Br. 254. prikažemo kao beogradske »plaćenike« na- trpane beogradskim dinarima. oružjem ne bi ni trajno uspjeli, hrvatski na- rod mora, da odbaci srpstvo iz uvjerenja radi njega samoga, a ne radi osoba, koje ga propagiraju«. Vijesti iz naroda. Ove godine sprovedosmo Božićnu noć ko ikad! Naš vrijedni Otac Frano Čučević te svete noći pribavio nam je rijetki duše- vni užitak; jer nas je sa svojim zborom mališnih pjevača i pjevačica, poduprtih od gospode braće Bukvić, I. Gjivulinović-a i P. Rizzi, na osobiti način ugodno iznena- dio u izvagjanju crkvenog pjevanja. A što | nas je najveće oduševilo, bio je čustveni' religijozni dijalog o Božićnoj noći izmegju dva mališa, t. j. Iva Knežević-a Tomova iz Obuljena i Antuna Drašković-a Andrijina iz Prijevora, koji dijalog — začinjen crkvenim melodijama od pjevačkog zbora — djelovao je na sakupljeni bogoljubni narod tako, da su se mnoge i mnoge oči suzam radosni- redno ganutljiv: s jedne skladno pjevanje dirljivih Božićnjih popijevaka po zboru, a s druge ćustveno, precizno i slobodno iz- djelovalo je na prisutne tako, da je svak ko je čuo i vidio u sebi reko: doista ovoj djeci prirogjena je genijalnost, jer ovako pjevat i ovako prikaživat ne može drugi već onaj, koji je od Boga na osobiti način I nadaren. Da, ovako je, a neka niko ne ci- jeni da ovim možda kome laskamo. Na svr- hu kličem: Evala Vam, draga djeco, u do- bru naprijed ! A evala i tebi, čestiti oče Frano, koji vidiš tvoj mukotrpni rad neo- čekivanim uspjehom okrunjen. Krijepio i tebe i tvoj zbor dobri Bog! Iz Skradina. Od više vremena uličarski zadarski »Ri-|;j sorgimento« donaša njekih nepristojnih i gnusnih, dopisa vrijegjajući izmišljotinama čelične Hrvate ovoga grada. Nije nama do toga, da se bavimo niskim »Risorgimentom« nego samo da znade g. dopisnik, koji se išnjoj koristi, pa ga s toga svima najtoplije Pr eporuča. \macija). Družbino Ravnateljstvo preporuča \i taj papirić svim našim vrijednim pušačima. pokazuje se sve veće zanimanje za Družbin biljeg. To nas tješi i daje nam nade, da će se do malo i prodaja našeg narodnog biljega moći takmiti s uspjesima narodnog biljega u Slovenskoj i Českoj. Naša je že- biljeg naručuje kod Družbinog Ravnatelj- stva u Opatiji i kod Ćirilo-Metodskih Zida- E aca to diaxi \|ra u Zagrebu. Jedan komad Družbinog bi- vagjanje dijaloga po napomenutoj dječici, li popusta 10%. Biljezi se šalju samo uz go- tov novac. Narodni biljeg preporučamo o- sobito gg. djacima. ćih za javne lokale i manjih za obitelji. Ko želi imati takovu škrabicu neka se obrati na Družbino Ravnateljstvo u Opatiji. Škra- bice će u najkraće vrijeme postati obilato vrelo Družbinih prihoda. Neka su i ove preporučene velikoj ljubavi našega naroda. Vjenćeslava Lenca i Josipa Negera na Ri- Nema sumnje da će i taj proizvod donijeti Družbi lijepe koristi, pa s toga preporuča- mo najtoplije. potrebu nabavljaju samo družbino laštilo. »Mastin« se naručuje kod Vjenceslava Len- ca na Rijeci. (Družbin sapun). Nedavno je g. Lentić iz Milne dostavio Družbi oko K 550 uni- šlih za posljednjih mjeseci od prodaje dru- žbinog sapuna. Da se taj družbin proizvod što većma razgrani, složio se je g. Lentić s rodoljubnim i poduzetnim trgovcima na Rijeci gg. Vjenćeslavom Lencem i Josipom Negerom, tako da se sada može naručivati spomenuti sapun izravno na Rijeci kod re- čenih trgovaca. Sapuna ima više vrsti, od običnog do najfinijeg. Od tog ozbiljnog po- duzeća nada se naša Družba velikoj godi- (Cigaretni papir). Pušeći papir naručuje kod g. Stjepana Gamulina u Jelsi (Dal- (Narodni biljeg). U posljednje vrijeme jega stoji dva helera, trgovcima se daje (Škrabice). Družbino Ravnateljstvo primi- o je ovih dana drugu zalihu škrabica, ve- (Družbine svijeće). Gosp. Lentić uz gg. eci stavili su u promet Družbine svijeće. PRAVA CRVENA HRVATSKA zadnja hora, da se udruži u gvozden obruč, jer samo potpunom organizacijom kadra će biti provesti onu tešku zadaću, koja nas svih čeka u borbi za oslobogjenje naroda od svakoga tugjega jarma. Takova, starčevićanske trgovačke mladosti falanga, koja bi bila dostojni ogranak naše čiste Starčevićeve stranke prava, mora da bude, ali onakova, kakova treba. S toga naš klub »Starčevićanska trgovačka mladost« u Zagrebu, prema svojim pravilima ovime po- ziva širom svih hrvatskih pokrajina svu našu trgovačku mladost, da se iz mrtvila prene, da se svi bratski upoznamo i ogrlimo, da se organiziramo, a kao takovi zajedničkim silama prihvatimo rada i borbe. Dakle, ako smo ljudi, Hrvati, svi na po- sao ! Ma u kojem god mjestu i jedan cigli naš istomišljenik drug bio, neka se prijavi našem klubu u Zagrebu, te uputi ga svim prili- kama dotičnog mjesta. Ova naša sveopća organizacija trgovačke mladosti temeljiti će se na pojedinim klu- bovima i povjerenicima. Bude li u kom mje- stu samo jedan naš drug, taj će onda biti naš član i izvjestitelj itd.; gdje ih bude 2—5, tu će oni megjusobno izabrati povjerenika, broju odbor (najmanje od tri lica) izmegju njih odabrati. U našim »Pravilima« propi- sano je, da se u svakom mjestu ili povje- reništvo ili klub osnuje, koji bi radio za probitke koliko naše trgovačke mladosti (ma- terijalno i moralno megjusobno potpoma- ganje u svim prigodama), toliko i još više za probitke naše stranke, koje je vogjom naš dični dr. Josip Frank, te još bio poma- gačem i izvjestiteljem našem klubu kao cen- trali u teškom zadatku rada i vogjenja. Napred braćo! Jer sudbonosni časovi do- movine zahtijevaju, da se u redove povrsiaju sve naše falange koje jednom dušom dišu, i da niko ne izostane sa mezeva u oči od- lučnih političkih bitaka i državne krize u monarkiji, a socijalne u svoj Evropi. — Od- bor »Starčevićanske trgovačke mladosti«, Starčevićev dom; Zagreb. Pir. Jučer se je vjenčao u Prčanju u Boci (Blagdani i Družba). Traćak sreće i ve- krije iza krinke kukavičluka, da ga dobro | teljskim doinovima, koji nas osobito o ve- znademo. Za to mi ga savjetujemo za nje- ||i govo dobro, da se ostavi ćoravoga posla, a da kao činovnik pazi bolje na svoje po- slove... Ne čudimo se, da je madahnitelj onih besmislenih dopisa (Ur.: Za ovaj put ispuštamo ime) preduge jezičine, s kojom je grdio za života pokojnoga Kudru; — ali čudimo se jednom drugom činovniku, koji mu potpomaže! Nećemo slijediti, već im tvrđu vjeru dajemo, da, ako se n& dzane ćoražug posla da ćemo udariti u druge ži- ce, a u tom slučaju neka sami sebe krive, jer je više dosta i predosta! I ustrpljivost i svi obziri samilosti imaju svoje granice! Domaće vijesti. Hrvatice! Hrvati! (Mastin — la- štilo). Kako smo mogli poznati, prodaja družbinog laštila »Mastin« napreduje upra- vo krasno. Tekom ovog mjeseca Januara biti će Družbi isplaćena prva svota, koja joj pripada od rasprodaje »Mastina« u g. 1909. Taj će iznos biti izdašan, za prvi početak upravo neočekivan. Uvjereni smo, da će taj glas razveseliti sve prave rodoljube i pri- jatelje naše Družbe. Taj će glas potaknuti i sve Hrvate i Hrvatice, da za svoju kućnu Šuljao se kao noćna sjena, dok ne do- spije blizu Jelkine kuće. Tu u susjestvu malo dana prije, pokradoše dućan. Sluga gospodara skoči na lavež pasa, uzme dvo- cjevku, izagje na prozor i vidi gdje se neko povlači krajem zida njihove kuće, pa mu vikne da stane. Pero protrne, stane, ali o- naj opet vikne da stane. Nije bilo no ne- koliko koraka da umakne za zid, pa krene polako naprijed. Onaj opet vikne da stane i kad je Pero baš htio da zamakne, onaj ispali, a Pero se sruši na zemlju uz gla- sau krik. I u Jelkinoj kući ču se krik. Ci- jelo susjestvo skoči. Užgaše (fenjere i otr- čaše dolje. Pero ležaše na zemlji prostrt. Kad ga upoznaše, prestraviše se. Odnesoše ga u kuću, ali krvi ne vigješe, dok mu o- djeću ne raskopčaše. Puška bijaše sitnim zrnjem mabivena i zahvati ga samo malo u desnu bedru. Kad mu povratiše svijest, eto ti i Jelkine majke. Taj dogogjaj potre- sao je njezinom dušom. Kad e u Jel- kinu sobu nagje je onesviještenu gdje leži na u. Htjelo se nekoliko, dok su Jelku povra- tili svijesti. Kad je progovorila, prva joj ri- ječ bijaše: moj Pero. Živ je, neboj se, od- govori majka, neće mu ništa biti. Kao da vjeruje, opet nakon malo upita: a gdje; Eno ga tamo u sobi, reče majka, više je prepanuo, nego što su ga ozledili, mo se umiri drago dijete, pa ćeš još da- g3z3 sti I Primamo iz Zagreba i rado uvršćuje- mo: Skrajnje je doba, da se širom hrvatskih pokrajina svi oni, koji se drže političkih na- čela blagopokojnog Ante Starčevića i koji u duši i srcu pravom ljubavlju za domaju ćute, organizuju u jaku, neslomivu vojsku, da se okupe pod barjak sjedinjenja, neod- visnosti i slobode. nosti prema svojoj domovini, radi životnog pitanja našeg mukotrpnog naroda, radi sa- mog svog blagostanja sama je od sebe pozva- na, da pokaže, e je svijestna zadaći čiste hrvatske misli. do sada rasijana bez organizacije, bez dis- cipline, bez kompaktnosti, ali je kucnula nas slaviti zaruke. Uvigjam da Bog hoće, da se uzmete, pa vam moj blagoslov. Bu- dite sretni! Jelka pograbi obe majčine ruke i vrelim ih suzama nakvasi. Kroz kratko vrijeme se oporavila, pa se o pokladama vjenčala za Pera. Kad bi majci tko predbacio, kako se ipak priklonila tome vezu, ona bi odvratila: IV je Badnja noć. Snijeg pršti iz tihana. U to- ploj sobici Perovoj drhću malene svjećice, oko jaslica, koje otac napravio malom Mi- ljenku i Bosiljci. Otac se izvalio u naslo- njač, zapalio smotku, a do njega njegova Jelka ovila mu ruke oko vrata. Oboje su ikim praznicima primaju pod svoje tople | krovove. Ali ni u toj trenutačnoj sreći ne- | mojmo zaboraviti na one, koji stradaju, već se sjetimo istarske sirotinje, koja nas ne- prestano sazivlje u pomoć. Hrvati i Hrvati- ce! Eto nam radostne Nove Godine. Otvo-' rite vaše duše i srca vaša glasu istarske braće! Pomozite tu vašu braću u teškoj njezinoj Ćirila i Metoda« za Istru! Naprijed za Družbu! Suri. Pružite darak Družbi »sv. Braćo starčevićanska mlado. I naša sva trgovačka mladost iz same duž- Starčevićanska trgovačka mladost bila je Na sam Božić Jelka se zaručila za Pera. »Bilo je sugjeno«. Od tada je već prošlo šest godina. Sveta sretni i zadovoljni. Uživaju kako se mila im dječica igraju oko jaslica. Baš su ko dva angjelka. Nada i sreća Pera i Jelke, Jelki se najednom uzdahne, Što ti se uz- dah vinuo iz grudi, zapita je Pero. Sjećam s3, odgovori Jelka, one Badnje večeri kad sam ju u suzama provela, misleći o tebi — znaš, imao si doć da se dogovorimo — misleći da je za uvijek utonulo sunce sreće moje. Bilo i prošlo, odvrati Pero, eto vidiš da Bog štiti pravu ljubav i misli se za svoja stvorenja. Hvala mu i slava! I privinuv Jelku na svoje grudi, utisne joj žarki cjelov. Garia. \ Kotorskoj g. Bernard prof. Lazzari za g.gjicu selja naći ćemo samo u našim starim obi- Emu Visin. Čestitamo ! Primamo iz učiteljskih kru. \gowa: ima nekoliko dana, da je naše ko- \tarsko školsko Vijeće poslalo neke okružnice pokrajinskog škol. Vijeća, koje su pobudile [negodovanje megju učiteljstvom, ne radi sadržaja, ali radi maloga, da iste moraju prepišivati. Učiteljstvo ima tako ogromnih posala da jedva dostiže urediti sve školske stvari a sada mora i okružnice prepišivati ! G a gdje ih bude više od 5, tu će se prema! Gradska kronika. Odlikovanje. Financijski savjetnik g. Lovro Welzek u Dubrovniku odlikovan je viteškim križem reda Frana Josipa. Česti- tamo ! Imenovanja i premještaji. Gjorgjo Malešević imenovan je višim finan- cijskim savjetnikom u Zadru. — Naš su- gragjanin g. Grgur Pekas, profesor nautičke škole u Kotoru, stalno je premješten na mjesnu nautičku školu. — Prizivni Sud Dalmatinski imenovao je pravne vježbenike g. Rugjera Bracanovića i g. Antuna Škra- bala prislušnicima u svom području. Ispit pom. kapetana. Naš sugra- gjanin i vrli sumišljenik g. Mato Koprivica položio je u Trstu ispit pomorskog kape- tana, dobrim uspjehom. Čestitamo ! + O. Marin Pusić. Na27.0. m. u9 sati u jutro zvuk zvona Malebraće najavio je smrt, koja se je očekivala, M. P. O. Ma- rijane Pusića, franjevca, u ovdješnjem fra- njevačkom samostanu. Već odavna bol mu je podgrizala njegove životne snage. On joj se otimao i otimao, al se ne mogao oteti: podlegao joj ustrpljivo, odan posve Božjoj volji, u 77. godini svoga života. — Rodom dubrovčanin, ped:set i više godina proveo je u ovom iranjevačkom samostanu, gdje je dugo godina i starešinom bio, posvetio mu svu svoju dušu, na srcu mu jako ležao nje- gov ugled i procvat, snjim se bio stopio. — Premda je imao cijelu svoju naobrazbu na talijanskom jeziku, koju je najprvo crpao na gimnaziji Pijarista u Dubrovniku, pa kašnje više nauke slušao u Italiji, bavio se je ipak kroz trideset godina propovijedanjem na hrvatskom jeziku. — Čitao je relativno mnogo, poznavao prilično povjest u opće, naročito dubrovačku prošlost. Isticati se nije volio: milije mu bilo opočivati u blagoj sjeni samotnih samostanskih zidina. Uzornim redovničkim životom, poštenim i dobrim srcem znao je steći sebi i poštovanja i ugle- da kod mnogih, koji su ga poznavali, Prem- da je Dubrovnik kroz ovo 50—60 godina prošao kroz razne mijerie, i Pusić u tom ša- rolikom ambijentu živio, on je ipak uvijek ostao ono, što je bio — tip staroga bubrov- čanina dušom i srcem. — Bog mu dao po- koj onoga svijeta, a njegovu mu svojtu i redovničku braću utješio! Izgledan dar. Gospogja Marija Bo- gišić-Pohl iz Cavtata odredila je — na mol- bu društva za promicanje interesa Dubrov- nika — 10.000 Kruna za gradnju pomen- česme njenom blagopokojnom bratu D.ru Baldu Bogišiću, u novom parku na »llijinoj lavici«. Učiććijtva hi, radiie žrtvovalo po 20 para od kukavnog paušala, pa je mogia qr: jinska Vlast štampati iste. Nadamo se, da se unaprijed ne će toga više dogoditi, a još je na vrijeme, da ih potegnu natrag i od- štampaju, kako je i pravica! Esperanto. Umoljeni smo za priop- ćenje slijedećeg poziva na pretplatu : Udo- voljujuć želji izraženoj sa mnogo strana, sastavljamo potpuni krvatsko-esperantski ri- ječnik, koji će doskora ući u štampu. — Da uzmognem približno ustanoviti količinu naklade, umoljavam sve one, koji kane ovu za svakog esperantistu neophodno nuždnu knjigu nabaviti, da mi se izvole dopisnicom do 15. siječnja 1910. prijaviti. Primjećujem, da će za njih riječnik jedva biti skuplji od 2 Kr., dok će knjižarska cijena biti kud i kamo veća. Ujedno primam već sada na- rudžbe na zasnovanu zbirku najbolje hrvat- ske poezije i proze u Esperantu. — Zagreb, 28. prosinca 19069. — Mavro Špicer, »Ju- rišićeva« ulica 27. Hrvatsko društvo , Zora“ u Cavtatu priregjuje na Vodokršte akademiju s plesom. Program je biran. Iz Kotora nam pišu: Osupnuše nas vijesu, da će iz našega grada za uvijek biti dignut dobar broj vojništva, da će premje- stiti duhansku režiju iz Škaljara, a napo- kon da će ukinuti i brze parobrodarske pruge za Kotoi. Naš grad mješte napredo- vati u svemu nazaduje, a kad bi se još gornji glasovi obistinili, to bi bio teški u- darac nad udarcem. Ipak ne možem« vje- rovati, da će se to obistiniti, ali u toliko neka je na preporuku zanimanim kao i svim Bokeljima bez razlike, da provide, te da nam taj možebitni udarac zapriječe! Upozorujemo trgovoes na oglas tvornice žigica g. Adama Reisnera u Osi- jeku, jer ne samo što od njih Ćirilo-Me: todski Zidari za Istru imaju znatne korisii i što su žigice prve vrste, nego se ujedno pruža zarada hrvatskim našim radnicima u Osijeku i podupire se hrvatska domaća in- dustrija. Naručbe prima g. Vjekoslav Jušić u Spljetu. pozoru djelujućoj »Slavonskoj biljevini« i »Pakrač- kim želudačnim kapljicama«. A SN mal EN AL DE NADAN OSLO U jema na oglas o dobro Vrloj i plemenitoj gospogji i s naše stra- Roma tomližju zabvalngs i harnost, a tim je i djelom pokazala kako žarko ljihi svoj mili Dubrovnik, kako što ga je ljubio i blagopokojni joj brat, prezaslužni naš ze- mljak. Svaki će Dubrovčanin vrloj gospogji haran ostati, a njezino plemenito djelo ne- ka bude na izgled ostalim dubrovačkim bo- gatašima. Svesrdno joj kličemo: Živjela! Množile se takove! Gajeva večer u ,,Zadruzi“, Mnogobrojni i čestiti naši akedemičari htje- doše vanrednom zabavom proslaviti stolje- tnicu poroda velikoga i slavnoga preporo- ditelja hrvatske književnosti i azbuke D.ra Ljudevita Gaja. Ista da sjedne strane do- kaže živu i neugasivu harnost, koju goji u svojoj duši prama ugiednoj i ljubljenoj o- sobi svoga miloga nastavnika, ravnatelja i oca mladeži veleuč. g. D.ra Josipa Pose- dela, a s druge strane da nagje kompeten- tnog suca u toj stvari, koji bi po devet za- kona prikazao, kako je pravedno i dostojno velike zasluge slavnoga Gaja, jednoglasno i jednodušno zamoliše veleuč. g. D.ra Po- sedela, da bi očinskom i muževnom svojom riječi još jedan put zasladio njihova srca blagom i učenom svojom besjedom, i za- nio slušatelje u one visine, gdje ne dopiru političke i tendeucijozne namjere, koje ža- libože truju i u najsvetijoj stvari naš javni život. | veleuč. Dr. Posedel i ako preko srca, jer je rok bio posve kratak i jer je on u nemilijem mašijem borbama vavijek sta- jao pri strani, odazva se jednodušnoj želji svojih gojenika, i učini da skromna zabava postane znamenita i posve ugledna. Iza kako g. Karlo Goga sa nekoliko ri- ječi oslovi mnogobrojno i pribrano drušwo, koje bijaše dohrlilo navlaš za to, da sluša predavanje veleuč. g. D.ra Posedela; iza kako istakne, što je vodilo akademsku mla- dež da odredi Gajevu večer; iza kako pre- stavi prisutnim Hrvalima znamenitost Ga- jeve proslave za naš kulturni napredak: uze riječ veleuč, Dr. Posedel. Iza kratkoga uvoda on je učeno i iscrpljivo obrazložio vas predmet u predavanju, koje je trajalo cijeji sat; i to tako učeno, tako svojski, da su svi slušatelji može se rijeti bez daha pratili tihu ali čarobnu njegovu riječ, U gla- a. God. VI. literature, redom kako se je pojavila; naj- prije u Spljetu, pak na Hvaru, dopokon u Dubrovniku: spomenuo je one velikane, koje mi slavimo kao oce stare naše litera- ture; spomenuo je što se radilo na kultur- nomu polju u Hrvatskoj, u Slavoniji, u G. | Herceg-Bosni, i istaknuo je kako sve te li- terarne radnje bile su mjesne i?veoma ste- gnute i u jeziku i u formama, niti su ho- dili za tim da naglase prama jedinstvu je- zika narodno jedinstvo: tako je sva lite- rarna radnja bila jalova i neplodna. Osim toga svak je pisao pravopisom, koji mu se pričinjaše zgodniji; dopokon svak se kitio osebinam svojega dijalekta, i nije postojao književni jezik. Tri su velike zasluge ne- izmjerne cijene D.ra Ljudevita Gaja: da je on navrnuo novu literaturu na literaturu starih naših spisatelja, i tako potaknuo ro- doljube, da proučavaju stare književnike i u njima se ugledaju za bogastvo jezika i uglagjene forme, te ih prenesu u svoje ra- dnje; da je Gaj izabrao štokavštinu kao li- terarni jezik, i tijem ukinuo sva luda izmo- tavanja raznih dijalekata i provincijalizma ; da je Gaj iznašao novi pravopis, koji je bio u malo doba svukud usvojen, te je oživio i učinio obljubljenu našu knjigu; dopokon da je Gaj za svoju stvar predobio odlične krugove u Hrvatskoj, uklonio sve protiv- štine i oposlovao dopust i privolu najviših krugova, da hrvatska knjiga ožive. Sve to isprepleteno hronološki i povjesnički, uz isticanje svih velikana, koji su Gaju poma- gali u izvršenju mučne i sudbonosne nje- gove zadaće, tako je zanijelo slušatelje, da kad je veleuč. g. govornik svršio svoje slovo, povicima odobrenja i pljeskanju nije bilo ni konca ni kraja. Neka veleuč. g. Dr. Posedel primi naše smijerne zahvale, jer smo po njemu uživali, što trudno da se više dogodi, čuti učenu i velebnu raspravu, uragjenu osobitom ljubavi i nadahnućem pravoga rodoljubnoga srca. Nakon toga g. Vlaho Ljubišić sa glasom slavulja ispjeva Zajčevu pjesmu »Domovini i ljubavi«, a burni zahtijev da ponovi pje- vanje najbolje svjedoči, koji je utisak i koji je zanos proizveo zvonki njegov glas. Mlada g.gjica Aninka Raha krasnoslovi pjesmu Stjepana Širole Ljudevitu Gaju, i to tako krasno, tako živo, e bi rijeti da ne govori malušno dijete nego kakova v'la s onoga svijeta. Na flautu, glasoviru i na korneti izvršiše tačno i majstorski tercet serenadu gg. kapelnik glazbe Raha, Vjenćeslav Križ i Serafino, kojijem takogjer burno zahvališe svi prisutni. Nakon toga »Gundulićev« or- hestar zaudara »Hrvaticu Stahuljaka« u ko- jem istakne se na violinu g. Vučetić i o- stali diletanti uza nj; i tako svrši se zaba- vni dio, koji će ostati živ kroz godine i godine u našoj pameti, u našemu srcu, kao iaaimaa večer radosti i_ ushićenja. Ostaje još da harno zahvalimo g. Vjenćeslavu Krizu, koji je nakitio prostorije takovom vještinom da je svakoga zadivio. Božićnje drvce u preparan- diju. Primamo i rado priopćujemo: Kad je u prirodi tamnije, hladnije i tužnije, kad je vanka i rad teži, kad svak jače želi da u kući nagje svjetlosti, topline, veselja ,i po- činka — tada krsćanstvo slavi svoju najveću svetkovinu, tada se okupljaju rogjaci i pri- telji, da pobugjuju uspomena, da snivaju nade, da jedni drugima čestitaju svako do- bro. Mnoge novi Božić ne zateče u životu, ali ih osobito taj dan spominje ljubav nad- živjelih, a zamjenjuju ih novorogjeni — uz- danice nove: tako je Božić svetkovina, u kojoj ljubav spaja prošlost i budućnost, us- pomene i nade. Običaj je da o Božiću i ovaj zavod pri- redi svečanost ze djecu, da se tako i tom nježnom vezom spoji dom i-škola, da se razvesele osobito ona djeca, koja kod kuće ne mogu da imaju ni darova ni veselja, ali i da oni, koji djecu ljube i za nju rade, postanu opet s djecom dajbudi za čas dje- ca... i sjete se svojih lijepih prošlih dana. Ide vrijeme, nosi breme; prolaze i mile dječje svečanosti, ali nikoje, kao one, ne ostavljaju milijih i nevinijih uspomena. One nam u teškom zbiljskom životu vraćaju u one ugodne časove iluzije; čine nam još milijom uspomenu na one, koje smo izgu- bili, još dražim prijateljstvo i ljubav onih, što su nam jošte blizu; donose nam i pos- ljednji odjek zadnjeg majčina blagoslova i zadnji osmijeh milih lica, što već crna zemlja krije..... I stoga naš zavod slavi s dječicom ovu svečanost! Ali ne bi mogao da to učini bez obilne pomoći pokrajinskog i mjesnog školskog vijeća, bez dara sirotinjskog vijeća i mnogih dobrih duša, koje su željele da i u tmurnoj zimi zrake žarkog sunca ogriju i naše ma- le sirote. Potpisano im je na svečanost s hvalilo na usta same dječice, ali im opet zahvaljuje i ovim načinom, premda znade da je dobroj njihovoj duši najmilija nagrada u samom vnijem crtama prikazao je stanje stare naše pomaganju siroti, a u osmijehu i veselju