznaša broj ,Slov. Juga« i je- dan broj organa bivšega prestolona- sljednika Gjorgja, kao dokaz krivnje nekih koalicijonaša. Dr. Friedjung kaže, kako je tražio u Biogradu Milana Ste- fanovića, koji bi bio po zapisnicima tajnik »Sl. Juga“. O tačnim obavijesti- ma kaže se, da u Biogradu postaje 79 osoba, koje se zovu istijem imenom, dapače bi po redarst. iskazu postojale 86 osoba, a izmegju njih petero djaka, od kojih jedan za stalno bijaše tajnik. Preslušava se najglavniji svjedok Spa- lajković, koji veli, da je pristupio jer su ga najviše spominjali u dokumen- tima, a drugi razlog jer bi želio, da odnosi izmegju Monarkije budu što više prijateljski. On je nazvao dokumente prostim lažima, i to je dokaživao ure- dovnom registraturom. Friedjung na to izjavlja, da je ministar Wekerle rekao mu, da pokrene slobodno parnicu, jer da on ima i druga dokazala. Spalaj- ković odgovara mu, da može biti kri- votvorenih dokazala i ništa drugo, i da je Friedjung — koga on hvali kao hi- storičara — nasio prostom jednom špe- kulantu. Upitan Spalajković, jeli istinito što je povjerljiva osoba kazala, da je on u Sarajevo donio novaca i dao ih društvu »Prosvjeta«, te davao naputak srpskoj organizaciji; odvrati, da on o tome neće da govori, jer osim od- nosa sa Biogradom drugo neće svje- dočiti. Tako se isto izvlačio na druga pitanja, koja su imu bila postavljena. jur omekotene i posijane; jer su masline u dobrom dijelu sakupljene; jer je težak sa- kupio plod brižnoga svoga truda, krutijeh žuljeva ruku svojih. U nas se narod pri- pravlja Božiću mnogo vremena prije, jer hoće i želi da ga nikakva briga ne tare kroz onih dana; da mu je u kući svako o- bilje, i da se svak u njegovoj obitelji van- redno kroz one dane obraduje: djeca uz bajame, voće i masne kolače, odrasli uz kakav dar ili nešto nova od odjeće i obuče, starci uz badnjak, malo žeženice i rujnog vina: svi uz dobre kolače i još bolje pe- čenke. Nije drugovačije ni u gradovima, jer i tamo kućni domaćin ili na Božićnomu drvetu ili naprosto razveseli svoje ukućane odabranijem darovima, i na njegovom stolu kroz sve blagdane Božića postoji ona obil- nost i ono veselje, kog su uživali stari Mi- sirci kroz obilate godine, koje spominje Sv. Pismo. | siromah i nebog i sirota ra- duju se Božiću, jer s natrpane sofre masni i obilati ostatci pripadaju njima, da se i oni vesele i da veselo progju sveto Porogjenje. Tu brigu i skrb, kako će se Božić bolje sprovestit, najbolje naznačuje naš narod o- uom poslovicom, kad kaže: »Ko čeka da pripravi Božić na Božić, crn mu Božić o- svane«. Za naših dana i to je mnogo bo- lje, jer je opće blagostanje poskočilo, i jer razni proizvodi zbog prometa i obrta do- laze u takovoj množini, da svaka kuća uz Negativno bijaše i preslušanje Damja- novića iz Sarajeva. Grof Pejačević kaže, zašto je bio dao okružnicu, kojom su neki bili stavljeni pod. paskuu poli- cije, i zašto je poslije opozvao ; izričito veli, da on ne bi bio stajao u koalici- ji, kad bi bio i najmanju stvar opazio, koja bi mogla biti Monarkiji na štetu. Na pitanja, zašto nije istupio iz koali- cije, kad je Dr. Tuškan kao vogja re- kao, da će puškom na Beč; odgovara: da ima ministara, koji su bili i proti Austriji i koji su radili oko »riječke re- solucije«. Upitan, zašto je pristao tu- žbi, kad je sam izjavio, da ga ne utište napadaji na koaliciju, odgovara da je to učinio jer pokle niko nije bio oso- bno imenovan, moglo se je promisli- ti, da je i on jedan od krivaca. | po- novno potvrdi, da se ne može išta koa- liciji prigovoriti. Predstoji interpelacija D.ra Šurmina ministru Wekerleu, da razjasni sve ono, što se o njemu ispo- stavilo u bečkoj sudnici. Po zadnjim vijestima rijet bi, da se vode pregovori, kako bi Dr. Friedjung dao izjavu koaliciji, koja bi ju mogla umiriti, e bi tako parnica svršila sa za- dovoljstvom obiju stranaka. * *o# Zadnja je vijest, da je parnica svr- šila i da se dogodilo ono, što se ni- kome ni u snu snijevalo nije: da je Dr. Friedjung priznao, da su doku- menti krivotvoreni. Ispadak u tako va- žnoj stvari zaslužuje, da se ponapose osvrnemo, što — ako nam bude mo- guće — učinit ćemo u jednomu od narednih brojeva. Vijesti iz naroda. Iz Janjine. 12. ov. mj. osnovalo u Trsteniku »Pčelarsko društvo« za općinu Janjina i Kuna, prvo takove vrste u pokrajini. U prisutnosti ko- tarskog školskog nadzornika g. Pjerotića skupštinu je otvorio g. Marčić, učitelj poljo- djelstva, pozdravljajuć prisutne i radujuć se, \da se tako velikom broju odazvaše. Govo- |o je o svrsi društva i u kratkim potezima o razvoju pčelarstva sa pomičnim sačem, o ćenstvo zanemareno, učitelji isto tako, nitko I mali potrošak ne samo da može s onijem što ima doma obilno se o Božiću pogo- stiti, nego može priuštiti i koju poslasticu i koju gosposku mrvicu. Spominjem se va- vijek, kad mi je nazad godina dobri neki staračac pripovijedao, kako zadnjih godina dubrovačke republike bijaše toliki glad i nevolja, da je narod bio u silnoj neprilici; neprijateljsko brodovlje pritisnulo more, i ne dopuštalo da se u Dubrovnik unese žita i hrane, i kako im je u toj nevolji cin do- šao Božić. On mi sam kazivao, uzdišući, kako se je sirota pritulio pri vratima svoga susjeda: blijed i slabahan očima je prosio a ustima nije govorio, te nadoveza: pobo- žna stopanica moga susjeda smilova mi se, i pruži mi punu zdjelicu kuhane bobice, a ja kao gladan do smrti tako sam je slasno pojio, da mi za svega života nijedan zalo- gaj ne bijaše slasniji i ukusniji. Danas se to više ne može dogoditi, jer svak zna, da bilo svojom zaradom, bilo svojom zaslužbom, bilo samom milostinjom može i hoće veselo sprovestiti Božićne blagdane. O Božiću je takogjer plemeniti običaj u našemu narodu, da se na dan Porogjenja svi imirbože, poljube, opraštaju jedni dru- gijem ako su zaujegjeni bili, i da prose od Boga svaku sreću, svaki napredak, svaku blagodat svojbini, prijateljima, znancima. Slijedeći tako izgledni i plemeniti primjer, društvima pčelarskim u Hrvatskoj, Českoj i t. d., nadom, da će ovo naše društvo ko- ristiti ne samo svom kotaru, da li i cijeloj pokrajini. Sa pohvalom spomenuo je rad g. Vuletina, učitelja u Trsteniku, čijim se na- stojanjem i požrtvovnim radom osnovalo društvo. U društvo se istog dana upisalo preko 40 članova, a u Upravu bijahu iza- brani: gg.: Vinko Vuletin, učitelj u Trste- niku, presjednikom; Ivo Poljanić iz Pijavi- čina, podpresjednikom; Ante Prodan, nadu- čitelj iz Janjine, tajnikom; Mato Senegović iz Trstenika, blagajnikom; Mato Bače iz Trstenika, pčelarom. — Ovom prigodom milo nam je što možemo javiti, da je g. Vuletin platio iznos od Kr. 30 kao utemeljiteljni član. | Živio! — X. S Grude. (Dar Nj. Vis. Nadvojvotkinje Marije Jo- zefe). Milostiva gospogja Stanislava Magud, supruga našeg načelnika g. Mata Maguda Mašana, bila je obdarena po Njezinoj c. k. Visosti Prejasnoj Nadvojvotkinji Mariji Jo- zefi zlatnim brošem sa rubinima, krunom i monogramom Njezine Visosti, i to putem c. k. Poglavarstva u Dubrovniku. — Od svega se srca radujemo i čestitamo! — Konavljani. Iz Nerežišća na Braču. (Nova era kod nas). U drugoj polovici Rujna zasjeo je općinsku stolicu kao načel- nik gosp. Vinko Karstulović, poštena duša, uvjeren katolik, oduševljen Hrvat, danas naj- simpatičnija osoba u varoši, čovjek bez ika- kve ambicije, neodvisan, a pravedan. Na čast mu što ga rijegovi takmaci u jednom listu pri kandidaturi nazvaše kršćanskim-so- cijalom a poslije izbora fino mu pokadiše. Hoćemo da taknemo g. Vinka Krstulovića najboljom svrhom. Pred blagopok. njegovim ocem drhćali su ljubitelji noćnih tmica, jer je bio oštra vida i fina recimo nosa. Nje- govu sinu ne fali poleta uz baštinjena svoj- stva starijih. Otvorimo oči, i srcem na dla- nu recimo: Nerežišćani nemaju nikoga za sebe, t. j. mali puk nema oca. Jedan mu se nameće, ali narod obljubiti ga nemože. Mo- |\gao bi biti plemenit, darovit, ljubezan, ali narod veli, koga zmija ujede i gušterice se | boji. Fali mnogo pretendentu da se name- (»Pčelarsko Društvo»). Danas se je dne tne puku, jer on ovaj narod nemože uzlju- biti, nijesu ovo njegova braća, njemu su tamo u Pulji i na bregocima, njega narod ne razumije, jer on je od »buon giorno«, »buona sera«, a naš narod ne pozna već do- bro jutro i dobra večer. — Rekusmo, da mali puk nema nikoga za sebe, ali kada bi gosp. načelnik po dužnosti i po plemenitosti srca poradio, nama drugog ne bi ni trebalo. Sve- li mi čestitamo našijem čitateljima, a i sve- mu našemu narodu, da ga posve minu sve nesreće, sve nevolje, sve nedaće, kako bi mogao iz vesele duše, iz punoga grla za- \ pjevati, da je napokon prispio i njegov Bo- žić, biva onaj dan, u kojemu on zna i ćuti da radi za sebe, za svoje dobro, za svoju sreću, i da mu se približa onaj sretni Bo- žić, gdje će moći kao ugledni domaćin o- kupiti svoje sinove oko svoga stola; oku- pili svoje pokrajine oko svoje matice, i za- pjevati iz svega grla: Ej veselo, i Hrvat je svoj u kući svojoj! Mi želimo našemu narodu, da se ozloje- gjene stranke mirbože, kako bi poradile na opću korist, na opće dobro. Čestitamo, da svakoga našega ovaj Božić zaskoči u zdravlju i veselju, i da ga prati kroz dugi niz godina u onomu miru i bla- gostanju, koji je najbolja podloga svakom napretku i svakoj sreći! Poradimo muževno svi, da nam stigne sretni Božić, da nam mila zlopatnica do- movina bude radosna, čestita i vesela; da uz našega kralja kao osobiti narod budemo uživati blagodati mira i sreće, što se do- likuje hrabromu, viteškomu i prijegornomu našemu narodu. U to ime svijem nama do- šao sretni Božić! ame neće da se zamjeri — i onda mora da je narodu teško. — Od gosp. načelnika čeka- mo i tražimo u koliko smijemo, da razvije svoj program. On nije ni veliki posjednik ni trgovac ni kakav egoista, već sin pučkog oca, onda s pukom živjeti i umrijeti. Kako da razvije svoj program? Na ekonomskom polju. Sva sela na okolo, siromašnija, neučnija imaju svoje Blagajne, a mi? Nek se ugleda u _ko- legu g. Bjaževića u Supetru! Puk se sve više odalečuje od hrvatstva, prijeti mu pogi- belj da bude zaveden u tor talijana. Je li za čudo, da u 20.om vijeku nemamo hrvatskog društva, već nekakav »club« internacijonalni, iz obzira prama našim dušmanima? Naša glazbalinternacijonalna. Čemulto? Jer svak ju podupire. Toga nećemo! Ono par kruna što no ih žrtvuju talijani odbijmo im ih, a sami se požepajmo! Bolje ništa nego šarena! Vi- jek je evo u komu svakomu moraš čitati na čelu što je, dok na žalost naši talijani bane se, a mi da bi se stidili?! Naš g. na- čelnik treba da se riješi onih iptičica, koje ga stanu oblijetati netom što plemenita za- misli. U dalekoj Americi ima koja stotina naših Nerežišćana, koji neprestano doprina- šaju (čitajte »Materinsku Riječ«) za potrebe hrvatskog naroda, a čemu ne bi svom mje- stu pomogli, da ih se pozove na pomoć?! Novo ljeto nove dare nosi, a i novo odi- jelo; te se nadamo, da će i nas naš pučki plemeniti sin novim ljetom podariti, bilo osnutkom Seoske Blagajne, bilo Potrošne Za- druge. Uhvamo se da će prvim 1910 u Ne- režišću razviti se hrvatski barjak nad hrvat- skim društvom, da će glezba zasvirali kao čista hrvatska a ne internacijonalna ! Gospo- dine načelniče, sjetite se, da za hrvatski na- rod, za njegove potrebe i pravice nije ne- častno moljakati. Zasučite A prenesite Vaše srce na Čilenske gore i zavapite što vas grlo nosi pomoć u naše braće i sinova ! Tamo je Vaš plemeniti i zauzetni brat Ivan; pak što on ne bi mogao skucati za prosvjetlje- nje Nerežišća ? Svaki peti naš mješćanin, da položi 1000 kruna u Blagajnu, koja bi se utemeljila, kolika bi se svota sakupila? Mi čekamo, a na Vam je da djelom pokažete, a nagjete li se osamljeni otklanjamo odgo- vornost od Vas, nu red je da se odlučite! — Nekoliko Vaših općinara. BE | ako je blizu konac go- dine, ipak se jedan dio pred. brojnika na sve naše opomene i molbe na isplatu još nije o- dazvao. S toga po naj zadnji put opominjemo, da neodvlačno Prilike našeg kazališta." Pokojnom gosparu Luku Bonda nije bilo na umu, kad je poduzeo gradnju kazališta, sagraditi ga na način, da ovaj bude i pro- stome puku pristupačan; akoprem u svome programu kaže, da ga želi graditi po imi- taciji modernih svjetskih kazališta. On je u razdiobi mjesta za slušaoce sasvim izosta- vio galeriju. Takav teatar bi sagragjen samo za bogatiji sloj sa tri niza loža te sasvim malim parterom, te radi tako ogromne po- greške, dandanas ovaj više ne odgovara mo- dernim zahtijevima vremena, jer kazalište ne može da posjeća nego gospar; a radnik, koji bi mogao, da ima galerije, posjećati ga sa 50 do 60 para ulaznice i kod gostova- nja same opere, prisiljen je da ostane kući i da štetuje svojoj naobrazbi, jer nitko neće nijekati, da kazalište nije eminentno odgo- jiteljna ustanova; štetuje dalje družinama koje gostuju, jer toga radi prestavlja se — i ako su lože prilično posjećene — često pred praznom kućom. *) Op, Ur; Primamo od uglednog sugragja- nina, koji — kako nam je poznato — šivo so brine za korist i napredak milog grada, pak rado u cjelini objelodanjnjemo, jedino što se potpuno ne slažemo sa onom stavkom, u kojoj je govora o glazbama.