Br. 254.

prikažemo kao beogradske »plaćenike« na-
trpane beogradskim dinarima.
oružjem ne bi ni trajno uspjeli, hrvatski na-
rod mora, da odbaci srpstvo iz uvjerenja
radi njega samoga, a ne radi osoba, koje

ga propagiraju«.

Vijesti iz naroda.

Ove godine sprovedosmo Božićnu noć
ko ikad! Naš vrijedni Otac Frano Čučević
te svete noći pribavio nam je rijetki duše-
vni užitak; jer nas je sa svojim zborom

mališnih pjevača i pjevačica, poduprtih od
gospode braće Bukvić, I. Gjivulinović-a i
P. Rizzi, na osobiti način ugodno iznena-

dio u izvagjanju crkvenog pjevanja. A što |

nas je najveće oduševilo, bio je čustveni'
religijozni dijalog o Božićnoj noći izmegju
dva mališa, t. j. Iva Knežević-a Tomova iz
Obuljena i Antuna Drašković-a Andrijina iz
Prijevora, koji dijalog — začinjen crkvenim
melodijama od pjevačkog zbora — djelovao
je na sakupljeni bogoljubni narod tako, da
su se mnoge i mnoge oči suzam radosni-

redno ganutljiv: s jedne skladno pjevanje
dirljivih Božićnjih popijevaka po zboru, a
s druge ćustveno, precizno i slobodno iz-

djelovalo je na prisutne tako, da je svak
ko je čuo i vidio u sebi reko: doista ovoj
djeci prirogjena je genijalnost, jer ovako
pjevat i ovako prikaživat ne može drugi
već onaj, koji je od Boga na osobiti način I
nadaren. Da, ovako je, a neka niko ne ci-
jeni da ovim možda kome laskamo. Na svr-
hu kličem: Evala Vam, draga djeco, u do-
bru naprijed ! A evala i tebi, čestiti oče
Frano, koji vidiš tvoj mukotrpni rad neo-
čekivanim uspjehom okrunjen. Krijepio i
tebe i tvoj zbor dobri Bog!

Iz Skradina.

Od više vremena uličarski zadarski »Ri-|;j
sorgimento« donaša njekih nepristojnih i
gnusnih, dopisa vrijegjajući izmišljotinama
čelične Hrvate ovoga grada. Nije nama do
toga, da se bavimo niskim »Risorgimentom«
nego samo da znade g. dopisnik, koji se

išnjoj koristi, pa ga s toga svima najtoplije
Pr eporuča.

\macija). Družbino Ravnateljstvo preporuča
\i taj papirić svim našim vrijednim pušačima.

pokazuje se sve veće zanimanje za Družbin
biljeg. To nas tješi i daje nam nade, da
će se do malo i prodaja našeg narodnog
biljega moći takmiti s uspjesima narodnog
biljega u Slovenskoj i Českoj. Naša je že-

biljeg naručuje kod Družbinog Ravnatelj-
stva u Opatiji i kod Ćirilo-Metodskih Zida-
E aca to diaxi \|ra u Zagrebu. Jedan komad Družbinog bi-
vagjanje dijaloga po napomenutoj dječici, li
popusta 10%. Biljezi se šalju samo uz go-
tov novac. Narodni biljeg preporučamo o-
sobito gg. djacima.

ćih za javne lokale i manjih za obitelji. Ko
želi imati takovu škrabicu neka se obrati
na Družbino Ravnateljstvo u Opatiji. Škra-
bice će u najkraće vrijeme postati obilato
vrelo Družbinih prihoda. Neka su i ove
preporučene velikoj ljubavi našega naroda.

Vjenćeslava Lenca i Josipa Negera na Ri-
Nema sumnje da će i taj proizvod donijeti

Družbi lijepe koristi, pa s toga preporuča-
mo najtoplije.

potrebu nabavljaju samo družbino laštilo.
»Mastin« se naručuje kod Vjenceslava Len-
ca na Rijeci.

(Družbin sapun). Nedavno je g. Lentić
iz Milne dostavio Družbi oko K 550 uni-
šlih za posljednjih mjeseci od prodaje dru-
žbinog sapuna. Da se taj družbin proizvod
što većma razgrani, složio se je g. Lentić
s rodoljubnim i poduzetnim trgovcima na
Rijeci gg. Vjenćeslavom Lencem i Josipom
Negerom, tako da se sada može naručivati
spomenuti sapun izravno na Rijeci kod re-
čenih trgovaca. Sapuna ima više vrsti, od
običnog do najfinijeg. Od tog ozbiljnog po-
duzeća nada se naša Družba velikoj godi-

 

(Cigaretni papir). Pušeći papir naručuje
kod g. Stjepana Gamulina u Jelsi (Dal-

(Narodni biljeg). U posljednje vrijeme

jega stoji dva helera, trgovcima se daje
(Škrabice). Družbino Ravnateljstvo primi-

o je ovih dana drugu zalihu škrabica, ve-

(Družbine svijeće). Gosp. Lentić uz gg.

eci stavili su u promet Družbine svijeće.

PRAVA CRVENA HRVATSKA

zadnja hora, da se udruži u gvozden obruč,
jer samo potpunom organizacijom kadra će
biti provesti onu tešku zadaću, koja nas svih
čeka u borbi za oslobogjenje naroda od
svakoga tugjega jarma.

Takova, starčevićanske trgovačke mladosti
falanga, koja bi bila dostojni ogranak naše
čiste Starčevićeve stranke prava, mora da
bude, ali onakova, kakova treba. S toga naš
klub »Starčevićanska trgovačka mladost« u
Zagrebu, prema svojim pravilima ovime po-
ziva širom svih hrvatskih pokrajina svu našu
trgovačku mladost, da se iz mrtvila prene,
da se svi bratski upoznamo i ogrlimo, da
se organiziramo, a kao takovi zajedničkim
silama prihvatimo rada i borbe.

Dakle, ako smo ljudi, Hrvati, svi na po-
sao !

Ma u kojem god mjestu i jedan cigli naš
istomišljenik drug bio, neka se prijavi našem
klubu u Zagrebu, te uputi ga svim prili-
kama dotičnog mjesta.

Ova naša sveopća organizacija trgovačke
mladosti temeljiti će se na pojedinim klu-
bovima i povjerenicima. Bude li u kom mje-
stu samo jedan naš drug, taj će onda biti
naš član i izvjestitelj itd.; gdje ih bude 2—5,
tu će oni megjusobno izabrati povjerenika,

broju odbor (najmanje od tri lica) izmegju
njih odabrati. U našim »Pravilima« propi-
sano je, da se u svakom mjestu ili povje-
reništvo ili klub osnuje, koji bi radio za
probitke koliko naše trgovačke mladosti (ma-
terijalno i moralno megjusobno potpoma-
ganje u svim prigodama), toliko i još više
za probitke naše stranke, koje je vogjom
naš dični dr. Josip Frank, te još bio poma-
gačem i izvjestiteljem našem klubu kao cen-
trali u teškom zadatku rada i vogjenja.

Napred braćo! Jer sudbonosni časovi do-
movine zahtijevaju, da se u redove povrsiaju
sve naše falange koje jednom dušom dišu,
i da niko ne izostane sa mezeva u oči od-
lučnih političkih bitaka i državne krize u
monarkiji, a socijalne u svoj Evropi. — Od-
bor »Starčevićanske trgovačke mladosti«,
Starčevićev dom; Zagreb.

Pir. Jučer se je vjenčao u Prčanju u Boci

 

(Blagdani i Družba). Traćak sreće i ve-

krije iza krinke kukavičluka, da ga dobro | teljskim doinovima, koji nas osobito o ve-

znademo. Za to mi ga savjetujemo za nje- ||i

govo dobro, da se ostavi ćoravoga posla,
a da kao činovnik pazi bolje na svoje po-
slove... Ne čudimo se, da je madahnitelj
onih besmislenih dopisa (Ur.: Za ovaj put
ispuštamo ime) preduge jezičine, s kojom
je grdio za života pokojnoga Kudru; — ali
čudimo se jednom drugom činovniku, koji
mu potpomaže! Nećemo slijediti, već im
tvrđu vjeru dajemo, da, ako se n& dzane
ćoražug posla da ćemo udariti u druge ži-
ce, a u tom slučaju neka sami sebe krive,
jer je više dosta i predosta! I ustrpljivost
i svi obziri samilosti imaju svoje granice!

 

 

Domaće vijesti.

Hrvatice! Hrvati! (Mastin — la-
štilo). Kako smo mogli poznati, prodaja
družbinog laštila »Mastin« napreduje upra-
vo krasno. Tekom ovog mjeseca Januara
biti će Družbi isplaćena prva svota, koja joj
pripada od rasprodaje »Mastina« u g. 1909.
Taj će iznos biti izdašan, za prvi početak
upravo neočekivan. Uvjereni smo, da će taj
glas razveseliti sve prave rodoljube i pri-
jatelje naše Družbe. Taj će glas potaknuti
i sve Hrvate i Hrvatice, da za svoju kućnu

Šuljao se kao noćna sjena, dok ne do-
spije blizu Jelkine kuće. Tu u susjestvu
malo dana prije, pokradoše dućan. Sluga
gospodara skoči na lavež pasa, uzme dvo-
cjevku, izagje na prozor i vidi gdje se neko
povlači krajem zida njihove kuće, pa mu
vikne da stane. Pero protrne, stane, ali o-
naj opet vikne da stane. Nije bilo no ne-
koliko koraka da umakne za zid, pa krene
polako naprijed. Onaj opet vikne da stane
i kad je Pero baš htio da zamakne, onaj
ispali, a Pero se sruši na zemlju uz gla-
sau krik. I u Jelkinoj kući ču se krik. Ci-
jelo susjestvo skoči. Užgaše (fenjere i otr-
čaše dolje. Pero ležaše na zemlji prostrt.
Kad ga upoznaše, prestraviše se. Odnesoše
ga u kuću, ali krvi ne vigješe, dok mu o-
djeću ne raskopčaše. Puška bijaše sitnim
zrnjem mabivena i zahvati ga samo malo
u desnu bedru. Kad mu povratiše svijest,
eto ti i Jelkine majke. Taj dogogjaj potre-
sao je njezinom dušom. Kad e u Jel-
kinu sobu nagje je onesviještenu gdje leži
na

u.

Htjelo se nekoliko, dok su Jelku povra-
tili svijesti. Kad je progovorila, prva joj ri-
ječ bijaše: moj Pero. Živ je, neboj se, od-
govori majka, neće mu ništa biti. Kao da
vjeruje, opet nakon malo upita: a gdje;
Eno ga tamo u sobi, reče majka, više
je prepanuo, nego što su ga ozledili,

mo se umiri drago dijete, pa ćeš još da-

 

g3z3

sti I Primamo iz Zagreba i rado uvršćuje-
mo: Skrajnje je doba, da se širom hrvatskih
pokrajina svi oni, koji se drže političkih na-
čela blagopokojnog Ante Starčevića i koji
u duši i srcu pravom ljubavlju za domaju
ćute, organizuju u jaku, neslomivu vojsku,
da se okupe pod barjak sjedinjenja, neod-
visnosti i slobode.

nosti prema svojoj domovini, radi životnog
pitanja našeg mukotrpnog naroda, radi sa-
mog svog blagostanja sama je od sebe pozva-
na, da pokaže, e je svijestna zadaći čiste
hrvatske misli.

do sada rasijana bez organizacije, bez dis-
cipline, bez kompaktnosti, ali je kucnula

nas slaviti zaruke. Uvigjam da Bog hoće,
da se uzmete, pa vam moj blagoslov. Bu-
dite sretni! Jelka pograbi obe majčine ruke
i vrelim ih suzama nakvasi.

Kroz kratko vrijeme se oporavila, pa se o
pokladama vjenčala za Pera. Kad bi majci
tko predbacio, kako se ipak priklonila tome
vezu, ona bi odvratila:

IV

je Badnja noć. Snijeg pršti iz tihana. U to-
ploj sobici Perovoj drhću malene svjećice,
oko jaslica, koje otac napravio malom Mi-
ljenku i Bosiljci. Otac se izvalio u naslo-
njač, zapalio smotku, a do njega njegova
Jelka ovila mu ruke oko vrata. Oboje su

ikim praznicima primaju pod svoje tople |

krovove. Ali ni u toj trenutačnoj sreći ne- |
mojmo zaboraviti na one, koji stradaju, već
se sjetimo istarske sirotinje, koja nas ne-

prestano sazivlje u pomoć. Hrvati i Hrvati-
ce! Eto nam radostne Nove Godine. Otvo-'
rite vaše duše i srca vaša glasu istarske
braće! Pomozite tu vašu braću u teškoj
njezinoj
Ćirila i Metoda« za Istru! Naprijed za Družbu!

Suri. Pružite darak Družbi »sv.

Braćo starčevićanska mlado.

I naša sva trgovačka mladost iz same duž-

Starčevićanska trgovačka mladost bila je

Na sam Božić Jelka se zaručila za Pera.

»Bilo je sugjeno«.

Od tada je već prošlo šest godina. Sveta

sretni i zadovoljni. Uživaju kako se mila
im dječica igraju oko jaslica. Baš su ko
dva angjelka. Nada i sreća Pera i Jelke,

Jelki se najednom uzdahne, Što ti se uz-
dah vinuo iz grudi, zapita je Pero. Sjećam
s3, odgovori Jelka, one Badnje večeri kad
sam ju u suzama provela, misleći o tebi
— znaš, imao si doć da se dogovorimo —
misleći da je za uvijek utonulo sunce sreće
moje. Bilo i prošlo, odvrati Pero, eto vidiš
da Bog štiti pravu ljubav i misli se za svoja
stvorenja. Hvala mu i slava!

I privinuv Jelku na svoje grudi, utisne
joj žarki cjelov. Garia.

\ Kotorskoj g. Bernard prof. Lazzari za g.gjicu
selja naći ćemo samo u našim starim obi- Emu Visin. Čestitamo !

Primamo iz učiteljskih kru.
\gowa: ima nekoliko dana, da je naše ko-
\tarsko školsko Vijeće poslalo neke okružnice
pokrajinskog škol. Vijeća, koje su pobudile
[negodovanje megju učiteljstvom, ne radi
sadržaja, ali radi maloga, da iste moraju
prepišivati. Učiteljstvo ima tako ogromnih
posala da jedva dostiže urediti sve školske

stvari a sada mora i okružnice prepišivati ! G

a gdje ih bude više od 5, tu će se prema!

Gradska kronika.

Odlikovanje. Financijski savjetnik g.
Lovro Welzek u Dubrovniku odlikovan je
viteškim križem reda Frana Josipa. Česti-
tamo !

Imenovanja i premještaji.
Gjorgjo Malešević imenovan je višim finan-
cijskim savjetnikom u Zadru. — Naš su-
gragjanin g. Grgur Pekas, profesor nautičke
škole u Kotoru, stalno je premješten na
mjesnu nautičku školu. —  Prizivni Sud
Dalmatinski imenovao je pravne vježbenike
g. Rugjera Bracanovića i g. Antuna Škra-
bala prislušnicima u svom području.

Ispit pom. kapetana. Naš sugra-
gjanin i vrli sumišljenik g. Mato Koprivica
položio je u Trstu ispit pomorskog kape-
tana, dobrim uspjehom. Čestitamo !

+ O. Marin Pusić. Na27.0. m. u9
sati u jutro zvuk zvona Malebraće najavio
je smrt, koja se je očekivala, M. P. O. Ma-
rijane Pusića, franjevca, u ovdješnjem fra-
njevačkom samostanu. Već odavna bol mu
je podgrizala njegove životne snage. On joj
se otimao i otimao, al se ne mogao oteti:
podlegao joj ustrpljivo, odan posve Božjoj
volji, u 77. godini svoga života. — Rodom
dubrovčanin, ped:set i više godina proveo
je u ovom iranjevačkom samostanu, gdje je
dugo godina i starešinom bio, posvetio mu
svu svoju dušu, na srcu mu jako ležao nje-
gov ugled i procvat, snjim se bio stopio.
— Premda je imao cijelu svoju naobrazbu
na talijanskom jeziku, koju je najprvo crpao
na gimnaziji Pijarista u Dubrovniku, pa
kašnje više nauke slušao u Italiji, bavio se
je ipak kroz trideset godina propovijedanjem
na hrvatskom jeziku. — Čitao je relativno
mnogo, poznavao prilično povjest u opće,
naročito dubrovačku prošlost. Isticati se nije
volio: milije mu bilo opočivati u blagoj
sjeni samotnih samostanskih zidina. Uzornim
redovničkim životom, poštenim i dobrim
srcem znao je steći sebi i poštovanja i ugle-
da kod mnogih, koji su ga poznavali, Prem-
da je Dubrovnik kroz ovo 50—60 godina
prošao kroz razne mijerie, i Pusić u tom ša-
rolikom ambijentu živio, on je ipak uvijek
ostao ono, što je bio — tip staroga bubrov-
čanina dušom i srcem. — Bog mu dao po-
koj onoga svijeta, a njegovu mu svojtu i
redovničku braću utješio!

Izgledan dar. Gospogja Marija Bo-
gišić-Pohl iz Cavtata odredila je — na mol-
bu društva za promicanje interesa Dubrov-
nika — 10.000 Kruna za gradnju pomen-
česme njenom blagopokojnom bratu D.ru
Baldu Bogišiću, u novom parku na »llijinoj
lavici«.

 

Učiććijtva hi, radiie žrtvovalo po 20 para
od kukavnog paušala, pa je mogia qr:
jinska Vlast štampati iste. Nadamo se, da
se unaprijed ne će toga više dogoditi, a još
je na vrijeme, da ih potegnu natrag i od-
štampaju, kako je i pravica!

Esperanto. Umoljeni smo za priop-
ćenje slijedećeg poziva na pretplatu : Udo-
voljujuć želji izraženoj sa mnogo strana,
sastavljamo potpuni krvatsko-esperantski ri-
ječnik, koji će doskora ući u štampu. —
Da uzmognem približno ustanoviti količinu
naklade, umoljavam sve one, koji kane ovu
za svakog esperantistu neophodno nuždnu
knjigu nabaviti, da mi se izvole dopisnicom
do 15. siječnja 1910. prijaviti. Primjećujem,

da će za njih riječnik jedva biti skuplji od
2 Kr., dok će knjižarska cijena biti kud i
kamo veća. Ujedno primam već sada na-
rudžbe na zasnovanu zbirku najbolje hrvat-
ske poezije i proze u Esperantu. — Zagreb,
28. prosinca 19069. — Mavro Špicer, »Ju-
rišićeva« ulica 27.

Hrvatsko društvo , Zora“ u
Cavtatu priregjuje na Vodokršte akademiju
s plesom. Program je biran.

Iz Kotora nam pišu: Osupnuše nas
vijesu, da će iz našega grada za uvijek biti
dignut dobar broj vojništva, da će premje-
stiti duhansku režiju iz Škaljara, a napo-
kon da će ukinuti i brze parobrodarske
pruge za Kotoi. Naš grad mješte napredo-
vati u svemu nazaduje, a kad bi se još
gornji glasovi obistinili, to bi bio teški u-
darac nad udarcem. Ipak ne možem« vje-
rovati, da će se to obistiniti, ali u toliko
neka je na preporuku zanimanim kao i
svim Bokeljima bez razlike, da provide, te
da nam taj možebitni udarac zapriječe!

Upozorujemo trgovoes na oglas
tvornice žigica g. Adama Reisnera u Osi-
jeku, jer ne samo što od njih Ćirilo-Me:
todski Zidari za Istru imaju znatne korisii
i što su žigice prve vrste, nego se ujedno
pruža zarada hrvatskim našim radnicima u
Osijeku i podupire se hrvatska domaća in-
dustrija. Naručbe prima g. Vjekoslav Jušić
u Spljetu.

pozoru
djelujućoj »Slavonskoj biljevini« i »Pakrač-
kim želudačnim kapljicama«.

 

A SN mal EN AL DE NADAN OSLO
U jema na oglas o dobro

Vrloj i plemenitoj gospogji i s naše stra-
Roma tomližju zabvalngs i harnost, a tim
je i djelom pokazala kako žarko ljihi svoj
mili Dubrovnik, kako što ga je ljubio i
blagopokojni joj brat, prezaslužni naš ze-
mljak. Svaki će Dubrovčanin vrloj gospogji
haran ostati, a njezino plemenito djelo ne-
ka bude na izgled ostalim dubrovačkim bo-
gatašima. Svesrdno joj kličemo: Živjela!
Množile se takove!

Gajeva večer u ,,Zadruzi“,
Mnogobrojni i čestiti naši akedemičari htje-
doše vanrednom zabavom proslaviti stolje-
tnicu poroda velikoga i slavnoga preporo-
ditelja hrvatske književnosti i azbuke D.ra
Ljudevita Gaja. Ista da sjedne strane do-
kaže živu i neugasivu harnost, koju goji u
svojoj duši prama ugiednoj i ljubljenoj o-
sobi svoga miloga nastavnika, ravnatelja i
oca mladeži veleuč. g. D.ra Josipa Pose-
dela, a s druge strane da nagje kompeten-
tnog suca u toj stvari, koji bi po devet za-
kona prikazao, kako je pravedno i dostojno
velike zasluge slavnoga Gaja, jednoglasno
i jednodušno zamoliše veleuč. g. D.ra Po-
sedela, da bi očinskom i muževnom svojom
riječi još jedan put zasladio njihova srca
blagom i učenom svojom besjedom, i za-
nio slušatelje u one visine, gdje ne dopiru
političke i tendeucijozne namjere, koje ža-
libože truju i u najsvetijoj stvari naš javni
život. | veleuč. Dr. Posedel i ako preko
srca, jer je rok bio posve kratak i jer je on
u nemilijem mašijem borbama vavijek sta-
jao pri strani, odazva se jednodušnoj želji
svojih gojenika, i učini da skromna zabava
postane znamenita i posve ugledna.

Iza kako g. Karlo Goga sa nekoliko ri-
ječi oslovi mnogobrojno i pribrano drušwo,
koje bijaše dohrlilo navlaš za to, da sluša
predavanje veleuč. g. D.ra Posedela; iza
kako istakne, što je vodilo akademsku mla-
dež da odredi Gajevu večer; iza kako pre-
stavi prisutnim Hrvalima znamenitost Ga-
jeve proslave za naš kulturni napredak:
uze riječ veleuč, Dr. Posedel. Iza kratkoga
uvoda on je učeno i iscrpljivo obrazložio
vas predmet u predavanju, koje je trajalo
cijeji sat; i to tako učeno, tako svojski, da
su svi slušatelji može se rijeti bez daha
pratili tihu ali čarobnu njegovu riječ, U gla-

 

 

a.

God. VI.

literature, redom kako se je pojavila; naj-
prije u Spljetu, pak na Hvaru, dopokon u
Dubrovniku: spomenuo je one velikane,
koje mi slavimo kao oce stare naše litera-
ture; spomenuo je što se radilo na kultur-
nomu polju u Hrvatskoj, u Slavoniji, u

G. | Herceg-Bosni, i istaknuo je kako sve te li-

terarne radnje bile su mjesne i?veoma ste-
gnute i u jeziku i u formama, niti su ho-
dili za tim da naglase prama jedinstvu je-
zika narodno jedinstvo: tako je sva lite-
rarna radnja bila jalova i neplodna. Osim
toga svak je pisao pravopisom, koji mu se
pričinjaše zgodniji; dopokon svak se kitio
osebinam svojega dijalekta, i nije postojao
književni jezik. Tri su velike zasluge ne-
izmjerne cijene D.ra Ljudevita Gaja: da je
on navrnuo novu literaturu na literaturu
starih naših spisatelja, i tako potaknuo ro-
doljube, da proučavaju stare književnike i
u njima se ugledaju za bogastvo jezika i
uglagjene forme, te ih prenesu u svoje ra-
dnje; da je Gaj izabrao štokavštinu kao li-
terarni jezik, i tijem ukinuo sva luda izmo-
tavanja raznih dijalekata i provincijalizma ;

 

da je Gaj iznašao novi pravopis, koji je bio
u malo doba svukud usvojen, te je oživio
i učinio obljubljenu našu knjigu; dopokon
da je Gaj za svoju stvar predobio odlične
krugove u Hrvatskoj, uklonio sve protiv-
štine i oposlovao dopust i privolu najviših
krugova, da hrvatska knjiga ožive. Sve to
isprepleteno  hronološki i povjesnički, uz
isticanje svih velikana, koji su Gaju poma-
gali u izvršenju mučne i sudbonosne nje-
gove zadaće, tako je zanijelo slušatelje, da
kad je veleuč. g. govornik svršio svoje
slovo, povicima odobrenja i pljeskanju nije
bilo ni konca ni kraja. Neka veleuč. g. Dr.
Posedel primi naše smijerne zahvale, jer
smo po njemu uživali, što trudno da se
više dogodi, čuti učenu i velebnu raspravu,
uragjenu osobitom ljubavi i nadahnućem
pravoga rodoljubnoga srca.

Nakon toga g. Vlaho Ljubišić sa glasom
slavulja ispjeva Zajčevu pjesmu »Domovini
i ljubavi«, a burni zahtijev da ponovi pje-
vanje najbolje svjedoči, koji je utisak i koji
je zanos proizveo zvonki njegov glas. Mlada
g.gjica Aninka Raha krasnoslovi pjesmu
Stjepana Širole Ljudevitu Gaju, i to tako
krasno, tako živo, e bi rijeti da ne govori
malušno dijete nego kakova v'la s onoga
svijeta. Na flautu, glasoviru i na korneti
izvršiše tačno i majstorski tercet serenadu
gg. kapelnik glazbe Raha, Vjenćeslav Križ
i Serafino, kojijem takogjer burno zahvališe
svi prisutni. Nakon toga »Gundulićev« or-
hestar zaudara »Hrvaticu Stahuljaka« u ko-
jem istakne se na violinu g. Vučetić i o-
stali diletanti uza nj; i tako svrši se zaba-
vni dio, koji će ostati živ kroz godine i
godine u našoj pameti, u našemu srcu, kao
iaaimaa večer radosti i_ ushićenja. Ostaje još
da harno zahvalimo g. Vjenćeslavu Krizu,
koji je nakitio prostorije takovom vještinom
da je svakoga zadivio.

Božićnje drvce u preparan-
diju. Primamo i rado priopćujemo: Kad
je u prirodi tamnije, hladnije i tužnije, kad
je vanka i rad teži, kad svak jače želi da u
kući nagje svjetlosti, topline, veselja ,i po-
činka — tada krsćanstvo slavi svoju najveću
svetkovinu, tada se okupljaju rogjaci i pri-
telji, da pobugjuju uspomena, da snivaju
nade, da jedni drugima čestitaju svako do-
bro. Mnoge novi Božić ne zateče u životu,
ali ih osobito taj dan spominje ljubav nad-
živjelih, a zamjenjuju ih novorogjeni — uz-
danice nove: tako je Božić svetkovina, u
kojoj ljubav spaja prošlost i budućnost, us-
pomene i nade.

Običaj je da o Božiću i ovaj zavod pri-
redi svečanost ze djecu, da se tako i tom
nježnom vezom spoji dom i-škola, da se
razvesele osobito ona djeca, koja kod kuće
ne mogu da imaju ni darova ni veselja, ali
i da oni, koji djecu ljube i za nju rade,
postanu opet s djecom dajbudi za čas dje-
ca... i sjete se svojih lijepih prošlih dana.

Ide vrijeme, nosi breme; prolaze i mile
dječje svečanosti, ali nikoje, kao one, ne
ostavljaju milijih i nevinijih uspomena. One
nam u teškom zbiljskom životu vraćaju u
one ugodne časove iluzije; čine nam još
milijom uspomenu na one, koje smo izgu-
bili, još dražim prijateljstvo i ljubav onih,
što su nam jošte blizu; donose nam i pos-
ljednji odjek zadnjeg majčina blagoslova
i zadnji osmijeh milih lica, što već crna
zemlja krije..... I stoga naš zavod slavi s
dječicom ovu svečanost!

Ali ne bi mogao da to učini bez obilne
pomoći pokrajinskog i mjesnog školskog
vijeća, bez dara sirotinjskog vijeća i mnogih
dobrih duša, koje su željele da i u tmurnoj
zimi zrake žarkog sunca ogriju i naše ma-
le sirote.

Potpisano im je na svečanost s hvalilo na
usta same dječice, ali im opet zahvaljuje i
ovim načinom, premda znade da je dobroj
njihovoj duši najmilija nagrada u samom

 

vnijem crtama prikazao je stanje stare naše

pomaganju siroti, a u osmijehu i veselju