Br. 258 PRAVA CRVENA HRVATSKA. U DUBROVNIKU. 29. Januara 1910 God. VI. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po 1 četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJ! 19 FAX Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik PRANO SCHICK. Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma | dopisi Uredništvu. zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para vi a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo 1 utužljivo u Dubrovniku. o >| hvalitelja i kažemo, da je knjaz Niko- la uvijek bio i ostao gorljivi Srbin, ne samo da nije nigda ukazao ljubavi tami Hrvatima (osim možda kojega kri- žića i naslova i štogod tako, da saspe KNJAZ NIKOLA. Crna je Gora ove godine u veselju, u ushićenju, jer nje vladar i knjaz slavi S0-godišnjicu svoga vladanja. Nakon nasilne smrti knjaza Danila, prvoga svjetovnoga vladara Crne Gore i brda, koji je bio izdajnički ubijen u Kotoru, naslijedio ga je sadašnji knjaz Nikola, onda pitomac jednog zavoda u Pari- zu, i to u pripukloj mladosti. Rekli smo, da je Crna Gora vnsela i ushi- ćena: te i ako mnogi listovi to ospo- ravaju i prikazuju stanje u Crnoj Gori kako opozicijonalno i razvratno, ipak cijenimo da se ne varamo kad kaže- mo, da je ogromna većina pučanstva uz svoga vladara. Bilo je doba u Dubrovniku, kada u pepela u oči), nego je nadasve hrvat- skomu narodu veoma na žao učinio, kad je u poslu slavenskoga bogosložja, a nadasve u onome zavodu Sv. Jero- nima zauzeo stanovište posve protivno hrvatskijem interesima. Kako je to živa istina, tako je živa istina da knjaz Ni- kola ima velike, ogromne zasluge za Crnu Goru, koju je podvostručio, una- predio i mnogim veoma važnim i ko- risnim ustanovama usrećio. Kada se pro- misli, koliko je sićušna bila njegova državica, kad je zauzeo vladu; kada se promisli da gordi crnogorski barjak ni- je nikada klonuo ispred ogromne sile godišnjacima »Dubrovnika Zabavnika« slavio se je knjaz Nikola kao vladar vanrednoga uma, znamenitih sposobno- sti, kao prvi Slaven na jugu, koji je- dnakom ljubavi grli Srbe i Hrvate, ko- ji neprestanom brigom nastoji, da se učini Balkanski savez izmegju slaven- skijeh plemena, kako bi s jedne strane turske po izbor vojske; dočim je Sr- bija, koja se toliko prpoši, bila više puta potučena, i bila bi postala opet turska pokrajina, da ju Rusija i Austri- ja ne budu spasile; kada se promisli, da hrabri Crnogorci uz Hercegovce ne samo da su se junački obranili, tursku moć skršili, a sdruge strane|nego su na više mjesta i više puta po- usredotočili svoje snage, kako bi izvoj- razili turke, oteli im topove, zauzeli štili svoja prava i svoju samoupravu. im tvrgjave, te ih pritisli s jedne stra- Kako je očito »Dubrovnik je Zabavnik“ ne oko Trebinja i oko Nikšića, a s odviše navijao žice, i odnosni hvalo- druge strane prijetili Skadru; onda lre- spjevi, kako pretjerani, zaudarali su di- ba priznati da osim junaštva imali su iz- tirambom. S jedne skrajnosti ista gledne zapovjednike, koji su znali zgo- ona struja, koja je toliko uzvisivala knja-| dno naripiti i neprijatelja poraziti, a u za Nikolu, pala je u drugu skrajnost : | glavnomu to je opet zasluga knjaza ima dvije-tri godine da izvjesni listovi, Nikole. Njegova je takogjer velika za- i to većinom »srpski«, tako nemilo, sluga, da je znao okupiti priznate knji- tako okrutno, tako gadno napadaju ževnike, umnike i pjesnike, te po nji- knjaza Nikolu i dom Petrovića, da se ma udijelio svojoj državici Bogišićev svaki čitalac ima uprav zgražati. |nije- zakonik i još mnogo toga korisnoga su samo ostali pri riječima, nego pla-|i pohvaljivoga; a opet ti umaici a na ćena pera uortačila su se sa razvratnim glavi im vrli Sundečić znali su zgodno elementima, kako bi nasilnom rukom usmrtili knjaza i dom Petrovića. Mi koji se držimo srednjega puta, biva istine i pravice, kudimo pretjeranost PODLISTAK. Gospar Vlagi. Kad ono ljetnoga jutra sunce za Žarko- vicom pomoli oko i prvom ždrakom ošine vrhove mirisnog borja na samotnjoj Petki i na kitnoj Gorici Sv. Vlaha i poljupcem po- zdravi gusto busje na Lokrumu, sipajući nad ostrvom zlaćeni dažd vazdušnih mole- kula, te se sa sitnim praškom cvjetova i sa mikroskopičnim kukcima u nestašnjoj igri nadmeću, i kad ona pusta vodena ploča, tihim lahorom ištom poskorupljena, plane odjednom u svakojakim šarama, kojim maj- ka Jadrija protkiva plavetnilo, štono odsije- va visokom nebeskome svodu, e se u nju i u sebe zaljubljen zrcali, nepomućen ni pra- ,mom magle ni bičem oblaka, onda zelene Pile i bijele Ploče i radišni Gruž i vlaste- oski Lapad protaru oči i iz slatkog se po- činka bade. Na brdu i u polju ptice pjevi- ce izvijaju pjesni ljuvene, kukci zuju, a ko- koti budilici poju. Na moru jedini bijeli galeb sporim letom mdčke monotone zavoje svija. e. mladi, bujni život prožimlje sve: od crva do čovjeka, od trave do stijene, na RR i pronijeti ime knjaževo i učiniti da ga Evropa poštuje. I zadnji spor izmegju naše Monar- hije, Srbije i Crne Gore, koji je tako kojoj rosa, što je pred zoru pala, pod su- čanom žegom isparuje. Za surim zidinama, u hladovitom osoju, grad Dubrovnik jošte spava. Puste su bije- le popločene ulice, gdjeno starinske palače široke sjene odbijaju. Placa, sa dvostrukim redom zatvorenih prodavnica, samoću još samotnijom pravi: sjeća te ukopišta i gro- bnih ploča. Divna arhitektura Spasove crkve i one Sv. Vlaha i Sponze i Kneževa Dvora taj upečatak ne slabi, već jača. Tugjinac, koji u ono vrijeme onuda nabasa, uskrisiva okom pameti minule dane, što se nikad vi- še vratiti ne će. I vigja lagane šajke, gdje morem križaju, i krupne galije, gdje se s debele pučine vraćaju kući krcate blaga. l na njima bijeli stijeg Sv. Vlaha, onaj isti, što se i na Orlandu vija. I vigja knezove, banove i krajeve, gdje pod tim stijegom zaklona traže. I vigja gospodu, u svečano- mu ruhu, hodom stavne, svjčtom teške, gdje se pred Dvorom šetaju, čekajući da ih zvo- no u vijećnicu zovne, | tad promišlja, da nije samo jedno sunce, koje na nebu sjaje i da ždrake njegove nijesu dovoljne, da iz- biju iz srca pupak, ko što ga iz zemlje VAĐ0 2..... No ta snitva ne ve dugo. Sunce oba- sjava zidine i palače. Čeljad po ulicam vrvi, ne tužna, već vesela, ne zamišljena, već za- *) Op. Ur.: Prenašamo ovaj podlistak iz »Ve- Sarajevskog černjeg Lista«, napisan od njegovog | POslena. | čuje se razgovor i čuje se smi- urednika a našeg sugragjanina g. An-|jeh. Život; topli, bujni život. Tmušne pri- eek jer smo u da ni = kaze prošlosti odstupiše pred svježom re- ga pročitati, o ujeiti na goapara Vlogja; a u narodnom ćemo) dije proicai nou M PAŠE broju ne konca istoga nadostaviti o njegovoj| diše. Prošlost je spomen, kojeg kćeri, koja je nazad mala godina u Dubrovniku |Čanin sjeća, kad knjige čita. Jer svaki, pa i umrla. najmiliji spomen, vremenom izlinja. Ta čo- | porazno svršio za Srbiju, za Crnu Goru a|lje svršio dično i pohvalno, jer je ma- lena Crna Gora dostigla, da ima po- sve slobodnu morsku luku u Baru, i tako otvorena vreta za irgovinu i pro- met. Naravno, nije nam moglo biti milo kao Hrvatima, da Crna Gora traži naše zalegje, kršnu Hercegovinu kao »srp- sku« pokrajinu, ali cijenimo da je to učinila radi Srbije, a to će biti najbo- vatima u kulturnomu i ekonomskomu napretku. U Magjariji. Napokon je veliko ministarstvo otstupilo, kako donijeti dobra i sreće jadnoj domovini Jur fakt da Khuen jest glavni čimbenik wu Ugarskoj imao bi ih opametiti i navestiti da upotrebe skrajna srestva i prekinu svaki ugovor i svaki dogovor s onim, koji je ba- ratao s njihovom domovinom ko s prostom robinjicom: imali bi podignuti glasni pro- svjed, da se sabor sastane i da vijeća o položaju, kad su nastupili tako kritični časovi, da se uprav radi hoće li Hrvatska biti po- sestrima gorde Ugarske ili prosta robinjica i Kruna je primila po treći put ponugjenu | \odreku. Mješte Wekerle-Košuta od nazad da- | na preuzeše vladu bivši ban Khuen i nje-| govi ortaci, ponajviše iz liberalne stranke. Parlamenat je bio pozvan, i pred istijem će ministar-presjednik iznijeti svoj program, ali mu se pripravlja velika oporba, koja će ga ili prisiliti da otstupi ili primorati da \upotrebi ona srestva, koja će biti po svoj _Iprilici oposlovao kod Krune, za slučaj kad jeli šnjome sve nevolje i nesreće oči-| \parlamenat ne bi mogao proslovati. Glav- toga poraza. Držimo da smo tijem ino bi pak srestvo bilo: raspust parlamenta skreno i otvoreno ali po istini kazali i novi izbori, koje bi srestvo cijenimo bilo o knjazu sve što zaslužuje: mi bi da-|naj povoljnije da se pročisti okuženi zrak, nas veselo i radosno osvrćali se na pod pritiskom kojega nalazi se Magjarska njegovu 50-godišnjicu vladanja, da nas ima nekoliko decenija. Ako svi znaci ne va- lja stranica u pohvalu knjaza Nikole, koji dočim je Srbija njegovala urotnike, da upropaste Crnu Goru, znao je zi-| tomiti pravednu srdžbu i ustati da di- od toga ne odbija očita njegova ten- encija, da vam zasjedne za vratom; ali mu ipak priznajemo sve one vrline ikoje ga faktično krase, te nam je milo da Slavenskomu jednomu vladaru, baš za to jer je jako ograničena njegova vlast, dolaze na poklone izaslanici i ra- tni brodovi raznijeh velesila. To je po- nosno za nas kao Slavene, i stoga se radujemo i srdačno želimo starcu knjazu da prožive spokojno stare svoje dane; da dočeka svaku sreću u domu svome, ali uz jedan uvjet: da poradi iskreno i odvažno nastoji, kako bi mi svi Hr-' vati u našoj Monarhiji dočekali dan, sreće i ujedinjenja; kako bi t. zv. Srbi prihvatili državno hrvatsko ime i uprav bratimski radili s nama, da budemo sre- tni i uživamo potpuno naše pravice, za kojim vapimo: a kad bi to knjaz uradio, onda bi mu svom dušom za- željeli, da zauzme stare zemlje srpske na Balkanu, izbavi ih ispod turčina, pridruži junačkoj svojoj zemlji i ute- melji kraljevstvo srpsko, koje bi bilo poštovano i dobro vigjeno od svijeh vlasti i bila bratska potpora nama Hr- vjek ne živi u prošlosti, već u sadašnjosti. A sadašnjost je Dubrovniku jamac za bu- dućnost. Uskrisiću pred čitaocem jednoga od tih gospara, čiji je otac njekad šetao se »pred Dvorom« onako, ko što ga je pomenuti tu- gjinac u razigranoj mašti vigjao. -Taj je gospar umr'o god. 1853., a mislim da je bio zadnji dubrovački gospar u potpunom smislu riječi. Vas svoj život on je sproveo u prošlosti: od sadašnjosti niti je mario znati niti je išta znao. Njom se je bavio samo toliko, koliko mu je trebalo, da mu, što je žalio, još nezaboravnije bude. Jedinu je prošlost ljubio; sadašnjost je prezirao; u budućnost nije vjerovao. Ogranak stare vla- sieoske porodice, bijaše aristokrat od glave do pete. Jedan njegov djed bješe uzeo za ženu jednu Valois, a to je krajevska krv. Bijaše ponosit, ali ne oho. Ponositost nije porok. U njega pak pogotovo nije bila po- rokom, jer blage ćudi, dobra srca, bez na- trune zlobe i zloće. Nije se oženio niti se htio oženiti, i ako je mogao. U Dubrovni- ku bio je prva ličnost, od svakoga bez ra- zlike čašćen, ne s toga valjda, što je bio imućan, već jer je uvijek sebi došljedan bio. Kako je on shvatao život, nije ga niko u Dubrovniku shvatao. Srećom. Prema tome je i njegovo ponašanje odvajalo mnogo od onog njegovih gragjana. No to mu nije ni- ko upisivao u grijeh, koliko god su njegove riječi katkada oštre bile, a njegov se način gdjekad i kosio sa pravilima društvenog ži- čo- [vota. Držali su ga origiinalom, biva čuda- raju, narodnosti, koje su u Ugarskoj dobro uregjene i viteški se drže proti svemoćnoj sili protivne im vlade, stekle bi nekoliko mandata, koje do danas ne mogoše steći, jer nasilni pritisak zabranjuje skupštine, za- tvara glavne spobornike, sustavno globi ra- zne novine, ukida ih i njihove urednike oprema s one strane brave. I socijalisti bi se okoristili, jer opće pravo glasovanja da- lo bi im naj bolji način da ukažu koliko su snažni, nadasve u glavnijem mjestima i gradovima prostrane Ugarske. Uz nove pri- like a nadasve uz pritisak vlade i liberalci |bi stekli nekoliko mandata, a posljedica '|svega toga bila bi: dvije glasovite skupine, Ilona Košutova i ona Justhova, koje su pri- \vidno nesložne a tamo ispod vode rade dogovorno da prisile Krunu na potpuno uz- micanje, po svoj bi piilici izgubili nekoliko mandata, te bi njihova otporna snaga u do- brom dijelu jenjala još više, jer javno bi se mnijenje osvijestilo i dalo ruku onoj stran- ci, koja stoji tvrdo na nagodi i hoće da ju uzdrži, pak bilo i u lošijoj ediciji, nego li je bila prva nagoda god. 1867. U toj nemiloj borbi, koja će obuhvatiti svu Ugarsku, da je sreće Hrvati bi imali biti jezičak na tezulji, a tamo su ništa, jer njihovoj samovolji. A da bi samo ugova- rali sa Khuenom i odnosnim ministarstvom još bi se stvar mogla opravdati: »od nevolje babu vode kad nevjeste ne nahode«: ali po izričitoj želji i maredbi istog ministarstva oni ugovaraju sa poglavicom »glasovitih« magjaronaca D.r Tomašićem i sa poglavi- com »Srba« magjaronaca Šumanovićem. Što će se iz svega toga izleći, ne znamo, ali je takovo stanovište najpogibeljnije za naro- dnu stvar. Istina, ovo zadnje doba D.r se Tomašić opoštenio krasnom radnjom, kojom brani i zagovara hrvatske pravice; ali sama opstoj- nost da on želi sporazum sa Magjarskom, koja je neprestano i sustavno kroz dugi nfz godina kršila i tlačila onaj isti zakon, ko- jega je svečano glasovala i s kojim se ob- veživala pred svijem svijetom, da će ga pošteno vršiti, jur prejudicira svu stvar i bi- la bi dostatna da hrvatski delegati, ako su pravi rodoljubi, odbiju svaku kooperaciju u tako mrljavoj stvari. A da bi bolje nasjeli hrvatski delegati, listovi donašaju, da kada bi se sreli ovi, Tomašić, Šumanović i ma- gjarsko ministarstvo, onda bi ovo opozvalo pragmatiku, kojom je nanešena teška uvrje- da zakonu i slobodi Hrvatske. Kad je ta- ko, očito je da bi to samo bilo pusto obe- ćanje, koje kad bi i zaista bilo provedeno lasno bi se moglo dogoditi da kakovom novom pragmatikom stari zulum opet ožive. S toga mi očitim nopovjerenjem gledamo na te dogovore i pregovore, i kad bi smo mogli poraditi i kad bi naš glas uvažen bio, mi bi smo otprto istaknuli, da se svi ti po- kušaji, dogovori i pregovori zabace, da se dalje ne zalugjuje narod, nego da se stoji na ovome stanovištu: Hrvatska o sebi! ministarstvo i Wekerleovo i Khuenovo na njih se ne osvrće koliko da i nijesu; a oni bez direktive upuštaju se u dogovore i u svakojake eksperimente, koje ne mogu ni- Sabor i učiteljstvo. Pri svojem zasjedanju god. 1905. — va- lja priznati — sabor je ipak nešto učinio kom. U Dubrovniku — koji tu vrst čeljadi |gusa non & čitta da cappello«. (== Dubrov- poznaje — čudaku prosto je sve, to više pak | nik nije više grad gdje se nose klobuci). plemenitom čudaku, plemenitom ne krvi, Otkad je republika pala, za njega je i Du- već srcem. \brovnik bio panuo od grada na selo. Evo Gospara Vlagja — tako se zvao — više i druge definicije Dubrovnika iz njegovih niko ne spominje osim 2—3 starca. U pu- usta: »Andana butigd«, biva: Eine Geschafte- ku pomiče se jedino pridjevak, šlo su mu |nallće (= voj prodavnica). bili nadjenuli : anima fiera e nobile (= po-, Rijetko bi hodio u kafanu. Nije igrao ni nosita i plemenita duša). Taj pridjevak go- karata mi biljara. Jest šaha, i to s jednom govori dosta. Pošto je gospar Vlagi umr'o ciglom ličnosti: s njekim Marinom, papuča- mnogo i mnogo godina prije no sam se rom od zanata, dakle čeljadetom iz prosto- rodio, zato sve što o njemu znam, znam ga puka. Vlastelin i pučanin, u ono doba, jedino po čuvenju. Obaznao sam ovo, što gdje igraju u kafani javno! Monstrum! | ću vam pričati, iz usta svoga pok. prijatelja njeko će ti gosparu Vlagju prišaptat, da je dum Ivana Stojanovića, koji ga je dobro ta pojava prilično sablažnjiva, pa ako hoće poznavao i koji ga je na smrti ispovijedio, | igrat, nek igra s čovjekom prema sebi, a ne pričestio i uljao. Bio sam i nazad godina s jednim Marinom. »Zašto? — njemu će napisao nješto o tome vlastelinu u »Obzo- |tiho gospar Vlagi, upiruću kažiprstom u če- ru«, ali vrlo malo, Ovim, što danas pišem, | ljad, što su tu u kafani bila, trgovci, čino- oskače prilično jako i bistro harakter gospa- vnici i vlastela — Marino A, Marino 8B, ra Vlagja. Anekdotski oblik, što sam opisu | Marino C«. Mislim da shvatate, što je tim dao, mislim da naj bolje postizava svrhu. |htio da kaže. Gospar Vlagi bio je visok, a suh. Hodio Imao je nješto posla na sudu s jedne par- je vas uštapljen, polako i dostojanstveno, u | nice. Nije bilo kud, već je trebalo glavom desnoj ruci štap sa držalom od kosti; ka-| poći. I gospar Vlagi ode, s kapicom na gla- ko bi hodio, udrio bi jako štapom o tle. |vi i sa štapom, kako obično. Sjedne u pred- Tu naviku bješe od njega naslijedio i pok. soblju i čeka. Sudac bio zaposlen, ali ne- dum Ivan, Kako rekoh, bio je — ako ne/tom mu javiše, da je došao gospar Viagi, bogat — imućan. Imao je baština i kuća. istrča iz sudnice preda nj: »Ustrpite se, mo- Malo bi stanovao u gradu; najviše na Pe- lim Vas, gosparu Vlagjo, neka svršim jedan lješcu i u Rijeci (Ombla). Kapica na glavi, čibuk u jednoj ruci, u drugoj knjiga, to je bio život kod kuće. Kapica i čibuk, bez knji- ge, takav je izlazio van. Pa kad bi zalazio u Dubrovnik, ostavio bi doma čibuk, adi bi \nosio kapicu. | njeko mu jednom to zamje- iri na lijep način, dakako. A on će: »ARe- poso, pa sam ončas s Vama«, A gospar Vlagi će kako iz puške: »Soffrir, ognor sof- frir, altro consiglio darmi, padre, non sai?« To je stih iz Alfierovog dramata »la con giura dei Pazzi«, »Trpjeti, uvijek trpjeti, dru- goga svičta, oče, ne znaš mi dati ?« — Pro- mislite kako je ostao sudac! (Svršiće se).