I , Br. 261. PRAVA GRVEMA HR U "DUBROVNIKU, 19. Februara 191€ Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto i četvrt godine polugodište. IMSM God. VI. — Ko 0 IZLAZI SVAKE š SUBOTE - — POJEDINI BROJ STOJI 13 PARA, Brzotisak i vlasništvo DUBROV AČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — ze | zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po nie a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo 1 utužljivo u Dubrovniku. | NOVI BAN. Nikakvim radom koalicije, koja je jedino koketirala sad s Peštom, sad s Bečom, a ponajviše sa glavnim lično- stima magjarskog šovinizma, jadna je Hrvatska doživjela imati u mnovomu banu Tomašiću drugu Khuenovu eru. Očito je bilo, da neprestanijem puza- njem koalicija će nemilo se popuznuti i strmoglaviti se. Mi smo već davno naglašivali, da jedini izlazak časni i pošteni jest, da tobožnji delegati po- lože svoje mandate i stvar predadu u ruke naroda, koji će znati obraniti svo- ju čast, svoje ime i poštenje, i svojim izborom dati čisti i bistri naputak svo- jim zastupnicima, što da učine; ili kad bi brutalna sila izvela na površinu ne- povjerljive zastupnike, dopustiti im da srću u propast; jer što bi oni prije i dublje srnuli u propast, to bi se brže i bolje osvijestio narod i potražio dru- gi put, da se domogne do isvoje pra- vice. U žestokoj polemici, koja se sa- da vodi s jedne strane od g. Frana Supila, a s druge strane od koalicijo- naških perjanica, »Srbobrana«, »Po- kreta« i »Obzora«, od kojih su se ne- ki pelivanili, »da nijesu reptilski listo- vi«, sam g. Supilo priznaje, da je on to predlagao u konferenciji koalicije, i da ga nijesu htjeli slušati, nego da su počele pogreške za pogre- škama, propusti za propustima, nasjedanja za nasjedanjima. Na- ravna je posljedica svijeh tijeh pogre- šaka popuštanja i nasjedanja bila ta, da su uskrsli već mrtvi magjaroni, da im se je koalicija pokorila tako nizo- ko, da nije tražila za sebe imati čo- vjeka od povjerenja u novoj vladi; a kako se kaže, nije bilo opovrgnuto, da se obvezala poduprijeti magjarone| u ispražnjenim izborništvima, i tim ne grčko-istočne crkve, i tako svoju živu samo uskrisiti nego osnažiti onu stran- želju izvrši. Ima još nešto što najbo- ku, proti koje je koalicija ovo zadnjih |lje osvijetlava kakova nam ima biti godina zdvojno vojevala. Onomadne smo iskazali, kako su podlo pokorili se i ljubili ruke Khue- PODLISTAK. GVUILLOTINH Martial-Moulin. S francuskog preveo M. P. Naš junak ne stoji u svezi nimalo sa svo- jim imenjakom, slavnim doktorom, kojemu dugujemo stroj, kojim se sijeku glave: ja- dnik nije nigda ništa izumio! God. 1870. nekog maglovitog prosinskog dana to jest, kad je rat najvećma bijesnio, jedan zrakoplov noseći depeše, krene iz Pa- riza, ali se nasuče te se spusti nedaleko Reimsa, u u germanskoj šumi, pred vratima neke kolibe, gdje je živio neki pastir, već ostario sa svojim sinom, dječakom od 9 godina, malim Guillotinom. Pastir pomože zrakoplovcu da sigje iz kovčežića i da pobjegne, što brže može. Prije nego dogjoše pruski vojnici, koji bi- jahu iz daleka vigjeli, da je pao zrakoplov, pastir sakrije depeše na sigurno mjesto. Do- veđen pred zapovjednika neprijateljskih četa, ne htijaše da otkrije skrovište depeša; ni obećanja ni prijetnje ne mogahu ga sklo- nuti, Oficir, ogorčen radi slabog uspjeha, zapovjedi, da ga strijeljaju, bez ikakve druge | Dijete prisustvovaše čitavom razvitku dra- me; viđilo je oca, gdje pada u krvi, pro- strijeljen od dvanaest zrna. izvršivši djelo, krvnici se udalje, te ostave ustrijeljenog na nu neki glavni u koaliciji; ljubili one | ruke koje su ih bičevale do krvi, kad su na »Markovom trgu« zapovijedale ; a danas treba da se pozabavimo no- vom osobom bana. »Pokret«, taj stje- gonoša »tvrdokornih rodoljuba«, koji »ne prigiblju šiju ispred nikoga«, hvali sve u devetero novoga bana, njegovo znanje, njegov značaj i sjajnu njegovu karijeru! Mi ne niječemo novomu ba- nu opsežno znanje, ali poričemo sve one »vrline« po »Pokretu« i sličnim listovima iznešene. Zloglasni Khuen u- vidio je u njemu, kad je pašovao kao ban, prikladno orugje da rastroji ot- pornu snagu jadne Hrvatske i da pro- vede namisli imperijalističke velikih ma- gjarskih rodoljuba. Tomašić je revno sudjelovao uz Khuena i na njega gru- bu sjenu pro stirč ona zlokobna vlada- vina. Pao je Khuen; palo je nasilje; magjaroni su nestali, i Tomašić prokli- njući kleti svoj udes, ostavi političko polje, čekajući zgodnije vrijeme da na- stavi svoj rad i svoje naprezanje, za- dovoljan bogatijem prihodima novča- nih zavoda i mirovine, koju je uživao opet po zasluzi bivšega bana Khuena. Znamo, da je tu nedavno napisao u- čeno stučno djelo o pravima Hrvat- ske, ali učeno, divno i značajno obra- zloženje hrvatskih pravica ostalo je na papiru, a novi ban primio se vlasti a da nije od svoga šefa ministra presje- dnika postigao, da se liše glavne po- vrijede nagode, i da se Hrvatskoj pri- zna barem onoliko pravice, koliko joj vajna nagoda daje. Još je i gora stvar došla u javu kad je Dr. Tomašić ime- novan banom, a ta je za nas katolike prava sablazan. Ban je naime želio da se raspita sa prvom ženom a da uzme drugu; a jer naša crkva to nikako ni- je mogla dopuštiti, on se uteče krilu vladavina novoga bana: on je odma pri nastupu na vladu dvije stvari gla- sno naglasio: prvu, zaprijetio se naj- I|polju pokritom snijegom ondje gdje bijaše |pao. Samo bijedno malo stvorenje bdijaše \cijelu ledenu noć kod poginuloga. U zoru \se podiže i stupaše bez cilja. Bijaše izgu- strašnije svakomu onomu, koji bi u- pro svoje zenice u Beč, čekajući otof le utjehe u svojim nevoljama, i to kao da ne zna da baš u Beču zasijeda kralj Hrvatski, čigov je on zastupnik na ban- skoj stolici. Ali se tomu vele ne ču- dimo, jer se je tako izražavao i mini- star Wekerle kad je naglašivao da je ban Rauch eksponent magjarskoga mi- nistarstva. Drugo; on je navijestio naj oštriju i naj bezobzirniju borbu proti našoj stranci u Banovini, kad je u je- dnom njemačkom listu kazao: »Postoji nastojanje skupine, koja se kupi pod vodstvom D.ra Franka da dogje do većine. Nu ovi bi elementi ideju spo- razuma i zakonskoga odnosa s Ugar- skom oslabili, pa je moje nastojanje da se to (spriječi. A sam je kazao, kako će ju spriječiti, kad je naglasio, da takovu većinu može samo da sačinjava koalicija i bivša »narodna stranka«, ako se me- gju njima nagje modus vivendi, pak zaključuje, da se to već zbilo. Čestitamo koaliciji gdje se je dobro dala upregnuti! Što se pak odaaša na borbu do istrage s našom strankom preko Velebita, mi se radujemo, jer koliko jača bude tlaka, koliko jače bu- de nasilje, koliko odurnija bude zlou- poraba vlasti, toliko će prije narod progledati, i Starčevićeva će stranka jedina ostati pobjediteljica na domo- vinskom poprištu. | blagopokojnog na- šeg slavnog učitelja Antu su Starče- vića gonili i progonili, a doživio je da se ime njegovo pronosi gdje god :hrvatska duša žive; on je namr'o svo- ju namisao sadašnjemu vodstvu naše stranke, i proti njoj se uortačila sila, lukavost, prevara, himbenost, što god je zloba i zloća, ali ipak stranka sma- laksala nije, održala se je u potpunoj snazi, nadasve kad su neke otrunute grane od nje otpale, a danas smjelo i pouzdano gleda u budućnost, koja je može brojem oslabiti, i to za kratko doba, ali će joj bez dvojbe do malo godina donijeti povjerenje i zahvalnost Anet, isto tako glasovitog radi dvorca Di- ane Poitierske, prostire se prostrana šuma, a u jednom njezinom uglu opstoje izvori toplica na zemljištu Fermencourt. Na po- | bilo govor i razum. Čitave sedmice igjaše kroz polja i šume ; progje sela i gradove, zaposjednute od Ni-' jemaca. Napokon izmoren odsjedne u je- | dnom predgragju u Dreuxu, koje bijaše u- daljeno više od 100 milja od mjesta, gdje se bijaše uputio. Neka se starica smilova njegovoj bijedi i primi ga kod sebe. Jedan putnik, koji je za vrijeme rata boravio u Reimsu, prepozna ga i pripovijedaše nje- govu sudbinu drugima, te ga svi zavole. Kad mu je umrla dobročiniteljica, kotar ga prizna za svoga pripadnika te tako mogaše živjeti i razvijati se fizično, bez okusiti ve- like bijede. * *.# Guillotin se približavaše tridesetoj godini, kad smo imali zgodu, da ga upoznamo. Krupnim stasom, bikovim vratom, zdepa- stim podbradkom, velikim ustima, plosna- tim nosom, niskim čelom, gustom bradom i kosama nije ipak bio odvratan i ružan. Neimaše plosnatu lubanju ni stalni bolni izraz, Da mu pogled ne bijaše bez izraza i vječna njenost, ne bi se reklo, videći ga, da je biće lišeno razuma. U ostalom bijaše sasvim bezazlen i življaše svojim trudom, evo kako: u grada Dreux, glasovitog radi cr- četku ovog stoljeća, neki obrtnik zamisli ne bi li se okoristio ovim izvorima, iskopa zemlju te sagradi nekoliko zgrada. Krivnjom mušterija poduzeće propade. Danas u naj- glavnijem dijelu gragjevina, koje su zapu- štene nazad više od 50 godina, lugjak bi- jaše izabrao stan usred šume. Svakog dana u jutro rano on bi ustao, sakupljao u staroj šumi snopić suhih grana, naprtio na legja i prodavao na trgu u Dre- ux-u. Plaćali su mu komadom kruha i o- statcima hrane, čim bi se on hranio, ili sta- rim cunjem, koje mu je služilo za obuvu. Uvijek imagjaše pako na glavi stari vojni- čki kćpi. Ipak izgledaše, kao da zna, da je nedje- lja posvećena počinku i veselju; tog bi dana regbi izgledao živahniji. Napravio bi malko toaletu, to jest oprao lice i ruke te bi obu- kao odijela najmanje podrpana. Kad bi pro- dao breme, otišao bi u kafanu na trgu »Me- tezeau« te bi sa živahnim zanimanjem pra- tio skokove igrača na biljarđu. Uvijek bi- jaše mučaljiv, ali pokazivaše sa izrazitom kretnjom radost ili razočaranje prama tomu, da li bi koji potez uspio ili promašio. Od časa do časa napio bi se vina, piva, likera ili rakije, što bi mu ostavljali gosti. Na svršetku večeri, kad bi se gostionica zatva- kvice, grobnice Orleanske obitelji i grada rala, izlazio bi najzadnji i povratio bi se svega hrvatskoga naroda. Pa neka je novi ban ne samo besjedom zaprijetio i bićem zamahnuo, kako nam javlja priznato naše glasilo, kad je dao za- plijeniti plakate i zabranio zastupniku Stjepanu Radiću obdržavati dvije pu- čke skupštine, bić će pucketati ali će se i prelomiti, u nizu banova biti će i Tomašić, biti će i proći će neslavne uspomene, a Starčevićeva će stranka sa narodom ipak dočekati sretni dan oslobogjenja, jedinstva! Sa crnogorske granice. Donašamo ovaj dopis, kog nam je poslala posve povjerljiva osoba, tako da ne smijemo podvojiti o istinitosti svega onoga što kaže: »Vi ste onomadne u uvodniku pohvalili vladavinu Nikole I. Petrovića-Njegoša, knja- za i gospodara Crnogorskog i Brdija; neću da se s Vama prepirem, da li je ta vladavi- na bila onako sjajna i za narod korisna, kako ste Vi u istomu uvodniku proizveli ; to prepuštam, jedino hoću da naglasim, da je nama katolicima posve teško i nevoljno pod ovom — dopustite da rečem — nika- kvom vladom. I Vi ste spomenuli nedično ponašanje u stvari sv. Jerolima, a kako je onda Crna-Gora zauzela posve neprijateljski položaj proti Hrvatima, kakvim se i ja prizna- jem, i ako plivam u srpskomu moru, što je još bolje rasvijetlio u svojoj brošurici na francuskom jeziku Papinski komornik Mac Sviney, koji je naglasio, da je Crna-Gora zahtijevala od Rima pokroviteljstvo i nad katolicima Bosne i Hercegovine, ali nezna- jući nijeste spomenuli mnogo toga, što nije nikako dično za ovu vladu, i što se dogagja ovijeh dana na štetu i na poraz nas vijer- nika katolika. Bit će te i Vi čitali neke li- stove, u kojim kaže se strašna žalost te je obuzela kujaza prestolonasljednika i crno- gorsku vladu, jer je glasoviti naš nadbiskup (dopustite, da.ga ne priznam za srpskoga primasa) teško obolio i na umoru. Lete br- zojavi, ljubazna vladarska pisma i što Vam ja znam, a tamo ja Vam umijem kazati, da je dičnom nadbiskupu gotovo puknuti od jeda jer crnogorska je vlada baš ovijeh dana, kad se s dušom bori, otpostala na nj ukaz, koji neće da prizna sve župa po nadbisku- pu ustanovljene; od trinaest župa dopušta samo sedam; jer neće da jedan župnik bu- u šumu, veoma zadovoljan današnjim da- nom. . * # Najednom navike se lugjakove sasvim promijene: nedjeljom ne bijaše ga više u kafani, a sam se ne bi pokazivao tog dana u gradu; naprotiv svaki dan dolazio bi on ranije noseći breme teže nego li prije. On nedavno tako indiferentan za nagradom, koju mu davahu, postao je tako rekuć, la- kom za dobitkom. Od veselja bi mrmljao, kad bi mu donijeli ostatak objeda, te bi- jaše sretan osobito, kad bi mu slučajno dali kakvu malenu sladokusnost, koju bi on bri- žno zamotao u vreću te bi se čuvao, da je ne dodirne putem. Što se je dakle dogo- dilo?..... * + # U onoj istoj šumi, gdje se bijaše nasta- nio Guillotin, u predjelu nazvanom »No- nains« većma bliže Auet-u nego [li Dreux-u, življaše gotovo od pamtivijeka, obitelj ili radije pleme bijednika, koji su došli ne zna nitko ih me poznavaše. Oni se ragjahu, ži- vljahu i umirahu samostalno; ne pripadahu nikakvoj narodnosti te izbjegavahu popise civilne države, Zemljom i drvljem bijahu sagradili priproste kolibe, gdje su se ne- uredno sakupljali te bijahu odurne neči- stoće. Muški pravljahu košare i košičiće od vješticama te bi čitavo vrijeme prolazile šum- se odakle. Zvali su ih »Miseres«, drugačije | de imenovan a da ona prethodno ne sazna i ne privoli; jer se priječi da zasjedne kao župuik koji inostrani svećenik ili redovnik; jer napokon stavlja svakijeh poteškoća i u službovanju župnika. Znam za stalno, da je dični Milinović već pod Lavom XIII. iz- javio više puta želju, da ostavi stolicu i da ide u tišinu manastira, jer da se uz ovaku vladu ne može ništa, i zadržala ga je izri- čita volja i želja toga velikoga Pape i nje- govoga naslijednika sadašnjega Pape. Znam i to, da su amo katolici naj mirniji, naj po- korniji podanici, naj revniji u svakoj tegobi i službi, jer imadu naj bolji primjer i u ja- du svoga natpastira, pak se u čudu pitamo: kako je moguće da uz dobrotu Milinoviće- vu i uz podaničko vijerno ponašanje nas katolika, koji mirujemo, dok se sami crno- gorci sve to češće i brojnije rote i podu- zimlju pakljena srestva, da uništu ovu vladu; kako je moguće, velimo, da mješte očinske ljubavi i materinske njege nalazimo upotre- bljavana ovaka okrutna i nasilna srestva proti nami? A još više u čudu se pitamo, da se sve ovo zgagja a da barem katolička štam- pa ltalije, Francuske, Njemačke to ne iz- nese ? Vrijeme je, da se i naša čuje: Knjaz i njegova vlada jesu za nas katolika svetinje; ali kako mi sdušno vršimo podaničke duž- nosti, tako razlogom tražimo da nam vlada dade onu slobodu, koja se pristoji, koju davaju sve prosvijetljene vlade, i koje je za- jamčeno po berlinskom kongresu. Ištemo, da naša vjera bude poštivana i da mi slo- bodno vršimo propise naše vjere, a da naši pastiri mogu slobodno vršiti svoje zvanje, da mi koji ih plaćamo i uzdržavamo, ima- mo ih vrsnijeh i pribranijeh, i da možemo nesmetano graditi svojim novcem svoje bo- gomolje. Po onome, što sam kazao, ta su nam prava uskraćena, i još se sve prikaživa u nas ko da je u najboljem redu i ljubavi, a zato je pravedno da svijet sazna kako je nama katolicima pod crnogorskom vla- dom. Za ovu svetu stvar ustupite nam komad prostora: ko zna da ovaj vapaj ne donese sreće i slobode nama katolicima, tako da kad budemo Bogu davali slobodno što ga ide, znati ćemo dati i knjazu knjaževo i nje- govoj vladi sve ono, što smo dužni kao vi- jerni podanici, a svi ćemo Vam ostati harni ako ovo par crta donesete u Vaš cijenjeni list«. je skim stazama vračajući i prodavajući pred- mete, koje muževi pravljahu. Djevojke o- stajahu na polju, hranjahu djecu i kuhahu, što bi zaudaralo nekim stranim mirisom. Megju djecom plemena bijaše tada dje- vojčica od 15 godina, slaba kao mlada tr- ska, bijela kao liljan. Imagjaše draguljni profil, velike smegje oči i duge crne vlasi te bijaše tako lijepa, da bi očarala, razve- selila i ucvijelila srce. Megju ljepoticama gradskim ona se isticaše a još ljepša izgle- daše megju zapuštenim ženetinama, s ko- jima življaše. Zvala se je Fleurette. Nekog dana Fleurette bijaše došla da bere vrbikove mladice sve do stana Guillotinova. Lugjak je opazi, upre u nju svoj pogled, pohrli knjoj i usprkos njezinog otpora i očajne vike, podiže je rukama i odnese kući, u sobu na drugom tavanu, najprostranijoj i najbolje očuvanoj od čitave kuće. Odmah joj napravi postelju i stol te joj donese naj- bolja jela, koja imagjaše. Za dugo odbijaše djevojka svaku hranu. Napokon, prisiljena gladom i malko ohrabrena smijernim po- našanjem otimača, dade se na jelo. . .. Kako da se protumači ova otmica ?... Kad je vidio nježnu i boležljivu djevojku, jeli snažni i odvažni lugjak osjetio u sebi ono prirogjeno ćustvo, koje goni svako ljud- sko biće, da pomogne slabijemu od sebe? , , . ;[Jeli je on uzeo, kao malenu pticu, kao u- miljatu životinju s namjerom, da je postavi u kavez, da joj olakoti život i da šnjom se