ES r. 259. PRIMA CRVENA 1 U DUBROVNIKU, 5. Februara 191€ Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasio | Četvrt godine surazmjerno; polugodište. . DAKLE MIR! Ko god je pralio poslovanje tobož- njih hrvatskih delegata, ili kako ih realno i istinito Magjari zovu: »Hrvata zastupnika u Pešti«, netom je kangjija počela raditi i Rauch bio imenovan banom, mogao je odma opaziti, da to- božnji delegati skrušeno puzaju ispred Košuta, koji ih je onako glasno izigrao ; ispred Wekerlea, koji je prvi nazvao bana eksponentom magjarske po- litike, magjarskog imperijalizma pred onim ministarstvom, koje je ho- timično i brutalno provelo pragmatiku, sklopilo novu nagodu, više i više puta pregovaralo sa Krunom i sa ministar- stvom ove naše pole, a da je i_dele- gate i isti hrvatski sabor posve prete- riralo. Bilo je u istinu doba, kad su Zagorac i neki drugi iz koalicije na sva usta vikali: o dogovorima sa Ma- gjarima nikada neće biti ništa, i zato je naj bolje da sešnjima raskrstimo; bilo je doba kada je i Supilo to naglašivao u poduljoj radnji od nekoliko članaka: doista bilo je vike mnogo; ali gospoda delegati, koji su pred narodom rikali ko bijesni lavovi, : metom? bi stigli do Dunava, do bijelo- ga Budima, postali bi krotki janjčići; držali bi duga vijećanja, izdavali bi si- bilinske obavijesti svome narodu, od- gagjali bi od prigode do prigode za- uzeti tvrdo stanovište, te i ako bi po- digli koji prosvjed to bijaše po onoj talijanskoj: »tanto pro forma«. Zašla je zvijezda Wekerlea, Košut se skotrljao sa ministarske stolice, nastupio je pu- nom vlasti »usrećitelj« negda Hrvatske, ban »znamenite« uspomene, Khuen, i eto ti opet koalirce, tu mirnu janjad, gdje mu idu na poklone i prose od njega one »masne mrvice«, koje pa- daju sa gospodske ministarske sofre na tužnu Hrvatsku, koja kao drugi u- bogi Lazar gleda sa vrata hoće li mu gavan baciti barem ostatak svoje goz- be. Ko predvodi gospodu koalirce, da ljube skute i koljena Khuenu? Vode ih Tomašić, Šumanović i Chavrak, baš oni, proti kojim su oni ustajali kao proti grobarima slobode i blagostanja u Hrvatskoj; baš oni, koje su oni str- moglavili; i kada su to dostigli navi- ješćivali narodu, da su im s vrata ski- nuli najnemilije krvopije, i da će po njihovom nastojanju, po narodnoj vladi u hrvatskoj oživjeti sretna vremena, glasovitoga Kulin-bana. U svome su se PODLISTAK. g) Gospar Vlagi. U Kneževu Dvoru — to je krasna pala- ča, sagragjena u XVI, vijeku od Onofria Giordana ; u njoj je stanovao knez republi- ke dubrovačke za vrijeme svoga kneževanja; osim toga u njoj je bila i dvornica, gdje je vijećalo Veliko Vijeće — u Kneževom Dvoru dakle smješteno je ć. k. kot. Poglavarstvo i tu ima i kot. poglavar svoj privatan stan. Onda je bio poglavarom barun Rozner. Gos- par Vlagi imao je njekakvu raspru s kmeto- vima. Ovi se tužili na poglavarstvo. Pogla- var odapne pozivnicu gosparu Vlagju, s mol- bom da izvoli doći taj i taj dan u taj i taj sat kod njega, da se dogovore. | evo ti gospa- ra Vlagja, preodjevena u crno po svim se- dam zakona društvenog pravilnika. Kucne na vrata velike osobe, gdje je poglavar uredo- NMM God. VI. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata i oglasi šalju se zahvale i priopćena plaća se a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. | Administraciji. Pisma \ dopisi Uredništvo. | 30 para po petit retku. Za oglase 20 para sra Rukopisi se ne vraćaju. Iproricanju prevarili, i ne samo da ni- jesu utukli perjanice starih magjarona, \nego se evo utječu njihovom skutu, kako bi zajedno š njima imali i ako najmanji dio u novoj vladi, koja bi i- \mala nadoći. Drago nam je, da ne osugjujemo sami mi Starčevićanci takovu sramotu, nego sretni smo ubrojiti izmegju tijeh (čitatelji, ničemu se više ne čudite !) i istoga g. Frana Supila, koji muževni- jem riječima nazivlje takovo dogovara- nje nekolicine koaliraca: kapitulaci- jom, te kaže: »Uzalud glavu razbija- mo da nagjemo blaži, obzirniji, kole- gijalniji izraz za pakt, što ga je sklo- pila delegacija hrvatsko-srpske koalicije u Budimpešti sa grofom Khuenom, i pod njegovim pokroviteljstvom sa na- jizrazitijim prestavnicima khuenovštine i čavrakovštine u Hrvatskoj . ..... Čovjek ne zna bili se srdio ili žalostio, ili-proklinjao onaj kruti udes našega naroda, koji se tako neminovno ob- navlja i uništuje utaman toliku naro- dnu muku. Pa je riječ kapitulacija ko- liko oštra bila ne označuje situaciju u pravoj njezinoj slici. Ali hrvatska de- legacija učinila je i nešto gore od same kapitulacije. Ona je položila oružje, a da ne samo nije dobila nikakove ozbiljne garancije da će se glavno pitanje sukoba sa Ugarskom, magjarski jezik na željeznicama u Hrvatskoj od- straniti i uvesti hrvatski ..... nego samo što nije dobila vladu, nego je pristala da vlada bude ustoličena baš iz elemenata, koji su pravi direktni krivci svega zla, što ga Hrvatska trpi; iz ele- menata koji u hrvatskom saboru ne- madu ni stranke ni zastupnika; iz ele- menata proti kojim se baš i obrazo- vala hrvatsko-srpska koalicija. I da to nije nečuvena kapitulacija ! !!« Donijeli smo doslovno riječi toga perjanice, i baš žalimo da nijesu koa- lirci ostali uz njega, nego se sram otno prigibali ispred Khuena i ljubili mu ru- ke baš oni, koji to nijesu imali učini- ti ako u njihovijem žilama teče i sama jedna kap lirvatske krvi! Oh, veoma je teško hrvatskomu srcu ne protrnuti i ne planuti svetim do- movinskim žarom, kad gleda toliku podlost! Gorke su u istinu, ali posve opravdane riječi glavnoga našega gla- sila u Banovini, koje iz čemerne duše donaša znameniti članak: Na dnu sra- (== Naprijed!) | gospar Vlagi ugje i stane na pragu od sobe, Poglavar je po svoj pri- lici bio zaposlen, jer je čitao njeke spise, pa se nije okrenuo, da vidi ko je, no će, mahajući rukom: »Počekajte, molini Vas, časkom, pa sam odma s Vama«. — Mik, — Napokon dalo se poglavaru pogledat ma vra- ta, kad li vidi koga? gospara Vlagju, gdje stoji na nogama, vas uspravan kako štam- pano I, Skoči se brzo sa stočića i poleti k njemu, pa kazujuć rukom na kanapu: »Oh! prostite za boga, gosparu Vlagjo, nij&sam Vas bio vidio. Molim Vas, akomodajte se« (= izvolite sjesti). Gospar Vlagi poklomi se salonski, pa će učtivo i tiho, kazivajuć i on opet rukom na kanapu: »Prego, prego, si- gnor barone (i upre glasom na 1iječ barone). Sono in casa mia, ed io, che sono conte, Le do il permesso di sedersi«, (== Molim, molim, gospodine barune, Ja sam u svojoj kući, i ja, koji sam grof, do puštam Vam da vno radio, a iznutra čuje se glas: »Avanti!« sjedete prvi.) mote, gdje kaže: »Kad je grof Khuen doviknuo Tuškanu:; »Sluga!«, a Gjal- skomu pružio ruku, bili su naši koali- cijonaši blaženi, pa su svemu svijetu telegrafirali presretnu vijest, da je Tuš- kan Khuenov sluga! Tek su zaboravili javiti, jeli prije grof Khuen skinuo ru- kavicu, nego je Gjalskomu pružio ru- ku, kojom ga je u svoje vrijeme izba- cio iz službe. Tuškanu Khuen nije htio pružiti ruku, a kako bi Tuškan sretan bio, da je osjetio pritisak one ruke, koja ga je u tamnicu stisnula ! Sramota ublažena s tim, što je smi- A Ako se ne varamo, sve je to maslo u glavnomu one tobožnje naše braće, koji bi onda odahnuli, onda oživjeli kada bi hrvatsko ime posve nestalo u narodu; ali i ovo uzmićanje, i ovo ra- zočaranje, ova kapitulacija ili sramota otvoriti će uhvamo oči rodoljubnim Hrvatima, da ugledaju i vide kud se je išlo toli oglašivanom koalicijom, i kako smo mi dobro slutili, kad smo odma s prve ustajali proti takovim po- kušajima, kad smo čisto i bistro go- vorili, da će Hrvatu osvanuti bolji da- ni, kad svaki Hrvat bude Hrvat i ni- šta drugo, pod lozinkom; Hrvatska Hrvatima! I to jer očito na izjavu D.ra Bauera presjednik magjarskog parlamenta Gaal uz povlagjivanje sabora izjavio je, da on za tu Hrvatsku kao kraljevinu ne ona, kao ogromna većina sabora nije|zna. A još neki koalirci metanišu i lju- dobila niti vlade svoje! Još gore: ne|bakaju u pregovorima ?! Rusija i Austrija. Ova dva gorostasa kad su pozoba- la Poljsku, koja ih je dijelila, postala su susjedi, i nastalo je takmenje radi južnijeh pokrajina na Balkanu, gdje je još Turska u snazi zapovijedala. Ne- tom je Petar 1. potvrdio sjever svoga carstva i na skrajnjoj granici prenio svoj glavni grad, koji nosi njegovo ime, odma je počeo namišljati i radili kako bi se na jugu prostro do Cari- grada i zauzeo to najvažnije mjesto u svijetu. Biti će laž, da je on oporu- kom naznačio naslijednicima Carigrad, kao najljepši alem-kamen u kruni sve- možnoga cara; ali je živa istina da od Katarine Il. pak unaprijed svi su ca- revi potajno potkopavali Tursku, a sva- ki put kada bi dobra prilika bila, sje- verni bi megjed sašao na Prut, na Du- nav, u Malu Aziju, da pomiluje svo- Kad bi došlo vrijeme, da valja plaćati dr- žavi poreze na kuće i na baštine, ovaj bi se prizor s gosparom Vlagjom redovito sva- ke godine ponovio: Najprije bi porezni ured poslao gosparu Vlagju prijavnu cedulju, gdje je bilo crno na bijelu, da kroz to i to vri- jeme treba mu platiti toliko i toliko poreza za kuće i baštine. U cedulji je ujedno bilo zabilježeno, koliko ima roka za utok. Gospar Vlagi uzeo bi lijepo cedulju su dva prsta i njom bi pripalio čibuk. Ele, došlo bi vri- jeme, da se plaća, a o Gosparu Vlagju ne- ma ni habera. Porezni ured pričekao bi još jedan, dva, tri i četiri dana i napokon oda- peo bi drugu cedulju, gdje ga se skladno opominje, da kroz taj i taj rok svakako pla- ti. Isto kako puhat u vjetar, Sad dolazi na red treća cedulja: ako se ne plati u tri da- na, licituje se biće. Gospar Vlagjo ni pisnut. Činovnici, jadni, na trista muka. Žao im je ugledne ličnosti, a žao im je opet i javne sablazni. Ama, nema druge, već valja zapli- jom teškom i oštrom šapom, onako kako razjareni megjed zna, slaboga Turčina. Složni napori velikih evropej- skih sila, a nadasve gorda Engleška, više su puta ukrotili megjeda i oteli mu plijen iz pandža, Naša Monarhija dugo i dugo nije se obzirala na ten- dencije i napore Rusije; ali za Krim- skoga rata a nadasve za zadnjega Ru- sko-Turskoga rata vidjela je, da ako se ne prene i ne poradi, lasno da se nagje prevarena, opkoljena i ugrožena od raznijeh državica, koje se vrte oko Rusije kao sateliti oko planeta; te je najprije lukavom formom zauzela Her- ceg-Bosnu i pašaluk Novoga Pazara, a u slučaju nove diobe Turske nara- vno da bi tražila i nešto više na Bal kanu. Suparništvo je raslo, i za stalno bi- lo bi se došlo do rata, da nutrnje sta- nje Rusije ne bijaše razvratno, i da joj nije sa skrajnoga Istoka zaprijetila ve- lika pogibelj od Japana. Naravno je, da je Rusija morala tražiti način i sre- stvo, kako suparništvo ne bi došlo do skrajnosti, i okrunjene su glave našle način: razdijelile su Tursku u dvije sfere upliva, da u jednoj bude prete- žita vlast naše Monarhije, a u drugoj ona Rusije. Što je dalo povoda, da se taj dogovor uništio, ili aneksija Herceg- Bosne, ili kakove druge diplomatičke tajne, izvjesno se ne zna: to se ipak izvjeeno znade, da nakon aneksije sva je Rusija planula, odnošaji dviju mo- narhija bili su posve nategnuti, tako da je car na svomu putu u Italiju po- duzeo dugu ophodnju, da navlaš mi- moigje našu monarhiju: i već se zna- tiželjno i u strahu isčekivalo pramalje- će, koje bi moglo donijeti sudbono- sni sudar dviju takmiteljica. Kad na veliku utjehu i radost svega svijeta, a nadasve nas Slavena, svi listovi ovi- jeh dana govore i temelje, da su se dvije susjedne monarhije sporazumjele i sprijateljile. Kada se promisli koliko nas ima Slavena u našoj monarhiji i s kojijem bi smo ushićenjem pozdravili iskreni i prijateljski dogovor naše monarhije sa Rusijom, svak može shvatiti kako su nas zadovoljili takovi glasovi, jer od rata, toga nesretnoga biča, nebi bilo sreće ni koristi ni jednoj ni drugoj monarhiji, obe bi se smrtimice iskrva- vile i oslabile, i dok bi se one gloži- le neko bi se treći okoristio. Dočim dogovor dviju monarhija veoma bi jenit i licitovat. I eto ti u Rijeci — gospar Vlagi stanovao je stanom u Rijeci — fanta (uredovnog poslužnika) s jednim žandarom, pod puškom i pod bajunetom. Tako zakon hoće. Kucaju vili na vrata. S gosparom Vla- gjom stanovala je jedna cigla duša: stara služavka Mara. »Mdra, pogji vigji ko je!« Mara se vraća sva ustresena, da je žandar. »E, pa neka kuca. A ti da mu nijesi otvo- rila, jes' čula ?« Oni vani kucaju, kucaju, po sata: ne miče se niko, Eh! zakon kaže, da valja razvalit vrata. I naš ti žandar, pu- šku u ruke, pa kundakom na vrata. Zamahni dva tri puta, a ona se rastvorila u sve ši- rine. | evo ti fanta i žandara, pokunjeni, smeteni, s kapom u ruci, pred gospora Vla- gja: »Prostite, gosp.ru Vlagjo, mi nijesmo krivi... 20 nam je jako... prostite ,... »Otkud, otkud! — on će ih prekinut — sje- dite, akomodajte se«. Pa će Mari: »Mara, donesi kupicu malvasije za ove gospare!« Kad su žandar i fanat popili malvasiju, pospješio onaj proces, koji se nemi novno ima dogoditi, a taj je da Ma- ćedonija, Albanija, pašaluk Novoga Pa- zara i dio Rumenije ili imadu steći že- ljenu i traženu slobodu i samovlast, ili će zaokružiti srodne im državice na Balkanu. Na taj način kada bi ti na- rodi bili slobodni i zadovoljni, nestalo bi ono prezanje i onaj strah, koji sva- koga obuhvaća kada se premaljeće pri- bližuje. Rusija i Austrija, kad bi to do- stignule onijem narodima, stekle bi harnost i privrženost njihovu, i mogle bi kroz mnogo godina crpsti neizmjer- ne blagodati obrtom i trgovinom, dok bi ti narodi dorasli da mogu o sebi živjeti. Uhvamo, da su glasovi istiniti, i mi bi smo se najviše obradovali kada bi bili gotov čin, koji bi uklonio strašnu utvaru rata i pregona izmegju velikijeh dviju monarhija. Iskustvo i dobrota na- šega uzvišenoga Vladara i u tome bi svojijem harnijem narodima pružila o- čiti dokaz, koliko ona ljubi i njeguje sve oae odnošaje, koji mogu koristiti i usrećiti vijerne njegove podanike. Bosanski ustav. Donašamo glavnije podatke o ustavu za Herceg-Bosnu, koje je doiiio bečki list »Neue Freie Presse«, a po svoj prilici primio ih je iz vjerodostojnog izvora: Sabor će brojiti 92 člana, naime 20 viri- lista i 72 izabrana zastupnika. Virilisti bit će dijelom vjerski dostojanstvenici, dijelom visoki činovnici. Svaka od triju glavnih konfesija: katolička, grčko-istočna i musli- manska, bit će zastupane u saboru sa 5 konfesijonalnih dostojanstvenika. Zastupnici islamske konfesije bit će: reis-ul-ulema, va- kufski direktor i tri muftije. Grčko-istočnu će crkvu zastupati četiri metropolite i pot- presjednik velikog upravnog i prosvjetnog savjeta. Katoličku će crkvu zastupati vrhbo- , |sanski madbiskup, mostarski i banjalučki biskup i oba franjevačka provincijala. | je- vreji imat će u saboru jedan virilni glas: sefardijski nadrabin u Sarajevu, Od svjeto- vnih dostojanstvenika imat će virilni glas u saboru: presjednik vrhovnog suda, pre- sjednik trgovačke komore, presjednik od- vjetničke komore i načelnik sarajevski. Za saborske izbore bit će izbornici po- dijeljeni u tri kurije, U prvu kuriju spa- daju veleposjednici i inteligencija. Ova se kurija dijeli na dva razreda. U prvom će \izborničkom razredu birati veleposjed (ve- ćim dijelom muslimani); birat će svi oni ze- mljovlasnici koji plaćaju najmanje 140 kru- na godišnje zemljarine. U drugom izborničkom razredu prve ku- rije birat će oni veleporeznici, koji plaćaju najmanje 500 kruna godišnjeg direktnog upita ih gospar Vlagi, što žele. Oni mu ka- žu, da su došli zaplijenit. »Dobro!« | po- vede obojicu u sd/u (dvornica). Tu je, po srijedi, veliki st0, a na stolu prstena, ko- lajna, plitica, svijetnjaka, ožica, križa od zla: ta i od srebra. »Služite se!« Gleda fanat ima li novaca: nema ni prebjene pare. | od toga blaga božjega uzme onoliko, koliko mu se na oko čini, da će pokrit porez i tro- škove, pa +Sluga Vam se1..« — »Klanjam Vam se!..« i put za uši. Ured bi prodao na licitaciji što je bilo zaplijenjeno, a našle bi se dobre duše, koje bi zlato kupile i od kojih bi opet gospar Vlagjo ga iskupio, ali ga nigda nije on dao iz svoga džepa, di- rektno, ni pare za poreze. Taj bi se tragi- komičan prizor svake godine ponavljao, ta ko da se porezni ured na ovrhu privikao i slao odma žandare, bez ikakve prijave, bi ovaj pokupio što je potreba i mirna Bo- sna. (Svršiće se).