Br. 264. I pobijedila je listina Skurićeva. Sad ustade Matić na poprište. Ili stupaj u klub Prodana, ili ja sa Čingrijinim gla- sovima postajem zastupnik. Pošto konavlja- ni biraju 20 biranih birača, a sve ostale općine 23, to nekako imaju neko pravo da imaju čovjeka koga oni predlože. Svršili iz- bori biranih (birača, dakle Skurić siguran. Jest, da nije Matića. I ovaj ustade da zastra- ši Konavljane; jer ne možemo vjerovati da bi on, ako je pravaš, primio od Čingrije o. kao što ne vjerujemo, da bi mu ih ingrija dao, dakle njegova manovra bijaše po srijedi. Takovo postupanje moramo najoštrije o- suditi. I Skurić pošto se izložio pred izbornici- ma, pošto cijele Konavle držahu njegov izbor siguran, pošto pod svaku cijenu mo- rao je prodrijeti, privoljuje i stupa u klub Prodana. Tako je, jer poznamo prilike u Konavlima. Skurić je izabran. Nadamo se da će on poraditi za dobro svog izbornog kotara. Mlad je, ali radišan. A u klubu, svoje neke stra- stvene drugove, eda li skrene na pravu sta- zu, da budu više pravedni i pravi sljedbe- nici Ante Starčevića. — Stekliš. Vijesti iz naroda. Iz Kotora. (Zašto je prof. Peručić postao »slogaš«. — Zašto ne rade na korist grada ?) | g. Peručić je bio u društvu onijeh, koji su o- snovali Hrv. Štedionicu, a to u doba kada su njihovi onda politički protivnici nacrtali poznatu »slogu na karti«. On se je do tu nedavno prikazivao »pravašem«. Mislilo sc, da je samo iz ambicije postao »slogaš«, jer su ga imenovali upravnim članom njihove stranke i upraviteljem »srpske muzike«, ali ima bit još nešto što ga je na to ponuko- valo! On naime živo radi da bi nautička škola bila premještena iz Kotora u njegovu kuću u Dobrotu, a u tome polaže velike nade u »slogaške« perjanice. Amtbicija i interes! S druge strane kotorski opć. tajnik zauzi- mlje se, da bi se našlo puta za izgradnju jednog hotela, u Dobroti! Na Općini su da- nas oni »Srbi«, koji su prigovarali onda složnim Hrvatima koji bijahu na tom mje- stu, da ne rade ništa za općinske interese, a danas na žalost vidimo da se još manje radi za ekonomsku stranu Općine, što pak od Dobročana ne možemo zahtijevati, jer oni vuku vodu na svoj mlin. Ako nijesu možda dotični »Srbi« složni sa svojijem drugovima u političkim stvarima, mogli bi biti u ekonomskim. Mi vidimo dogotovljenu novu obalu u Dobroti (gdje će ticati barke »Bokeške Plovitbe«!) dok obala u Kotoru nije gotova gdje ima da tiču parobrodi sa trgovačkom robom. Nemamo dovoljno niti vode za ljetnog doba, pak niti rasvjete, premda se troši više koja stotina kruna go- dišnje za istu, nego li nazad koju godinu! Kada se tiče za boljitak našega »sretnoga« grada, svi bez razlike morali bi se zauzeti da urade što mogu, tako da postanu ne- opravdana tužakanja koja smo često čuli sa ogorčenjem svršavati: »Jadni Kotore, u ne- stašici ljudi!« (Povisila — lemozina!) Posrbljena »ko- torska glazba« kod svojih koncerata u op- Harakteri u Manzonijevim (2) »Vjerenicima““, Prof. W. baron Ljubibratić. Ima slučajeva, kad se na čovječjem licu tako jasno odražuju njegova nutarnja čuv- stva, najskrovitije njegove misli, đa o iskre- nosti njihovoj niko i nikako neće posu- mnjati. Lice i držanje fra Kristoforovo re- koše svim tu sakupljenim, da nije obukao kapucinsku haljinu iz ljudskoga straha, niti da se ponizuje iz kojekakovih osobitih ob- zira, već da to čini iz dubokog uvjerenja. To mu pribavi simpatije svih prisutnih, to osvoji njihova srca. | kad je na koljena pao pred bratom ubijenoga, a taj ga, sav sme- ten i zbunjen, od tolike dostojanstvene po- niznosti, pridignuo i zagrlio, ničije oko ne ostade suho. Oni, koji bijahu došli s na- mjerom da se naslagjuju poniženju kapu- cina, osjetiše u svojem srcu, a nehotice i priznadoše, da taj prosti kapucin daleko nad njima stoji, da ih svih nadvisuje u ple- menitosti srca, u uzvišenosti ideja. Ponizan je fra Kristoforo, ali u svojoj po- niznosti dostojanstven. Takav će stupiti pred silnika Don Rodriga, da ga nagovori, eda ćinskoj kafani »Dojmi« povisila je ulaznicu na 50 para, a suviše treba štogod baciti na zdijelicu, koju pružaju prisutnim gostima! (»Demonstracija«). O nekakvoj »demon- straciji« protiv »srpskog poslanika« g. Mata Radimiri piše kotorski dopisnik u »N. Je- dinstvu«. Radi se tu od nekolicine mladeži s Mula, koji su muzici zviždali, nakon što je ona otsvirala srpsku koračnicu: »Rado ide!« pred stanom g. M. Radimiria u Do- broti. Tako nas uvjeravaju prisutnici, a g. dopisnik izvraća, kao da tobož Muljani ne poznaju hrv. himnu: »Lijepa naša«, te kao da se srdi što Muljani nijesu promijenili političku kabanicu, već su oni još »Fran- kovi pravaši«, te još predbacuju štošta o rodoljublju braće Muljana! Još da se taj poznati nam dopisnik usugjuje davati le- kcije Muljanima o hrvatskom uvjerenju! Na klinikama za gospogje se do- kazalo, da sveopće poznata Franjo- Josip grka voda djeluje kao najoblju- bljenije sredstvo za očišćenje. | naj- oćutljivije pacijentkinje uzimlju ovo na- ravno sredstvo rado, jer izvrsno djelo- vanje bez ikakovih nuzgrednih ne- ugodnih sporednih pojava stalno i kroz kratko vrijeme nastupi. Scanzoni \i mnogi ostali odlični zastupnici lije- čenja gospogja hvalili su jednogrlice dobrodjelujuće vlaštine naravne »Franjo Josip«-grke vode. — Može se kupiti u apotekama, drogarijama i prodava- onicama mineralnih voda. 455 PRAVA CRVENA HRVATSKA i brojeva. Stranke koje su u posjedu reče- nih srećaka te žele postignuti to biljegova- nje treba da se u tu svrhu obrate c. k. Po- reznim Uredima od kojih mogu dobiti i po- trebite naputke. Ko želi postignuti rečeno biljegovanje treba najdalje do 30/4. t. g. da prikaže poreznim Uredima stare srećke pri- loživši im u dva primjerka tačan popis se- rija i brojeva kog će tačno potpisati i na- značiti svoj stališ, prebivalište i stan. Otpre- manje srećaka poštom nije dopušteno te će zato porezni Uredi odbiti sve poštanske po- šiljke koje sadrže rečene srećke. Najkasnije dakle do 31. Jula t. g. stranke treba da pri- kažu osobno istome uredu nove srećke u- jedno da predatim joj primjerkom popisa priloživši neprilijepljene biljege što odgo- varaju zakonskoj pristojbini, biva Kr. 2:50 za svaku srećku nominalne vrijednosti od 100 rubalja u srebru. U slučaju da stranke ne bi bile u stanju da povrate izručeni im potvrgjeni primjerak popisa ili kad ne bi došle da pridignu srećke kroz 14 dana kada su bile o tome obznanjene, srećke će se na njihov račun položiti kod suda. + Dr. Karlo Lueger. U četvrtak u 8 sati u jutro umro je nakon dugog bolo- vanja u Beču, veliki austrijski državnik i njemački patriota, vogja jedne od najjačih stranaka u Austriji: kršćansko-socijalne stran- ke, bečki načelnik, Dr. Karlo Lueger. Veli- ki pokojnik i njegova stranka i ako nje- mačka gojili su osobite simpatije prama Hrvatima i našim opravdanim državnim te- žnjama, što su mnogokrat kroz usta svojih članova i potvrdili. Carski Beč zavit u cr- nini plače za svojim velikim prvakom, te Domaće vijesti. Promocija. Javljaju nam iz Zagreba, da će danas biti promoviran na čast dokto- ra prava na ondješnjem sveučilištu g. An-, gjelko Štambak, perov. vježbenik. Čestitamo! Crnogorski emigranti u Za. grebu. Prošli su kroz Zagreb vogje cr- nogorske emigracije, koje je srpska vlada | na zahjev knjaza Nikole protjerala iz Srbije. Megju njima nalazi se Simo Šobaić, naro- | dni poslasnik i direktor »Marodne Misli«, koji je zbog afere s bombama osugjen na! doživotnu robiju. Šebaić putuje u Ameriku, ! a ostali su se emigranti razišli koji u Ru-/ siju, a koji u Tursku. Veliki željeznički izum. Pišu iz Beča, da je onamo stigao profesor Kessler iz Dubrovnika, u svrhu da ministarstvo že- ljeznica prokuša njegov izum, po kojemu je nemoguće da se dogodi željeznička ne- sreća sukobom vlakova. Zast. Biankini pre- stavio je prof. Kesslera ministru željeznica Wrbi, i ovaj mu je odmah obećao, da će dati na vladine troškove pokušati njegov izum u okolici bečkoj, netom budu za to| učinjene potrebite priprave. Troškovi poku- | šaju računaju se na dvije hiljade kruna. | Biljegovanje novih zadužnica drž. ruskog zajma. Izašla je naredba Ministarstva Financija 25/1. 1910. odnosno biljegovanja novih zadužuica (srećaka) pr- vog državnog ruskog zajma s premijama od godine 1864. u nominalnoj vrijednosti od 100 rubalja u srebru, što ih izdaje Carska Ruska Vlada na mjesto zadužnica iste vrste do sada u prometu s naznakom istih serija je prilikama fra Kristoforo vrijedio za dvo- jicu. Uzmaknuv dva koraka od bezdušnog silnika, uprijevši se ponosito na desnu no- gu, metnuvši desnu ruku na bedro, a di- gnuvši lijevu s kažiprstom protegnutim pra- ma Don Rodrigu, uprijevši mu u lice dva oka, dvije žerave, zagrmi mu onaj kobni: »Doći će dan'! . . .« Ove riječi odjeknuše u duši Don Rodriga kao zvuk nebeske tru- blje, kao glas s oblaka, te mu javlja osu- du. I silnik se smete, i silnik se potrese u dubini srca svoga i zapanjen ostade pred onom pojavom osvetnika nedužnih. Ali harakter fra Kristofora odvaja i sa druge osobite vrline. To je njegova ljubav prama bližnjemu. Ne ljubav, koja se oči- tuje u riječima, pustim frazama, bučnim go- vorima, već ljubav, koja se pokazuje djeli- ma. Ona baš ljubav, koju je Nazarenski ri- bar učio tijekom cijelog svojeg života, a svojom smrti i potvrdio. | baš jer je u sr- cu fra Kristofora ljubav prama bližnjemu tako živa, tako iskrena, ne poznaje razlike izmegju prijatelja i neprijatelja. Noć je. U crkvi kapucinskog samostana u Peskareniku stoji fra Kristofor i laik fra Facije. Bijaše fra Kristofor doznao, da je Don Rodrigo odlučio ugrabiti Luciju iz nje- zine kuće. Odmah poruči Luciji i materi joj, da zajedno s Rencom pohrle k njemu u Peskarenika. Dugo ih već čeka, a još ih nema. Njegova uzrujanost raste od časa do časa, ali se[čvrsto uzdaje u Providnost, da će Lucija biti ipak izbjegla pogibli. Baš se u taj čas polagano otvoriše crkvena vrata. Lucija, majka joj i vjerenik stupiše u crkvu. se spravlja, da se veličanstveno oduži svom načelniku. Vječni mu pokoj! Upozorujemo na oglas g. J. Ga- mulina u Jelsi, koji ima zastupstvo i skla- dište svijeh vrsta ribarskijeh mreža. »Barun Trenk“ u Londonu. U jeseni ove godine izvagjat će se u jednom od najvećih londonskih kazališta Albinijeva opereta »Barun Trenk«, i to pod osobnim ravnanjem samoga skladatelja. Odmah iza toga, još za boravka g. Albinija u Londonu, izvagjat će se i druga njegova opereta »Ma- dame Troubadour«. Reciprocitet hrvatskog sve- učilišta. Javljaju iz Beča, da je austrij- ska vlada predala na proučavanje bečkom sveučilištu one predloge, što ih je u svoje vrijeme stavio ban Rauch, da se provede potpuni reciproci!et hrvatskog sveučilišta. Politički pregled. Austro-ugarska eskadra na jubileju knjaza Nikole. Na gala-dineru na Cetinju dne 2. ov. mj. u počast austro-ugarske e- skadre izrekao je knjaz Nikola zdravicu, u kojoj je istakao, kako je Franjo Josip I. položio na to važnost, da poslanjem eska- dre povodom knjaževa jubileja posjeti na dobre i prijateljske susjedne odnose, koji traju 507godina, koji nijesu nikada prestali opstojati izmegju Franje Josipa 1. Knjaz da netreba da posebno ističe, kako je veliku važnost uvijek polagao tim odnosima i kako će i nadalje polagati i to tim više, što je crnogorski narod iz kulture i uzornih ure- daba svoga susjeda, koje su austro-agarsku monarhiju po njenom vlastitom moralnom Obveseli se fra Kristofor, kaza im, kakovoj su pogibli izmakli, te ih nagovori, da bje- že iz rodnoga kraja. Kad ih je uvjerio o toj nuždi, dovede ih do oltara, te im reče da kleknu i da se pomole Svevišnjemu. Ka- ko je morao biti dirljiv taj prizor! U pu- stoj crkvi, jedva rasvijetljenoj od jedne lam- pe, kleče nesretnici pred oltarom i mole se tiho, dugo, žarko. Tad prekine fra Kristo- foro grobnu tišind crkve, a iz njegovog se srca vine k prestolju Svevišnjega iskrena molitva ! Ali on ne moli za sebe, ne moli za one nesretnike, koji eto sada u noćnoj tišini moraju zapustiti rogjenu grudu; ne, za njih ne treba moliti, jer oni hodaju sta- zom kreposti i pravednosti. Kapucin se moli za onoga silnika, koji je prvi uzrok cijele ove nesreće, prosi od Boga, da mu se smi- luje, da mu oprosti, da mu dirne srce, da ga k sebi privede, da mu udijeli ono do- bro, što mogu željeti sami sebi. Takovog prizora, u kojem se toli istinski i žarko o- čituje ljubav prama bližnjemu, jedva ćemo naći u cijeloj talijanskoj literaturi. Možda se s njime može jedino usporediti ona ve- ličanstvena molitva u Božanstvenoj kome- diji, kada sveti Bernardo sazivlje Kraljicu angjeli Vergine madre, Figlia del tuo Figlio, da nad pjesnika svojega štićenika, pruži mi- lostive svoje ruke i za ostali ga život sa- čuva od grijeha i zabluda. Nakon skoro dvije godine otsutnosti vraća se Renco u Milan, gdje kuga i glad bijaše pokosio toliko žrtava. Pošto bijaše čuo, da i materijalnom razvoju postavile na čelo ci- viliziranih naroda, uvijek crpio korist, — Knjaz je podigao čašu u zdravlje Franje Josipa I. i u dobro austro-ugarske morna- rice. — Kontreadmiral Haus odgovorio je nazdravicom, u kojoj je naglasio, ća je Fra- njo Josip I. poslanjem eskadre htio da i- skaše knjazu izražaj prijateljstva i simpatija. Kontreadmiral se iza toga vratio na pred- stojeći knjažev vladalački jubilej, te je na- glasio, da se u Austro-Ugarskoj s iskrenim interesima prati razvoj crnogorskog naroda s željom, da knjaz još dugo godina sretno vlada svojim narodom. Podiže čašu u zdra- vlje knjaževskog para, knjaževe porodice i sreću crnogorskog naroda. Vlastoručno pismo Nj. V. o fakulta- tivaom otkupu bosanskih kmetova. Bečki i peštanski službeni list donosi vlastoručno pismo Njegova Veličanstva upravljeno na zajedničkog" ministra baruna Buriana, u ko- jem se poziva bosanska zemaljska uprava, da poduzme provagjanje fakultativnog otku- pa bosanskih kmetova, i to iz zemaljskih srestava i po zemaljskim oblastima. O to- me ima se podastrijeti budućem bosanskom saboru vladina zakonska osnova. Imenovanje južnoslavenskoga ministra. Kako iz Beča javljaju, jer kralj želi, da se imenuje jedan Jugoslaven ministrom, to će takovo imenovanje doskora uslijediti. line- novanje imalo bi da uslijedi još prije Uskr- sa ili odmah poslije uskrsnih praznika. Me- gju jugoslavenskim zastupnicima spominju imešDra. Ivčevića. Novi ministar preuzeti će ministarstvo javnih radnja, a neće biti jugoslavenski; zemaljski ministar, budući se tomu potonjemu opiru Nijemci. Zbliženje Austro-Ugarske i Rusije, Ber- linski »Lokal Anzeiger« javlja iz Pariza, da se u ondješnjim političkim krugovima drži, da se pregovori glede zbliženja konačno neuspjelima mogu smatrati. Tome da je na Balkanu nastao opet kritički položaj, jer Bugarska hoće sve samo ne uzdržanje sta- tus quoa na Balkanu. Uslijed toga je u di- plomatskom saobraćaju Berlin-Petrograd-Beč nastala prijašnja napetost. Put kralja Petra u inozemstvo. »Beo- gradske Novine« javljaju, da kralj Petar ne će preko Rumunjske, nego preko Beča i Varšave putovati u Petrograd. Putem zadr- žati će se u Moskvi i u Kijevu. Njegov bo- ravak u Rusiji potrajati će 10 dana. Uspjesi Milovanovićevi ? Beogradski »Dnevni List« javlja, da je za vrijeme bo- ravka Milovanovićeva u Carigradu postignut sporazum, da se neodvlačno počne graditi srpsko-turski dio dunavsko-jadranske želje- znice, nadalje, da se započnu pregovori za novi trgovački ugovor, te je konačno ugla- vljen za mjesec svibanj posjet kralja Petra i prijastolonasljednika Aleksandra. Nadalje javljaju iz Carigrada: Izdan je službeni com- munique, koji se bavi pregovorima Milova- novićevim sa otomanskim državnicima. Tu se veli, da je kod pregovora konstatirano, da se politika Turske i Srbije sastoji u to- me da se na Balkanu uščuva status quo. Podjedno traži politika, da se razviju go- spodarski i socijdlni odnosi obih zemalja. Naoružavanje Turske. Carigrad, 4. o- žujka: Tek prekjučer su u ovdašnju ratnu luku stigla četiri torpedo-razarača, koji su je Lucija bila bolesna, pogje u lazaret da je nagje, i tu opazi fra Kristofora, gdje tješi bolesne, njeguje umiruće. | ovdje će mu, isto kao u crkvi od Peskarenika ponoviti one uzvišene riječi, da je Spasitelj nauča- vao, ne samo da oprostimo svojim nepri- jateljima, već takogjer da ih ljubimo, kako ih je ljubio On, koji se je sa križa molio za njih. Izrekavši ove riječi, uhvati Renca čvrsto za ruku i dovede ga do jedne sla- mnjače. Tu ležaše bolesnik, a da se nije micao. Oči mu bijahu rastvorene, ali bez sjaja; lice blijedo, osuto crnim pjegama; usne crne i otečene. Na prvi bi pogled re- kao, da je to mrtvac, da grčevito stezanje kože nije odavalo žilavi život, Prsa mu se silovito nadimahu, teško disaše a desnicom se hvataše srca. To bijaše silnik Don Ro- drigo, kojemu ponositi kapucin bijaše je- dnom zagrmio onaj zlokobni: »Doći će dan!« \ došao je dan, dan odmazde, dan vječne pravde. Ali se ponizni kapucin ne usugjuje da sudi, jer u toj kazni vidi mi- lostivu ruku Svevišnjega, koji će primiti u svoj zagrljaj okajanog grešnika, ako mu samo posveti jedan uzdah. | fra Kristoforo će Rencu svečanim glasom: »Vidiš! Možda je kazan, možda je milosrgje, Čuvstvo, koje ti sada oćutiš spram ovog čovjeka, koji te je zbilja uvrijedio, to će čuvstvo, Bog, koga si i ti uvrijedio, imati spram tebe na su- dnjem danu. Blagoslovi ga, i ti ćeš biti blagoslovljen. Četvrti je evo dan, da ovdje leži, kako ga vidiš, bez znaka života. Mo- žda će mu Gospodin udijeliti jedan sat da se svidi, ali hoće da se ti za nj moliš, ti God. VI. naručeni iz Njemačke, a evo danas je izi- šao poziv, da se svi vojni obvezanici pri- jave vojnim oblastima. Ovoga puta po pr- vi put stupaju pod oružje nemuslimi, dr- žavljani otomanskoga carstva. Pod oružje su pozvani zalsedam godišta, od kojih se imadu odmah prijaviti oni mom- ci, koji se nalaze u sedmom dobnom ra- zredu, a ovi će služiti samo 3 mjeseca. Ju- čer su se prijavljivali momci od 27 godina (7. razred) i od 20 godina u palači Topka- pu, a unovačeno je u samome Carigradu oko 3000 momaka, koji već sutra imadu da nastupe svoju vojnu službu. Jedan dio ovih novaka ostat će u Carigradu, dok će drugi dio poći u Solun i Drinopolje. Ovih dama će slijediti pozivi daljnjih do- bnih razreda, koji će služiti po 6, 9 i 12 mjeseci pričuvne službe, dok redovita slu- žba iznosi 3 godine, a potpuno će služiti samo obvezanici prvoga i drugoga dobnoga razreda. Ova žurba sa unovačenjem dovodi se u savez sa teškim položajem Turske, kojoj prijeti pogibao rata sa Bugarskom i Grčkom, Kazalište. U utornik je mletačko komično društvo \Corazza-Brizzi u razmaku od malo godina \po drugi put započelo svoje gostovanje u inašem kazalištu poznatim prijevodom fran- \cuske komedije u 3 čina El mario in cdm- \pagna od Alfreda Bayarda, što nam ga je nazad sama 3 mjeseca bilo prikazalo društvo \Bodda-Sainati-Ceccatelli. Kao što smo i o- \nom prigodom bili spomenuli, ova kome- \dija, premda ima svojih nedostataka, a i do- zu pikanterije, što je gotovo svim francuskim \komadima epiteton perpetuum, ipak nije na odmet; pače, ako dubemo, iskopat ćemo iz nje i dobru ideju, koju je i Sardou ista- knuo u svojoj junakinji »Andreina«, biva, da je u mnogim brakovima žena krivo shva- ćenom čednošću povodom neurednosti mu- ža, te da ona ima nastojati svim dopušte- nim sredstvima, da ga privede na pravi put. Svakako Bayard svojim radnjama može da u opće zadovolji; a premda je vanredno plodan, ipak nije površan. — U srijedu smo čuli dobro poznatu Giordanovu komediju 4 čina La galina canta e el galo tase, komad [šupalj i kao stvoren za bezbrižnu publiku, \koja ide u kazalište, da se smije i zabavlja. \Ipak treba priznati, da je sve, što se tu vi- |di i čuje, nevino, bezazleno i bez ikakve | dvolične aluzije; a to je u »modernim« pri++ = llikama već dosta. Ako pak ožmemo sujet, |maći ćemo i u njemu dobre pouke : roditelji \i odgojitelji ne smiju da budu popustljivi, a niti nerazložito strogi; u porodici pak muž jer biti glava i starješina, a ne žena, jer jaoh gdje pijevac šuti, a kokoš kukuriječe, Pa i neki su harakteri u ovoj komediji sim- patični, osobito onaj Carla, kojemu auktor stavlja u usta zgodnih refleksija. — U četvr- tak je bila »komedija« (uprav pochada) u 3 čina Scusi, ha visto la mia signora ? od poznatog Alfreda Hennequina i D' Aucourta po stereotipnom kalupu francuskih, osobito Hennequinovih radnja, gdje slušatelj može već unaprijed znati, što će biti temeljna nit sadržaja i njegovo glavno obilježje. Još je sva sreća, što je ovaj komad, usprkos ne- izbježivoj pikanteriji, jedan od najpristojnijih od Hennequina, koji u nekim svojim djeli- li ona pravednica; možda je milost sačuvao itvojoj molitvi, molitvi srca rastužena i ucvi- jeljena. Možda spas ovoga čovjeka i tvoj ovise o tebi, o tvojem čuvstvu oproštenja, | sažaljenja ... ljubavi!« | I pobožni kapucin sklopi svoje ruke, pri- | gne glavu svoju i molio se, dugo se i vruće | molio. A Renco, zanešen od tolikog žara, li on se spusti do kukavne slamnjače, a s očiju inu padoše dvije suze na jadnika, za kojega se približavaše čas vječnog suda. Kako je živa bila u srcu fra Kristofora ljubav prama bližnjemu, izbija iz okolnosti, da je zamolio starješine da ga pošalju u Milan, netom bijaše doznao, da se tu po- javila kuga. Za njega bijaše napokon do- šao čas što je uvijek vruće želio, da dade svoj život za bližnjega. Već se od tri mje- seca nalazio u lazaretu, ali onaj naporni rad oko okuženih bijaše ostavio neisbrisi- vih tragova na kapucinu. Priguuo se,; lice mu opalo, život istrošen, jedino jaki duh podavaše još snage oslabljenom tijelu. Ali oko bijaše ostalo ono prvašnje; možda još življe, možda još sjajnije, kao da je misao, da se svojim radom najvećma približuje uz- višenoj nauci Nazarenskog ribara, ulijevala u cijelo njegovo biće nešto od one nepo- mučene radosti, koju će uživati, kad se pre- kinu sve spone, što ga vežu s ovim svije. tom, kad u hladnom grobu njegovi zemni ostanci nagju žugjeni mir, a za njegovu dušu započme onkraj groba novi život. (Slijedi).