Br. 260

druga središta idu u lugjinu: čini nam
se, ko da se razdvajamo od brata ro-
gjenoga, ko da je crna vrana zaku-
kala smrtno opijelo u našijem strana-
ma. Žalimo nadasve, jer muslimani
Herceg-Bosne su ponosna grana na-
šega hrvatskoga stabla; osim vjere oni
su domorodci od pete do glave, ra-
dišni, umjereni, ponositi, pravi junaci.
Kad ih turkuša htjede prignjaviti i po-
sve ih učiniti robuve u svojijem ru-
kama u doba Ali-paše, a nadasve zlo-
glasnog Omer-paše i silovitih vezira iz
Travnika, oni su znali junački se bo-
riti, junački ginuti, da brane pradavne
običaje svoje, povlastice svoje, svoju
zlatnu slobodicu. Neka se ne boje ka-
tolika: svaki pravi katolik zna, da je
vjera od Boga, i poštuje tugje uvje-
renje vjersko kao svetinju, u koju se
ne smije dirati, te zato ako braća mu-
limani budu vijerni svojoj vjeri, od
strane katolika nikakva grožnja, nika-
kva pogibelj ne može im zaprijetiti.
Neizmjerno bi nas obradovalo, kad bi
smo saznali, da su se muslimani od-
rekli selitbe i da su nakanili živjeti uz
rodnu grudu, za nje dobro poraditi,
za nju -muku mučiti, i dogju li teški
dani borbe i nevolje, za nju ginuti
skupa sa milom braćom svojom. Mi
bi željeli, da listovi muslimana krasno
uregjivani, osvrnu se na ovaj naš glas,
i da se naš vapaj prostrč od kuće do
kuće muslimana, od pastirske kolibe
do begovskoga dvora; da dopre u nji-
hova srca i da im reče: Braćo musli-
mani: Ova vam je zemlja sveta; vaši
susjedi jesu prava vaša braća; ustrajte
i ostanite uza nas, i nemojte da vas
kojekakve malekosti otugje i izgone iz
mile domovine! Nedajte se, jer nema
na svijetu zemlje do mile svoje do-
movine!

 

Poziy na vijeće stranke.

Posljednjih dana zbiše se u našoj domo-
vini neke važne i sudbonosne promjene. Vla-
da baruna Raucha otstupila je. Na njezino
mjesto imala bi doći vlada od članova
bivše narodne stranke, bi se u saboru
oslanjala na srpsko-hrvatsku koaliciju.

Sve ovo toli je neočekivano nadošlo, da
znamenito mijenja položaj u zemlji. Za to
je dužnost i hrvatskoga naroda, s čijom sud-
binom eto odlučuju još uvijek magjarski
vlastodržci, da prema novomu položaju, u-
očivši svoje neotugjive probitke, zauzme do-
lično stanovište te se pripravi na novu
ustanovnu borbu.

Pošto bi se imao i hrvatski sabor sastati
na zakonodavni rad, osjećaju zastupnici Star-
čevićeve čiste stranke prava živu potrebu,
da gledom na sve to stupe u što uži do-
ticaj s pristašama čiste hrvatske misli, kako
bi se s njima posavjetovali o važnim nuždnim
koracima najbliže budućnosti.

S toga vodstvo stranke sazivlje ovim Vi-
jeće stranke za četvrtak dne 17. veljače
1910. u 10 sati prije podne u Starčevićev
dom.

uzalud. Pita djevojku, da nije ko sumnjiv
u kuću dolazio; ova odgovara da nije. Kad
poslije dva mjeseca stvori se abit u orma-
ru, i to »vas izmaćan, ishaman i na više
mjesta rasparan«. | prizna djevojka (sluški-
nja) što je učinila: dogovorila se sa vojni-
kom, koji je takogjer kod njih posluživao, i
sa jednom sluškinjom iz susjestva, pa
svi u maškaratu, na veljun, a vojnik je
bio obučen u svilenom odijelu gospogje
Luce, a one dvije od vojnika ! Ipak im je
gospogja Luce oprostila, i nije htjela da
kaže svome mužu, jer reče: »što ću ga ho-
dit jedit, kad se abit isto ne može povratit
kakav je bio«. Promislite, kakova je to do-
brota! — Guspar Vlagj, kada je boravio
u gradu, stanovao je na »Prijekomu«, a
prama njihovoj kući da je bila jedna go-
stionica, u koju je dolazio spomenuti ofi-
cir, i — kako sama reče — »tu smo se u-
poznali i nakon nekoliko mjeseca učinili
vjeritbu, bez da je otac išta zno«, Ali, pri-
je nego se je vjerila, vagigjala je — ko
što sama naglasi — lijepoga mladića pok.
Iva Jakšića, vrsnog učitelja muzike a na-
dasve violina. (Bila su tri brata: Ivo, Leso
i Stijepo, s Konala, a Ivo je nazad mnogo
godina umr'o u Trstu). 1 jedan dan dogje
Ivo Jakšić u njezinu sobu, da se razgova-
raju. Kad nakon malo začu se hod gospa-
ra Vlagja, a Ivo ne zna kud će, i brže bo-
lje sakrije se pod postelju. Luce je pretva-
rala se, ko da rasprema sobu, a gospar

Molimo s toga sve članove Vijeća stranke,
da na ovaj važni sastanak svakako pristu-
pe. Isto tako molimo i pozivamo sve klubske
organizacije Starčevićeve čiste stranke prava,
da na Vijeće izašalju svoje pouzdanike.

Radi se o važnim hrvatskim probitcima,
pa će stoga Vijeće stranke imati da izvrši
važni zadatak, da magje srestva i putove,
kako bi se što uspješnije pomoglo pobjedi
čiste hrvatske politike u starodavnom ovom
kraljevstvu lirvatskom.

Neka dakle nijedan član Vijeća stranke
ne izostane od ovog velevažnog sastanka.

U Zagrebu, 5. veljače 1910.

Mijo Tkalčić, Dr. Josip Frank,
podpresjednik. presjednik.
Dr. Karlo Bošnjak,

tajnik.

 

Vijesti iz naroda.

Iz Sarajeva.
(>Hrvatski Dom«). Prije nekih šest go-
dina, pokrenula se megju sarejevskim Hr-
vatima lijepa namisao, da se u Sarajevu
sagradi zajednički »Hrvatski Dom«, koji bi
bio ne samo stjecište svih sarajevskih hr-
vatskih društava, nego bi imao služiti i kao

 

 

 

vidljivi znak hrvatske narodnosti u ovim
zemljama. Toj lijepoj namisli stavio se bio
na čelo naš dični »Trebević« i počeo je po-
moću nekih rodoljuba raditi, da se ta na-
misao ostvari. No makar da je taj pothvat
u prvi mah našao dosta oduševljeni odziv,
ipak je interes za nj doskora jenjao i skoro
posve zaspao. Da se toj prijekoj potrebi u-
dovolji, pregnuše neki naši rodoljubi, pre-
stavnici sarajevskih hrvatskih društava, da
se misao oko podignuća »Hrvatskog Doma«
na novo pokrene. U to ime nagjoše se slo-
žno na okupu Hrv. pjev. društvo »Trebe-
vić«, potporno društvo »Napredak«, »Hrvat-
ski Sokol«, »Hrvatski Klub« i »Savez Or-
ganizacije Radnika Hrvata u Sarajevu«, te
izradiše potrebita pravila i predložiše ih ze-
maljskoj vladi na odobrenje. Ta su pravila
odobrena i na njihovom osnovu utemeljilo
se novo društvo, kojemu nadjenusmo ime
»Hrvatski Dom« u Sarajevu. To se je dru-
štvo pred kratko vrijeme konstituiralo.
Hrvatski narode! Da je podignuće doma
snažno srestvo za ojačanje narodne svijesti,
to nam najbolje dokazuje pothvat, dapače i
neslavenskih narodnosti u Sarajevu, koje su
već shodne korake preduzele, da sagrade
slične narodne domove. Pa šta tek da ka-

 

žemo mi Hrvati, koji smo ovdje kod kuće,
a Sarajevo je i glavni grad, u kojem valja,
da već iz istaknutih razloga i vidljivim zna-
kom domaćina prikazujemo. Obraćamo se
dakle na tebe Hrvatski narode svih krajeva,
gdje god prebivaš, da pregneš oko izvede-
nja tog poduzeća. Zaokupljen si doduše sa
mnogo drugih potreba, no i ova nije jedna
od zadnjih, dapače to je jedan od glavnih
zahtjeva za učvršćenje hrvatske misli u Bo-
sni i Hercegovini. »Hivatski Dom« će rado
i sa veseljem primiti i ostale ovgje živuće
Slavene pod svoje okrilje, pa evo i na nji-
hovu darežljivost apelira uvjeravajući ih, da
će im hrvatski narod za pruženu mu po-
moć uvijek haran ostati i sa njima dobro
i zlo zajednički dijeliti. Srestva za osniva-
nje »Hrvatskog Doma« jesu ova: 1. gla-
vnica (oko 10.000 Kr.), koju je svotu u tu
svrhu sakupio »Trebevićev pododbor«; 2.
kamate te glavnice; 3. prinosi od priredaba,
koje bi u tu svrhu upriličivali odbor i hr-
vatska društva diljem naše domovine; 4.

Vlagi čibukom u ruci uljeze u sobu, i na-
kon malo šetnje po sobi uskosito se pra-
ma Luci raskrivi: »Luce... Luce... a što
su one nožice!?« — pokazujući čibukom
na noge Iva Jakšića, jer kako je bio do-
sta visok, noge mu ispod postelje pro-
virivale. Luce se smela, nezna na kome je
dijelu svijeta... Ipak gospar Vlagi, iza ka-
ko joj očita lekciju, ode mirno iz sobe na
drugi pod, u svrhu da rečeni može izaći
na dvor. Ivo je Jakšić vazda pripovijedao,
da nikada nije podnio višega straha do to-
ga puta.

(O raznim zgodama i nezgodama gospo-
gje Luce mogao bi na dugo pripovijedati
a ništa ružna ili neskladna, ali radi ogra-
ničenog prostora prekidam).

Gospar je Vlagi živio gosposki ali umje-
reno, vazda u granicama, jer nije bio bo-
gat, pa bi više puta reko: »foka se mjerit«,
Dapače je bio i dužan pok. Lazareviću, ko-
jemu je po smrti Vlagjevoj radi duga bila
data lijepa villa u Rijeci ispod Prijevora.
(Gospogja Luce uvijek kada bi spomenula
pok. Lazarevića, teško bi iz dubina uzda-
hnula, jer ne samo što je uzeo kuću nego
da je i nekoje hiljade zaplijenio, koje je
od pk. Vlagja u miraz bila primila, naime da
je ona morala dug podmiriti. Ovo ne kažem
ja, nego navagjam vlastite njezine riječi. Ali
— reče gospogja Luce — Bog ne plaća
svake subote, pošto ni Lazarević nije dugo

 

uživao, jer kako što je poznato, svršio je

PRAVA CRVENA HRVATSKA

darovi, ostavštine i ini prihodi; 5. prinosi
dobrotvora i članova. Glasom pravila dru-
štveni članovi sastoje od: dobrotvora, koji
doprinose na jedan put ili u roku od 1 go-
dine dana najmanje 500 Kr.; članova ute-
meljitelja, koji doprinose na jedan put ili
u roku od 1 godine dana najmanje 100 Kr.
i od redovitih članova, koji uplaćivaju mje-
sečno 1 Kr., 50 h. i 20 h. Ovo je za sada
osnova za podignuće »Hrvatskog Doma«,
a nije po društvenim pravilima isključeno,
da bi se moglo izvedenje te osnove po-
spiješiti i kojom bržom operacijom. Prinosi
i prijave za članstvo neka se šalju na a-
dresu »Hrvatskog Doma« u Sarajevu, Ku-
lovićeva ulica, — te će se o radu i uspjehu
»Hrvatskoga Doma« izvješćivati u hrvatskim
novinama. U to ime pomozi nam Bože i
hrvatski narode! — Odbor »Hrvatskog Do-
ma« u Sarajevu: Presjednik: Josip pl. Van-
caš, gragjevni savjetnik. Podpresjednik: Gju-

 

 

ro Paulić, vladin tajnik. Tajnik: Ante To-
pali, računarski oficijal. Blagajnik: Ljudevit
Lovrenčić, računarski savjetnik. Odbornici:
Tomislav  Bosutić, gimnazijalni profesor.
Lujo Dvorniković, profesor preparandije. A-
dam Kamenar, \rgovac. Andrija Mesić, po-
slovogja kod drž. željeznice. Ivan Pagjen,
umirovljeni financijaini preglednik. Andrija
Pleše, poduzetnik i gostioničar, Pavao Rub-
čić, tajnik Saveza Org. R. Hrvata. Ivan Ši-
šković, knjigovogja »Croatie«. Anto Tanda-
rić, gimnazijalni profesor. Josip Urlep, či-
novnik drž. željeznice. Ljubomir Zovko, trg.
poslovogja.

Iz Drniša.

(Požar. — Naša revna Općina!) Već ja-
vih o požaru, koji je na 29. pr. mj. buknuo
u kući g. Jovića, sa kojom je spojena kuća
g. Salvia, ljekarnika. Sada nam je pohvaliti
nekoju gospodu, koja su hrabro srnula u
pomoć obitelji g. Gliubicha i obitelji našeg
milog ljekarnika g. Buzolića, da spase nje-
gov stan, kojeg je vatra već bila zahvatila,
i tim dali lijep izgled našoj nekoj mlagja-
riji, koja je iz radoznalosti motrila prekr-
štenih ruku, a najviše nam je zahvaliti po-
žrtvovnosti gg.: financ. priglednika Mata
Vukorepa, učitelja Dobronića, braći Nakić,
Zvonimiru Pavelić, Petru Jakovčev i Milošu
Papac. Ali spomenuti nam je, da naša »po-
žrtvovna« Općina nije imala niti jednu u-
porabljivu štrcaljku, i ako vodovod imademo
već preko dvije godine. Kad je pak vatra
već svu kuću obuhvatila tada izvukoše jednu
štrcaljku po svoj prilici iz dobe Marije Te-
rezije, jer je na stotinu mjesta probušena.
Pitamo mi općinu, zašto se nije na vrijeme
dobavilo nuždne vatrogasne sprave? CČuje-
mo, da je načelnik još nazad dosta vreme-
na naložio tajniku, da naruči, pa zašto nije
izvršio nalog? Svakako je zato odgovorna
Općina, i to naša bogata Općina! A'i da je
bilo vatrogasne štrcaljke nebi dvokatnica do
temelja bila uništena, već bi se uz malu
štetu spasila! Kad je kuća sasvim izgorjela
i teškom mukom ugasili požar u kući g.
Salvia istom oko 11 sati u jutro (dakle na-
kon devet sati haranja vatre) dobaviše od
nekuda jednu cijev za štrcaljku i to od gu-
me, kroz koju se vino toči! Hoće li sada
Općina nabaviti? :

Iz Braića u Boci Kotorskoj.
(Ušlo se u trag zločincima). Glede svo-
jedobno javljenog Vam sukoba megju financ.
stražarima i kriomčarima u kojemu bjehu
teško ranjeni financ. stražari P. Bogetić i
B. Šimleša hitcima iz revolvera, nadovezati
mi je, da oružnička postaja iz Maine Bra-

tragičnom smrću: nagjoše ga u kući ubije-
na. I nikada se nije moglo doznati za nje-
govog ubojicu). —

Na dopunu mi je spomenuti i to, da je
uz postelju gospara Vlagja na njegovom
samrtnom času osim Dum Ivana Stojano-
vića bio i kanonik Pitarević, a ovaj je po
smrti gospara Vlagja najviše i nastojao, da
se gospogja Luce što prije vjenča za ofi-
cira Kreski, da ne ostane bez ikoga igdje.
I u istinu da se nije za nj udala, ko zna
kako bi svršila, jer po njegovoj smrti uz-
državala se je pensijom (30 for. mjesečnih),
inače bi možda svršila u »Domus Christi«
1.33. (A gdje li je stara dubrovkinja go-
spogja Mare Beterinka, nekada u svakom
raskošju, a svršila je svoje stare dane na
Pločama, za gradom, u jednom zabitnom
vlažnom magazinu .... A kad bi nevoljnica
sašla na put, da se malo sunča, pristupila
bi podla dječurlija, da je zadirkivaju, po-
vicima: »Gospogja Mare izgubila kidu« ,. .
Ježnja da čovjeka obuhvati kad samo i po-
misli na cilj tih opakih, ljutih riječi! Kako
joj ima biti bilo pri srcu .... Koliko li sam
puta sa Dum Ivanom kod nje bio! A Dum
Ivan bi uvijek meni dao znak, da se okre-
nem, da joj može dati koji fjorin, jer da bi
osim Dum Ivana kogod vidio onda ne bi
primila, i naljutila bi se, jer da je to po-
niženje. | nije čuda, jer stara dubrovačka
gospogja, nekada u svakom izobilju ....;
i uvijek smo je zvali »gospogja Mare«,

 

 

ića netom je dočula namah dotrčala na lice
mjesta, i svojskim zauzimanjem pogje oruž-
nicima za rukom, da zločincima ugju u trag
i politaju uprav one, koji su te večeri suko-
bu učestvovali, što je najviše zasluga oruž-
ničkog stražmeštra g. Savića, koji se svojski
zauzimao, a i ostali zaslužuju pohvale.

Iz Konavala.

(Oproštaj sa izglednim činovnikom). Dne
31 pi. mj. odijelio se je iz naše sredine u
Zadar, na svoje novo boravište, g. Božo Con-
denaro, oficijal pri c. k. suđu u Cavtatu.
Čovjek. ako i nije bio naših političkih na-
čela, ali pošten, nepristran i miran, k tome
uzoran činovnik. Za svoga boravka megju
nama, od preko 17 godina, nikome se omra-
zio nije, svakoga je ljubio, svak pak njega
poštovao i visoko cijenio, čemu nek je i
ovo dokaz. Kome god je mogao dobra je
učinio, a nikome zla nije želio. Nama Ko-
navljanima u opće bio je uvijek pri ruci
njegovim savjetom i pametnom riječi, pa da
baš srcem i žalimo njegov odlazak, nije ču-
do. Dobrome i ljubeznome Gosparu Božu
želimo svaku sreću u njegovom novom bo-
ravištu, te dok na ovi način dajemo oduška
našem srcu, jamčimo mu da ga nikad za
boravit nećemo. — Konavljani (za stotinu
potpisa kod dopisnika).

Iz Kotora.

(Svečanost našeg parca). Dne 3 ov. mj.
bila je svečanost kotorskog pokrovitelja sv.
Tripuna, kao obično uz sudjelovanje +Bo-
keljske Mornarice«. Na večer je »Mornarica«
uz sudjelovanje naše »Hrvatske Bokeljske
Glazbe« primila barjake iz Općine i Pogla-
varstva, te korporativno obagjoše grad. Na
dan svečanosti redale se mnoge sv. mise,
a preko pontifikalne bila je propovijed. U
podne je bila procesija sa sv. moćima, a u
večer je bila rasvjeta i paljenje umjetnih
vatara. Naša glazba odigrala je birani kon-
cerat uz opće povlagjivanje publike. U Nedje-
lju dne 6 o. mj. povratila je »Mornarica«
barjak uz sudjelovanje naše glazbe. Isti dan
je imala »Mornarica« zajednički objed, do-
čim igra tombole zbog ružnog vremena od-
gogjena je za drugu nedjelju.

(»Srpsko-crnogorska« glazba prama na-
šem parcu). Svake godine običavala je »cr-
nogorsko-općinska« glazba uz Tripun-dan
obaći grad i sudjelovati procesiji, dok je ove
godine i to obustavila, valjda da dokaže
da je zbilja u rukama »Srba«; a to je zbi-
lja tako, jer je ta »crnogorska« glazba sve-
čano poslavila dan Sv. Save! Žalosno! Ide-
mo pak da vidimo hoće li ovaj fakt pet-
šestorici Kotorana otvoriti oči!

», e .
Domaće vijesti.
Odlikovanje. Župnik u Stonu mp.
Don Nikola dekan Buntjelić bio je od Ni.
Veličanstva odlikovan viteškim križem reda
Frana Josipa. Srdačno čestitamo!

+ Don Šime Marčelić. U svom
rodnom mjestu Prekom kraj Zadra preminuo
je u 81.cj godini mp. Don Šime Marčelić,
stric našeg presvij. i prep. biskupa Dr. J.
Marčelića. Pokojnik je opće bio ljubljen i
štovan, jer bio radišan, čedan i prama sva-
kome susretljiv, a svom dušom odan svo-
me zvanju. Laka mu rodna gruda, a ucvi-
ljenoj svojti naša iskrena sućut.

Bolest presv. 0. nadbiskupa
Milinovića, kako ove sedmice dozna-
smo, okrenula je na bolje, pa je sada bol-
nik van pogibelji. Bože poživi ga!

I drugi naši svećenici su je pomagali, ta-
kogjer po onoj: da ne zna ljevica što dava
desnica. Ali o njoj ću prvom zgodom ko-
ješta iznijeti.

Vidimo na žalost i dan-danas, kako ne-
koji neotesanci na putu zadirkivaju jednog
starog i pravog dubrovačkog gospara, mje-
šte mu nositi dužno poštovanje, pak bi bila
sveta dužnost svakog pravog i poštenog
gragjanina, da dotične neotesance prijavi
nadležnoj vlasti, da ih ova zasluženom ka-
znom barem ttoliko skladnosti nauči, kako
se na putu imadu ponašati!)

Da zaključim o gospogji Luci Gozze:
Jedne smo večeri po običaju bili kod nje
na posjedu. Govorilo se je najviše o nekim
dubrovačkim familjama, nadasve o vlasteli.
Najednom se gospogja Luce ustane, otvori
jednu omanju kutiju i izvadi jedno pismo,
pa će nakon nekoliko riječi prama meni:
»Dragi moj sinko, ja sam stara, približa
mi se fanerd, jer vidim da svaki dan sve
to više spadam, a i tvoj kum Dum Ivan
nije više u nekijem godištima, (na što Dum
Ivan upane joj u riječ: »slobodno, kako mi
se para, i ja ću ti do brzo... blizu su se-
damdeset .. ..) i zato mislim da je najbo-
lje da tebi dam ovu knjigu (pismo), da je
u tebe spreniš, jer i po Dum Ivanu znam
da sve čuvaš i....... (ovdje koješta pro-
puštam, a sve njezine blage riječi i da ne-
mam većim dijelom pobilježene, čini mi se
ko da mi još u ušima odlijegaju) »pa bu-

God. VI.

Dubrovčanin dr. Rešetar, na.
sljednik prof. dr. Jagića. Nakon
[više od jednogodišnje pauze popunjena je
stolica profesora slavistike na bečkom sve-
učilištu, koju je do preklani zauzimao naš
učeni zemljak, dvorski savjetnik dr. vitez
Jagić, a za koju se je vodila teška borba.
»Wien. Ztig.« javlja, da je Nj. Veličanstvo
previšnjim riješenjem od 31. siječnja o. g.
imenovalo izvanrednog profesora slavenske
filologije u bečkom sveučilištu, dra. Milana
Rešetara redovitim profesorom.

Prot. dr. Rešetar, rodom Dubrovčanin, zet
je prof. dr. Jagića i danas za stalno najspo-
sobniji, da mu bude u Beču nasljednikom.

Nova muslimanska stranka u
Bosni i Hercegovini. S 31. januara
1910. osnovala se u Sarajevu »Samostalna
muslimanska stranka«, a kojoj će organom
biti novi list »Muslimanska Sloga«. Svrha
stranke označena je u prvoj točki programa :
»Muslimanska« se »samostalna stranka« us-
traja u tu svrhu, da organizuje sve slojeve
islamskoga naroda na borbu i obranu, da
muslimani u Bosni i Hercegovini očuvaju
svoju vjeru, svoj imetak, svoj društveni po-
ložaj i svoju individualnost. Prema tome

 

»Samostalna muslimanska stranka«, stojeći
|na braniku čisto islamskih interesa, isklju-
čuje iz svoga programa svako narodno (na-
cijonalno) obilježje«. :

Osnutkom nove »Samostalne stranke« i
osnutkom »Muslimanske Sloge« prestala je
izlaziti »Muslimanska Svijest«, a raspuštena
je i »Muslimanska napredna stranka«.

Ribarski Savez. Pišu nam iz Splje-
ta, 10. ov. mj.: Danas je slijedio upis, u
Zadružni Registar Ribarskog Saveza u Splje-
tu. Pošto se je za Dubrovački Kotar izabra-
ni član Uprave g. Pero Orcpić odrekao radi
svojih posala, kojim je preopterećen, mjesto
njega bio je izabran g. Luko Hanza iz
Sustjepana u Rijeci Dubrovačkoj, a tako
isto na mjesto g. V. Senjanovića u Spljetu
izabran je g. Ante Ivetta iz Trpnja.

Gosp. V. Senjanović izabran je presjedni-
kom Ribarske Zadruge u Spljetu, koja se
je danas konstituisala. Ribarski Savez daje
najbolje nade u dobar uspjeh. Čuditi se je
samo netemeljitoj pisaniji njekojih ljudi, ko-
ji rek bi ne paze nikada u životu na oz-
biljnost pothvata, što no ga susretaju, i time
smo rekli sve.

Želeći ribarima najbolju budućnost, kli-
čemo mi: vozite naprijed, i neobazirite se
natrag!

Gnijezdo u Spljetul »Naše Jedin-
stvo« donaša, da ima u Spljetu 77 društava!
Samo — naprijed !!!

Magjari na poslu. Javljaju, da će
Magjari otvoriti u Sarajevu svoju osnovnu
školu! Hrvati Herceg-Bosne, jeste li čuli
= U Sarajevu!

Zaprisegnuće novoga bana. U
utornik je Nj. Veličanstvo zaprisegnulo no-
voga hrvatskoga bana Nikolu pl. Tomašića.
Prisegu je čitao ministar ug. domobranstva
Hazay, a kao stjegonoša je bio ministar-
presjednik grof Khuen-Hedervary.

Khuen-Hedervary kod kralja.
U utornik je ug. ministar-presjednih Khuen-
Hedervary bio primljen kod Nj. Veličanstva.
Audijencija je potrajala jedan sat. Listovi
javljaju, da je Khuen izvijestio o pregovo-
rima sa stranačkim vogjama, i da je Khuen
zbog zadnjih dogogjaja predao ponovno
ostavku, ali da je kralj nije htio primiti. S
toga da će Khuen nastaviti svoju misiju.

|

dem li iskala nase, vratićeš mi, oli ako bi
ti Dum Ivan isko, a ako ti ne budemo i-
skat a mi prije tebe umremo, čuvaj je, a
po našoj smrti ako ne budu živi (ovdje mi
spomene neke osobe....) slobodno je mo-
žeš svakomu kaživat pa ako hoćeš dat i
štampat; dunque ako dočekaš i budeš sikur
da su umrli (nanovo mi spomene odnosna i-
mena, koja sui na obvoju napisana, od ko-
jih su dvojica već preminula), tad čini što
te je volja....... « Izrekavši još par riječi,
stisne mi ruku i niz lice joj suze polete....
Suvišno bi bilo da iskažem, kako me je to
potreslo..... , i istoga Dum Ivana, kojega
sam molio da bi on uzeo u pohranu, ali
ne htjede, već da moram poslušati gospo-
gju Lucu, što i učinih.

Godinu dana zatim gospogja Luce umr'e.
Za sprovodom sam stupao sa Dum Ivanom.
A nakon dvije godine za njom i Dum Ivan
poslije malo vremena bolovanja premine.

O pismu pak za sada mogu samo u to-
liko izjaviti — jer je i na jednoj strani ob-
voja označeno — da ne sadržaje ništa
strašna niti štogod da bi se moglo imati
kojekakovih posljedica, već zbog nekojih
okolnosti, a da mi se nije trefila ova zgoda,
možda nebi nikada bio pismo niti spome-
uo. . . .

MO