Br. 267. PRAVA CRVENA HRVATSKA U DUBROVNIKU, 2. Aprila 191 | Četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto = godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI | vu Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para nožni a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. God. VI. dopisi Uredništvu. | Austrija i Rusija. Dva golema carstva, koja graniče i koja se već odavna radi Istoka i Tur- skog carstva veoma prijeko gledaju. Bila istina ili bajka oporuka Petra Ve- likoga, neosporivo je, da je Rusija ot- kad je posve ojačala, nadasve pridru- ženjem velikog dijela stare kraljevine Poljske, (što se ima pripisati kao stra- hoviti politički grijeh Austriji) naripi- vala u tri smijera: a to, prama skraj- njem Istoku, da bude gospodujući fa- ktor u Tihom Oceanu; prama lndiji, da tako rani u srce od vijekova zakle- tu svoju takmicu Englešku ; prama Ca- rigradu, da pritisne posve Crno more i širom sebi otvori vrata u Sredoze- mno more. Davno bi Rusija bila svo- ju nakanu izvršila, da ju nijesu susta- vljali oružanom rukom i strašnijem o- kršajima Turska uz tutorske velike vla- sti, uz koje je uvijek i Austrija prista- jala, ako ne na bojnom polju ali sva- kako oružanijem neutralitetom. Nasr- tanje je Rusije na Tursku mnogo pu- ta bilo navlaš poduzeto da se velika Rusija proširi, a više puta, jer je ona zaštitnica još od pretprošloga stoljeća slavenskijeh državica na Balkanu. Na- ravno, ove svijesne moćnog zapleća, koga imadu u velikoj Rusiji, nepresta- nim su pobunama izazivale Tursku, o- va bi isprva slavodobitno zavojevala, u očaju i vraždi okrenula bi sve pod mač, palila bi i robila na taj način da bi se sva Evropa kosnula, a onda do- šla bi Rusija, i Turska potučena svaki je put slabila to više, a Slaveni su se dokopavali svoje slobode i stvarali no- ve slavenske državice na Balkanu. Sla- vodobitni ratovi Rusije i velika privr- ženost joj slavenskih državica na Bal- kanu nijesu samo bile trn u oku gor- domu John-Bullu, nego takogjer i Au- striji, kojoj je prijetila sa istoka i sa juga Rusija i balkanske državice, a na krajnjem jugu ltalija radi tobože tali- janskijeh pokrajina. Na berlinskom kon- gresu dogovor engleškog premiera i PODLISTAK. Harakteri u Manzonijevim (5) pVWjerenicima““, Prof. W. baron Ljubibratić, Kada je u Milanu i u njegovoj okolici stao glad bjesniti a kuga harati, bijaše kar- dinal Pederiko: Boromeo, koji je kao an- gjeo utješitelj brisao suze sa lica nevoljnih, hranio gladne, odjevao gole, njegovao bo- lesnike, Pošto ne mogaše sam svakamo do- prijeti, bijaše odabrao šest svećenika, koji uz živu i ustrajnu ljubav prama bližnjemu imagjahu i krepko tijelo. On ih razdijeli dva a dva, i svakoj dvojici doznači jedan dio grada da ga obilaze. Za njima igjahu ljudi noseći razna jestiva, svakovrsne okrepe i odjeće. Svako bi se jutro ta tri para upu- tila sa raznih strana, približila se onima, koji zapušteni ležahu na zemlji, i svakomu pružala pomoć prama potrebi. Gdjekoji već na umoru, ne budući više u stanju da primi hrane, primio bi posljednju okrepu i utjehu vjere. Gladnima su dijelili jaja, juhe, kruha, ; drugima, već iznemoglima od dugog posta, pružali prikladnija i sočnija jela, U isto su doba dijelili odjeće onima, čija go- lotinja bijaše bolnija i odurnija. Ali to ne bijaše sve! Dobri je pastir htio, da njegova pripomoć, u koliko je to bilo , bade uspješna | ne samo časovita. Bijednicima, kojima bi ona prva okrepa po- uši. lukavog Bismarcka suzbiše zahtjeve Rusije po San Stefanskomu miru i po- tisnuše Austriju da se i ona pruži na Balkan privremenim zauzećem Herceg- Bosne. Od onda dva su Carstva bru- sila mačeve i gledala kako će jedna drugoj ometati svako i najmanje pro- diranje bilo pod kojom izlikom na Balkanu. Mešetar Bismarck i u tome je bio sretne ruke i mnogo valjao Au- striji, jer je Italiju pritegao u trojni sa- vez, i tako osjegurao evropski mir. Kad je Rusija slutila da joj se na skraj- njem istoku zameće krvavo kolo, dade se u pregovore s Austrijom, i podije- liše u sfere područje gdje bi i jedna i druga mogla nesmetano poslovati. To se je zvalo slinom priljepiti i če- kati bolje zgode i podesnije vrijeme. Nesretni rat Rusije sa Japanom i ne- ji, ovu primiriše; nijeh unutarnjijeh razmirica i kriza nije | mogla ni makac, i tako ostade ni ta- mo ni amo, dokle nije Austrija prisa-: je odazva se Rusija, te silni napori ve- likijeh vlasti ukrotiše Rusiju, primiriše Srbiju i Crnu-Goru i Austriju osoko- liše priznanjem aneksije. Od onda se stalo napetom puškom i sa naše i sa ruske strane, i pogibelj je nazbilj pri- jetila, da se dogje do gustijeh; toli vi- še jer uz Rusiju (čudo nevigjeno!) o- vaj put pristaje i Francuska i oholi Albion. Dakle kada bi pukla puška opći je evropejski rat bio na vidiku. Ali je svaki rat posve neizvjesna stvar, a Rusko-Japanski rat to najbolje svje- doči, te su Engleška i Francuska upr- le svijem silama da Rusiju i Austriju dogovore i umire. I sva je prilika da su postigle što su i željele, jer eto na- kon poduljih dogovora danas su u Petrogradu i u Beču odnosi poravna- ni, i ako ne postoji prijesno prijatelj- stvo, postoji ona snošljivost, koja je spravna u svakom se prijeporu dugo- varati i srestiti se a ne vaditi mač iz korica. |vratila dosta snage da se uzdrže i da ho- ' daju, davaše i ponešto novaca, da opet od- \već brzo ne padnu u prvo stanje, kad na- stane potreba; za druge je tražio zaklona i hrane u kojoj obližnjoj kući. Imućniji bi primali te nevoljnike ponajviše za milosr- gje, na preporuku od kardinala, a drugi, kod kojih sredstva ne odgovarahu njihovoj dobroj volji, za platu. Jedan bi, im se dio uglavljene plate odmah isplatio. Župnici su pak dobivali popis tih zaklonjenih, da ih mogu posjetiti. Nego Federiko nije stezao svoju brigu samo na ove nesretnike, Njegova žarka lju- bav prama bližnjemu za sve se brinula, na tisuću se načina očitovala. Da nabavi no- vaca i da ga uloži u pripomoć gladnome svijetu, stade još više štedjeti na sebe i na druge, dapače upotrebi i ona sredstva, od- regjena za druga dobročinstva, koja sada bijahu postala od nuzgredne važnosti. Na- kupi silu žita i dobar dio posla u ona mje- sta nadbiskupije, koja su više oskudijevala. A pošto ni to ne mogaše da ublaži nevo- lju, posla soli, da time nevoljnici barem za- čine travu sa livade i koru sa stabala. Žu- pnicima u gradu bijaše takogjer razdijelio žita i novaca, a sam skrovito pomagaše mnoge siromašne obitelji. U svojoj je pa- lači svakoga jutra dijelio 2000 zdjelica o- riza s juhom. Kako je nevolja rasla a nje- gova se sredstva umanjivala, prodade sve svoje pokućstvo, zlatno i srebreno posugje, eda kako god pomogne bijednicima. mile bune i pakljeni pokušaji u Rusi-' a Austrija s nevolj- jedinila Herceg-Bosnu. Na poklič Srbi- Ako iko mi Slaveni pozdravljamo | oduševljeno taj dogogjaj, i želimo da bude podloga boljemu dogovoru, bo- ljemu prijateljstvu izmegju naše Mo-'! narhije i Rusije, jer dobri odn »si veliki- [RON srbina Tomašića, a s njim i stup bivše tiranije Chavr:ka, kojima sada u sa- boru cijela koalicija a s njom donekle i , Milinovci oduševljeno pliješću a Khuenu | kliču: »Živio« ! Tako je ta »rodoljubna« koalicija, »spa- sabora posve je naravno da vlada potpuna sloga izmegju staromagjarona ili vlade i | udruženih mladomagjarona, tu će dapače \skoro slijediti pobratimstvo, a poštoži tako \nema izmegju njih razlike, napokon i sto- \ pljenje u čistu vladinu srpsko-magjaronsku jeh ovijeh Carstva najboljim su zalogom | siteljica Hrvatske« uskrisila i poduprla sve stranku, a to sve tačno po utanačenom miru, napretku, sreći. Toli više, jer ci- jenimo da su se i Nijemci već uvjeri- li, da mi nijesmo panslaviste a još,ma- | nje panrusiste, kako su do tu neda-| vno ludo i netemeljito mislili. Danas' su Slaveni u Austriji najtvrgji bedem Austrije, najosvjedočeniji da im je Au- strija majka i prsobran, ali Austrija ko- ja im bude dala ona prava, koja im idu po pravici i po razlogu, koja im ' bude dopuštala da se kako Slaveni slobodno razvijaju. Stane li Austrija na tome temelju, nju neće oboriti ni Ru-' sija ni ikoja izvanjska vlast, dok u njoj bude Slavena! Sabor u. Mroatskoj. - Mefleksje Nakon dvogodišnjeg »odmora« ima već nekoliko dana da zasijeda hrvatski sabor. Zasijeda pod sretnim auspicijama »ustav- \nog« života Tomašić-Chavrakove ere. Nigdje na kugli zemaljskoj ne zbivaju se tako nagle političke promjene, kako u na- šoj izmučenoj Hrvatskoj. Još nam je u ži- voj pameti dugogodišnja Khuenova tirani- ja, neprestane narodne bune i politički tr- zaji, sveopća vika protiv nasilju i korupciji staromagjaronskih krvopija pod vodstvom današnjeg bana Tomašića; još i danas va- pi prolivena hrvatska krv zaprežićkih i kri- ževaćkih seljaka. Kako se dan-danas, u hr- vatskoj politici, svačemu možemo nadati, od kada su njoj zavladali elementi, kojima je politika jedina karijera, a laž i klevete svagdanji kruh, onda se ne čudimo, kad vidimo sve ove zadnje političke pogubne igre; kad vidimo, kako isti oni politički e- lementi, koji su Khuenu i njegovoj »srp- skoj« bandi kao najljućim tiranima navije- stili bili narodni rat, pljuvali im u lice, a napokon ih izgurali, kako ti isti sada pa- aju na koljena i ponizno mole milost u onog istog Khuena, ugovaraju s njim i snje- govim mamelucima, a on im za uzdarje' podiže za bana jednog od svojih vijernih, dapače vogju staromagjaronskih »crknutih Kako brižljivom oku kardinala Roromea ne mogaše ništa izbjeći, dokazuju i slije- deće činjenice. Netom je doznao za prve | slučaje priljepčive bolesti, naredi pastirskim listom svim svojim župnicima da pouče pu- čanstvo, kako je njihova sveta dužnost da svaki sumnjivi slučaj prijave i okužene stvari da predadu zdravstvenom uredu da ih uništi. Megjutim je kuga sve više harala, nije bilo skoro kuće, koja bi bila ostala pošte- gjena. Federiko poticaše svakoga i riječju i djelom na revno vršenje svojih dužnosti. Kad su mu u nadbiskupskoj palači pomrli svi ukućani, i kad ga je rodbina i visoko položeni prijatelji nukali, da se odaleči i povuče u koji ljetnikovac, ne popusti tim savjetima, stavljajući u djelo one opomene, koje bijaše dao svojim dušobrižnicima: »Bu- dite spremni ostaviti prije ovaj umrli život, nego ovu porodicu, ovu nevoljnu djecu; i- dite sljubavi u susret kuzi, kao nagradi, kao životu, kad god se može steći koja duša Hristu«. Ne zanemari doduše one mjere o- preznosti, koje mu nijesu priječile vršiti du- žnost, ali kad se je trebalo izvrći pogibelji, da učini bližnjemu dobra, nije oklijevao niti jedan čas. Uvijek je bio sa svećenicima, bud da hvali njihovu revnost, bud da ohrabri one, koji se mlitavo davahu na posao, bud da ih šalje, gdje su drugi bili pali žrtvom kuge. Svakomu je bilo slobodno k njemu pristupiti i od njega tražiti, što je trebovao. Pohagjaše lazaret, da tješi bolesne i hrabri podvornike; obilazijaše gradom, noseći po- te elemente, koji će i dalje podržavati u \ropskim nagodbenim magjarskim i srpskim \okovima iskušani hrvatski narod. Pa da zar |nije ovo narodno izdajstvo, poniženje maj- \ gore vrste? I te ljude još hrvatski narod tr- \pi! U ruke takovih ljudi postavlja svoju | sudbinu ! Neka nam bude dopuštena jedna harak- |teristična prispodoba. Da je slučajno cijelu ovu koalicijonu pogaču umijesio i uradio \slavosrbima toli mrski Dr. J. Frank, za stal- |no bi ga koalicija, pa i isti njegovi prista- še kamenovali kao najgoreg izdajicu i zlo- činca. Još nam je u svježoj pameti sva ona novinarska a i izborna buna i galama, što su je slavosrbi bili podigli, kad je Dr. Frank uz privolu svoje stranke, a zamoljen, otišao informirati bivšeg ugarskog ministra pre- sjednika Dra. Wekerla o načelima i zahtje- vima naše stranke, pak drugi put sa pok. Drom. Luegerom; dakle to su bili lih in- formativni razgovori političara s političarom. Onda su naši slavosrbi podigli mahnitu dreku na našu stranku, da se je prodala i njezin presjednik da je tugji agent i što još ne, i to radi prostih razgovora, a do- čim slavosrbima je dopušteno, nč razgo- varati se i informirati mjerodavne faktore, o kojim zavisi naša sudbina, već ugovarati počam od riječke resolucije pak dalje do današnjeg sramotnog pakta, sa jednim Khue- nom i njegovim pouzdanicima Tomašićem i Chavrakom. Njima je, velimo, sve to do- pušteno, oni se toga ne srame, oni se di- če, ponose, oni su još uvijek patrioti i o- bećani Mesije Hrvatske, a proglasuju pla- ćenicima i tugjim agentima one, koji su proti njima, proti Khuenovcima i magjaron- štini i srbijanštini u Hrvatskoj. Takve su prilike u kojima zasijeda hr- vatski sabor. Stoga je teško govoriti o oz- biljnom . radu sabora, pak da bi to bio u istinu hrvatski sabor, ali u njemu nepriro- dnim načinom u velikoj većini sjede »Srbi« i posrbice, koji su izmamili sebi povjerenje naroda nečuvenom hajkom na našu stranku, a napose zaveli pravoslavni živalj. Tako hr- vatski sabor više naliči jednoj srbijanskoj otpa, u kojoj su Hrvati tugjinci, a oni . apsolutni gospodari situacije, dapače Hrvate se goni i isključuje. U tom monstrumu od |moć onima, koji bijahu zatvorenim po ku- \ćama; ustavljaše se na vratima, pod pro- zorima, da čuje njihove tužbe, da ih hra- \bri riječima vjere i ufanja. Bacivši se smjelo | usred kuge, tu sprovagjaše svoj život, za- \čugjen napokon i om, da je iz nje iznio živu glavu. Kad kod savremenih pisaca čitamo opise o nesreći, koja vladaše u Mtlanu i okružju u ono doba, kad je kuga, glad, rat morio narod, kad čitamo kako od dana na dan umiraše na tisuće i tisuće osoba; kad na- lazimo napisano, da je kroz šest mjeseci bilo primljeno u lazaretu od Milana nešto 50.000 okuženih; kad čujemo tužbe i jadi- kovanje na nedostatak sredstava u vladinim rukama da barem zapriječi širenje pošasti i malo brašna razdijeli izmegju iznemogle od gladi, kad sve to pomislimo, moramo se zaista pitati, što bi se od onog nesre- tnog naroda bilo dogodilo, da nije bilo mi- lostive ruke kardinala Borromeo. * * .# Idealnost kapucina fra Kristofora i kardi- nala Borromeo još više otskače, ako im na- suprot postavimo župnika Don Abondija. To je bez sumnje najharakterističnija, naj- originalnija osoba u cijelom romanu, a naj- smješnija u cijeloj svjetskoj literaturi. Njega susretamo na prvoj stranici, a na poslje- dnjoj se dijelimo od njega. Manzoni, koji je od njega učinio osobu do skrajnosti pla- šljivu, razregjuje tako niti pripovijesti, da jadni župnik i preko svoje volje dolazi u »tajnom« paktu izmegju koalicije i Toma- šića, recte Khuena. Tim paktom se je ko- alicija obvezala kod skorašnjih naknadnih saborskih izbora prepustiti 10 kotara Khu- enovcima za hrvatski i »zajednički« sabor i podupirati vladu magjaronske stranke, a da u njoj ne bude ni jedan član koalicije. Za to je koalicija tražila, da se žrtvuje ba- run Rauch i da se sabor ne raspusti. Ali po dosadašnjim izjavama sa strane mlado- magjarona i po pisanju njihovih organa | slijedi, da megju koncesije za naplatu sra- i motne kapitulacije spada još abolicija srp- ske veleizdajničke parnice i uzakonjenje škandalozne, protuhrvatske Nikolićeve iz- borne reforme, po kojoj se osigurava 35 izbornih kotara srpskoj misli, a 8 raznim drugim tugjim elementima. To bi dakle bila po paktu »uspostava« povraćenog »ustav- nog« života, koji ide za tim, da ponovno učvrsti magjarsku prevlast nad Hrvatskom, i da opet otvori širom vrata srpskoj pro- pagandi, a sve to ma štetu autohtonog hr- vatskog naroda. Istina, ustav se vraća, ali uz sramotnu ci- jenu, koju se obvezala platiti koalicija, na- ravno sve na račun hrvatskoga naroda, te sada kad ima na vladi svoje najnovije sa- veznike, najgore Khuenove trabante, ne pi- ta više ni za službenu pragmatiku, ni za magjarske škole, niti za druge povrede na- godbe, koju ona smatra »temeljnim zako- nima«. Da, njoj je stalo uzdržati se na po- vršini, te brati masne peštanske štipendije, zato je morala uskrisiti stare Khuenovce i pokoriti se njihovom vostvu, a sve to samo radi straha tih »plaćenih frankovaca«, za koje je Tomašiću sada prva briga, da ih potpuno skrši i njihove glave na tanjuru radosno Khuenu na uzdarje donese, kao pr- vi čin »ustavnog života«. Tako misli Khuen | potpuno umiriti Hrvatsku, nešto slično kao | Ugarsku. Dapače mladomagjaroni su već | počeli khuenovim srestvima onemogućivati saborsku opoziciju. Kad naši zastupnici o- gorčeno planu pravednim gnjevom, kad re- agiraju nad očitim izdajstvima, kad nemo- gu podnijeti, da se jednom Khuenu u hr- vatskom saboru oduševljeno kliče, onda ih se goni iz sabora, oduzimlje im se riječ, kad je po poslovniku traže, ne dopušta im doticaj sa svim ostalim osobama romana» uslijed česa se nalazi upleten u sve doga- gjaje od najviših do najmanjih. Nalazimo ga u razgovoru sbravima Don Rodriga; mora se braniti od Renca i Tonija — o Perpetuvi ne govorimo, ona je njegova dru- |garica, ona ga vodi i savjetuje — igra gla- vau ulogu u oslobogjenju Lucije; raspra- \ vlja s Innominatom, s kardinalom, s Anjezom, \'sDon Rodrigom baštinikom, s udovicom tr- govca, te bez ikakove štete prolazi kroz po- gibelji glada, kuge i rata. Strah se bijaše s njime rodio, a sa stra- hom i čuvstvo da na svaki način spasi svoju kožu. S toga on ne imagjaše nikakove am- bicije niti osjećaše potrebu :'a poboljša svoje stanje. On bijaše zadovoljan, što mogaše u zabitnoj svojoj župničkoj kući nekako mirno i nesmetano sprovagjati svoje dane. Uz o- vakovo duševno raspoloženje lako je shva- titi, kako je bilo pri duši nesretnome žu- pniku u ono vrijeme neprestanih boraba, trvenja, nepravica. | to je sve skupa dopri- nijelo uzvišenoj kreaciji ovoga originalnoga župnika. Kad je na razum došao, te se uvjerio, »da je u onom društvu kao zemljan sud, komu je putovati zajedno s posugjem od gvožgja«, rado pristađe na savjet svojih ro- ditelja, da stupi u svečenićki stališ, Pri tome doduše nije on mislio na dužnosti svoje uzvišene službe, za njega je bilo dosta i- mati čim živjeti i stupiti u jedan moćan stališ. Za njega na svijetu nije ništa drugo