Br. 265. se istom onda može istinski pomoći. Stoga je on stupio u uži doticaj sa kat. svećen- stvom, koje ga je počelo sve više razumi- jevati, te njegove ideje svagdje i na svakom mjestu isticati. Zaredale su misije po Beču. Predike za inteligenciju. Hodočašća samih muževa u svetište Maria Zell. Sastanci na kojima bi i Jesuite prigovarali onim, koji možda nijesu dolazili u crkvu. Na takvi je način naročito svećenstvo pronijelo socijalno pitanje u sve slojeve gragjanske. A tim što je svećenstvo poprimilo njegove osnove, te ih osladilo i oplemenilo kršćanskom ljubavi, tim se je okrug Luegerovih pristaša sve više širio. On nekadašnji demagog postao je s vremenom kršćanski demokrat, njegove so- cijalne ideje zaogrijale su i aristokratske be- čke krugove, što više i iste dvorske kru- gove. Nahodimo po više puta gdje te ple- menite kršćanske institucije provagja Du- brovčanima dobro. poznata nadvojvotkinja Marija Josefa, koju su Bečani prozvali do- brom Marijom. Tako je Lueger s vremenom sve više ra- sao, postajao ljubimac ne samo Bečana, nego i svijeh onijeh, kojim je bilo na srcu istinsko dobro naroda. Njega je volio ve- liki papa Leo XIII., kao što i naš car i kralj. Ou je preporodio u kišćanskom duhu Beč, i kroz Beč uplivao i izvan Beča. Katolički preporod prešao je iz Beča, te se širi po svijem austrijanskijem pokrajinama. Mnogi i mnogi politički vogje i velikani godinami se istroše, omatore, te najposlije sami sebi grob kopaju. Nije tako bilo s Lu- egerom. On čim je više stario, a recimo i obnemogao, njegov upliv i ugled sve je više rastao. Zadnjih godina ljuta bolest ga bi- jaše pritisla, nu on je ostao stari Lueger. razumio, u kojem će se smjeru sa stanovi- te strane razviti borba protiva mene i mo- jih prijatelja, koji smo u svoje ruke bili u- zeli pravac rada za minuli naknadni izbor u vanjskim dubrovačkim općinama, tvrdo sam bio odlučio, da ću mukom pravednika preći preko svih mogućih napadaja, u ko- liko takovi napadaji budu polazili sa strane nepozvanih i neodgovornih osoba. Prama takovim napadajima vrlo mi je lako bilo ostati ravnodušnim; odveć je jako kod me- ne bilo ubjegjenje, da otačbenički radim, a da bi me kojekakovi hitci mogli pogoditi. Druga je stvar, kada se radi o mišljenju i o uvjerenju cijele jedne stranke. Slučaj bi mogao biti upravo sada, kad mi se čini, da bi se htjelo, da sve ono, što se o mo- joj osobi iznosi u spomenutom članku, pro- sije kao odraz mišljenja dubrovačkih Star- čevićanaca. Moj muk pred takovom činje- nicom mogao bi za mnoge vrijediti toliko — koliko samopriznanje svake i pojedine objede, koja se je na moju osobu u onom članku nabacila. Takav muk mogao bi la- [ko dati povoda, te se uzdrma ono osobno | povjerenje i uvaženje, što mi ga još ni da- \nas najodličniji i najuvaženiji pristaše Star. \čevićanske stranke u Dubrovniku otkazali | nijesu. Da to zapriječim, ja ću evo ovdje gospo- |dinu Steklišu mješte odgovora učiniti jedan | predlog. | Uvjeren sam, da će se na taj način naj- bolje poslužiti općoj stvari. Ako ništa, ba- rem će se prepriječiti, da u javnost ne i- \skrsnu nove žalosne pojave i beskorisne | smutnje, kojih je radi zadnjeg izbora i o-| nako do sada bilo dosta i odviše, Možda će se ovim načinom nješto dopri- On je okupio oko sebe znatnih ljudi, spo-|"ijeti, da se i lakše i časnije utre put pra- sobnih, spremnih svaki u svojoj struci; pa | Vaškoj slozi, koja je topli i iskreni zavjet stoga nije bilo ni čudo, da se i nije opa-|Svakog dobromislećeg pravaša u pokrajini, žalo, da Lueger boluje. Pa kao što nije se|4 Od koje bi sloge Dubrovački Starčevićan- njegova bolest dala osjećati u mnjegovojići Pogledom na mnogobrojne protivnike stranci, tako se neće ni njegova smrt. Jer on nije bio obični politički vogja, on je bio nešto više, on je bio kršćanski reorganiza- tor. A ta struja će se širiti i jačati i poslije njegove smrti. Kao što je on bio čistih ruku tako je čistih ruku i njegova stranka. Njegov kršćanski socijalni rad vidi se u (pravio najmanje smjeli zazirati. Ko zna, ne bi li se ovim putem moglo započeti kr- čiti tvrdu ledinu političke strasti i mnesno- šljivosti, koja grize i izjeda klicu i najma- ita uspjehu svake stranke! Evo mog predloga: | Neka gosp. Stekliš u prvom narednom Beču; Beč je u kršćanskom pogledu u sva-|broju »P. C. H.«, koji će izaći iza ove mo- kom smislu, uzoran grad. To priznavaju i|J€ izjave, istupi sa svojim časnim imenom. liberali. Taj njegov rad proučavaju i drugi, | Kad to učini, onda ćemo obojica izabrati i nastoje ga prilagoditi svojim osebnim po- | megju dubrovačkim Starčevićancima po je- trebama. Recimo Slovenci i te kako su se | dnu uglednu osobu, koja će u svakom po- okoristili tijem Luegerovijem kršćanskijem | ledu i nad svaku sumnju biti poštena, ne- radom. Isti Česi, naročito u Moravskoj na. | Odvisna i daleka od strastvenog zanosa. slijeduju taj rad. Kako je taj rad Luegerov | Takovih bismo, hvala Bogu, megju dubro- odisao katoličkim duhom, kršćanskom lju-|Vačkim Starčevićancima mogli maći lijepi bavi bližnjega; tako se uz taj rad može pri. | broj. Eto ja ću se zadovoljiti da mene su- dovezati u svakom narodu prama njegorim moj nesumišljenik, jer nebi bilo uputno okolnostima i potrebama. da svoju robu pred tugjim obrazom ispra- Evo u čem stoji nečuven uspjeh Luege- | Šujemo. Pred tom dvojicom dobrih ljudi ili rova rada. On se je znao staviti u službu|Sudaca neka gosp. Stekliš dokazima pot- katoličke i recimo austrijanske misli; pa je|rijepi svaku tvrdnju svog članka, u koliko stoga uspio, kako do sada u Austriji nije| $€ na mene odnosi. Za njim ću ja na te. uspio nijedan državnik, nijedan vogja poli- melju pismenih dokumenata 1 pozivom na tički. Jer ti vogje obično se stavljaju u;slu- svjedočanstva svih mojih glavnijih saradni- žbu stanovite struje; dočim je on bio u|ka u izbornoj borbi (megju prvim biti će službi vječnih Istina, koje ne gube vrijedno. Zastupnik Skurić) cijelu svoju ulogu do u sti nikada i nigdje na svijetu. najmanje tančine pokazati. | Bude li konačna presuda naših sudaca za moju osobu glasila u smislu članka »Po- \slije izbora«, ja se evo već sada obavezu- | jem, da ću u svim mjesnim listovima tiska- Na odgovor. PRAVA CRVENA HRVATSKA Ispostavili se dalje, da ja gosp. Skuriću nikakovu ucjenu postavio nijesam niti sam uz cijenu, da on za ljubav mandata svoje političko uvjerenje zatomi, za njega glasovao; Otkrije li se prava kuhinja, odakle se je moja kandidatura uz dosta nemoralne po- pratnice nabacivala; Ispostavili se naprotiv, da je kod mene pravaško osvjedočenje toliko jako bilo, da me ni za sami jedan čas ambicija za man: datom na kakove n&moralne a za pravaše napose nedostojne pokušaje zanijela nije; Srede li se u pravu brazdu tobožnja mo- ja jagma za 8 biranih birača Samostalne Dubrovačke Organizacije, pak i tu otskoči moj ponos i moja čast; Ispostavili se konačno na temelju presu- de naših sudaca, da je moj politički rad bio vazda i samo pravaški, pak da sam i kod zadnjeg izbora radio otvoreno i došlje- dno kao dišiplinirani vojnik pravaške Pro- danove stranke, kojoj sa ponosom pripadam; Onda će biti dužnost, da gosp. Stekliš u samoj »P. C. H.« izjavi, da me je na te- melju krivih informacija nedužna obijedio i time mi krivicu nanio, Moj je predlog vrlo jednostavan, pak mi- slim, da će ga gosp. Stekliš najpripravnije | prihvatiti. Nemam razloga, da sumnjam, da |li se pod Steklišem krije ugledan i znača- | jan član Starčevićanske stranke u Dubrov- \miku. I kad znam, da je prva obveza zna- \čajnika: istini poslužiti, onda gosp. Stekli- ih čekam sa mojim predlogom na biljezi, \i nadam se da ću ga dočekati. | Izvolite, gospodine uredniče, primiti u- vjerenje o mom poštovanju | Don Ivo Matić. Kliševo, 13. Marta 1910. Op. Ur.: Donašamo, a cijenimo da nije shodan predlog, po onoj narodnoj: tuci vo- du u morlaru, nije ,ni sluzi ni gosparu ; a vrijeme će najbolje dokazati svačije po- slovanje. Ipak dopuštamo g. dopisniku, da učini po svojoj uvigjavnosti. Hemoroide su hronična pojava bo- lesti, koja se vremenito jače ponavlja, a treba ih pripisati. zakrknuću krvi u- slijed slabe stolice. — "a ili cijeli žmuo od vina pun naravne Franjo-Josip- grke vode, uzevši svaki dan šte srca, isposluje u mnogim slučajevima potpuno ozdravljenje a uvijek pioboljšicu. Mnogi znameniti lije- čnici to potvrgjuju. Od davna pozna- ta Franjo-Josip-grka voda prodaje se u apotekama, u drogarijama i u dućani- ma, koji prodavaju mineralne vode. (455) .“. . e Vijesti iz naroda. Iz Veleluke. (Proganjanje nevinih činovnika). Pod o- vim naslovom izašao je u br. 10 »Pučke Slobode« jedan dopis iz Veleluke, a pot- pisan je od nekakvih anonimnih »Napre- dnjaka«. Prvo, što anonimni »napredujaci« ističu u tome dopisu, jesu dvije lijepe ple- sne zabave, što je minulih poklada prire- Vrlo cijenjeni gospodine uredniče! Dok Vam uz priznanje blagodarim za su- sretljivost i gostoprimstvo, koje ste mi u izgled postavili opaskom, kojom ste popra- \ti izjavu, koja će biti čisto i bistro prizna- inje sa moje strane, da sam kod prošlog izbora radio nedošljedno, nepravaški i ne- | pošteno. tili članak »Poslije izbora« u br, 264. Va-| Ispostavili se pak presudom naših suda- šeg lista; molim Vas, da bi ste izvoljeli ovo ca, da se ja niti pri zadnjim izborima za malo riječi uvrstiti u prvi naredni broj Va-|carevinsko vijeće, niti pri zadnjim općim šeg cijenjenog lista, kako odgovor onom |saborskim izborima, niti pri zadnjem na- članku: knadnom izboru svojim radom ni u čem o Kad sam već u prvom početku vidio i|pravaško načelo ogriješio nijesam ; trao se dužnim pokazivati prijatno veselo | brali tegotno stanje svećenstva, budu po ri- lice onima, za koje se kaže da su niska ječima Velikog učitelja i sol i svijetlo zemlje. roda, tim više, što oni toga rijetko nalaze Kad bismo htjeli iznijeti sva osobita obi- u svijetu. Pripovijeda se, da je jednom pri- | lježja njegovog haraktera, mogli bismo na- godom pastirskog pohoda u nekom divljem | puniti cijelu jednu knjigu. Biti će dosta, a- i bregovitom mjestancu poučavao siroma- ko još nadodamo, premda je cio njegov šnu seosku djecu u vjeri, i pri tome je-|život bio posvećen poučavanju neukih, tje- dnog i drugog po licu gladio. Tada će ga|šenju nevoljnih, njegovanju bolesnih, da je jedan od njegove pratnje tiho upozoriti, da| još nalazio vremena da marljivo uči i radi, sv djeca odviše gnusna, te da bi s toga|tako da je i na književnom polju stekao morao biti nešto oprezniji. Ozbiljno mu na|dosta zasluga. to odvrati biskup: »To su moje ovčice, | Ovakovoj plemenitosti duše odgovaraše i valjda ne će više vidjeti mojega lica; pak|vanjština kardinala Federika. Držanje mu da ih ne milujem?« bijaše po naravi čedno, gotovo nehotice ve- Veoma se je rijetko moglo opaziti u nje- | ličanstveno, uspravno i krepko, oko ozbilj- dila »Pučka Štionica« u svojim prostorija- ma. Druga im bila zadaća, da nekog lu- čkog činovnika, g. Mikasovića, prikažu mu- čenikom, protiv kojega se redaju preko ja- vnih novina nekakvi progoni i tužbe, a naj poslje i nekakva istraga. Najglavnija pak svrha anonimnim »naprednjacima« bijaše ta, da, povodom toga, svoju naprednjačku žuć iskale na družinare našeg »Hrvatskog Napretka«, pak na Općinu i na neke sta- novite osobe, kao da su tobož ovi, koji progone i tuže g. Mikasovića. O osobi g. Mikasovića ne ćemo da se bavimo, jer nas njegova ličnost ni najma- nje ne interesira, a "mislimo, da ni. našoj Općini nije od nikakve, koristi, ni nužde, da joj se g. Mikasović sljepački pokorava, kako to, rekbi, izgleda gospodi anonimnim »naprednjacima«. Osvrnut ćemo se samo na njegove progone, koji se preveć smiono prepisuju družinarima »Hrv. Napr.«. Drži- mo za stalno, da se je onaj dopis skalupio bez znanja g. Mikasovića, i mislimo, da se je on isti smijao, ako je pročitao onaj do- ga osjetljivosti; svak mu se naprotiv divio radi blagosti njegovog ponašanja, radi ne- ke nepokolebive mirnoće, koja bijaše po- sljedica postojana zauzdanja živahne i o- sjetljive naravi ako se je kad i kad poka- zivao strog ili oštar, io je bilo samo kad bi opazio, da dušobrižnici njemu podvrženi zanemarivaju svoje dužnosti ili s preveli- kog obzira prama mogućnicima, ili s lako- mosti ili s lijenosti. Onda je znao biti o- štar, ali i pravedan, jer je osobito na to gledao, da on i svi ostali, koji bijahu iza- no iživo, čelo vedro i misaono; uz sve sje- dine i bljedoću, uz tragove uzdržljivosti, razmišljanja i truda neka djevičanska sna- ga; sve crte lica pokazivahu, da je u mla- dim godinama morao biti zaista lijep. Na- vika na uzvišene i dobrohotne misli, unu- tarnji mir duga života, ljubav prama bli- žnjemu, neprekidno veselje neke neizrecive nade, bijahu zamijenili tu ljepotu nekom, reklo bi se, staračkom, koja se još više i- sticala u onoj veličanstvenoj jednostavno grimiza. (Slijedi). pis, pošto g. Mikasović najbolje zna, ko ga progoni i tuži, kao što zna i uzrok, za- što ga dotičnik tuži. Preko javnih novina, u koliko je bar nama 'poznato, nije bilo ni- kakvih amonimnih progona ni tužaba pro- ma dotične tužbe potpisao i ime i prezime svoje, a taj nije ni iz Veleluke, ni u Veloj- luci, a majmanje je pak družinar našeg »Hrv. Napr.«? Čemu se dakle, gospodo na- prednjaci, obarati na družinare »Hrv. Napr.«? Čemu tako bezobrazno izmišljati i kleveta- ti? Ako vam je do toga, da obranite i da spasite g. Mikasovića, evala vam! Branite ga slobodno, ali ga branite, kako se doli- tiv g. Mikasovića, pošto je njegov tužitelj | priži kuje poštenim ljudima; branite ga dopu- štenim i poštenim srestvima; a ne, da o- branite njega, tako sramotno bijediti dru- žinare »Hrv. Napr.« Moguće, da se vi dr- žite one: »Svrha opravdava srestva«; ali u ovome slučaju mogli biste lako premašiti cilj, te svojim klevetama mogli biste više štetovati, nego koristiti g. Mikasoviću. Št. toga ne uvigjaju neke naše »mudre» na- prednjačke glave, tomu se mi nimalo ne čudimo, jer ih dobro poznamo; ali se ču- dimo doktorima oko »Pučke Slobode«, ka- ko mogu u svoj list uvrštavati slične šuplje i prozirne klevete tako šupljih i prozirnih branitelja naprednjačkoga kova. Gospoda »naprednjaci« spominju i g. Ka- talinića, koji od starije vlasti bi poslan da istražuje, pik ističu, kako ga meki stanovi- ti ljudi objeručke dočekaše'(sic!) i — prem- da korizmeno vrijeme (puste li sablazni za našu gospodu »naprednjake«!) — pogosti- še (što su fina nosa ti naprednjaci i kako fino oni znaju obaći tugje lonce!). Mislimo da ovim gg. »naprednjaci« ciljaju na vrlug i čestitog našeg župnika. Velju, mislimo, jer, pošto je g. Katalinić ne samo stari pri- jatelj, već i svojta našega župnika, ne vje- rujemo, da poznata njegova gostoljubivost ne će biti počastila g. Katalinića, kada je ovaj došao u njegovu župu. A što bi »na- prednjaci« htjeli, da naš župnik ne smije primiti u svoju kuću ni jednoga prijatelja, pa ni svojtu? Ili je valjda dužan, da za to traži dozvolu kod »naprednjaka«? — Ali to je — pišu anonimni »naprednjaci« — dalo povoda njihovom naprednjačkom negodo- vanju! A zašto to negodovanje? Misle li zar anonimni »naprednjaci«, da naš župnik nema prečega i važnijega posla, nego se baviti osobom g. Mikasovića ili naših to- božnjih naprednjaka? ili možda misle, da je naš župnik kao neki naprednjaci, koji su, kao zanimana stranka, nazad malo vre- mena, gostili jednu ličnost, koja bijaše po- slana i koja dogje u Veluluku s namjerom da konačno riješi jedno vrlo važno mjesno pitanje, a ne riješi ga? Kako ovo napre- dnjačko postupanje nije dalo povoda nji- hovu negodovanju? — Nego ti isti »napre- dnjaci« više su nego uvjereni, da se naš župnik nije bavio, a niti je imao zašto da se bavi i zanima osobom g. Mikasovića; ali što ćete? Dolazak g. Katalinića njima je ipak dobro došao, da se po svome na- prednjačkome zanatu obore na jednog <ve- ćenika, na jednog župnika, a, kako su nau- čni, da u svojoj naprednjačkoj revnosti spo- čitnu svećenstvu, kako siju črnu mržnju (!) i podle osvade (!), mješte da po svome zva- nju šire ljubav i moral! Ne, gospodo »na- prednjaci«, nije naš župnik, ni svećenstvo uopće, koji siju mržnju i podle osvade, ne- go ste glavom vi, koji se bavite tim crnim i sramotnim zanatom. Crna mržnja, podle osvade i bezobrazne klevete, to su vaša o- ružja i vaše osobite vrline, kako vas vaš dopis najbolje slika i karakterizuje. Ovoliko za danas — završit ćemo riječi- ma anonimnih »naprednjaka« — a do po- trebe povratit ćemo se na predmet, da zbi- lja javnosti prikažemo neke maprednjačke osobe, koje bi i po svome zvanju bile po- zvane, da uzgajaju narod a ne da ga kva- re, te da šire ljubav i moral, a ne da fa- ktično siju crnu mržnju i podle osvade, i da se, kao kukavice, iz busije preko >»Pu- čke Slobode« nabacuju zlobnim potvorama i sramotnim klevetama! — Glas s Huma. Domaće vijesti. + Petar Perić. U dubokoj starosti umre u Brocima kod Stona, gdje ima svo- je dvore, veleposjednik i bivši načelnik pro- strane općine Stonske. Bez velikog imanja svojom rijetkom pronicavošću, nadaren van- redno, a nadasve marljivim trudom za mno- go i mnogo godina on je namro svojoj dje» ci gospodsko imanje,.a ono što :već' više|: vrijedi, čestito ime u narodu: jer je svaki dan tijem narodom općio i svaki domaćin iz Stonskoga Primorja, iz bližega i daljega, u Ston bi najviše hodao da sluša. mudre očinske suvjete staroga Pera Perića, kako su ga nazivali; a on bistra uma i u živoj želji da pomogne i da pridonese dobru i čestitosti svojih općinara, znao ih je očin- ski uputiti, svjetovati, kako bi dično i ko- risno napredovali u tecivu i u blagostanju. Nemila ga kap osakatila ima tome neko- liko godina, i od onda malo bi u Ston za- lazio, ali je za to svojijem Bročanima uvi- jek priglavivao kako će što bolje i pošteno vjeti. Ponovna ga je kap digla ljubavi milijeh svojijeh i priznanju mnogobrojnijeh prijatelja, koje je on svukud imao. Njego- vo će se ime na dugo u narodu spominjati, jer ako iko narod je najharniji onome, ko- ji mu je dobra učinio. Vrlijem sinovima, unučadi i svoj njego- voj svojti neka bude od utjehe duboko na- še žalovanje, koji smo pokojnikom iskreno prijateljevali, a njegovoj duši vječni pokoj! God. VI. O porezu na wino. Primamo od Spljetskog pododbora Zadružne Ljubljan- ske Sveze: Izmegju tolikih gospodarskih i ekonomskih nesreća što skoro godimice na- šu pokrajinu stižu, sad joj prijeti i ona: da se misli udariti porez na vino, taj naj- glavniji njezin proizvod. Istina, da u zakon- skoj osnovi naša pokrajina kao za se u svo- joj nutarnjosti bila bi isključena; ali prama vani, pri izvozu u druge pokrajine njezino vino padalo bi pod porez. Kad bi se ovo obistinilo, tad je našoj pokrajini odzvonilo; ona biva gospodarstveno i financijalno utu- čena. Prama novoj zakonskoj'osnovi o po- rezu na vino, negdašnji vinski ugovor sa Italijom još je bio melemom. Protiv poreza na vino dižu se sve vino- rodne pokrajine Monarhije: upriličuju sa- stanke; drže javne skupštine; šalju prosvje- dne zaključke. Dalmacija kao najvinorodnija, u ovim pro- svjedima ne bi smjela izostati. | ona je du- žna podignuti svoj glas protiv ovog nameta. Da naša pokrajina ko jedan čovjek je- dnodušno i jednoglasno ustane, pozvane su i naše članice: da što prvo, odmah, svaka u svom okolišu sazove svoju vanrednu za- drugarsku skupštinu i poprimi zaključak proti zakonskoj osnovi oporezu na vino. Poprimljeni prosvjedni zaključak neka*sva- ka članica dostavi ravno Ministru-presje- dniku u Beč, a istodobno priopći i posla- niku na carevinskom vijeću svog izbornog sreza, Zaključak bi imao u kratko sadržati: šte- tnost po Dalmaciju oporezovanjem vina; da Ministarstvo povuče zakonsku osnovu ; neće li: da skupština prosvjeduje i daje na- log svojim dalmatinskim poslanicima pro- tiviti se unaprijed svakoj vladinoj zakon- skoj osnovi. Molimo u predmetu i nas obavijestiti. Bi- lježimo se zadružnim pozdravom: Zadru- žna Sveza, Ljubljana, Pododbor u Spljetu. Izjawa. Uovlašćeni smo kazati od stra- ne presjednika naše stranke, da je izmišljo- tina sve ono, što je pisala »Hrvatska Slo- boda« i što prenaša »Hrvatska Kruna« u broju od 12. ov. mj., jer u svemu tome nema niti truna istine. Gradska kronika. Srbi i Talijanaši: ,,Dušan Sil. ni“ i ,,Forza e Corraggie“l| — Demonstracije. Nepresiani politički trzaji uzdrmali su, regbi, zdravim temeljima hrvatskoga naroda. Kroz nekoliko decenija razni protuhrvatski čimbenici stvarali su sve moguće političke elemente, silom ih podi- zali do narodnoga povjerenja. Plodovi tih neprirodnih i pogubnih političkih eksperi- menata u prvom su redu nesretne prilike u Banovini, a zadnji plod je ponovno to- vljenje svesrpske propagande, koja je za prošle vladavine nešto bila uvukla svoje pandže, da opet novom snagom sada istu- pa, kada je »pokladna vlada« zajašila na vrat dobroćudnom hrvatskom narodu, sa srpskim banom na čelu, koji je i vjeru svo- ju promijenio, a desnom rukom hrvatsko- me narodu dobro poznatog Khuena. Slično kao u Banovini nalazimo u Dalmaciji; i sada »Srbi« nadižu uši. Zar je sve to u i- me političkih »interesa« hrvatskoga naro- da?! Rezultate svega toga vidimo u »Du- šanima Silnim«!... Sve te razorne i žalosne prilike, koje se dnevno zbivaju pred licem hrvatskoga na- roda, komu hidra velikosrpske propagande u vlastitoj kući prijeti opstankom, .unište- njem, da nad njegovim razvalinama uskrisi Dušanovu ideju; sve te, velimo, pogubne prilike odjekuju snažno u svim srcima pra- vih hrvatskih sinova, kojima patriotizam i narodno samoljublje nije puka fraza. da ih se u vlastitoj kući provocira, planu gnjevom pravednika. Dubrovački Hrvati a nadasve Starčevićanci pokazali su pred li- cem hrvatskoga naroda, kako znadu dosto- janstveno braniti hrvatsku čast, ponos i sla- vno hrvatstvo svoga rodnoga grada. Nijesu mogli ostati pasivni na one drske riječi do- stojne samo jednog »Dubrovnika«, koji je Hrvatima u vlastitoj kući navijestio »rat do istrage«! Naša je »srpčad« u subotu u ve- čer dobila dostojanstven odgovor, koji će im duboko u pameti osiati. Ali reakcija ni- je slijedila samo za to, Razlog je dublji, koji proizlazi iz gore navedenog političkog stanja. Iskreni i pravi Hrvati, dosljedni svo- jemu osvjedočenju, koji ne izbjegavaju svo- je ime, koji vrlo dobro znadu, koliko je zla svesrpska propagandistička miseo nanijela i nanosi hrvatskomu Hrvati su inače dobroćudni ljudi, ali..ka«..........