Br. 263. čela, odmah padaju onamo, kamo i pripadaju. Eno nesretnog Milu Starče- vića, taj stvor se je odijelio od naše stranke i eto ga odmah vidimo udru- žena sa najljućim neprijateljima pra- vaštva, kao sa »naprednjakom« Šur- minom i »srbom« Medakovićem u sa- vezu proti našoj stranci, i ti ljudi imaju još smionosti kleli se na Starčevićev ' program! Zar to nebi bilo i slijepcima dosta za znati, kojega je prava hrvat- ska pravaška stranka? Sada i baš sada smo znatiželjni, što će na sva ova iz- dajstva, »rodoljubne« saveze i porka- rije vogja »stranke prava« u Dalma- ciji, Don Ivo Prodan, koji goji osobite simpatije prama Tomašićevom »Star- čevićancu« i vogji desperatera Mili Star- čeviću? Kud? Kamo? Predlog trojice? O tempora ....! Baš iz svijeh ovijeh činjenica ne iz- bija li jasno potreba našeg programa, opravdanost rada naše stranke. Iskreno bez jala priznajmo, nije li se ovoj bor- bi u Zagrebu manifestiralo najjasnije hrvatstvo naše stranke. Nije li časno, patriotski, hrvatski sama samcata se boriti proti svim ostalim udruženim strankama i voljeti makar podleći, ne- go zagaziti u onaj smradni glib svake race i boja, podlih saveza i kuenovih uskrslih mrcina, bivših pomoćnika du- gogodišnje kuenove tiranije. Naša stran- xa je iznijela neokaljani barjak hrvat- stva. Istom sada počimlje za nju borba, borba proti svim službenim i neslu- žbenim neprijateljima Hrvatske i hrv. naroda. Duboko smo uvjereni, da će današnji ljubimac i saveznik tih »srbo- hrvata«, a bivši njihov tiranin podu- zeti sva sredstva, kako je i prigodom ovih izbora, proti našoj jedinoj hrv. stranci, već se dapače počela navije- štati ustavna“ tiranija 25-godišnje Khuenove ere, koja hoće, da uguši i ono malo hrvatske svijesti, što jedino zaslugom naše stranke živi. Ali tirani- jom, nasiljem i bajunetima narodna se svijest, a navlastito hrvatska starčevi- ćaniska ne dade ugušiti, jer veli ona narodna: pritisnuto, sve to jače skače. Pravaška ideja gorih je podnijela, ali ipak ona uvijek smjelo naprijed kroči. Že'llja naših neprijatelja, da u Hrvatskoj nestane Hrvatske i s njom hrvatskog naroda, a da zavlada srbež i magjaron- ske ,crknute mrcine“, neće se lje obi- stiniti, dok je Starčevićeve stranke; ona je u današnjim vremenima još više potrebna, jedini spas, jedina nada hrv. naroda. Doći će dan i starčevićanske osvete, kojim će tim neprijateljima na- še domovine, toj bezbožnoj, naprednoj, srpskoj i magjaronskoj aždaji slomiti nezasitne i bjesomučne ralje. Samo nad glavama Starčevićanaca, njihovi su ci- gju vatrene osjetljive ćudi i protivne volje, obično dobitnice, uvijek na oprezu, koju su vodili viši razlozi i viša nadahnuća«. Ovoj moralnoj slici? odgovara i njegova vanjština. »Fra Kristofor bijaše bliže šesde- setoj nego pedesetoj godini. Glava mu, sva obrijana, osim što je imala naokolo maleni vijenac vlasi po kapucinskom propisu, kad i kad bi se podigla nekom kretnjom, koja je odavala nutarnji ponos i nemir, ali bi se odmah priguula, jer bi pomislila na poni- znost. Bijela i duga brada prikrivaše mu jagode i obradak, te činjaše da su još više u oči upadale istaknute crte gornjeg dijela obraza, kojima bijaše pridodao više dosto- janstvenosti nego oduzeo izrazitosti post, što kod njega bijaše već davno postao na- vikom. Dva udubljena oka bijahu ponajviše oborena k zemlji, ali bi kad i kad sijevnula nenadnom živahnosti; kao dva bijesna ko- nja, koje vodi iskusni kočijaš, s kojim se ne može kako se hoće, jer kad se uskopr- caju, odmah im dobro pritegne uzde«. Otac Kristofor nije bio uvijek takav, niti se uvijek zvao Kristofor: krsno mu ime bi- jaše Ludvik. Bijaše sin nekog trgovca, koji pod starost, pošto se bio obogatio, a nije imao nego onoga sina, bijaše zatvorio du- ćan i dao se na gospodski život. Hoteći mu otac utrti put u aristokratične krugove, dade ga plemenito odgojiti, po duhu onoga vre-| mena, u koliko su mu zakoni i običaji to dopuštali. Tako on prisvoji gospodske na- vike, a ulizice, izmegju kojih bijaše odra- ljevi mogući. Starčevićanci neće ma- laksati u njihovoj pravednoj borbi, kako bi to dušmani hrv. naroda željeli, već ustrajati u započetom radu i dvostru- kim marom prionuti uz rad, i ako Bog Hrvata dade, pobjeda će biti i mora biti naša! U predstojećoj borbi, i u iz- van sabora, neka našu ustrajnu i po- žrtvovnu braću Starčevićance u Bano- vini prate naše iskrene i solidarne sim- patije! Domaće vijesti. Odlikovanje. Ni. Veličanstvo udijeli- lo je gimnazijskom profesoru u miru i zastu- pniku na Ćesarevinskom Vijeću Josipu Vir- gilu Periću red željezne kruneftrećega ste- pena, uz oprost od odredbina. Čestitamo! Hrvatski list u Arbaniji. Čuje- mo, da u Skadru u Arbaniji nastanjeni lje- karnik g. M. Pardo pokreće; hrvatski list »Sunce«, i to na turskom, arbanaškom, hr- vatskom i talijanskom jeziku, a da će izla- ziti svake sedmice. Nova vlada na djelu. Rauchova vlada je bila odredila, da se u Osijeku o- tvori u proljeću o. g. glazbena škola. U tu je svrhu bio opredijeljen u Osijek poznati glazbenik, profesor Franjo Dugan. Sadanja vlada ukinula je taj zaključak prijašnje vla- de i Osijek osta bez glazbene škole! Sinjska alka u Bešu. Kako javlja- ju iz Sinja, Alka je pozvana, da sudjeluje kod ovogodišnje megjunarodne lovačke i- zložbe u Beču. S tim u savezu je pozvan u Beč i sinjski vojni zapovjednik, da uta- nači sve potrebno. Opatija u magjarskim ruka- ma! Kako »Hrv. Lloydu« iz Opatije pišu, pitanje prelaza opatijskih svratišta u ruke Magjara definitivno je riješeno i dne 1. sr- pnja ove god. prelaze sve u posjed »ma- gjarske komercijalne banke«, koja je već isplatila kupovninu u visini od 16:300-000 K. Javljaju pak, da će »Magjarska Komer- cijalna Banka« pojedine hotele prodati pe- štanskim poduzetnicima. Zapisci Julijane pi. Bogović, udovice hrvatskog pjesnika: Mirka Bogovića i kćeri nekoč mnogo spominjanoga podba- na Benka Lentulaya, cijene se na 100:000 kruna. Sve je to ona ostavila: 1. Jugosla-- venskoj Akademiji, 2. Matici Hrvatskoj, 3. Svetojeronimskom društvu, 4. Pjestovalištu, 5. Nahodištu, 6. Prebivalištu, 7. Zavodu za gluhonijeme i 8. Dobrovoljnom vatrogasnom društvu u Zagrebu. »Prema sporazumu sa Nje. govom Preuzvišenosti banom a s 8% »Hrv. Pravo« u br. od 1. ov. mj. donaša: tako počinje u jučerašnjim koali- cijonim novinama poziv na plenaruu sje- dnicu koalicije, koju saziva presjednik ;Tu- škan. Obdržavati će se u maloj saborskoj dvorani u petak u 10 sati do podne, Dakle koalicija obdržava sjednicu u spo- razumu s jednim omagjaronskim banom, s jednim Tomašićem, koji je bio za tu koa- liciju ne samo strašilo, već najogavniji čo- vjek. Nu on, Tomašić, dobio je od ' koali- cije najveću zadovoljštinu: danas u spora- zumu s njime koalicija saziva svoje sjedni- oprezno. Ali kad je htio općiti s prvacima grada, ovi ga odbiše od sebe, jer on za njih ne bijaše nego sin jednog trgovca. O- gorčen s ovog držanja mladih plemića, baci se Ludvik na protivnu stranu, postade na neki način branitelj potlačenih i osvetnik nepravda. To ga uplete u mnoge raspre i razmirice, tako da mu je i život bio često u pogibelji. Da se obrani od svojih nepri- jatelja, moraše držati oko sebe četu bravi, i to najgore vrsti. Ali u svojoj duši bijaše nezadovoljan, tako da mu je više puta, o- sobito kad bi klonuo duhom s kojeg ne- uspjeha, ili bio zabrinut radi pogibelji, koja mu prijetila, ili zgagjen zbog društva u ko- jem se nalazio, ili ozlovoljen, što mu ime- tak propadaše od dana na dan, bio odlu- čio da stupi u kakav svećenički red i tako za uvijek prekine sa svojim dojakošnjim životom, a u samostanskoj tišini nagje o- naj mir, što ga u svijetu ne mogaše ni- kako naći. U prepirci sjednim plemićem, ubije ga na javnoj ulici, ne toliko iz osobne nužde, već da osveti smrt svojega pratioca Kristo- fora, koji bijaše pao od ruke onoga silnika. Tada oćuti u :svojem srcu novo, prije ne- poznato čuvstvo. Vidjeti neprijatelja kako je pao, kako mu se lice, prije obijesno i prkosito, odmah promijenilo, posulo smrt- nom bljedoćom: vidjeti to i preobraziti se u duši bijaše za Ludvika posao od jednog trena. Kako se je našao u bližnjem kapu- Icinskom samostanu, toga nije mogao do- stao, privikoše ga, da se snjime postupa kučiti, ali kad se osvijestio i sabrao svoje PRAVA CRVENA HRVATSKA ce. A iza Tomašića stoji grof Kliuen, pa nije li onda pravo, da koaliciju nazovemo jednostavno khuenovcima. Jest, Kkuen i To- mašić vode glavnu riječ u koaliciji. Hrvatska tvrtka u Londonu. Ovih dana složile su se tvrtke Luković, Harris & C. Ltd. iz Cardiffa i N. Banac iz Londona u jednu tvrtku pod naslovom: Lu- ković, Banac & Harris Limited. Baviti će se pomorskim poslovima uopće, a osim svojih poslovnica u Londonu i Cardiffu otvoriti će poslovnicu i u New-Castle on Tyne. Ravnateljstvo ,,Družbe ssv. Ćirila i Metoda““ za Istru primilo je nadalje slijedeće prinose: Općinsko U- praviteljstvo Imotski u ime potpore za g. 1909 K 200; Don Stjepan Bojanić, blagaj- nik družbine podružnice u Jelsi K 10; U- prava »Hrv. Krune« u Zadru prinosi za g. 1908 K 882:67; G. Stjepan Gamulin u Jel- si prihod od rasprodaje cigaretnog papira u Ilom poljeću 1909 K 497:15; G. Rikard Katalinić Jeretov, Zadar, u nadopunjenje sa- branih prinosa za g. 1909 K 80.56; isti na račun svoje utemeljiteljne svote K 50; Dru- žbina podružnica u Dubrovniku u ime pri- nosa za g. 1909 K 2000; Seoska blagajna u Baški, u ime potpore K 50; Družb. po- družnica u Jelsi u ime članarine za god. 1909 K_190. Pohvalno. O smrti gosp. Iva Stanoša priložiše u korist Javne Dobrotvornosti u Cavtatu gg.: Ivo i Marija Račić K 20, Na- talin i Marija Banac, K 10. Povjerenstvo na prinosima zahvaljuje. Neprilike sa iseljenicima. Mno- gi iseljenici iz Hrvatske, koji su bili naka- nili, da potraže zaslugu u Americi !— po- vraćeni su. Nijesu mogli naći zarađe u no- vom svijetu, a po najnovijim pooštrenim u- seljeničkim zakonima Amerika sve »bespo- sličare« povraća. Tako se je ovih dana po- vratilo u Zagreb dosta iseljenika. Potrošili novce, svijeta vidjeli, a ono, za čim su išli, nijesu postigli, već su jedino postigli svo- jom nepromišljenošću, da su ostali bez igdje ičesa. | koliko im se predočuje, odvra- ća od iseljivanja, upućuje ih se na bolji put, ali unatoč svemu tome i unatoč sva- kdanjim žalosnim dogogjajima sa iseljeni- cima ipak srtaju glavom u vreću! Žalosno, da se ne mogu osvijestiti, te uvidjeti misle li im dobra iseljenički agenti ili pučka svo- ja glasila! Svetogrdne kragje u Opatiji. Od neko su doba u onim stranama uče- stale svakojake kragje, a osobito su sveto- grdne na dnevnom redu. Tako su pred koje vrijeme zlikovci u gluho doba noći prova- lili u opatijsku kapelicu Sv. Jakova, i po- činili svetogrgje, odnesav ciborium, i pro- suvši po oltaru svete čestice. Nekoliko dana iza toga, okraše crkvu Sv. Vida na Rijeci, a zatim pohodiše župnu crkvu Sv. Jelene u Kastvu, i odnesoše škrabice s novcem, ra- zno crkveno posugie, poimence kaleže od velike vrijednosti. Ukradeno je crkvenoga posugja u vrijednosti od kojih 1500 kruna. Hvala Bogu, ušlo se je u trag i toj crnoj bezbožnoj četi, jer je jedan od njih uapšen na Rijeci, u času kad je htio prodati zla- taru Ellenz-u porasiječene komade ukragje- nih svetih posuda. Do čega ćemo još doći! edna; misli, njegova odluka bijaše gotova. Imetak svoj razdijeli izmegju udovice i djece ubi- jenog Kristofora, a on stupi u kapucinski red. Od tog časa nastade za njega nova pe- rijoda. Stari se čovjek dugo borio s novim, dok ovaj napokon održa konačnu pobjedu. Koliko je to stajalo našeg kapucina, toga nije pjesnik orisao, ali mi možemo lako nagagjati. Prva je harakteristika ove tako idealne pojave duboka poniznost. | s poniznosti se nazva fra Kristoforo, da mu to ime bude svaki čas spominjalo, što ima da okaje. I s poniznosti odluči, prije nego će krenuti u novicijat, da zatraži oprost od brata ubi- jenog plemića. Ovaj se sprva opirao da pod svoj krov primi onoga, na čijim rukama bijaše krv njegovog brata. Ali razmišljajući, kako će taj korak kapucina podignuti u- gled njegove obitelji pred svom rodbinom i pred cijelim svijetom, odredi dan i sat, kad će ga primiti. Da zadovoljština bude što svečanija i bučnija, pozva za odregjeni dan i sat sve bližnje i daleke rogjake. Ovi | se pozivu odazvaše i palača je već vrvjela gospodom svake dobi i svakog spola, kad se kapucin pojavio. To ga malo uzbuni, stari se čovjek u njemu probudi, ali ga fra Kristoforo odmah umiri, govoreći u sebi: »Tako valja: ubio sam ga javno, pred to- likim njegovim neprijateljem, ono je bila sablazan, ovo je zadovoljština«. | stupi u dvoranu, gdje plemić stajaše zaokružen od svoje bližnje rodbine. (Slijedi). 4 Sezona kr. hrvatske opere i operete u Dubrovniku. Pišu nam iz grada : Do malo vremena imali bismo dakle sre- ću i u našem Talijinom hramu, kad nam prije uije bilo sugjeno, sa oduševljenjem pozdraviti novouspostavljenu hrvatsku operu. Ovih je dana, na svom službenom podu- zetnom putovanju u Dalmaciji, boravio i u našem gradu g. Dr. Treščec, intendant hrv. zemaljskog kazališta u Zagrebu. Svrha nje- gova putovanja, kako što je poznato, bija- še pregovaranje sa općinama i upravama kazališta u nekim dalmatinskim gradovima, radi subvencioniranja ovog plemenitog pot- hvata. Kako smo po odlasku g. Dr. Treščec-a doznali, izgleda, da će se ostvariti davna želja i našeg gragjanstva te da će i ono, u hrvatskoj ateni, pozdraviti slavne naše u- mjetnike svjetskog glasa, te naužiti se ne- koliko večeri savršene, lijepe i moderne svjetske i domaće glazbe, u većem stilu. Kako ovu vijest radosna srca donosimo, tako ćemo sa nezadovoljstvom morati objekti- vno nekoliko primjedaba u interesu same stvari iznijeti, svijesni da vršimo patriotsku dužnost i da ih se neće krivo i zlobno shvatiti. Današnja hrvatska opera imala bi biti be- zuvjetno nastavak nekadašnjeg remek-djela slavnog Miletića. Vidimo, da joj na čelu stoji njegov sudrug Dr. Trešćec, kojega rese sve vrline svog predšastnika. Da se zaputio, na polju dramatskom i glazbenom njego- vom stazom bez dvojbe razumljivo nam je, ako gledamo na sijaset momenata doja- košnjeg njegovog rada. Jedan momenat sa- mo nemože upravo da nam u glavu ide, a čo- vjeku imalo glazbenog kriterija, pričinja se upravo nevjerovatnim i čudnovatim, da se može usudit. udariti temelj jednoj tako uzvišenoj umjetničkoj istituciji, kao što je opera, bez temeljnog glavnog uvjeta, naime: angažmana jednog prilično dobrog liričnog tenora, kako što se u Zagrebu dogodilo. U istinu dosta velika pogreška, koju nesmi- jemo da prešutimo i ako se možda ničijom krivnjom već samim slučajem namaknula, ali koja se danomice osvećuje, a mogla bi se, ako se tome na vrijeme ne doskoči, oso- bito ljuto osvetiti gostovanju u Dalmaciji, gdje se do sada više puta imalo prigode ču- ti prilično dobrih tenora talij.4oper. družina. Ovo je fakat, s kojim valja računati u in- teresu ugleda i uspjeha naše opere, da ple- menita inicijativa g. intendanta ne naigje na bezrazložne prigovore. Želimo, da opera bude proslavljena ništa manjim slavljem od onoga, koje je izvojevala za prvog svog gostovanja u Spljetu. Opaziti nam je još kako su se baš u ono posljednje vrijeme, kad bi se imalo najozbiljnije na važnost po- menutog gostovanja paziti, zaredale nepre- stane krize megju pjevačima, orhestrom, i čak megju samim dirigeutima. Sve nas ovo zabrinjuje, nemože nas tješiti, već daje nam mnogo toga slutiti, kad vidimo, da se spre- maju po najbolje sile na odlazak, a jedna od najbolje angažiranih kontralt gca. Reiss već ode. Sve su ovo pojavi, koji nas ozbiljno nukaju, da upozorimo naše odlučne fakto- re, da sa upravom zagrebačkog kazališta stupe u ozbiljne pregovore, te postave ozbilj- ne i objektivne uvjete. U ovakovom jednom pothvatu ne smije nas voditi patriotski sugestionizam, koji vi- še puta, misli se koristi, a naprotiv škodi, jer moramo računati, da nećemo samo mi biti sudije, već da je tu dosta naših dušma- na, koji će svaki i najmanji nedostatak na naš račun krivo tumačiti. U prvom redu dakle valja vruće prepo- ručiti gosp. intendantu, da bi naša želja bi- la, da se manjkavost jednog liričnog tenora i kod nas, kako što se sada u Zagrebu ra- di, nadomjesti blagohotnim sudjelovanjem i gostovanjem slavnog starog tenoriste i profesora g. Ernesta vit. Camarotte. Kao soprana, nadamo se, na svaki način čuti slavnu našu mladu umjetnicu gcu. Šugh, prije njezinog odlaska u Njemačku. Kad nam nije bilo sugjeno kao kontralt čuti gcu. Reiss, nek budemo sretni slušati ggju. Hor- vat, koja je još lani tako lijepo interpreti- rala naslovnu ulogu opere »Carmen«. Stalni smo za našeg slavnog zemljaka gosp. Vu- škovića kao baritona, a i za valjanog basa gosp. Lesića. Ne izostanu li ova, četiri o- perna korifeja, možemo biti već unaprijed uvjereni, da je uspjeh obezbijegjen i da će takova hrvatska opera, sa svojim vrstnim esembleom kora i orhestra, slavit kod nas rijetko slavlje — svoj drugi triumf. Toliko smo željeli kazati o pjevačima. Što se tiče trajanja sezone, moramo pri- mjetiti, da je više nego kratka. Morala bi se produljit na barem deset večeri, a nipo- što dozvoliti svake večeri izvedbu novoga komada, jer bi to značilo kvariti, a ne gla- zbeno odgajati publiku; kratiti, a ne pružati umjetnički užitak. Megqju komadima, koji su iznešeni na izbor, vidimo samo opere, i to nekoliko takovih, God. VI. koje ne odgovaraju niveau-u glazbenog slivaćanja naše publike .(n. pr. »Onje- gin« i »Lohengrin«). Ne razumijemo, za- što se nije dalo mjesta opereti? Zašto se zapostavlja Zajčev »Zrinski«, a još više Albi- nijev »Barun Trenk«? Zar ako smo sa Sa- vićem lani bili loše sreće, ne ćemo ovaj put biti sretniji? Da nam barem nekoliko puta bude mo- guće diviti se izvedbi ovih naših komada, u takovom sjaju i času, kako ga sami auktori zamišljaju, i kako ih je do sada samo ovoj družini uspjelo prikazati. Kod izbora neka se svakako uzme u obzir i operetta, te neka se izbor iste povjeri o- sobama kompetentnim, koji će ovu dosta tešku zadaću dostojno i uspješno znati ri- ješiti. Čujemo, ali nevjerujemo, da balet ne- će doći radi tehničkih zapreka naše pozorni- ce. Nadamo se, da će tehnički odio zagre- bačke pozornice uložiti sve svoje sile, te na vrijeme, u koliko se bude dalo, odstra- niti sve nepodobštine, te tako omogućiti i pristup baleta, bez kojega nebi se dalo ne- ke opere ni u snu pomisliti. Naša Općina pako, uhvamo, da će ovom;, zgodom pokazati malo više susretljivosti, nego obično, za podupiranje ovako važne kulturne ištitucije, te ako želi ostati na vi- sini svoje dužnosti, morati će doći materijalno u susret, sa svotom dostojnom grada Dubro- vnika, te ne zaostati za ostalim dalmatinskim gradovima. Sve se može samo ako se hoće, pak se nadajmo, da će se naši nadležni faktori naći u tome skloni i složni. Što smo u ovo par redaka nekoliko o- pravdanih i nužnih primjedaba iznijeli, da se mnogo toga na vrijeme popravi i uspje- šnije preudesi, nek se nitko na prvi mah ne čudi, jer nas je u svemu ovome vodila dobra namjera. Svi će rodoljubi, naši odlični faktori, kao i sam g. intendant — ako mu slučajno ovo par riječi dogje do ruku — moći shvatiti, da smo dobro o svemu informirani, te će prama svojoj dobroti i uvigjavnosti blago- hotno htjeti i znati ovo sve uvažiti. Dao Bog, da ovo par ist renih riječi na plodno tlo padne! Bučenje u glavi, mantranje, navala krvi, teško disanje: to su pojave, koje ponajviše nastaju uslijed zakrknuća sto- lice. Naravna Franjo-Josip grka voda odstranjuje brzo i bez bolesti nedostatke organa probave te djeluje tim veoma dobro na olahkoćenje želudca. Franjo- Josip voda djeluje vazda uspješno i pri čestoj uporabi te ne prouzrokuje do- sadnih čestih hogjenja na stranu. Uzmite svaki dan !/9 žmula od vina na šte srca, 455) - Gradska kronika. Zadušnice za Dra. A. Starče. wića. U ponedjelnik su bile u crkvi sv. Vlaha zadušnice za našeg Učitelja i vogju hrv. naroda, blagopokojnog Dra. A. Starče- vića. Zadušnicama su prisustvovali po svo- jim prestavnicima »Hrvatska Rad. Zadruga«, Hrv. Pjev. Glazb. Društvo »Gundulić«, Dru- štvo hrvatske mladosti »Starčević«, te Starč. Akad. klub i veliki broj gragjanstva i mla- deži. Gornja društva izvjesili su takogjer zastave i zavjese preko prozora ovite u cr- nini. Zadušnice je otslužio velč. Don Mato Vlahušić Tužna vijest. Jutros pri zaključku lista doznajemo; ovu nemilu vijest, dalse naš sugragjanin; gosp. Vlaho pl. Bogdan bori sa smrću, Plesna zabava Društva hrv. mladeži ,,Starčević““, Sutra nam o- vaj vrijedni klub priregjuje u ustupljenim prostorijama »Hrv. Rad. Zadruge« svoju »Ple- snu zabavu«, preko koje svira »Gunduli- ćev« orhestar. Dobrovoljni doprinosi primaju se sa najtoplijom zahvalnošću. Početak u 7a sati na večer. Ova lijepa zabava biti će" “ onakva, kakvom se odlikuju sve naše za- bave. Sve će biti veselo, ugodno, jer je sve željno ugodnog društva i zabave, a osobito naša mladež i naš krasni spol. Mi ne možemo nego najtoplije preporu- čiti našem rodoljubnom gragjanstvu ovo dru- štvo, osobito sada pri prvom početku svog rada. Dužnost je naša kao pravih Hrvata, da dađemo svoj obol ovom društvu, koje ima plemenitu svrhu megjusobnog pomaga- nja, oplemenjivanja duše i srca naše mla- deži. Dakle sutra u večer pohrlimo svi na zabavu, pomozimo našu mladost, jer kakvih budemo imali Hrvata, onakva će biti i Hr- vatska! Na mlagjima svijet ostaje. Sutra svi u »Zadrugu«! — Ako kogod pometnjom nije primio po- ziv za sutra, nek se izvoli obratiti g. Luku Koprivici. Klub hrvatske mladeži ,,Star- čovid“ obdržava je u u ve. čer, na dan smrti svog velikog Učitelja i vogje, svečani proslov, a istodobno dogo- vor o svom organizatornom radu. Taj do-