: Br. 264 _-— mk —_ m kn Cu === uE U polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po | četvrt godine surazmjeino; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojer | 7% došasto godišnje K. 9 — Ko Kada će napokon svršiti? Već ima koje godište da u našoj monarhiji ustavne ustanove hramlju, i krize sustavno slijede sada u jednoj sada u drugoj poli, a više puta poja- ve se istodobno. Tako je eto već bli- zu godina dana da se odnošaji i nad- metanje u obim parlamentima doga- gja; netom prikrpe s jedne strane, pu- kne s druge, razni dvorjanici i na gla- su političari pozvani su ko babice, da toj nevolji nagju lijeka; ali ga do da- nas nijesu našli; i koliko se da pred- vigjeti, rijet bi, da će ga trudno naći. Ostavimo za sada ljutu krizu, koja se pojavila u Magjarskoj, jer stoprv će se nešto razgaliti kada budu provede- ni novi izbori, i to na onom stanovi- štu, što ga je Kruna naznačila, a to općim glasovanjem. Dotle razna mini- starstva sadašnja i buduća imati će si- lu iskopanja bez ikakvog konkretnog rezultata. Osvrnimo se ragje na bečki parla- menat, koji od nekoliko dana zasijeda i nešto se pomiče, ali posve sporo, i svaki čas izbijaju nesuglasice, koje bi mogle dovestiti do raspusta istoga. U Beču podigla se velika opstrukci- ja, podignuta od Slavena, koji su se tužili, da im je krivo sa svake strane, i htjeli su prešnijem predlozima i dru- gijem srestvima opstrukcije sebi prokr- čiti bolji položaj i zasjestiti na vladi u višem broju po pravici. Naši zastupni- ci u toj borbi bili su u vecma ška- kljivom položaju, vezani s jedne stra- ne sa slavenskim drugarima osim Po- ljaka, a s druge strane u velikoj opa- snosti, da kada bi zanijekali vladi sre- stva da doskoči troškovima monarhi- je, bili bi izložili vas svoj trud i bri- žno nastojanje, da isdašno vlada po-; može tjeskobama naše pokrajine. Oni su se, treba priznati, pametno izvukli. iz toga škripca, i nijesu se zaveli do skrajnijeh granica. Izravni povod op- PODLISTAK. =m=aRaa VLAHO pi. BOGDAN. Megju ostalijem osobitostima u našem | milom gradu, i ta je, da uvijek izmegju go- spara našlo se uglednijeh lica, koja znala su biti ljubljena i ugledna u otmenijem dru- štvima, a istodobno sa malijem pukom znala su tako se poniziti, tako milokrvno i očin- ski općiti, da ih je sav puk bez razlike stra- naka nosio na rukama, ljubio, častio, i kad im je došla ljuta smrt, opće javno žalova- nje, opće tugovanje najbolje dokaživa, u kakovom su neograničenom poštovanju i ljubavi bivala kod naroda. Za našijeh dana mogli bi smo ih nekoliko spomenuti, ali da spomenemo jedino neke, koji su ovih zadnjih godina nestali izmegju nas. Svak još najvećom poštom spominje staroga Luja pl. Serragli, koji je umr'o u dubokoj sta- rosti: on je iz siromaštva postao trgovac i ugledni gragjanin, i svak je rado k njemu trčao za savjet; njegov bi savjet poprimio, po njemu se vladao, i od toga niko se po- kajao nije, | ako zgoljni talijanaš, obnašao je glavne časti u građu, i oni koji su mu bili protivni u političkom mišljenju, ipak su ga častili i ljubili i rado se osvrćali na ra- zložite njegove savjete. Takav bijaše izme- glu nas Hrvata Vlaho vit. DeGiulli, a do lani i ugledni zlatar Baldo Gjivović. Takav, u kratko da rečemo, bijaše i stoprv pokojni naš dragi prijatelj Vlaho pl. Bogdan. strukciji bijaše, jer je zakonom bilo u- stanovljeno, da u njemačkijem pokra- jinama ne smije biti drugoga poduča- vembra nakon nekoliko dana stanke parlamenat je bio sakupljen, ali jer su dva ministra otstupila, ministar se je presjednik upuštio preko presjednika poljačkoga kluba u dogovore, kako bi s jedne strane popuštala hajka Slave- na na ministarstvo; a kako bi s dru- ge strane našao se modus vivendi izmegju Nijemaca i Slavena. Pregovo- rima smetalo je mnogo poteškoća, i nekoliko vremena s dana na dan pri- kaživaln se kao neophodna potreba raspustiti parlamenat i vladati samo- vlasno po $. 14. U toj stisci ministar je poslo zastupnike kući i dao se je na nova pregovaranja: ova su trajala nekoliko sedmica, i kada je parlame- marž poglavica Čeha iznio predlog, kako bi Slavenska manjina bila u ob- zir uzeta i kako bi se njoj zadovoljilo u pravednijem zahtijevima. Tijem sla- venska skupina nazbilj pokazala je do- bru volju da bi se došlo do jedne na- gode, koja bi u tome sastojala, što bi slavenski zastupnici glasovali za pro- vizorij i za pogodbe trgovačke sa bal- kanskijem državicama; a da bi sa dru- ge strane otstupili neki ministri, koji su se isticali kao okorjeli pristaše nje- mačke preuzetnosti, te bi u ministar- stvo stupio i još koji Slaven, po ra- zboru i pravici. Na to ko da je svi- jem odlanulo, jer su razložito cijenili, da će moći parlamenat poslovati na dobro svijeh pokrajina. Kad ko grom iz vedra neba pono- vno se pojavi opstrukcija sa strane za- stupnika Rutenaca. Oni su otvoreno bili protivnici sadašnjemu ministarstvu, a još više bili su protivnici nekijem zakonskijem . osnovama, koje je parla- \menat imao primiti i potvrditi pod pri- tiskom zastupnika agraraca. Rutencima 1 Mladeži, cijenimo, da je najbolji uzor, e bi ga naslijedili, dobri pokojnik, koji sa \svake strane pruža im najplemenitiji izgled što da rade, čemu da pregnu, kako da po- \stojano i nepomično svome cilju idu a da \|postignu ono časno ime, one velike vrline, onu slavu i poštovanje, koje je pokojnik |sebi znao steći. Rodio se je u veoma o- skudnoj i siromašnoj kući, od poštenih i dobrih ali priprostih roditelja; u oskudici svakoj proučio je pučke škole i uputio da uči gimnaziju, Kad je ponarastao a srestva ponestajala da izvrši neugasivu živu želju naukom steći u ljudskomu društvu časno i ugledno mjesto, dogje mu u susret da ga pomogne djačko naše Sjemenište, gdje se je isticao dobrotom, znanjem i svakom vr- linom, a kad je uvidio da nema zvanja kako bi postao svećenik, ostavi sjemenište, ali ne zaboravi živu harnost i spoznanje, koje je dugovao toli Sjemeništu, koli vrli- jem starješinama i nastavnicima. Jer i ako u dalekom svijetu, u visokoj časti i lasti, on nikada nije zaboravio primljeno dobro, te je sinovski ljubio svoje starješine i šnji- ma u najboljoj bratimskoj ljubavi općio za njihovoga života. Koji plemeniti primjer har- nosti, i koji prijekor nekijem, koji postaju dušmani onijem ustanovama, koje su ih do kruha i do časti dovele! A harnost jest naj- ljepša krepost u čovjeku, jer dobro veli naš narod, da je i Bog na neharnost zaplakao. Pokojnik ne samo da je tu harnost počita- njem iskaživao, nego je još kao osvjedo- čeni vijernik ljubio crkvu, ljubio svetinje, izgledno vršio kršćanske dužnosti, tako da Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATS vanja osim njemačkoga. Početkom no- nat bio opet na okupu, Dr. je Kra- DUBROVNIKU, i š i g i i + Marta I91Ć MRVATSK God. VI. = IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI. 580; STOJI 10 TARA. # TISKARE Ovde :ormi aređnik "PRABO SGMICK. 4 se pridruži »Slavenska Jednota«, i o- naj dan strašan je bio metež i vreva u parlamentu, pak i izvan parlamenta, jer su nauckani Nijemci sipli glasno bučiti proti slavenskijem zahtjevima. Strašno je bilo u parlamentu, koji je morao stati na okupu, neprestano dan i noć: dosta je kazati, da je jedan sam go- vornik ustrajao trinaest sati u svom govoru, i to u prvome od trideset i sedam prešnijeh predloga, i tako je bilo očito, da se neće nikada na kraj doći. Ponovno prikazala se je ljuta po- treba ili da se raspušti parlamenat i da se vlada po $. 14., ili da se opreme koristilo: kad velikom srećom i zado- voljstvom po drugi put Dr. Kramarž opstrukciji: doskočilo i parlamenat uči- nio sposobnim da radi na dobro svi- jeh. Sa zadovoljstvom spominjemo, da je sa Slavenske strane u dva navrata učinjen pokušaj, kako bi se duhovi u parlamentu primirili i svi pregli na ko- risni rad, jer uvjereni da nasilna op- strukcija koliko nameće s jedne strane teškijeh žrtava narodima, toliko im ško- di s druge strane tijem, što se njiho- vo dobro i napredak ne pomiče, što zaostaju radnje i državni stroj svu svo- ju snagu troši u tijem ijutijem razmi- ricama. Stalna je mada za to, da će i viši krugovi uvigjeti i spoznati, da je i Slavenima dogorjelo, i da ako se ho- će mira, reda i napretka, treba nešto jače obuzdati njemačku preuzetnost i stegnuti je u svojijem pravijem grani- cama. Istodobno taj predlog dokaži- va, kako su se Česi mudro izvježbali u svojoj nemiloj borbi sa Nijemcima, i kako su sami uvigjeli, kako bi nji- hov otpor do skrajnijeh granica napo- kon koristio istijem Nijemcima, koji bi stekli mnogo tijem što bi istakli, da su Česi i drugi Slaveni zakleti njihovi dušmani, i tijem raspirili narodne stra- sti do vrhunca, jer gdje vlada strast lje i u tome bio ravan slavnom i uglednom \našem pokojniku Dr. Kostu knezu Vojno- \viću. A jedan i drugi bili su vanredno na- dareni, oštroumni, priznati kao vrijedni spi- satelji; jedan u juridičnim i historičnim spi- sima, a drugi u prigodnim polemičnim a nadasve duhovitim, peckavim sastavcima. pete. | ako radi službe mal da ne daleko uvijek od našijeh krajeva, ipak domovinski žar, ljubav, privrženost na dobro mile svoje Hrvatske plamsala je neprestano, neodo- ljivo u čestitoj njegovoj duši: bilo u naj- višijem krugovima, bilo u inostranstvu, bilo i snajnaprednijim narodima on se vazda priznavao Hrvatom i tijem se ponosio; i to pravim, ćustvenim Hrvatom, što bi za stalno bio dokazao svojijem radom, da ga nije kruta smrt skršila još u naponu stars- čke snage. Najbolji i najplemenitiji i taj izgled mladeži, kako da se ponosi svojijem narodnijem imenom i ostane nepokolebivo vijemna onome barjaku, komu se po rodu i po osjećaju zavjerila. Treća a najglavnija vrlina pokojnikova bila je duboko znanje, koje je on stekao neprestanim i brižnim u- čenjem, a nadasve onim iskustvom i onom finoćom, dobrotom i uglagjenošću, koja je bila kao karakteristika njegovom značaju. Kako siromašni pravnik vanrednim znanjem, marem i nastojanjem on je sebi prokrčio put do dvora prejasnoga Velikoga Vojvode Toskanskoga; postao je njegova desna ruka; postao je ljubljeni tajnik, i znao je u naj- zamršenijim prilikama naći srestva i način, da ugodi svome gospodaru, da steče pri- zastupnici kući, što opet ne bi ništa iznese predlog, kako bi se odurnoj. Pokojnik bijaše čestiti Hrvat od glave do. Pretplata | oglasi šalju se zalivale i priopćena plaća se a koji se više puta tiskaj netrankirani ce prima Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za- 80 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku u po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi ju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. | tu pamet ne razloži. Isprva Nijemci su se ohorno nećkali, ali napokon prista- li su na Kramaržev predlog, i tako parlamenat je od smrti uskrisio i po- da tražila, bio je odobren, a predlog Kramaržev po parlamentu usvojen, bio je od Krune odobren i proglašen ma- lo dana prije Božića. | ako pak tijem \ukroćena je opstrukcija, još glasovanja u parlamentu ne teku tako lasno kako bi mogla, jer ostaje obećanje ministra- |presjednika, da će kada ponovi svoje ministarstvo u imenovanju novijeh mi- nistara biti uzeti u obzir slavenski za- htijevi. Nešto se je već i do sada uči- nilo, a to je jer je otstupio ministar, koji je bio Slavenima jako nepoćudan, ali ipak razlogom se je bojati, hoće li u osobama, koje bi imale zasjestit na ministarske stolice; i hoće li s druge strane Nijemci popuštati toliko, koliko. bi se Slaveni ako ne zadovoljni barem. se mogli ukazati složni na dobro ci- jele monarhije. Uhvat je, da će se raznovrsne stran- ke srestiti, jer vrijeme, koje je najbo- lji melem svakoj nevolji, i tome će do- skočiti, a opet dobra volja zastupnika za opće dobro naći će načini srestva, kako bi nastalo odulje primirje, da se provedu sve one poboljšice, koje su neophodno potrebite, ako se hoće uz- držati financijalno raznovjesje izmegju primitaka i izdataka. Poslije izbora." Izbori za sabor naših vanjskih općina su dovršeni. Vi ste kao kroničari zabilježili *) Primamo od uglednog pristaše značajnika i donašamo; prepuštamo mu da svoju kaže, spravni eventualno donijeti i protuodgovor ako bi doti- čnik našao, da mu je izvodima bila krivica uči- njena. : Uredništvo pere ruke i spominje onu na- rodnu: mi moj lov, ni moj zec! G. pak Skurić najbolje će moći dokazati onim u Zadru, da se je s naše strane i u poslu Vukovića i u onom nje- gova izbora postupalo razložito i pošteno; a to je za nas najbolja zadovoljština. znanje Njegova Veličanstva, našega ljublje- \noga kralja i gospodara, a da sebi na van- \redan način osvijetla lice. Najbolji su do- \kaz za to visoka odlikovanja, mnogobrojne (kolajne i križi, s kojijem je može se rijeti \zaista bio vas opasan: tako da Dubrovnik rijetko spominje svoga sina a da je bio tako visoko i vanredno odlikovan. Eto i tu mladeži najbolji primjer, kako učenje, nastojanje i tvrda volja i u najteži- (jem prilikama ipak se zna domoći cilja, samo kad pregne, ali pregne svojski, mu- \ževno, a istodobno usavrši se da bude spra ivna u svakoj prilici časno i slavno izvoje- \vati ono, što je u svome srcu zasjekla po- stignuti. Sa veličanstvenim sprovodom u ponedjel- čeo da radi. Provizorij, kojega je vla-. se razne slavenske grupe naći složne nik nestalo je Vlaha pl. Bogdana izmegju \ispadak istih. Ali Prodanova grupa viče i telali da je to njezin kotar, da jeto uspjeh njezinih pristaša. To me boli. Ostavit ću titansku borbu Starčevićanaca u samom gradu proti hrvatskoj stranci, jer je ta svakome poznata. Ona mala, ali hrabra četa radnika učinila je za Starčevićanstvo više, nego mnogi što se sada hvališu i hoće da beru plodove njihove. Pregjimo u oko- icu. Na Orašcu je pri zadnjim izborima za carevinsko vijeće palo za našega kandidata 97 glasova naprama 255 za Biankina. Tu je don Ivo Matić radio za Biankina. Danas je pravaš. Sutra tko zna što će bit. Prošle godine je isti bio oduševljen za čestitog posjednika Vukovića, ove godine htio je i sam biti zastupnik, a kad to nije išlo gla- sovao je za Skurića uz ucjenu. | tako se ta- kovi ljudi oduševljaju sad za jednu, sad za drugu stranku, a nikad riijesu dosljedni. Nešto ih vuče naprijed — za mandatom. Prošle godine stranka prava bila je jedin- stvena, pa ipak, što je klub u Zadru uradio bivšem zastupniku Peru Vukoviću, koga su birani birači jednodušno izabrali; oni isti \birači, koji su sada Skurića izabrali, bit će \svakome poznato. Vuković im bio taki i o- vaki, kreatura Petra i Pavla, Skurić sada čisto zlato. Nećemo braniti Vukovića, a ne- ćemo suminjati o patriotizmu Skurićevu, ali radi hajke koja se neprestano diže nepra- vedno na dubrovačke Starčevićance, reći će- mo, da bi Skuriću prije mogli reći da je kre.tura Petra i Pavla, da je u kontaktu s ovim i s onim. Ali to ne stoji, kao što ne stoje ni osvade koje se bacaju na dubrovačke Starčevićance. To neka im Skurić razjasni kad dogje u klub. Nemoralna je dakle bila hajka na čestitog Pera Vukovića. Ako je Matić pravaš kao što i Skurić, čemu je onda istaknuo svoju kandidaturu ? Gdje se to igda dogodilo da dva istomišlje- nika kandidiraju jedan proti drugomu? U što se uzdao Matić kad Skurić je imao 20 bir. birača, a on samo 15? Vele u Čingri- jih 8 bir. birača. Dakle primio bi bio Čin- \grijine glasove. | Prodan bi bio zadovoljan? | U Konavlima vodila se lokalna borba. \Starčevićanci radili su za Skurića gledajuć u njemu posrednika oko izmirenja frakcija stranke prava u Dalmaciji. Poznato nam je da u Konavlima baš su Starćevićanci ili ka- ko nas nazivlju Frankovci, najviše doprini- jeli uspjehu. Da ne spominjemo druge, eno Pera Glavića. silu dobra učiniti svojim odnošajima, svo- jim spoznanstvom sa najvišijem faktorima u našoj monarhiji hrvatskomu narodu, mi- lomu rodnomu gradu, našemu puku, otač- bini i vjeri; ali nemila smrt koja nikome ne prašta, njega je pokosila i šnjime sve naše nade. Dužnost je pri završetku ovog kratkog spomena da iskažemo živu našu harnost, jer nas je dobri pokojnik sućutno bodrio u borbi, i nekoliko puta uglednijem i uče- \nijem svojijem sastavcima podičio ovaj list. «| Dok mi zahvalno to spominjemo i dok lju- bimo onu vrijednu ruku miloga pokojnika, koja nam je više puta bila od utjehe i od pomoći, radi čega iz harne ćemo duše Bogu preporučivati, da mu dade vijenac vječne slave. Dragi Vlaho! Mi te žalimo i oplakujemo potresene duše, kako i ugledna i mila tvoja drugarica, kako ljubljena kćerka tvoja; a ako naše žalovanje može vrijediti za samu je- dnu kap utjehe pri gorkom njihovom jadu, neka ga prime kako izraz harnosti, pošto- vanja i ljubavi; neka se tješe javnim općim sućutom; neće im blago nadomjestiti, neće im ranu zarastjeti, ali će im barem nešto od utjehe biti. Poklanjamo se suznijem očima tužnomu lijesu i ledenomu grobu, gdje pokojnik po- ičiva, te velimo: Dobri, ugledni, ljubljeni \gosparu Vlaho! Vječni pokoj tvojoj čestitoj i svetoj duši! nas, ali njegova uspomena pomicati će se još nekoliko godina; ali slavno ime neće, nestati, jer naša domaća povjest u svojijen' stranicama zlatnijem će slovima njegovo i- me zabilježiti, njegove vrline a nadasve o- nu dobrotu, onu očinsku samilost, koja je otsijevala u blagomu njegovomu licu; koja. je izvirala nepresahnjivo iz ljubezne nje-| gove duše, koji je znao svakoga očarati, svakoga predobiti, svakoga razlozima razo- ružati, bilo kad bi mudro raspravljao o u- čenosti, književnosti, bilo kad bi tugovao za nevoljnim udesom nas Slavena, Hrvata, koji i ne znamo i nećemo da živo poradimo. za naše dobro, za našu sreću. Da pravo rečemo, mi smo svu našu nadu | u njegove vrijedne ruke ot. jer smo mislili da još krijepak i snažan moći će — maa