:

 

 

Br. 264

_-—
mk
—_
m
kn
Cu
===
uE

U

 

polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po
| četvrt godine  surazmjeino; za inozemstvo

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojer | 7% došasto

godišnje K. 9 — Ko

 

 

Kada će napokon svršiti?

Već ima koje godište da u našoj
monarhiji ustavne ustanove hramlju, i
krize sustavno slijede sada u jednoj
sada u drugoj poli, a više puta poja-
ve se istodobno. Tako je eto već bli-
zu godina dana da se odnošaji i nad-
metanje u obim parlamentima doga-
gja; netom prikrpe s jedne strane, pu-
kne s druge, razni dvorjanici i na gla-
su političari pozvani su ko babice, da
toj nevolji nagju lijeka; ali ga do da-
nas nijesu našli; i koliko se da pred-
vigjeti, rijet bi, da će ga trudno naći.
Ostavimo za sada ljutu krizu, koja se
pojavila u Magjarskoj, jer stoprv će
se nešto razgaliti kada budu provede-
ni novi izbori, i to na onom stanovi-
štu, što ga je Kruna naznačila, a to
općim glasovanjem. Dotle razna mini-
starstva sadašnja i buduća imati će si-
lu iskopanja bez ikakvog konkretnog
rezultata.

Osvrnimo se ragje na bečki parla-
menat, koji od nekoliko dana zasijeda
i nešto se pomiče, ali posve sporo, i
svaki čas izbijaju nesuglasice, koje bi
mogle dovestiti do raspusta istoga.

U Beču podigla se velika opstrukci-
ja, podignuta od Slavena, koji su se
tužili, da im je krivo sa svake strane,
i htjeli su prešnijem predlozima i dru-
gijem srestvima opstrukcije sebi prokr-
čiti bolji položaj i zasjestiti na vladi u
višem broju po pravici. Naši zastupni-
ci u toj borbi bili su u vecma ška-
kljivom položaju, vezani s jedne stra-
ne sa slavenskim drugarima osim Po-
ljaka, a s druge strane u velikoj opa-
snosti, da kada bi zanijekali vladi sre-
stva da doskoči troškovima monarhi-
je, bili bi izložili vas svoj trud i bri-

žno nastojanje, da isdašno vlada po-;
može tjeskobama naše pokrajine. Oni
su se, treba priznati, pametno izvukli.

iz toga škripca, i nijesu se zaveli do

skrajnijeh granica. Izravni povod op-

PODLISTAK.

=m=aRaa
VLAHO pi. BOGDAN.

Megju ostalijem osobitostima u našem |

milom gradu, i ta je, da uvijek izmegju go-
spara našlo se uglednijeh lica, koja znala
su biti ljubljena i ugledna u otmenijem dru-
štvima, a istodobno sa malijem pukom znala
su tako se poniziti, tako milokrvno i očin-
ski općiti, da ih je sav puk bez razlike stra-
naka nosio na rukama, ljubio, častio, i kad
im je došla ljuta smrt, opće javno žalova-
nje, opće tugovanje najbolje dokaživa, u
kakovom su neograničenom poštovanju i
ljubavi bivala kod naroda. Za našijeh dana
mogli bi smo ih nekoliko spomenuti, ali
da spomenemo jedino neke, koji su ovih
zadnjih godina nestali izmegju nas. Svak
još najvećom poštom spominje staroga Luja
pl. Serragli, koji je umr'o u dubokoj sta-
rosti: on je iz siromaštva postao trgovac i
ugledni gragjanin, i svak je rado k njemu
trčao za savjet; njegov bi savjet poprimio,
po njemu se vladao, i od toga niko se po-
kajao nije, | ako zgoljni talijanaš, obnašao
je glavne časti u građu, i oni koji su mu
bili protivni u političkom mišljenju, ipak su
ga častili i ljubili i rado se osvrćali na ra-
zložite njegove savjete. Takav bijaše izme-
glu nas Hrvata Vlaho vit. DeGiulli, a do
lani i ugledni zlatar Baldo Gjivović. Takav,
u kratko da rečemo, bijaše i stoprv pokojni
naš dragi prijatelj Vlaho pl. Bogdan.

strukciji bijaše, jer je zakonom bilo u-
stanovljeno, da u njemačkijem pokra-
jinama ne smije biti drugoga poduča-

vembra nakon nekoliko dana stanke
parlamenat je bio sakupljen, ali jer su
dva ministra otstupila, ministar se je
presjednik upuštio preko presjednika
poljačkoga kluba u dogovore, kako bi
s jedne strane popuštala hajka  Slave-
na na ministarstvo; a kako bi s dru-
ge strane našao se modus vivendi
izmegju Nijemaca i Slavena. Pregovo-
rima smetalo je mnogo poteškoća, i
nekoliko vremena s dana na dan pri-
kaživaln se kao neophodna potreba
raspustiti parlamenat i vladati samo-
vlasno po $. 14. U toj stisci ministar
je poslo zastupnike kući i dao se je
na nova pregovaranja: ova su trajala
nekoliko sedmica, i kada je parlame-

marž poglavica Čeha iznio predlog,
kako bi Slavenska manjina bila u ob-
zir uzeta i kako bi se njoj zadovoljilo
u pravednijem zahtijevima. Tijem sla-
venska skupina nazbilj pokazala je do-
bru volju da bi se došlo do jedne na-
gode, koja bi u tome sastojala, što bi
slavenski zastupnici glasovali za pro-
vizorij i za pogodbe trgovačke sa bal-
kanskijem državicama; a da bi sa dru-
ge strane otstupili neki ministri, koji
su se isticali kao okorjeli pristaše nje-
mačke preuzetnosti, te bi u ministar-
stvo stupio i još koji Slaven, po ra-
zboru i pravici. Na to ko da je svi-
jem odlanulo, jer su razložito cijenili,
da će moći parlamenat poslovati na
dobro svijeh pokrajina.

Kad ko grom iz vedra neba pono-
vno se pojavi opstrukcija sa strane za-
stupnika Rutenaca. Oni su otvoreno
bili protivnici sadašnjemu ministarstvu,
a još više bili su protivnici nekijem
zakonskijem . osnovama, koje je parla-
\menat imao primiti i potvrditi pod pri-
tiskom zastupnika agraraca. Rutencima

 

1 Mladeži, cijenimo, da je najbolji uzor, e
bi ga naslijedili, dobri pokojnik, koji sa
\svake strane pruža im najplemenitiji izgled
što da rade, čemu da pregnu, kako da po-
\stojano i nepomično svome cilju idu a da
\|postignu ono časno ime, one velike vrline,
onu slavu i poštovanje, koje je pokojnik
|sebi znao steći. Rodio se je u veoma o-
skudnoj i siromašnoj kući, od poštenih i
dobrih ali priprostih roditelja; u oskudici
svakoj proučio je pučke škole i uputio da
uči gimnaziju, Kad je ponarastao a srestva
ponestajala da izvrši neugasivu živu želju
naukom steći u ljudskomu društvu časno i
ugledno mjesto, dogje mu u susret da ga
pomogne djačko naše Sjemenište, gdje se
je isticao dobrotom, znanjem i svakom vr-
linom, a kad je uvidio da nema zvanja
kako bi postao svećenik, ostavi sjemenište,
ali ne zaboravi živu harnost i spoznanje,
koje je dugovao toli Sjemeništu, koli vrli-
jem starješinama i nastavnicima. Jer i ako
u dalekom svijetu, u visokoj časti i lasti,
on nikada nije zaboravio primljeno dobro,
te je sinovski ljubio svoje starješine i šnji-
ma u najboljoj bratimskoj ljubavi općio za
njihovoga života. Koji plemeniti primjer har-
nosti, i koji prijekor nekijem, koji postaju
dušmani onijem ustanovama, koje su ih do
kruha i do časti dovele! A harnost jest naj-
ljepša krepost u čovjeku, jer dobro veli naš
narod, da je i Bog na neharnost zaplakao.
Pokojnik ne samo da je tu harnost počita-
njem iskaživao, nego je još kao osvjedo-
čeni vijernik ljubio crkvu, ljubio svetinje,
izgledno vršio kršćanske dužnosti, tako da

 

Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATS

vanja osim njemačkoga. Početkom no-

nat bio opet na okupu, Dr. je Kra-

DUBROVNIKU,

i
š
i
g
i
i

 

 

+ Marta I91Ć

MRVATSK

God. VI.

 

 

 

= IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI. 580; STOJI 10 TARA.
# TISKARE

Ovde :ormi aređnik "PRABO SGMICK.

4

se pridruži »Slavenska Jednota«, i o-
naj dan strašan je bio metež i vreva
u parlamentu, pak i izvan parlamenta, jer
su nauckani Nijemci sipli glasno bučiti
proti slavenskijem zahtjevima. Strašno
je bilo u parlamentu, koji je morao
stati na okupu, neprestano dan i noć:
dosta je kazati, da je jedan sam go-
vornik ustrajao trinaest sati u svom
govoru, i to u prvome od trideset i
sedam prešnijeh predloga, i tako je
bilo očito, da se neće nikada na kraj
doći. Ponovno prikazala se je ljuta po-
treba ili da se raspušti parlamenat i da
se vlada po $. 14., ili da se opreme

koristilo: kad velikom srećom i zado-
voljstvom po drugi put Dr. Kramarž

opstrukciji: doskočilo i parlamenat uči-
nio sposobnim da radi na dobro svi-
jeh. Sa zadovoljstvom spominjemo, da
je sa Slavenske strane u dva navrata
učinjen pokušaj, kako bi se duhovi u
parlamentu primirili i svi pregli na ko-
risni rad, jer uvjereni da nasilna op-
strukcija koliko nameće s jedne strane
teškijeh žrtava narodima, toliko im ško-
di s druge strane tijem, što se njiho-
vo dobro i napredak ne pomiče, što
zaostaju radnje i državni stroj svu svo-
ju snagu troši u tijem ijutijem razmi-
ricama. Stalna je mada za to, da će i
viši krugovi uvigjeti i spoznati, da je
i Slavenima dogorjelo, i da ako se ho-
će mira, reda i napretka, treba nešto
jače obuzdati njemačku preuzetnost i
stegnuti je u svojijem pravijem grani-
cama. Istodobno taj predlog dokaži-
va, kako su se Česi mudro izvježbali
u svojoj nemiloj borbi sa Nijemcima,
i kako su sami uvigjeli, kako bi nji-
hov otpor do skrajnijeh granica napo-
kon koristio istijem Nijemcima, koji bi
stekli mnogo tijem što bi istakli, da
su Česi i drugi Slaveni zakleti njihovi
dušmani, i tijem raspirili narodne stra-
sti do vrhunca, jer gdje vlada strast

 

lje i u tome bio ravan slavnom i uglednom
\našem pokojniku Dr. Kostu knezu Vojno-
\viću. A jedan i drugi bili su vanredno na-
dareni, oštroumni, priznati kao vrijedni spi-
satelji; jedan u juridičnim i historičnim spi-
sima, a drugi u prigodnim polemičnim a
nadasve duhovitim, peckavim  sastavcima.

pete. | ako radi službe mal da ne daleko
uvijek od našijeh krajeva, ipak domovinski
žar, ljubav, privrženost na dobro mile svoje
Hrvatske plamsala je neprestano, neodo-
ljivo u čestitoj njegovoj duši: bilo u naj-
višijem krugovima, bilo u inostranstvu, bilo
i snajnaprednijim narodima on se vazda
priznavao Hrvatom i tijem se ponosio; i
to pravim, ćustvenim Hrvatom, što bi za
stalno bio dokazao svojijem radom, da ga
nije kruta smrt skršila još u naponu stars-
čke snage. Najbolji i najplemenitiji i taj
izgled mladeži, kako da se ponosi svojijem
narodnijem imenom i ostane nepokolebivo
vijemna onome barjaku, komu se po rodu
i po osjećaju zavjerila. Treća a najglavnija
vrlina pokojnikova bila je duboko znanje,
koje je on stekao neprestanim i brižnim u-
čenjem, a nadasve onim iskustvom i onom
finoćom, dobrotom i uglagjenošću, koja je
bila kao karakteristika njegovom značaju.
Kako siromašni pravnik vanrednim znanjem,
marem i nastojanjem on je sebi prokrčio
put do dvora prejasnoga Velikoga Vojvode
Toskanskoga; postao je njegova desna ruka;
postao je ljubljeni tajnik, i znao je u naj-
zamršenijim prilikama naći srestva i način,
da ugodi svome gospodaru, da steče pri-

 

zastupnici kući, što opet ne bi ništa

iznese predlog, kako bi se odurnoj.

Pokojnik bijaše čestiti Hrvat od glave do.

Pretplata | oglasi šalju se
zalivale i priopćena plaća se
a koji se više puta tiskaj

netrankirani ce prima

 

Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za-
80 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku

u po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
ju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. |

 

tu pamet ne razloži. Isprva Nijemci su
se ohorno nećkali, ali napokon prista-
li su na Kramaržev predlog, i tako
parlamenat je od smrti uskrisio i po-

da tražila, bio je odobren, a predlog
Kramaržev po parlamentu usvojen, bio
je od Krune odobren i proglašen ma-
lo dana prije Božića. | ako pak tijem
\ukroćena je opstrukcija, još glasovanja
u parlamentu ne teku tako lasno kako
bi mogla, jer ostaje obećanje ministra-
|presjednika, da će kada ponovi svoje
ministarstvo u imenovanju novijeh mi-
 nistara biti uzeti u obzir slavenski za-
htijevi. Nešto se je već i do sada uči-
nilo, a to je jer je otstupio ministar,
koji je bio Slavenima jako nepoćudan,
ali ipak razlogom se je bojati, hoće li

 

u osobama, koje bi imale zasjestit na
ministarske stolice; i hoće li s druge
strane Nijemci popuštati toliko, koliko.
bi se Slaveni ako ne zadovoljni barem.
se mogli ukazati složni na dobro ci-
jele monarhije.

Uhvat je, da će se raznovrsne stran-
ke srestiti, jer vrijeme, koje je najbo-
lji melem svakoj nevolji, i tome će do-
skočiti, a opet dobra volja zastupnika
za opće dobro naći će načini srestva,
kako bi nastalo odulje primirje, da se
provedu sve one poboljšice, koje su
neophodno potrebite, ako se hoće uz-
držati financijalno raznovjesje izmegju
primitaka i izdataka.

 

Poslije izbora."

Izbori za sabor naših vanjskih općina su
dovršeni. Vi ste kao kroničari zabilježili

*) Primamo od uglednog pristaše  značajnika
i donašamo; prepuštamo mu da svoju kaže, spravni
eventualno donijeti i protuodgovor ako bi doti-
čnik našao, da mu je izvodima bila krivica uči-
njena. : Uredništvo pere ruke i spominje onu na-
rodnu: mi moj lov, ni moj zec! G. pak Skurić
najbolje će moći dokazati onim u Zadru, da se je
s naše strane i u poslu Vukovića i u onom nje-
gova izbora postupalo razložito i pošteno; a to
je za nas najbolja zadovoljština.

 

znanje Njegova Veličanstva, našega ljublje-
\noga kralja i gospodara, a da sebi na van-
\redan način osvijetla lice. Najbolji su do-
\kaz za to visoka odlikovanja, mnogobrojne
(kolajne i križi, s kojijem je može se rijeti
\zaista bio vas opasan: tako da Dubrovnik
rijetko spominje svoga sina a da je bio
tako visoko i vanredno odlikovan.

Eto i tu mladeži najbolji primjer, kako
učenje, nastojanje i tvrda volja i u najteži-
(jem prilikama ipak se zna domoći cilja,
samo kad pregne, ali pregne svojski, mu-
\ževno, a istodobno usavrši se da bude spra
ivna u svakoj prilici časno i slavno izvoje-
\vati ono, što je u svome srcu zasjekla po-
stignuti.

Sa veličanstvenim sprovodom u ponedjel-

 

čeo da radi. Provizorij, kojega je vla-.

se razne slavenske grupe naći složne

nik nestalo je Vlaha pl. Bogdana izmegju

\ispadak istih. Ali Prodanova grupa viče i
telali da je to njezin kotar, da jeto uspjeh
njezinih pristaša. To me boli.

Ostavit ću titansku borbu Starčevićanaca u
samom gradu proti hrvatskoj stranci, jer je
ta svakome poznata. Ona mala, ali hrabra
četa radnika učinila je za Starčevićanstvo
više, nego mnogi što se sada hvališu i hoće
da beru plodove njihove. Pregjimo u oko-
icu.

Na Orašcu je pri zadnjim izborima za
carevinsko vijeće palo za našega kandidata
97 glasova naprama 255 za Biankina. Tu
je don Ivo Matić radio za Biankina. Danas
je pravaš. Sutra tko zna što će bit. Prošle
godine je isti bio oduševljen za čestitog
posjednika Vukovića, ove godine htio je i
sam biti zastupnik, a kad to nije išlo gla-
sovao je za Skurića uz ucjenu. | tako se ta-
kovi ljudi oduševljaju sad za jednu, sad za
drugu stranku, a nikad riijesu dosljedni.
Nešto ih vuče naprijed — za mandatom.

Prošle godine stranka prava bila je jedin-
stvena, pa ipak, što je klub u Zadru uradio
bivšem zastupniku Peru Vukoviću, koga su
birani birači jednodušno izabrali; oni isti
\birači, koji su sada Skurića izabrali, bit će
\svakome poznato. Vuković im bio taki i o-
vaki, kreatura Petra i Pavla, Skurić sada
čisto zlato. Nećemo braniti Vukovića, a ne-
ćemo suminjati o patriotizmu Skurićevu, ali
radi hajke koja se neprestano diže nepra-
vedno na dubrovačke Starčevićance, reći će-
mo, da bi Skuriću prije mogli reći da je
kre.tura Petra i Pavla, da je u kontaktu s
ovim i s onim. Ali to ne stoji, kao što ne
stoje ni osvade koje se bacaju na dubrovačke
Starčevićance. To neka im Skurić razjasni
kad dogje u klub. Nemoralna je dakle bila
hajka na čestitog Pera Vukovića.

Ako je Matić pravaš kao što i Skurić,
čemu je onda istaknuo svoju kandidaturu ?
Gdje se to igda dogodilo da dva istomišlje-
nika kandidiraju jedan proti drugomu? U
što se uzdao Matić kad Skurić je imao 20
bir. birača, a on samo 15? Vele u Čingri-
jih 8 bir. birača. Dakle primio bi bio Čin-
\grijine glasove. | Prodan bi bio zadovoljan?
| U Konavlima vodila se lokalna borba.
\Starčevićanci radili su za Skurića gledajuć
u njemu posrednika oko izmirenja frakcija
stranke prava u Dalmaciji. Poznato nam je
da u Konavlima baš su Starćevićanci ili ka-
ko nas nazivlju Frankovci, najviše doprini-
jeli uspjehu. Da ne spominjemo druge, eno
Pera Glavića.

 

silu dobra učiniti svojim odnošajima, svo-
jim spoznanstvom sa najvišijem faktorima
u našoj monarhiji hrvatskomu narodu, mi-
lomu rodnomu gradu, našemu puku, otač-
bini i vjeri; ali nemila smrt koja nikome
ne prašta, njega je pokosila i šnjime sve
naše nade.

Dužnost je pri završetku ovog kratkog
spomena da iskažemo živu našu harnost,
jer nas je dobri pokojnik sućutno bodrio
u borbi, i nekoliko puta uglednijem i uče-
\nijem svojijem sastavcima podičio ovaj list.
«| Dok mi zahvalno to spominjemo i dok lju-
bimo onu vrijednu ruku miloga pokojnika,
koja nam je više puta bila od utjehe i od
pomoći, radi čega iz harne ćemo duše Bogu
preporučivati, da mu dade vijenac vječne slave.

Dragi Vlaho! Mi te žalimo i oplakujemo
potresene duše, kako i ugledna i mila tvoja
drugarica, kako ljubljena kćerka tvoja; a ako
naše žalovanje može vrijediti za samu je-
dnu kap utjehe pri gorkom njihovom jadu,
neka ga prime kako izraz harnosti, pošto-
vanja i ljubavi; neka se tješe javnim općim
sućutom; neće im blago nadomjestiti, neće
im ranu zarastjeti, ali će im barem nešto
od utjehe biti.

Poklanjamo se suznijem očima tužnomu
lijesu i ledenomu grobu, gdje pokojnik po-
ičiva, te velimo: Dobri, ugledni, ljubljeni
\gosparu Vlaho! Vječni pokoj tvojoj čestitoj
i svetoj duši!

nas, ali njegova uspomena pomicati će se
još nekoliko godina; ali slavno ime neće,
nestati, jer naša domaća povjest u svojijen'
stranicama zlatnijem će slovima njegovo i-
me zabilježiti, njegove vrline a nadasve o-
nu dobrotu, onu očinsku samilost, koja je
otsijevala u blagomu njegovomu licu; koja.
je izvirala nepresahnjivo iz ljubezne nje-|
gove duše, koji je znao svakoga očarati,
svakoga predobiti, svakoga razlozima razo-
ružati, bilo kad bi mudro raspravljao o u-
čenosti, književnosti, bilo kad bi tugovao
za nevoljnim udesom nas Slavena, Hrvata,
koji i ne znamo i nećemo da živo poradimo.
za naše dobro, za našu sreću.

Da pravo rečemo, mi smo svu našu nadu |
u njegove vrijedne ruke ot. jer smo
mislili da još krijepak i snažan moći će

— maa