Br. 260 druga središta idu u lugjinu: čini nam se, ko da se razdvajamo od brata ro- gjenoga, ko da je crna vrana zaku- kala smrtno opijelo u našijem strana- ma. Žalimo nadasve, jer muslimani Herceg-Bosne su ponosna grana na- šega hrvatskoga stabla; osim vjere oni su domorodci od pete do glave, ra- dišni, umjereni, ponositi, pravi junaci. Kad ih turkuša htjede prignjaviti i po- sve ih učiniti robuve u svojijem ru- kama u doba Ali-paše, a nadasve zlo- glasnog Omer-paše i silovitih vezira iz Travnika, oni su znali junački se bo- riti, junački ginuti, da brane pradavne običaje svoje, povlastice svoje, svoju zlatnu slobodicu. Neka se ne boje ka- tolika: svaki pravi katolik zna, da je vjera od Boga, i poštuje tugje uvje- renje vjersko kao svetinju, u koju se ne smije dirati, te zato ako braća mu- limani budu vijerni svojoj vjeri, od strane katolika nikakva grožnja, nika- kva pogibelj ne može im zaprijetiti. Neizmjerno bi nas obradovalo, kad bi smo saznali, da su se muslimani od- rekli selitbe i da su nakanili živjeti uz rodnu grudu, za nje dobro poraditi, za nju -muku mučiti, i dogju li teški dani borbe i nevolje, za nju ginuti skupa sa milom braćom svojom. Mi bi željeli, da listovi muslimana krasno uregjivani, osvrnu se na ovaj naš glas, i da se naš vapaj prostrč od kuće do kuće muslimana, od pastirske kolibe do begovskoga dvora; da dopre u nji- hova srca i da im reče: Braćo musli- mani: Ova vam je zemlja sveta; vaši susjedi jesu prava vaša braća; ustrajte i ostanite uza nas, i nemojte da vas kojekakve malekosti otugje i izgone iz mile domovine! Nedajte se, jer nema na svijetu zemlje do mile svoje do- movine! Poziy na vijeće stranke. Posljednjih dana zbiše se u našoj domo- vini neke važne i sudbonosne promjene. Vla- da baruna Raucha otstupila je. Na njezino mjesto imala bi doći vlada od članova bivše narodne stranke, bi se u saboru oslanjala na srpsko-hrvatsku koaliciju. Sve ovo toli je neočekivano nadošlo, da znamenito mijenja položaj u zemlji. Za to je dužnost i hrvatskoga naroda, s čijom sud- binom eto odlučuju još uvijek magjarski vlastodržci, da prema novomu položaju, u- očivši svoje neotugjive probitke, zauzme do- lično stanovište te se pripravi na novu ustanovnu borbu. Pošto bi se imao i hrvatski sabor sastati na zakonodavni rad, osjećaju zastupnici Star- čevićeve čiste stranke prava živu potrebu, da gledom na sve to stupe u što uži do- ticaj s pristašama čiste hrvatske misli, kako bi se s njima posavjetovali o važnim nuždnim koracima najbliže budućnosti. S toga vodstvo stranke sazivlje ovim Vi- jeće stranke za četvrtak dne 17. veljače 1910. u 10 sati prije podne u Starčevićev dom. uzalud. Pita djevojku, da nije ko sumnjiv u kuću dolazio; ova odgovara da nije. Kad poslije dva mjeseca stvori se abit u orma- ru, i to »vas izmaćan, ishaman i na više mjesta rasparan«. | prizna djevojka (sluški- nja) što je učinila: dogovorila se sa vojni- kom, koji je takogjer kod njih posluživao, i sa jednom sluškinjom iz susjestva, pa svi u maškaratu, na veljun, a vojnik je bio obučen u svilenom odijelu gospogje Luce, a one dvije od vojnika ! Ipak im je gospogja Luce oprostila, i nije htjela da kaže svome mužu, jer reče: »što ću ga ho- dit jedit, kad se abit isto ne može povratit kakav je bio«. Promislite, kakova je to do- brota! — Guspar Vlagj, kada je boravio u gradu, stanovao je na »Prijekomu«, a prama njihovoj kući da je bila jedna go- stionica, u koju je dolazio spomenuti ofi- cir, i — kako sama reče — »tu smo se u- poznali i nakon nekoliko mjeseca učinili vjeritbu, bez da je otac išta zno«, Ali, pri- je nego se je vjerila, vagigjala je — ko što sama naglasi — lijepoga mladića pok. Iva Jakšića, vrsnog učitelja muzike a na- dasve violina. (Bila su tri brata: Ivo, Leso i Stijepo, s Konala, a Ivo je nazad mnogo godina umr'o u Trstu). 1 jedan dan dogje Ivo Jakšić u njezinu sobu, da se razgova- raju. Kad nakon malo začu se hod gospa- ra Vlagja, a Ivo ne zna kud će, i brže bo- lje sakrije se pod postelju. Luce je pretva- rala se, ko da rasprema sobu, a gospar Molimo s toga sve članove Vijeća stranke, da na ovaj važni sastanak svakako pristu- pe. Isto tako molimo i pozivamo sve klubske organizacije Starčevićeve čiste stranke prava, da na Vijeće izašalju svoje pouzdanike. Radi se o važnim hrvatskim probitcima, pa će stoga Vijeće stranke imati da izvrši važni zadatak, da magje srestva i putove, kako bi se što uspješnije pomoglo pobjedi čiste hrvatske politike u starodavnom ovom kraljevstvu lirvatskom. Neka dakle nijedan član Vijeća stranke ne izostane od ovog velevažnog sastanka. U Zagrebu, 5. veljače 1910. Mijo Tkalčić, Dr. Josip Frank, podpresjednik. presjednik. Dr. Karlo Bošnjak, tajnik. Vijesti iz naroda. Iz Sarajeva. (>Hrvatski Dom«). Prije nekih šest go- dina, pokrenula se megju sarejevskim Hr- vatima lijepa namisao, da se u Sarajevu sagradi zajednički »Hrvatski Dom«, koji bi bio ne samo stjecište svih sarajevskih hr- vatskih društava, nego bi imao služiti i kao vidljivi znak hrvatske narodnosti u ovim zemljama. Toj lijepoj namisli stavio se bio na čelo naš dični »Trebević« i počeo je po- moću nekih rodoljuba raditi, da se ta na- misao ostvari. No makar da je taj pothvat u prvi mah našao dosta oduševljeni odziv, ipak je interes za nj doskora jenjao i skoro posve zaspao. Da se toj prijekoj potrebi u- dovolji, pregnuše neki naši rodoljubi, pre- stavnici sarajevskih hrvatskih društava, da se misao oko podignuća »Hrvatskog Doma« na novo pokrene. U to ime nagjoše se slo- žno na okupu Hrv. pjev. društvo »Trebe- vić«, potporno društvo »Napredak«, »Hrvat- ski Sokol«, »Hrvatski Klub« i »Savez Or- ganizacije Radnika Hrvata u Sarajevu«, te izradiše potrebita pravila i predložiše ih ze- maljskoj vladi na odobrenje. Ta su pravila odobrena i na njihovom osnovu utemeljilo se novo društvo, kojemu nadjenusmo ime »Hrvatski Dom« u Sarajevu. To se je dru- štvo pred kratko vrijeme konstituiralo. Hrvatski narode! Da je podignuće doma snažno srestvo za ojačanje narodne svijesti, to nam najbolje dokazuje pothvat, dapače i neslavenskih narodnosti u Sarajevu, koje su već shodne korake preduzele, da sagrade slične narodne domove. Pa šta tek da ka- žemo mi Hrvati, koji smo ovdje kod kuće, a Sarajevo je i glavni grad, u kojem valja, da već iz istaknutih razloga i vidljivim zna- kom domaćina prikazujemo. Obraćamo se dakle na tebe Hrvatski narode svih krajeva, gdje god prebivaš, da pregneš oko izvede- nja tog poduzeća. Zaokupljen si doduše sa mnogo drugih potreba, no i ova nije jedna od zadnjih, dapače to je jedan od glavnih zahtjeva za učvršćenje hrvatske misli u Bo- sni i Hercegovini. »Hivatski Dom« će rado i sa veseljem primiti i ostale ovgje živuće Slavene pod svoje okrilje, pa evo i na nji- hovu darežljivost apelira uvjeravajući ih, da će im hrvatski narod za pruženu mu po- moć uvijek haran ostati i sa njima dobro i zlo zajednički dijeliti. Srestva za osniva- nje »Hrvatskog Doma« jesu ova: 1. gla- vnica (oko 10.000 Kr.), koju je svotu u tu svrhu sakupio »Trebevićev pododbor«; 2. kamate te glavnice; 3. prinosi od priredaba, koje bi u tu svrhu upriličivali odbor i hr- vatska društva diljem naše domovine; 4. Vlagi čibukom u ruci uljeze u sobu, i na- kon malo šetnje po sobi uskosito se pra- ma Luci raskrivi: »Luce... Luce... a što su one nožice!?« — pokazujući čibukom na noge Iva Jakšića, jer kako je bio do- sta visok, noge mu ispod postelje pro- virivale. Luce se smela, nezna na kome je dijelu svijeta... Ipak gospar Vlagi, iza ka- ko joj očita lekciju, ode mirno iz sobe na drugi pod, u svrhu da rečeni može izaći na dvor. Ivo je Jakšić vazda pripovijedao, da nikada nije podnio višega straha do to- ga puta. (O raznim zgodama i nezgodama gospo- gje Luce mogao bi na dugo pripovijedati a ništa ružna ili neskladna, ali radi ogra- ničenog prostora prekidam). Gospar je Vlagi živio gosposki ali umje- reno, vazda u granicama, jer nije bio bo- gat, pa bi više puta reko: »foka se mjerit«, Dapače je bio i dužan pok. Lazareviću, ko- jemu je po smrti Vlagjevoj radi duga bila data lijepa villa u Rijeci ispod Prijevora. (Gospogja Luce uvijek kada bi spomenula pok. Lazarevića, teško bi iz dubina uzda- hnula, jer ne samo što je uzeo kuću nego da je i nekoje hiljade zaplijenio, koje je od pk. Vlagja u miraz bila primila, naime da je ona morala dug podmiriti. Ovo ne kažem ja, nego navagjam vlastite njezine riječi. Ali — reče gospogja Luce — Bog ne plaća svake subote, pošto ni Lazarević nije dugo uživao, jer kako što je poznato, svršio je PRAVA CRVENA HRVATSKA darovi, ostavštine i ini prihodi; 5. prinosi dobrotvora i članova. Glasom pravila dru- štveni članovi sastoje od: dobrotvora, koji doprinose na jedan put ili u roku od 1 go- dine dana najmanje 500 Kr.; članova ute- meljitelja, koji doprinose na jedan put ili u roku od 1 godine dana najmanje 100 Kr. i od redovitih članova, koji uplaćivaju mje- sečno 1 Kr., 50 h. i 20 h. Ovo je za sada osnova za podignuće »Hrvatskog Doma«, a nije po društvenim pravilima isključeno, da bi se moglo izvedenje te osnove po- spiješiti i kojom bržom operacijom. Prinosi i prijave za članstvo neka se šalju na a- dresu »Hrvatskog Doma« u Sarajevu, Ku- lovićeva ulica, — te će se o radu i uspjehu »Hrvatskoga Doma« izvješćivati u hrvatskim novinama. U to ime pomozi nam Bože i hrvatski narode! — Odbor »Hrvatskog Do- ma« u Sarajevu: Presjednik: Josip pl. Van- caš, gragjevni savjetnik. Podpresjednik: Gju- ro Paulić, vladin tajnik. Tajnik: Ante To- pali, računarski oficijal. Blagajnik: Ljudevit Lovrenčić, računarski savjetnik. Odbornici: Tomislav Bosutić, gimnazijalni profesor. Lujo Dvorniković, profesor preparandije. A- dam Kamenar, \rgovac. Andrija Mesić, po- slovogja kod drž. željeznice. Ivan Pagjen, umirovljeni financijaini preglednik. Andrija Pleše, poduzetnik i gostioničar, Pavao Rub- čić, tajnik Saveza Org. R. Hrvata. Ivan Ši- šković, knjigovogja »Croatie«. Anto Tanda- rić, gimnazijalni profesor. Josip Urlep, či- novnik drž. željeznice. Ljubomir Zovko, trg. poslovogja. Iz Drniša. (Požar. — Naša revna Općina!) Već ja- vih o požaru, koji je na 29. pr. mj. buknuo u kući g. Jovića, sa kojom je spojena kuća g. Salvia, ljekarnika. Sada nam je pohvaliti nekoju gospodu, koja su hrabro srnula u pomoć obitelji g. Gliubicha i obitelji našeg milog ljekarnika g. Buzolića, da spase nje- gov stan, kojeg je vatra već bila zahvatila, i tim dali lijep izgled našoj nekoj mlagja- riji, koja je iz radoznalosti motrila prekr- štenih ruku, a najviše nam je zahvaliti po- žrtvovnosti gg.: financ. priglednika Mata Vukorepa, učitelja Dobronića, braći Nakić, Zvonimiru Pavelić, Petru Jakovčev i Milošu Papac. Ali spomenuti nam je, da naša »po- žrtvovna« Općina nije imala niti jednu u- porabljivu štrcaljku, i ako vodovod imademo već preko dvije godine. Kad je pak vatra već svu kuću obuhvatila tada izvukoše jednu štrcaljku po svoj prilici iz dobe Marije Te- rezije, jer je na stotinu mjesta probušena. Pitamo mi općinu, zašto se nije na vrijeme dobavilo nuždne vatrogasne sprave? CČuje- mo, da je načelnik još nazad dosta vreme- na naložio tajniku, da naruči, pa zašto nije izvršio nalog? Svakako je zato odgovorna Općina, i to naša bogata Općina! A'i da je bilo vatrogasne štrcaljke nebi dvokatnica do temelja bila uništena, već bi se uz malu štetu spasila! Kad je kuća sasvim izgorjela i teškom mukom ugasili požar u kući g. Salvia istom oko 11 sati u jutro (dakle na- kon devet sati haranja vatre) dobaviše od nekuda jednu cijev za štrcaljku i to od gu- me, kroz koju se vino toči! Hoće li sada Općina nabaviti? : Iz Braića u Boci Kotorskoj. (Ušlo se u trag zločincima). Glede svo- jedobno javljenog Vam sukoba megju financ. stražarima i kriomčarima u kojemu bjehu teško ranjeni financ. stražari P. Bogetić i B. Šimleša hitcima iz revolvera, nadovezati mi je, da oružnička postaja iz Maine Bra- tragičnom smrću: nagjoše ga u kući ubije- na. I nikada se nije moglo doznati za nje- govog ubojicu). — Na dopunu mi je spomenuti i to, da je uz postelju gospara Vlagja na njegovom samrtnom času osim Dum Ivana Stojano- vića bio i kanonik Pitarević, a ovaj je po smrti gospara Vlagja najviše i nastojao, da se gospogja Luce što prije vjenča za ofi- cira Kreski, da ne ostane bez ikoga igdje. I u istinu da se nije za nj udala, ko zna kako bi svršila, jer po njegovoj smrti uz- državala se je pensijom (30 for. mjesečnih), inače bi možda svršila u »Domus Christi« 1.33. (A gdje li je stara dubrovkinja go- spogja Mare Beterinka, nekada u svakom raskošju, a svršila je svoje stare dane na Pločama, za gradom, u jednom zabitnom vlažnom magazinu .... A kad bi nevoljnica sašla na put, da se malo sunča, pristupila bi podla dječurlija, da je zadirkivaju, po- vicima: »Gospogja Mare izgubila kidu« ,. . Ježnja da čovjeka obuhvati kad samo i po- misli na cilj tih opakih, ljutih riječi! Kako joj ima biti bilo pri srcu .... Koliko li sam puta sa Dum Ivanom kod nje bio! A Dum Ivan bi uvijek meni dao znak, da se okre- nem, da joj može dati koji fjorin, jer da bi osim Dum Ivana kogod vidio onda ne bi primila, i naljutila bi se, jer da je to po- niženje. | nije čuda, jer stara dubrovačka gospogja, nekada u svakom izobilju ....; i uvijek smo je zvali »gospogja Mare«, ića netom je dočula namah dotrčala na lice mjesta, i svojskim zauzimanjem pogje oruž- nicima za rukom, da zločincima ugju u trag i politaju uprav one, koji su te večeri suko- bu učestvovali, što je najviše zasluga oruž- ničkog stražmeštra g. Savića, koji se svojski zauzimao, a i ostali zaslužuju pohvale. Iz Konavala. (Oproštaj sa izglednim činovnikom). Dne 31 pi. mj. odijelio se je iz naše sredine u Zadar, na svoje novo boravište, g. Božo Con- denaro, oficijal pri c. k. suđu u Cavtatu. Čovjek. ako i nije bio naših političkih na- čela, ali pošten, nepristran i miran, k tome uzoran činovnik. Za svoga boravka megju nama, od preko 17 godina, nikome se omra- zio nije, svakoga je ljubio, svak pak njega poštovao i visoko cijenio, čemu nek je i ovo dokaz. Kome god je mogao dobra je učinio, a nikome zla nije želio. Nama Ko- navljanima u opće bio je uvijek pri ruci njegovim savjetom i pametnom riječi, pa da baš srcem i žalimo njegov odlazak, nije ču- do. Dobrome i ljubeznome Gosparu Božu želimo svaku sreću u njegovom novom bo- ravištu, te dok na ovi način dajemo oduška našem srcu, jamčimo mu da ga nikad za boravit nećemo. — Konavljani (za stotinu potpisa kod dopisnika). Iz Kotora. (Svečanost našeg parca). Dne 3 ov. mj. bila je svečanost kotorskog pokrovitelja sv. Tripuna, kao obično uz sudjelovanje +Bo- keljske Mornarice«. Na večer je »Mornarica« uz sudjelovanje naše »Hrvatske Bokeljske Glazbe« primila barjake iz Općine i Pogla- varstva, te korporativno obagjoše grad. Na dan svečanosti redale se mnoge sv. mise, a preko pontifikalne bila je propovijed. U podne je bila procesija sa sv. moćima, a u večer je bila rasvjeta i paljenje umjetnih vatara. Naša glazba odigrala je birani kon- cerat uz opće povlagjivanje publike. U Nedje- lju dne 6 o. mj. povratila je »Mornarica« barjak uz sudjelovanje naše glazbe. Isti dan je imala »Mornarica« zajednički objed, do- čim igra tombole zbog ružnog vremena od- gogjena je za drugu nedjelju. (»Srpsko-crnogorska« glazba prama na- šem parcu). Svake godine običavala je »cr- nogorsko-općinska« glazba uz Tripun-dan obaći grad i sudjelovati procesiji, dok je ove godine i to obustavila, valjda da dokaže da je zbilja u rukama »Srba«; a to je zbi- lja tako, jer je ta »crnogorska« glazba sve- čano poslavila dan Sv. Save! Žalosno! Ide- mo pak da vidimo hoće li ovaj fakt pet- šestorici Kotorana otvoriti oči! », e . Domaće vijesti. Odlikovanje. Župnik u Stonu mp. Don Nikola dekan Buntjelić bio je od Ni. Veličanstva odlikovan viteškim križem reda Frana Josipa. Srdačno čestitamo! + Don Šime Marčelić. U svom rodnom mjestu Prekom kraj Zadra preminuo je u 81.cj godini mp. Don Šime Marčelić, stric našeg presvij. i prep. biskupa Dr. J. Marčelića. Pokojnik je opće bio ljubljen i štovan, jer bio radišan, čedan i prama sva- kome susretljiv, a svom dušom odan svo- me zvanju. Laka mu rodna gruda, a ucvi- ljenoj svojti naša iskrena sućut. Bolest presv. 0. nadbiskupa Milinovića, kako ove sedmice dozna- smo, okrenula je na bolje, pa je sada bol- nik van pogibelji. Bože poživi ga! I drugi naši svećenici su je pomagali, ta- kogjer po onoj: da ne zna ljevica što dava desnica. Ali o njoj ću prvom zgodom ko- ješta iznijeti. Vidimo na žalost i dan-danas, kako ne- koji neotesanci na putu zadirkivaju jednog starog i pravog dubrovačkog gospara, mje- šte mu nositi dužno poštovanje, pak bi bila sveta dužnost svakog pravog i poštenog gragjanina, da dotične neotesance prijavi nadležnoj vlasti, da ih ova zasluženom ka- znom barem ttoliko skladnosti nauči, kako se na putu imadu ponašati!) Da zaključim o gospogji Luci Gozze: Jedne smo večeri po običaju bili kod nje na posjedu. Govorilo se je najviše o nekim dubrovačkim familjama, nadasve o vlasteli. Najednom se gospogja Luce ustane, otvori jednu omanju kutiju i izvadi jedno pismo, pa će nakon nekoliko riječi prama meni: »Dragi moj sinko, ja sam stara, približa mi se fanerd, jer vidim da svaki dan sve to više spadam, a i tvoj kum Dum Ivan nije više u nekijem godištima, (na što Dum Ivan upane joj u riječ: »slobodno, kako mi se para, i ja ću ti do brzo... blizu su se- damdeset .. ..) i zato mislim da je najbo- lje da tebi dam ovu knjigu (pismo), da je u tebe spreniš, jer i po Dum Ivanu znam da sve čuvaš i....... (ovdje koješta pro- puštam, a sve njezine blage riječi i da ne- mam većim dijelom pobilježene, čini mi se ko da mi još u ušima odlijegaju) »pa bu- God. VI. Dubrovčanin dr. Rešetar, na. sljednik prof. dr. Jagića. Nakon [više od jednogodišnje pauze popunjena je stolica profesora slavistike na bečkom sve- učilištu, koju je do preklani zauzimao naš učeni zemljak, dvorski savjetnik dr. vitez Jagić, a za koju se je vodila teška borba. »Wien. Ztig.« javlja, da je Nj. Veličanstvo previšnjim riješenjem od 31. siječnja o. g. imenovalo izvanrednog profesora slavenske filologije u bečkom sveučilištu, dra. Milana Rešetara redovitim profesorom. Prot. dr. Rešetar, rodom Dubrovčanin, zet je prof. dr. Jagića i danas za stalno najspo- sobniji, da mu bude u Beču nasljednikom. Nova muslimanska stranka u Bosni i Hercegovini. S 31. januara 1910. osnovala se u Sarajevu »Samostalna muslimanska stranka«, a kojoj će organom biti novi list »Muslimanska Sloga«. Svrha stranke označena je u prvoj točki programa : »Muslimanska« se »samostalna stranka« us- traja u tu svrhu, da organizuje sve slojeve islamskoga naroda na borbu i obranu, da muslimani u Bosni i Hercegovini očuvaju svoju vjeru, svoj imetak, svoj društveni po- ložaj i svoju individualnost. Prema tome »Samostalna muslimanska stranka«, stojeći |na braniku čisto islamskih interesa, isklju- čuje iz svoga programa svako narodno (na- cijonalno) obilježje«. : Osnutkom nove »Samostalne stranke« i osnutkom »Muslimanske Sloge« prestala je izlaziti »Muslimanska Svijest«, a raspuštena je i »Muslimanska napredna stranka«. Ribarski Savez. Pišu nam iz Splje- ta, 10. ov. mj.: Danas je slijedio upis, u Zadružni Registar Ribarskog Saveza u Splje- tu. Pošto se je za Dubrovački Kotar izabra- ni član Uprave g. Pero Orcpić odrekao radi svojih posala, kojim je preopterećen, mjesto njega bio je izabran g. Luko Hanza iz Sustjepana u Rijeci Dubrovačkoj, a tako isto na mjesto g. V. Senjanovića u Spljetu izabran je g. Ante Ivetta iz Trpnja. Gosp. V. Senjanović izabran je presjedni- kom Ribarske Zadruge u Spljetu, koja se je danas konstituisala. Ribarski Savez daje najbolje nade u dobar uspjeh. Čuditi se je samo netemeljitoj pisaniji njekojih ljudi, ko- ji rek bi ne paze nikada u životu na oz- biljnost pothvata, što no ga susretaju, i time smo rekli sve. Želeći ribarima najbolju budućnost, kli- čemo mi: vozite naprijed, i neobazirite se natrag! Gnijezdo u Spljetul »Naše Jedin- stvo« donaša, da ima u Spljetu 77 društava! Samo — naprijed !!! Magjari na poslu. Javljaju, da će Magjari otvoriti u Sarajevu svoju osnovnu školu! Hrvati Herceg-Bosne, jeste li čuli = U Sarajevu! Zaprisegnuće novoga bana. U utornik je Nj. Veličanstvo zaprisegnulo no- voga hrvatskoga bana Nikolu pl. Tomašića. Prisegu je čitao ministar ug. domobranstva Hazay, a kao stjegonoša je bio ministar- presjednik grof Khuen-Hedervary. Khuen-Hedervary kod kralja. U utornik je ug. ministar-presjednih Khuen- Hedervary bio primljen kod Nj. Veličanstva. Audijencija je potrajala jedan sat. Listovi javljaju, da je Khuen izvijestio o pregovo- rima sa stranačkim vogjama, i da je Khuen zbog zadnjih dogogjaja predao ponovno ostavku, ali da je kralj nije htio primiti. S toga da će Khuen nastaviti svoju misiju. | dem li iskala nase, vratićeš mi, oli ako bi ti Dum Ivan isko, a ako ti ne budemo i- skat a mi prije tebe umremo, čuvaj je, a po našoj smrti ako ne budu živi (ovdje mi spomene neke osobe....) slobodno je mo- žeš svakomu kaživat pa ako hoćeš dat i štampat; dunque ako dočekaš i budeš sikur da su umrli (nanovo mi spomene odnosna i- mena, koja sui na obvoju napisana, od ko- jih su dvojica već preminula), tad čini što te je volja....... « Izrekavši još par riječi, stisne mi ruku i niz lice joj suze polete.... Suvišno bi bilo da iskažem, kako me je to potreslo..... , i istoga Dum Ivana, kojega sam molio da bi on uzeo u pohranu, ali ne htjede, već da moram poslušati gospo- gju Lucu, što i učinih. Godinu dana zatim gospogja Luce umr'e. Za sprovodom sam stupao sa Dum Ivanom. A nakon dvije godine za njom i Dum Ivan poslije malo vremena bolovanja premine. O pismu pak za sada mogu samo u to- liko izjaviti — jer je i na jednoj strani ob- voja označeno — da ne sadržaje ništa strašna niti štogod da bi se moglo imati kojekakovih posljedica, već zbog nekojih okolnosti, a da mi se nije trefila ova zgoda, možda nebi nikada bio pismo niti spome- uo. . . . MO